Zadarska mafija - Hypograd

[hr1u00]

Evo baš me ova tužna priča sa g. R. S. rastužila jer sam shvatio u kakvom gradu živim, odnosno u kakvom će gradu tek živjeti moja dica.

Neću dalje objašnjavati jer mi iskreno ne bi bilo drago da mi neko pokuca na vrat zbog toga, shavtiti ćete iz postanih tekstova

[hr1u00]

Afera Hypo: Istraga pranja novca preko Hypo banke uznemirila zadarsku mafiju


Odlazi li načelnik zadarske kriminalističke policije u mirovinu zbog zajedničkih pritisaka zadarske mafije, političkog vrha HDZ-a i Ministarstva unutarnjih poslova i bankarskih krugova oko Hypo Alpe Adria Banke zbog toga što je pokretanjem tzv. Slučaja leasing ugrozio zadarske mafijaške veze HDZ-ove vlasti, kriminalnog podzemlja, bankarskih krugova, pravosuđa i policije? Jesu li najnovije prijetnje smrću bivšem načelniku zadarske kriminalističke policije povezane s istragama koje je pokušao voditi protiv Božidara Kalmete i Zdravka Livakovića? Zašto je Karamarko zaustavio kaznenu prijavu protiv suca Borisa Babića zbog sumnji na korupciju? Sve su to otvorena pitanja na koja bi javno trebali odgovoriti i Karamarko i Bajić, te jasno i nedvosmisleno odgovoriti na pitanje: tko u HDZ-ovom političkom vrhu štiti zadarsku mafiju?

Novoselovićev Slučaj leasing otišao predaleko

Nakon što je zadarska policija u rujnu 2009. godine pokrenula istragu o leasing prijevarama preko Auto kuće Zadar, u kojoj je uhićen i pritvoren Ante Kurtović, dok su pod istragom bili i Dejan Pupovac i Niko Lisica, načelnik zadarske kriminalističke policije Antun Novoselović našao se na udaru zadarskog kriminalnog podzemlja.

Kurtovića, Pupovca i Lisicu teretilo se radi većeg broja kaznenih djela prijevare prilikom prodaje automobila, vozila i stanova.

Kriminalistička policija je tijekom krim obrade utvrdila postojanje osnovane sumnje da su dvojica počinitelja u dobi 33 i 32 godine u svojstvu odgovornih osoba Autokuće Zadar, a na poticaj 29-godišnjaka i uz pomoć 36- godišnjaka, sačinili lažne poslovne isprave.

„S ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi svom poduzeću, te su osobe prevarile dvije leasing kuće oštetivši ih za više od milijun kuna“, tvrdili su iz policije nakon pokretanja istrage.

Iako Novoselović pokretanjem istrage u predmetu leasing prijevara preko Auto kuće Zadar, vjerojatno nije niti slutio do kuda seže ta „Afera leasing“, vrlo brzo našao se pod pritiscima kako istraga u Slučaju Leasing ne bi otišla predaleko.

Točnije, kako istraga u Auto kući Zadar kriminalističku obradu ne bi odvela na trag međusobnih poslovno financijsko bankarsko kriminalnih veza pripadnika zadarske mafije, visokih dužnosnika HDZ-a i Vlade Jadranke Kosor, te samog vrha Hypo Alpe Adria Banke, preko koje je godinama zadarsko kriminalno podzemlje, uz posredovanje političkih veza u vrhu vlasti, pralo „prljavi“ mafijaški novac.

Novoselović pokrenuo Slučaj leasing, te kriminalističku obradu nad Kalmetom i Livakovićem

Uskoro umirovljeni načelnik zadarske kriminalističke policije, Antun Novoselović, kako doznajemo od naših izvora zatražio je odlazak u prijevremenu mirovinu naprosto „jer mu se sve smučilo“.

Upravo je Novoselović pokrenuo istragu u Slučaju leasing, čiji je trag vodio prema Hypo Alpe Adria Banci i njezinim vezama s pranjem novca za zadarski kriminalni milje, ali je u tajnosti provodio i kriminalističku obradu nad nekim poslovima Hrvatskih autocesta, nad poslovima s Konstruktorom, u slučajevima „Gaženica“, „Kalmetina“, zatim u slučaju previsokih cijena burobrana i vjetrobrana.

Bajić i Karamarko zabranili Novoseloviću daljnju kriminalističku obradu nad Kalmetom i Livakovićem

U tim je slučajevima u kriminalističkoj obradi, kako tvrdi naš izvor prikupio dovoljno operativnih podataka o sumnjivim i moguće nezakonitim poslovima ministra Božidara Kalmete i njegovog zadarskog pobočnika Zdravka Livakovića.

Nakon što je tijekom kriminalističke obrade, po nalogu Novoselovića, zadarska kriminalistička policija navodno prikupila dovoljno podataka o Kalmeti i Livakoviću, naš izvor blizak načelniku Novoseloviću navodi kako su daljnju kriminalističku obradu protiv Kalmete i Livakovića obustavili upravo glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, koji Novoseloviću nisu htjeli odobriti nastavak kriminalističke obrade u ovom slučaju.

Nakon pokretanja Slučaja leasing na najvišoj razini u MUP-u odlučeno da Novoselović mora otići

Kap koja je prelila čašu, međutim, bio je upravo Slučaj leasing, kojeg je Novoselović pokrenuo, nakon što mu je zabranjena daljnja kriminalistička obrada Kalmete i Livakovića i njihovih poslova s HAC-om, a za kojeg su u MUP-u i Državnom odvjetništvu jednako tako strahovali da zbog veze leasing prijevara u Auto kući Zadar s Hypo Alpe Adria Bankom i drugim leasing prijevarama unutar same Hypo Grupe, i ta istraga ne bi otišla izvan kontrole, čime bi se moguće razotkrile veze pripadnika kriminalnog podzemlja, vladajućih političkih struktura i vrha HDZ-a i Hypo Alpe Adria Banke.

Dobro upućeni u MUP-u tvrde kako je upravo nakon pokretanja istrage u Slučaju leasing, na najvišoj razini dogovoreno da Antun Novoselović mora otići s mjesta načelnika zadarske kriminalističke policije, jer je istragom u Slučaju leasing, koji je navodno vodio i prema nekim zadarskim sucima, kao primjerice sucu Borisu Babiću, koji je preko inkriminirane leasing kuće i preko jednog od osumnjičenika Ante Kurtovića kupio brod u vrijednosti od 120 tisuća eura, kojeg, pak, nije prijavio u svojoj imovinskoj kartici, iako je kao sudac to bio obvezan, ali i prema drugim osobama iz kriminalnog miljea koje uživaju političku zaštitu HDZ-a, ili pak zaštitu policije i Državnog odvjetništva pod pritiskom HDZ-ovih političkih struktura.

Policijski izvor tvrdi: „Kada je krim obrada u Slučaju leasing došla do korumpiranih sudaca i drugih faca Karamarko je blokirao daljnje postupanje“

„Slučaj leasing, da je istraga i kriminalistička obrada ostala u rukama Novoselovića, mogao je otići predaleko, jer umiješanih u Slučaj leasing je previše; dva suca zadarskog suda do grla u tome davali su preporuke i uzimali postotak, razni "uglednici" također, kao ineki policijski službenici“, navodi naš izvor u razgovoru za Necenzurirano.com.

„U početku je istraga dobro napredovala, međutim kada je kriminalistička obrada došla u fazu da je trebalo ići na korumpirane suce i ostale face, Karamarko je blokirao daljnje Novoselovićevo postupanje, a i sam Novoselović je cijelo vrijeme bio na udaru medija pod kontrolom Rene Sinovčića, kojeg se smatra usko povezanim s kriminalnim miljeom umiješanim u Slučaj leasing“, tvrdi naš sugovornik iz zadarske policije.

Sudac Babić u imovinskoj kartici bez pokrića za brod vrijedan 120 tisuća eura

„U Zadru svi znaju da je taj sudac Boris Babić mafijaški čovjek i da drži u ladici sve prijave protiv Rena Sinovčića, svaki dan je u podne s njm na kavi nasred trga. On je samo maknut iz istrage u tom slučaju, iako ako nema pokriće na imovinskoj kartici za brod koji je kupio za čak 120 tisuća eura preko inkriminirane firme to bi se moglo kvalificirati kao koruptivno kazneno djelo

Svi u zadarskoj policiji znamo da ga se u istrazi u Slučaju leasing ne smije dirati jer je Karamarko stopirao taj slučaj i cijela istraga koja je trebala biti vođena u tom smjeru je stala“, tvrdi naš izvor u zadarskoj policiji dobro upoznat sa Slučajem leasing.

[hr1u00]

„Županijski državni odvjetnik Ivan Galović i sudac Boris Babić su ključni ljudi povezani s organiziranim kriminalnim podzemljem u Zadru, što najbolje ilustrira Slučaj leasing.

Cijeli je slučaj trebao preuzeti USKOK i trebalo je ići objedinjavanje predmeta u odnosu na optuženike iz Autokuće Zadar, zatim za Kurtovića, i još neke s njima povezane osobe, ali izgleda da ništa od toga.

Iako su čelnici Autokuće Zadar čak dva puta privođeni istražnom sucu, u oba su slučaja pušteni na slobodu.

Tako je istraga stopirana na nižoj razini kako se ne bi išlo do kraja, do glavnih faca, čiji je Kurtović bio samo jedan od pijuna u kriminalnoj hijerarhiji“, opisuje izvor iz policije za Necenzurirano.com.

Karamarko zaustavio kaznenu prijavu protiv suca Babića u zadarskoj policiji?

„Poanta cijele ove priče je da je većina trgovine išla preko Hypo lesasinga, da je tu upletena cijela Hypo, sudac Županijskog suda u Zadru Boris Babić od Kurtovića je kupio brod za 120 tisuća eura i za to nema pokriće na imovinskoj kartici.

Zadarska policija ima spremne papire za njegovu prijavu za koruptivno djelo, ali cijeli je slučaj stopirao ministar Karamarko.

I županijski državni odvjetnik Ivan Galović sasvim sigurno ima neke veze sa svim time.

Slučaj je odavno trebao preuzeti USKOK, ali nije, jer navodno Karamarko i Galović to drže na razini zadarskog tužiteljstva kako velike ribe ne bi pale.

Inače, i Babić, a i Galović koji je 20 godina na toj funkciji slizani su sa zadarskim „uglednicima“, kao što su Reno Sinovčić, Grga Zrilić i ostali.

Obojica drže po ladicama nebrojeno mnogo prijava i tako nekima daju status nedodirljivih.

Zato se postavlja pitanje: zašto USKOK nije preuzeo istragu obzirom na razmjer djela, umiješanost čelnih ljudi Autokuće Zadar i igrača iz Hypo banke?

Zašto nije išla već pripremljena prijava Babiću i zašto je samo maknut iz istrage u tom djelu?

Koga sve Galović osim sebe štiti?“, pita se naš sugovornik iz MUP-a.

Slučaj leasing usko povezan s Aferom Hypo: Sumnjive leasing operacije u Hypo banci vodio Adolf Adi Regenfelder

Međutim, upravo se u činjenici da je Slučaj leasing vrlo usko povezan s Aferom Hypo, krije i razlog pojačanoj nervozi kod pripadnika zadarskog kriminalnog miljea, nakon pokretanja Slučaja leasing.

Naime, i Autokuća Zadar, ali i primjerice Reno Sinovčić i njegova poduzeća trgovinu vozilima na leasing obavljali su preko Hypo Leasinga, odnosno preko Hypo Alpe Adria Grupe, preko koje je kriminalno podzemlje dio operacija novca obavljalo financijskim operacijama preko leasinga brodica.

Taj dio poslova u Hypo Grupi u Hrvatskoj u tajnosti je vodio i koordinirao izvjesni Adolf Regenfelder zvani Adi, koji je bio zadužen da kod Hypo Alpe Adria Banke dogovara leasing ugovore pod posebnim uvjetima, a što se, navodno, posebno odnosilo na ugovore kojima su izvođene leasing prijevare, zbog čega je Regenfelder prije nekog vremena napustio Hrvatsku, te je formalno udaljen s poslova u Hypo Alpe Adria Banci d.d. Zagreb.

Zadarsko podzemlje zbog pokretanja Slučaja leasing prijeti Novoseloviću likvidacijom

Međutim, iako je najavio svoj prijevremeni odlazak u mirovinu, a Karamarko je na njegovo mjesto u zadarskoj policiji postavio HDZ-ovog poslušnika, istaknutog zadarskog HDZ-ovca Gašpara Begonju, bivši načelnik zadarske kriminalističke policije Antun Novoselović našao se na osvetničkom udaru zadarske mafije.

U utorak, 1. lipnja 2010. godine, u večernjim satima Mladen Modrić zvani Padela, uputio je Novoseloviću pred svjedocima prijetnje smrću, psovke i druge prijetnje, te mu je, između ostalog rekao kako će ga ubiti i iseliti iz grada.

Nakon što je Novoselović prijavio Padeline prijetnje, Modrić je već sljedećeg dana u srijedu, 2. lipnja 2010. godine, oko 19 sati priveden istražnom sucu Županijskog suda u Zadru, nakon čega mu je određen tridesetodnevni pritvor, zbog težine kaznenog djela za koje ga se sumnjiči, a posebno jer je Novoseloviću prijetio u svezi s njegovim donedavnim radom i službenim položajem u zadarskoj policiji.

Modrićeve prijetnje, zapravo, su jasan izraz nervoze u zadarskom kriminalnom miljeu s kojim je Modrić vrlo usko povezan, te su samo pokazatelj koliko su daleko otišle Novoselovićeve istrage o povezanosti organiziranog kriminalnog miljea u Zadru s HDZ-ovim političkim strukturama vlasti, kako na lokalnoj tako i državnoj razini, te sa pravosudnim dužnosnicima i bankarsko financijskim krugovima.

Slučaj leasing vodio prema mafiji za koju u Zadru tvrde da ju štiti ministar Božidar Kalmeta

Novoselovićeve policijske akcije, koje su zaustavili i blokirali Tomislav Karamarko i Mladen Bajić, očito su ugrozile dvadesetogodišnji, nedirnuti kriminalni, mafijaško, političko, policijsko, pravosudno bankarski korupcijski konzorcij koji djeluje iz Zadra, sve ove tranzicijske godine, a čija je mreža razotkrivena u Slučaju leasing.

Razotkrivanje zadarske mafijaške mreže u Slučaju leasing moglo je, kako doznajemo, ozbiljno kompromitirati ne samo kontroverzne „poduzetnike“ poput Rena Sinovčića koje se povezuje sa zadarskim kriminalnim miljeom i za koje osobe svatko u Zadru u privatnim i tajnim razgovorima potvrđuje kako se radi o mafijašima, ali se javno o tome šuti zbog opasnosti od tužbi za klevetu, prijetnji, i drugih pritisaka, nego se moglo razotkriti i veze tih pojedinaca koje se povezuje sa zadarskom mafijom, sa najvišepozicioniranim državnim dužnosnicima poput ministra u Vladi Jadranke Kosor Božidara Kalmete, kojeg u Zadru smatraju jednim od glavnim političkih zaštitnika Rena Sinovčića i zadarske mafije, uz neizbježnog ministra policije Tomislava Karamarka, kojega u zadarskoj policiji smatraju najodgovornijim za odustajanje od nekih istraga u zadarskoj kriminalističkoj policiji.

O Kalmeti i mafijašima koje štiti; Sinovčiću, Modriću, Lisici, Zriliću, Fuzulu i Nižiću; Zadrani šute u strahu za vlastiti život

„Kalmeta štiti Rena Sinovčića, Mladena Modrića, Jadranka Lisicu, Zdenka Zrilića, Miroslava Fuzula i Nižića zvanog Grof, to je klapa koja drma gradom i takneš jednog, takao si sve imaju svoje ljude u policiji i sudstvu, prijave se na odvjetništvu odbacuju i to je to“, priča je koju će zainteresiranom novinaru ispričati svaki imalo upućeniji građanin Zadra, ali koju nitko, i to baš nitko u Zadru, ne smije ponoviti javno u strahu za vlastiti život i život članova svoje obitelji.

Tako se u Zadru o zadarskoj mafiji smije jedino – šutjeti.

A kako prođu oni koji prekrše taj zakon šutnje, najbolje je osjetio na svojoj koži bivši načelnik zadarske krim policije Antun Novoselović, nakon prijetnji smrću koje mu je uputila zadarska mafija preko Mladena Modrića zvanog Padela.

Nije nepoznat niti detalj da je upravo Mladen Modrić, koji je pritvoren zbog prijetnji smrću Novoseloviću, sudjelovao u građevinskim projektima na Punta Skali, koji su djelomično financirani iz sumnjivih izvora preko Hypo Alpe Adria Grupe, što je samo još jedna povezanica zadarske mafije s Aferom Hypo, kao i Slučaja leasing s kriminalom u Hypo Grupi u Hrvatskoj.

S druge strane obojica ministara, i Tomislav Karamarko, i Božidar Kalmeta zbog vlastite umiješanosti u Aferu Hypo i sumnjivih poslova s Hypo Alpe Adria Bankom, osobno su zainteresirani za onemogućavanje svake istrage čiji bi trag vodio prema Aferi Hypo, kako se cijela njihova organizacijska i politička struktura pod udarom te korupcijsko kriminalne afere ne bi urušila poput kule od karata.

Zato je Novoselović morao otići, a sada kada se pristao povući, politički krugovi povezani s mafijom pokušavaju ga prijetnjama upozoriti na obvezu šutnje o njegovim saznanjima koja je imao kao načelnik kriminalističke policije u Zadru.

Glavni svjedok mafijaških prijetnji pod pritiskom mijenja iskaz: Reno Sinovčić izvršio pritisak na svjedoka Modrićevih prijetnji Novoseloviću

Atmosferu u Zadru dodatno oslikava i sam slučaj Modrićevih prijetnji Novoseloviću.

Nakon što je Padela, rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Zadru, pritvoren zbog prijetnji Novoseloviću, glavni svjedok, koji je bio prisutan kada je Mladen Modrić prijetio Novoseloviću ubojstvom, čini se, spreman je promijeniti svoj iskaz.

To se, kako doznajemo od našeg izvora, dogodilo nakon što se Reno Sinovčić u nedjelju. 6. lipnja 2010. godine, prijepodne, u jednom zadarskom kafiću sastao sa svjedokom Modrićevih prijetnji Mišom Čirjakom, te Čirjaka čini se uspio nagovoriti, ili prisiliti, da promijeni iskaz o onome što se dogodilo 1. lipnja 2010. godine, kada je Padela prijetio Novoseloviću ubojstvom.

„Renu (Sinovčiću, op.a.) je javljeno iz policije čim je ovaj (Novoselović, op.a.) došao to prijaviti i naravno, on je tj. njegovi ljudi, odradili su kućni posjet svjedocima.

Jedan svjedok je poduzetnik Mišo Čirjak, drugi je mesar Ikić.

Nakon što je Čirjak promijenio iskaz u očitom dogovoru sa Sinovčićem, državni odvjetnik bi mogao odbaciti Novoselovićevu prijavu protiv Modrića.

To su i do sada tako radili, zastraše svjedoke, ovi se povuku i pada prijava“, opisuje naš izvor iz zadarske policije.

[hr1u00]

Pravosudna zaštita HDZ-ove mafije: Sinovčić na slobodi usprkos dokazima

Je li Reno Sinovčić, zadarski mafijaški boss, vlasnik lokalnog mafijaškog medijskog carstva, kojim se uglavnom služi kao instrumentom medijskog reketa u zaštiti interesa svoje kriminalne organizacije, zapravo, „prevelik zalogaj“ za korumpirano lokalno sudstvo u Zadru?!


Sinovčić je politički opasan optuženik koji bi za sobom mogao povući svoje visoke pokrovitelje poput Božidara Kalmete

Usprkos čvrstim dokazima kako je počinio kazneno djelo „spriječavanja dokazivanja“, odnosno utjecanja na svjedoka, točnije jednosatnoj snimci razgovora u kojem Reno Sinovčić nagovara svjedoka u kaznenom postupku protiv Zlatka Lisice na davanje lažnog iskaza, istražni sudac Županijskog suda u Zadru Vladimir Mikolčević pustio je Sinovčića na slobodu.

Kao neformalni šef zadarskog kriminalnog podzemlja, Sinovčić je očito politički opasan optuženik, koji bi u slučaju da, iz bilo kojeg razloga, bude pritvoren, za sobom mogao povući svoje visoke pokrovitelje, među kojima je svakako politički najutjecajniji HDZ-ov ministar u Kosoricinoj Vladi Božidar Kalmeta.

Dok Kalmeta štiti Sinovčića – Sinovčić šuti o vezama mafije i političkog vrha HDZ-a

Drugim riječima, dok Sinovčić uživa političku zaštitu od kaznenog progona i pritvora, Kalmeta je siguran kako njegov partner iz HDZ-ovog zadarskog kriminalnog podzemlja neće progovoriti o vezama svoje kriminalne organizacije s političkim vrhom HDZ-a.

Odnosno, dok je Kalmeta spreman štititi Sinovčića, Sinovčić je spreman šutjeti o mafijaškoj infrastrukturi na čijem se vrhu nalazi HDZ-ov ministar i jedan od najdugovječnijih HDZ-ovaca.

Tako je savez Kalmete i Sinovčića, zapravo, školski primjer kriminalne sprege mafije i političke vlasti.

Je li Sinovčić „prevelik zalogaj“ za korumpirano lokalno sudstvo u Zadru?!

Je li Reno Sinovčić, zadarski mafijaški boss, vlasnik lokalnog mafijaškog medijskog carstva, kojim se uglavnom služi kao instrumentom medijskog reketa u zaštiti interesa svoje kriminalne organizacije, zapravo, „prevelik zalogaj“ za korumpirano lokalno sudstvo u Zadru?!

Ovo ozbiljno pitanje nameće se nakon što je istražni sudac Županijskog suda u Zadru Vladimir Mikolčević donio skandaloznu odluku o puštanju na slobodu Rena Sinovčića, kojeg policija sumnjiči za kazneno djelo utjecaja na svjedoke i pokušaja podmićivanja svjedoka, točnije da je počinio kazneno djelo „spriječavanja dokazivanja“, utjecanjem na svjedoke.

Sudac pustio Sinovčića da prijetnjama i ucjenama nastavi štititi svoju kriminalnu organizaciju

Stoga je sudac Mikolčević, očito prigodno, odlučio pustiti Sinovčića da se brani sa slobode daljnjim utjecajem na svjedoke, prijetnjama i reketarenjem, te ucjenama svjedoka, koji bi bez takvih mafijaških prijetnji Sinovčićeve organizacije svojim svjedočenjem mogli raskrinkati Sinovčićevu zadarsku mafiju.

U stvari, Sinovčićevu, Kalmetinu, i prije svega HDZ-ovu zadarsku mafiju, koja zadnjih dvadeset godina odrađuje najprljavije mafijaške poslove za politički vrh HDZ-a.

Iako sudac Mikolčević nije smatrao kako postoje „zakonski uvjeti za određivanje pritvora“, od izvora iz MUP-a doznajemo kako policija raspolaže čvrstim dokazom Sinovčićevog kaznenog djela.

[hr1u00]

Policija ima jednosatnu snimku Rena Sinovčića kako nudi novac svjedoku u zamjenu za davanje lažnog iskaza

Naime, kako navodi naš izvor iz MUP-a, zadarska je policija snimila više od sta vremena razgovora kojeg je Reno Sinovčić vodio sa svjedokom u postupku protiv Zlatka Lisice, tijekom kojeg je razgovora Sinovčić svjedoka pokušao na različite načine uvjeriti na davanje lažnog iskaza u kaznenom postupku koji se vodi protiv Lisice.

Na jednosatnoj snimci Reno Sinovčić, koju je zadarska policija snimila u petak, 3. rujna 2010. godine oko 15 sati, kako doznajemo od visokog izvora u MUP-u, snimljen je razgovor Rena Sinovčića sa svjedokom u kaznenom predmetu protiv Zlatka Lisice, tijekom kojeg razgovora je Sinovčić svjedoku nudio financijsku naknadu, točnije otplatu kredita i „sređivanje kredita“, te da će im „dati koliko hoće“, odnosno koliko od njega traže, te kako će uživati njegovu punu zaštitu, u zamjenu za davanje novog, lažnog iskaza u istrazi protiv Lisice, a sve kako bi takvim kriminalnim dogovorom sa svjedokom osigurao odbacivanje optužbi protiv pripadnika njegove kriminalne organizacije Zlatka Lisice.

Dok je Zlatko Lisica u pritvoru da ne bi utjecao na svjedoke sudac Mikolčević Sinovčića pustio da nastavi reketariti svjedoke

Prema policijskim informacijama, protiv Zlatka Lisice otvorena je istraga zbog pokušaja iznude desetak tisuća eura, prema prijavi dvojice svjedoka (dvadesetpetogodišnjak i šezdesetogodišnjak), a policija je protiv Lisice podnijela i optužni prijedlog zbog nedozvoljenog držanja oružja, nakon što mu je pretragom automobila pronađen pištolj za kojeg nije imao odgovarajuću dozvolu.

Rješenjem Istražnog centra Županijskog suda u Zadru od 26. kolovoza 2010. godine, Zlatku Lisici određen je pritvor u trajanju do trideset dana, i to upravo zbog opasnosti utjecanja na svjedoke, te je tim više neshvatljiv, blago rečeno, nemar suca Mikolčevića, koji Renu Sinovčiću, na temelju snimljenog razgovora u kojem je pokušao utjecati na svjedoke i potkupiti ih kako bi dali lažni iskaz u istrazi protiv Lisice, nije odredio pritvor po istoj osnovi, iako je Sinovčić i priveden istražnom sucu zbog kaznenog djela „spriječavanja dokazivanja“.

Mikolčević preuzeo odgovornost za posljedice njegovog istražnog pogodovanja zadarskom mafijaškom bossu Sinovčiću

Ovakvim skandaloznim postupkom, sudac Mikolčević u potpunosti je preuzeo odgovornost za moguće posljedice njegovog istražnog pogodovanja zadarskom mafijaškom bossu Renu Sinovčiću.

Naime, nakon što je Mikolčević odlučio Sinovčića pustiti na slobodu, nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti što će se dogoditi sa svjedocima koji su prvo prijavili Zlatka Lisicu, a potom očito i Rena Sinovčića namamili u policijsku klopku u kojoj je snimljen prilikom počinjenja kaznenog djela.

Drugim riječima, istražni sudac Vladimir Mikolčević sasvim je sigurno svjestan posljedica koje njegova skandalozna odluka o puštanju šefa zadarske mafije na slobodu, može imati za sigurnost svjedoka u kaznenom postupku protiv Zlatka Lisice, ali sada i protiv samog Sinovčića.

Dogodi li se išta svjedocima suodgovorni su Županijski sud u Zadru i istražni sudac Vladimir Mikolčević

Treba vrlo otvoreno reći i ovo; dogodi li se svjedocima protiv Lisice i Sinovčića išta, i dođu li njihovi životi na bilo koji način u izravnu ili pak posrednu opasnost, suodgovornost za ugrožavanje svjedoka sada u potpunosti snosi i Županijski sud u Zadru, odnosno istražni sudac toga suda Vladimir Mikolčević, koji je iz samo njemu poznatih razloga odlučio pustiti Sinovčića na slobodu, kako bi ovaj nastavio prijetiti svjedocima i kupovati lažne iskaze kojima oslobađa pripadnike svoje zločinačke organizacije.

Osim toga, sudac Mikolčević ne može biti toliko neinteligentan i smatrati kako je javnost toliko glupa pa da misli kako Mikolčević nema nikakva saznanja o onome što u Zadru pjevaju i „vrapci na grani“; o zadarskoj mafijaškoj organizaciji kojoj se na čelu nalazi notorni Reno Sinovčić.

Sudskim odlukama poput ove onemogućava se bilo kakva učinkovita borba protiv organiziranog kriminala i korupcije

Odluka ovog istražnog suca svakako će imati dalekosežne posljedice u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, i zbog toga jer potencijalnim svjedocima u kaznenim postupcima, posebno svjedocima protiv organiziranog kriminala, suci poput Mikolčevića šalju jasnu poruku kako ih pravosuđe u Hrvatskoj nema namjeru ni na koji način zaštititi, odnosno, upravo suprotno; Mikolčevićeva poruka svjedocima je više nego jasna.

Po njemu, svjedoci protiv mafijaša kakvi su Lisica i Sinovčić, prepušteni su sami sebi, dok se pravosuđe otvoreno stavlja na stranu kriminalaca i prostituira kao kakav drugorazredni mafijaški pomagač, kriminalac – šegrt, mafijaš početnik.

Odlukama poput ove, suci koji donose ovakve skandalozne odluke, zapravo, kriminaliziraju hrvatsko pravosuđe i stavljaju ga u funkciju organiziranog kriminala, te takvim postupcima vrlo otvoreno onemogućavaju bilo kakvu učinkovitu borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije.

Zašto Reno Sinovčić „izvlači“ Zlatka Lisicu?

Međutim, u ovom slučaju nije nebitno i pitanje; zašto Reno Sinovčić „izvlači“ Zlatka Lisicu?!

Odnosno, zbog čega se Sinovčić i sam izlaže opasnosti od kaznenog progona zbog utjecanja na svjedoke, kako bi od kaznenog progona „izvukao“ pripadnika svoje organizacije Zlatka Lisicu.

Odgovor na ovo pitanje može skrivati i jedan „stari“ slučaj u kojem je Zlatko Lisica, također, odigrao glavnu ulogu.

Radi se o pljački Dalmatinske banke iz 2000. godine, za što je Lisica i bio osuđen, zajedno sa njegovom suprugom Meri, na zatvorske kazne.

Iako su Lisice osuđeni i odslužili svoje zatvorske kazne, njihov pljačkaški plijen od ukupno 2,5 milijuna kuna nikada nije pronađen, a nisu otkriveni niti mogući organizatori pljačke, kao niti osobe koje su moguće pružale logističku potporu pljački koju je izveo bračni par Lisice.

Dakle, u slučaju pljačke Dalmatinske banke, ostalo je otvoreno pitanje organizatora pljačke, kao i kod koga je završio plijen kojeg je Zlatko Lisica opljačkao, što svakako otvara sumnju da je Lisica taj „posao“, zapravo, odradio za nekog trećeg.

Navodno je policija i tada sumnjala kako je iza pljačke stajao netko puno više u kriminalnoj hijerarhiji u Zadru, a prema nepotvrđenim informacijama u policijskim krugovima često se sumnjalo upravo na nekakvu vezu Zlatka Lisice i Rena Sinovčića ili njegovog bliskog prijatelja i suradnika Jadranka Lisice.

Policija, međutim, ovu vezu ničim nije mogla dokazati, a Zlatko Lisica nije bio voljan surađivati s policijom kako bi se razotkrila sudbina 2,5 milijuna opljačkanih kuna.

Sada se, pak, otvara prostor za nove sumnje u ovom slučaju, odnosno nakon Sinovčićevog pokušaja da utjecanjem na svjedoke „izvuče“ Zlatka Lisicu od kaznenog progona, postavlja se logičnim pitanje; zašto Reno Sinovčić „izvlači“ Zlatka Lisicu?!

Odgovor na to pitanje svakako bi mogao uzdrmati zadarsku mafiju i s njima povezanu političku vlast, odnosno političko pravosudnu logistiku, koja već dva desetljeća štiti organizirani kriminal u Zadru.

Naime, kako nikada nisu otkriveni ni mozak operacije, niti gdje je završilo opljačkanih 2,5 milijuna kuna, u slučaju pljačke Dalmatinske banke, najnoviji slučaj uhićenja na djelu Rena Sinovčića, ponovno otvara i Slučaj Dalmatinske banke iz 2000. godine, odnosno ponovno povezuje Sinovčića sa izravnim počiniteljem pljačke Zlatkom Lisicom.

I tako dolazimo do ključnog pitanja: duguje li Sinovčić kakvu uslugu Zlatku Lisici, pa je uslugu vraćao pokušajem nagovaranja svjedoka na lažni iskaz u slučaju protiv Lisice, kako bi ovog oslobodio moguće nove zatvorske kazne?!

Odnosno, može li najnoviji slučaj protiv Lisice i Sinovčića policiju navesti na trag mozga operacije i opljačkanog novca iz slučaja pljačke Dalmatinske banke 2000. godine?

[hr1u00]

SVEMIR VRSALJKO
Smijenila me je zadarska mafija
Interes mafije na lokalnoj razini poklopio se s interesom mafije na višoj razini, a tome je pogodovao međunarodni trenutak o kojem najbolje govori posljednje izvješće Carle del Ponte gdje je rekla da na lokalnim razinama postoje centri moći koji su opstruirali uhićenje generala Gotovine ili izvršenje nekih drugih zadaća

“Zlo se uvuklo u sustav, a to što se dogodilo sa mnom, samo je posljedica. Oslobodimo li se zla u sustavu, neće biti ni ovakvih slučajeva.”
Tako svoju smjenu i potpunu profesionalnu degradaciju objašnjava Svemir Vrsaljko, čovjek čiji su “lik i djelo” u proteklih 15 godina obilježili policijski sustav na području Zadra. Dugodišnji policajac, načelnik PU zadarske i šef ovdašnjih specijalaca, smijenjen je i raspoređen na trećerazrednu dužnost u Prometnoj policiji. Vrsaljko tvrdi da je odluka o tome donesena izvan sustava iz kojega mu je samo pred nekoliko mjeseci nuđeno staro mjesto načelnika. Nuđen mu je, kaže, i odlazak u mirovinu “koja bi bila veća od plaće koju sada prima”. Sve je odbio želeći se “suprotstaviti zlu u sustavu” i “pokazati građanima Hrvatske da se protiv toga vrijedi boriti”.
Prvi čovjek Udruge specijalaca iz Domovinskog rata “Poskoci” na razgovor za Slobodnu Dalmaciju pristao je i zbog toga “Rekao bih da sam zapovijedao jedinom grupacijom koja nije pod nadzorom organiziranog kriminala”, tvrdi Vrsaljkošto “sustav nije reagirao ni kada je blaćen kroz medije”, a jedini uvjet razgovora bio je da bude obavljen u Nadinu, u Vrsaljkovoj obiteljskoj kući koju su neki mediji, iz ne baš sasvim jasnih razloga, zvali “vilom s bazenom”.
Mediji su, gospodine Vrsaljko, objavili da ste ubrzo nakon smjene razgovarali s nadbiskupom Prenđom i tražili od njega pomoć. Točno?
Nisam tražio pomoć ni od nadbiskupa ni od bilo koje osobe, samo sam obavio razgovor s nadbiskupom zadarskim na okolnosti koje su se tada događale.
Na čiji inicijativu je došlo do tog razgovora?
Na obostranu inicijativu.
Razriješeni ste s jedne i postavljeni na drugu, ali pet-šest stepenica nižu dužnost. Zašto?
To nije toliko bitno koliko je bitna pozadina koja je dovela do rješenja koje samo dobio.
Mafijaški “deal”

A u čemu je pozadina?
U obrazloženju piše da imam nedovoljnu stručnu spremu. To znači da sam u ovom trenutku nedovoljno stručan voditi jednu postrojbu, a pet godina sam bio načelnik PU zadarske! Moji tadašnji rezultati su poznati i mogu se komparirati s rezultatima iz sadašnjeg vremena.
Želite reći da tada nije bila sporna stručna sprema?
Tada sam imao nižu stručnu spremu od sadašnje! Imam čin pukovnika, a u ratu sam obnašao dužnost na razini generala, ali bolje da o stručnosti ja ne pričam niti da me vrijeđaju po tom pitanju jer priznajem: nisam dovoljno stručan za rješenje koje su mi sada dali! Nisam 1990. došao biti prometni policajac, nego da ratujem za svoju državu i za nju ću, na ovaj ili onaj način, ratovati i dalje. Nekada oružjem, a sada ljubavlju - ljubavlju ću pobijediti ovo zlo koje stoji iza rješenja.
U pripremi razgovora ste kazali da iza tog rješenja stoje interesi lokalne mafije i organiziranog kriminala na državnoj razini koji su iskoristili trenutnu međunarodnu političku situaciju i osjetljiv položaj u kojem se nalazi Hrvatska. Možete li to objasniti?
Moj trenutni zaključak je da je to tako! Ljudi koji su mi dali ovakvo rješenje prije svega nekoliko mjeseci su me zvali na neke daleko značajnije funkcije od onih koje sam obnašao. Između ostalog, tražili su, u tome su bili najuporniji, da budem načelnik Policijske uprave i na tome inzistirali, da sada druge funkcije ne spominjem. Gospodu, koja su možda i sada kadrovirala, sam molio da se to ne dogodi. U međuvremenu, ja nisam napravio nikakvo zlo, ni bilo kakav radni ili životni propust koji bi me mogao toliko degradirati kao profesionalca ili čovjeka. Ali, u međuvremenu se dogodilo nešto drugo: dogodio se deal interesnih grupacija, to jest mafije, na lokalnoj razini čiji se interes poklopio s interesom mafije na višoj razini i međunarodnim trenutkom o kojem najbolje govori posljednje izvješće Carle del Ponte gdje je rekla da na lokalnim razinama postoje centri moći koji su opstruirali uhićenje generala Gotovine ili izvršenje nekih drugih zadaća.
Dakle - mafija je iskoristila osjetljivu međunarodnu situaciju?
Ništa drugo ne vidim jer ovo rješenje, kako su mi kazali, nije doneseno u instituciji. Ako nije doneseno u instituciji, pitam se za kojim stolom, u kojem restoranu je onda doneseno?!
Imate li ikakvih spoznaja o imenima tih ljudi?
Imam naznaka o imenima, ali u ovom trenutku nemam dovoljno materijalnih dokaza, pa ih ne bih spominjao, ali mislim da će se oni sami prepoznati.
Jeste li svjesni žestine tih zaključaka? Jer, proizlazi da su mafijaši u stanju smjenjivati čelne ljude u policiji!
Svjestan sam, ali to je tako! Bez supotpisa i suglasnosti mog zapovjednika iz Zagreba ne može biti smijenjen ili zamijenjen bilo koji djelatnik interventne policije. A on za moju smjenu - nije znao! Ni prvi ni drugi put! To pokazuje da odluka o mojoj smjeni nije donesena u skladu s pravilima igre koja vladaju u MUP-u.
A gdje su presude?

[hr1u00]

Organiziranog kriminala ili mafije nema bez političkih sponzora...
Jedan sam od prvih u Hrvatskoj govorio da organizirani kriminal, to jest mafija, postoji i djeluje. Pa, na kraju, to vide i obični ljudi u svakodnevnom životu. Pored zla koje nam se dogodilo u ratu, dogodile su nam se i interesne grupacije koje su opljačkale hrvatski narod i hrvatsku državu. Veća se šteta dogodila u poratnom nego u ratnom vremenu, hrvatski je čovjek time polomljen. Ali, postoje ljudi koji se s time ne mire.
Niste mi odgovorili na pitanje o političkim sponzorima. Gospodine Vrsaljko, HDZ je na vlasti...
Ne znam, nisam siguran da je HDZ na vlasti.
Nego?
Pitajte obične birače je li HDZ na vlasti. Na žalost, hrvatski je narod samo tijekom rata imao Vladu koja je zastupala interese naroda. Sve druge Vlade, bile lijeve ili desne, radile samo kao interesne grupacije, nisu bile u skladu s većinom naroda i njegovim interesima iako su trebale raditi baš to, a ne raditi u interesu jedne grupacije i odabrane elite.
Možete li političke sponzore mafije prepoznati i u Zadru?
Oni postoje. Smatram da u Zadru mafija postoji, a ona ne može postojati bez sprege organiziranog kriminala s politikom, gospodarstvom, medijima i tako dalje. Mi tu sponu i spregu u Zadru imamo.
Vi jeste govorili o postojanju organiziranog kriminala, ali u Zadru nema ni jedne pravomoćne osuđujuće presude koja bi dokazala postojanje mafije. A niti je postojala niti jedna optužnica protiv nekog korumpiranog policajca, političara ili suca. U čemu je problem?
Znate li makar jednog zadarskoga gospodarstvenika kojem su izlistali bankovne račune? Meni su to napravili jer su htjeli protiv mene, kao protiv bivšeg načelnika PU, podići optužnicu zbog gospodarskog kriminala, jer bi se time pokazalo da smo “svi isti”. A kad smo svi isti, onda je besmislena i borba protiv toga. Ali, nismo svi isti, nisu svi “ni jamili ni ćapili” i nikom ništa. S tim se ne mirim, takva pravila igre ne prihvaćam. O meni trenutno više govore moji neprijatelji nego prijatelji, dovoljno je znati tko su moji protivnici i doslovce neprijatelji da bismo vidjeli tko je gdje.
Još jednom: što je s presudama?
Nema mafije bez sprege kriminalaca s ljudima iz policije, pravosuđa i političkih “tata”. Tragična je činjenica da su ovaj grad i ova županija, kao i cijela država, opljačkani, a da nitko nije odgovarao za taj zločin. To je ono što je frustrirajuće. Probajte ne platiti parking, pa ćete vidjeti što će se dogoditi! Ali onima koji su opljačkali banke se doslovce ništa nije dogodilo!
Ako šef specijalaca ima neprijatelje unutar sustava, kako običan građanin može vjerovati u funkcioniranje onog što se zove pravna država?
Ni svi filmovi nisu snimani na temelju bujne mašte, nego na temelju života iako u nas ima previše “filmaša”! U tim filmovima, obični ljudi u svojoj muci i jadu, a u traženju pravde, često dolaze kod šefa mafije.
Što to znači? Da će mafija uvesti pravnu državu?
Ja bih rekao da se mafija trudi imati svoju državu!
Tko s kim pije

Kako lokalna, zadarska mafija može utjecati na sudbinu šefa specijalne policije?
Pogledajte tko, gdje i s kim pije i jede po zadarskim restoranima, pa će vam sve biti jasno!
U čemu je interes grupacije koja je sudjelovala u Vašem smjenjivanju da Vrsaljko “ode u prometnike”?
Rekao bih da sam zapovijedao jedinom grupacijom koja nije pod nadzorom organiziranog kriminala.
Svemir Vrsaljko (na slici s našim novinarom): “Ne znam, nisam siguran da je HDZ na vlasti”To znači da je organizirani kriminal vrlo duboko infiltriran u policijski sustav?
Da. Pa prethodni načelnik PU zadarske je često viđan da sjedi, jede, pije i napija se s najvećim kriminalcima i narkodilerima ovoga grada i države.
O Kataliniću se govorilo kao o čovjeku SDP-a koji ga je doveo u Zadar ili HDZ-a koji ga je “stvorio” kao policajca. Kakvo je Vaše mišljenje? Ili je bio samo “svoj” čovjek?
Nije on ničiji čovjek, pa ni svoj. Da je bio svoj čovjek imao bi stav, ali on je “kako vjetar krene”, svačiji i ničiji, pa ni svoj. On je gledao samo sebe i svoj osobni interes i ništa drugo. Pa ja sam u svom uredu više proveo za jednu nego on za četiri godine.
Je li točno da je Katalinić dugo figurirao kao trajno rješenje za načelnika PU u Zadru iako se stalno govorilo o njegovu odlasku?
Prva rješenja, koja je on donio, bila su znak i poruka da je on trajno rješenje.
Što se dogodilo u međuvremenu?
Dogodila se moja reakcija na njegova rješenja. Ta moja reakcija je možda imala za posljedicu izbor novog načelnika, ali i pozicije u kojoj sam se sada našao.
Ponosan na suradnju s Gotovinom

Ovo je od 1990. prva velika smjena “drugog ešalona” u zadarskoj policiji, uvijek su smjenjivani samo načelnici...
Ivan Katalinić je došao kao stečajni upravitelj s ciljem da smijeni sve, ali nije smijenio ni jednog od mojih suradnika jer ja nisam kadrovirao na osnovi političke ili neke druge podobnosti. Uostalom, kako nemamo puno pravih nogometaša, nemamo ni puno pravih policajaca, nema puno ljudi koji te poslove kvalitetno mogu obnašati. Katalinić je po dolasku uvidio da su to kvalitetni ljudi. Ne treba nam Ive umjesto Stipe, trebaju nam promjene u glavama i srcu, odnosu prema poslu i domovini.
Ima li Vaša degradacija ikakve veze s hvatanjem generala Gotovine?
Ako ima - neka to kažu i meni i hrvatskoj javnosti. Nitko nije imao hrabrosti pogledati me u oči i obrazložiti zašto sam smijenjen. Suradnjom koju sam u ratno vrijeme imao s generalom Gotovinom sam izuzetno zadovoljan i na nju sam ponosan. Taj mi ponos neće oduzeti ni jedan naziv ili titula.
Mislite li da postoje “profesionalni prijatelji” Ante Gotovine koje više zanima mit o njemu i njihovi interesi nego stvarna sudbina generala Gotovine?
Iza štita zvanog Ante Gotovina su se mnogi krili tijekom rata, a moguće je da se i sada kriju jer žele na određeni način poentirati. No, međutim, o tom će problemu jednog dana progovoriti sam general Gotovina. Ja od sebe ne želim stvarati mučenika znajući kako su prošli generali Gotovina, Markač, Norac, Čermak i mnogi drugi od kojih su se neki i ubili poslije rata zbog nefunkcioniranja sustava ili države.
Kako je moguće da policija, barem za javnost, jako malo zna o financijerima generala Gotovine?
Za svakog od nas treba vidjeti s čime je u nešto ušao i s čime iz toga izlazi. Daj Bože da su na tome radili policija i službe, pa bismo riješili zlo veće od rata - gospodarski kriminal. Prateći trag novca i njegovo kretanje razriješili bismo mnoga zla u državi, a moguće je da bi se došlo i do nekih drugih spoznaja.
Hoćete li raditi na mjestu na koje ste sada postavljeni?
Da sam htio biti prometni policajac bio bih to napravio na početku!
Što to znači? Što ćete napraviti?
Još sam u fazi razgovora, pregovora i otkrivanja pozadine rješenja koji sam dobio. Kada to otkrijem, poduzet ću adekvatne mjere.
Što to može biti?
To može biti svašta.


ISPRIKA ANTI JURJEVIĆU

Biste li, gledano s ove vremenske distancije, opet ozvučeni otišli na onaj famozni razgovor s Antom Jurjevićem nakon kojeg je ovaj priveden radi navodnog gospodarskog kriminala?
S ove vremenske distancije - sigurno ne bih išao na taj razgovor jer sam tada, kao čovjek, bio izuzetno izmanipuliran. Prvi put ovo kažem: to je jedina moja zadaća koje se sramim i kao čovjek i kao policajac. Ovu priliku koristim da se javno ispričam Anti Jurjeviću.
Od koga ste bili izmanipulirani?
Od strane nekih prijatelja Ante Jurjevića i nekih ljudi iz policijskog sustava. Ili navodnih prijatelja, preciznije.
Je li točno da ste u tom razgovoru Jurjevića pitali o imenu navodnog šefa zadarske mafije spominjući jednoga poznatog gospodarstvenika?
Sadržaja tog razgovora se ovog trenutka ne mogu sjetiti. Vraćanje filma na taj događaj mi izaziva sram i crvenilo.
Je li točno da je to ime, iako je ostalo na traci, izbrisano iz transkripta razgovora?
Moguće je. Zadarski mafijaši nose odijela i kravate, ne izgledaju kao oni iz filmova.
“Nisam 1990. došao biti prometni policajac, nego da ratujem za svoju državu i za nju ću, na ovaj ili onaj način, ratovati i dalje. Nekada oružjem, a sada ljubavlju - ljubavlju ću pobijediti ovo zlo koje stoji iza rješenja”

ŠTO SU NUDILI PRTENJAČA I KALMETA

Jeste li u proteklih mjesec dana, otkako su počele smjene u PU zadarskoj, razgovarali s ministrom Mlinarićem?
Ne, niti sam ga zvao. Mene je zvao zamjenik ravnatelja Josip Bukvić i tražio da prihvatim mjesto načelnika PU, ali je to bilo prije početka smjena. Rečeno mi je da je u Zadru situacija najčistija, da idu sa mnom kao s rješenjem. Ali su, tada počele komplikacije.
Jeste li razgovarali s Božidarom Kalmetom i Šimom Prtenjačom?
I jedan i drugi su me zvali nakon parlamentarnih izbora i tražili da preuzmem mjesto načelnika PU, ali sam ih molio da se to ne dogodi i tražio da se pokuša s novim čovjekom smatrajući da nije ni mudro ni pametno da se vraćam na staro mjesto za koje nisam bio zainteresiran. Ali sam iznio svoje razmišljanje o načinu rješavanja problema kriminala u Zadru i na razini države.
Je li izbor Antona Dražine za novog načelnika PU zadarske više posljedica političkog dogovora Prtenjača-Kalmeta ili njegove profesionalne biografije?
Ne mogu odgovoriti na to pitanje, jer raspolažem samo s pretpostavkama.

[hr1u00]

GRADONAČELNIKA ZVONIMIRA VRANČIĆA na izborima FINANCIRAla TVRTKA S KOJOM POSLUJE GRADSKA VLAST
HDZ-ov donator oštetio državu deset milijuna kuna


Tvrtka Franto, u vlasništvu obitelji Škara iz Škabrnje, već devet godina potpuno ilegalno eksploatira kamenolom kod Benkovca, što je kazneno djelo, a istodobno su iz gradskog proračuna ‘povukli’ 44,5 milijuna kuna
PIŠe Ivica NevešĆanin / EPEHA

Jedan od poslova koje je tvrtka Franto odradila u Zadru -
parkiralište ispred Policijske uprave /Vladimir Ivanov / CROPIX
Na sjednici GV-a vijećnici bi trebali dati zeleno svjetlo gradonačelniku Zvonimiru Vrančiću da s društvom Franto i obrtom Franto sklopi ugovor vrijedan 5,3 milijuna kuna za izgradnju pristupne ceste za potrebe austrijskoga trgovačkog centra Supernova koji se gradi na predjelu Vrilo pokraj sjevernog ulaza u grad.

Ponuda Franta je i ovaj put bila najniža među šest pristiglih na javnom nadmetanju, odnosno za 130 tisuća kuna povoljnija od tvrtke Sarađen iz Stankovaca.

Naime, tvrtka Franto, ali i obrt Franto, obje u vlasništvu obitelji Škara iz Škabrnje, oca Frane i sinova Tomislava i Ante, već devet godina potpuno ilegalno eksploatira kamenolom Busišta 3 kod Benkovca, što je prema Zakonu o rudarstvu iz 2004. kazneno djelo!

No unatoč toj neospornoj činjenici, za koju već godinama znaju svi odgovorni u gradskoj i županijskoj upravi, nadležnim inspekcijama i Uredu državne uprave, protiv Franta do danas nije podnesena ni jedna prekršajna, a kamoli kaznena prijava!

Naprotiv, Franto se u tom razdoblju razvio u respektabilnu građevinsku tvrtku, ponajprije zahvaljujući milijunskim poslovima sklopljenima s Gradom Zadrom, na čijim je natječajima uvijek imao najnižu cijenu.

I to, uglavnom, cijenu ispod realnih troškova, takozvani damping, što u građevinskim krugovima mnogi izravno povezuju s činjenicom da Franto iza sebe ima jeftinu sirovinu, odnosno ilegalni kamenolom.

Tako je samo od 2005. do 2009. obrt Franto za održavanje nerazvrstanih cesta na području grada dobio 44,5 milijuna kuna poslova, dok je isti posao za razdoblje 2009.-2012. dobila zajednička ponuda obrta Franto i društva Franto.

Na taj natječaj održan krajem prošle godine, od ukupno 201 ponuđene jedinične cijene za održavanje nerazvrstanih cesta, zajednička ponuda Franta imala je čak 164 niže cijene u odnosu na ponudu Cesta Zadarske županije. Pritom je razlika u cijenama za pojedine usluge i troškove bila i do 30 puta jeftinija u korist Franta! Konačno, Franto d.o.o. je sa 100 tisuća kuna donirao HDZ na prošlim izborima za pobjedu Zvonimira Vrančića.

- Taj sam novac dao HDZ-u jer to ima veze s mojim odgojem i razmišljanjem, a ne s dobivanjem poslova - kaže Tomislav Škara, direktor i suvlasnik Franta, opovrgavajući optužbe za političko pokroviteljstvo tvrdnjom da se protiv Franta u posljednje vrijeme vodi negativna kampanja.

Iako mu se nije svidjelo što se raspitujemo za kamenolom Busišta 3, Škara nam je priznao da za njega nema rudarsku koncesiju te da ga Franto koristi od 2000. godine. Zbog toga je, kaže, zaradio i prijavu Državnog inspektorata. Rudarsku koncesiju za Busišta 3 ne očekuje jer se tamo planira smjestiti novi županijski deponi.

- Damping cijene nemaju veze s ilegalnom eksploatacijom - kaže Škara.

- Na nadmetanjima imamo niske cijene jer idemo na minimalnu zaradu. Osim toga, za nabavu materijala imamo ugovore s brojnom dobavljačima sirovine. Dobro smo pozicionirani po cijeloj županiji, što nam smanjuje troškove - objašnjava Škara tajnu Frantova uspjeha. Na pitanje misli li da je u redu poslovati na način da se namjerno oštećuje proračun RH, Škara je kazao da Franto uredno podmiruje sve obveze prema državi i 65 zaposlenih te da je jedan od najvećih donatora humanitarnih akcija u Zadru.

- Mene ste se uhvatili, a u Hrvatskoj ima 200 takvih tvrtki! - poručuje Škara.

Dino Perović, direktor tvrtke EKO koja rukovodi izgradnjom centra za preradu otpada, potvrdio nam je da je Franto na predjelu Busišta 3, gdje bi trebao doći novi deponij, do ove godine izvadio oko 215 tisuća kubičnih metara materijala. Procjenjuje se da je na taj način Republika Hrvatska oštećena za oko 10 milijuna kuna.

Franto ‘čist’ na svim sudovima

Iako je Tomislav Škara rekao da je Franto prijavljivan od strane nadležne, rudarske, inspekcije zbog ilegalne eksploatacije Busišta 3, u ODO-u nam nisu mogli potvrditi da je od 2004., kada je bespravana eksploatacija rudnih bogatstava postala kazneno djelo, netko podnio prijavu protiv tvrtki u vlasništvu obitelji Škara ili nekoga od njih osobno. Isto su nam potvrdili na Prekršajnom i Općinskom sudu, gdje također nema postupaka protiv Škare ili Franta.

[hr1u00]

Lihtenštajnske Hypo veze grade Zadar - Rubicon i u Poreču

Na javnoj raspravi o prijedlozima detaljnih planova za zonu Maraska parka, područja veletržnice i bivšeg kamenoloma Puta, gradske vlasti javnosti nisu znale reći tko su pravi investitori u planirane objekte za čiju je realizaciju, prema nekim procjenama, potrebno između 150 i 200 milijuna eura.

Je li moguće da ključni ljudi gradske uprave, poput Nives Kozulić, ne znaju tko želi graditi hotel i stanove na mjestu bivše tvornice Maraske, 60 tisuća kvadrata veliki šoping centar kod veletržnice (Vrilo) i ništa manji prodajno-distributivni centar na prostoru bivšeg kamenoloma Puta?

Ili je u pitanju klasičan spin za javnost, oblik prijateljske i političke zaštite Zdenka Grge Zrilića, savjetnika Hypo banke za zadarsko područje, i njegovih austrijskih partnera s tvrtkama u Lihtenštajnu, poznatih po bliskoj poslovnoj vezi s generalom Zagorcem?

Naime, prema podacima iz sudskog registra, stopostotni vlasnik tvrtke Granit-Vrkić, koja je vlasnik zemljišta i investitor izrade detaljnog plana za bivši kamenolom Puta, ali i većinski vlasnik zemljišta na prostoru veletržnice, je tvrtka Coninvest Finance Aktiengesellschaft sa sjedištem u Vaduzu, Kneževina Lihtenštajn.


Tvrtke generala Zagorca

Tvrtku Coninvest zastupa član uprave dr. Gerold Hoop, a prijavljena je na adresi njegova odvjetničkog ureda (Hoop&Hoop) u ulici Pfulgstrasse 7.

Na istoj adresi (Pfulgstrasse 7) prijavljene su sve off-shore tvrtke i zaklade iz Lihtenštajna (Sintra Invest Establishment, Sambuca Est., Altus Invest Est., Wintage Group Anstalt, Ergon Invest...) koje su osnovale Zagorčeve tvrtke u Hrvatskoj.

Većinu tih Zagorčevih tvrtki (poput Espade i Sambuce) osobno zastupa dr. Gerold Hoop. Prema informacijama Državnog odvjetništva RH, do kojih su došli u istrazi o sumnjivim vezama Hypo banke i Zagorca, jedan od osnivača fantomskih tvrtki u Lihtenštajnu je Gunter Striedinger, bivši čelnik Hypo banke u Klagenfurtu.

Gunter Stredinger i Gerhard Suss, nekadašnji prvi čovjek Hypo Consultantsa i Zrilićev kum, koji je također morao otići nakon izbijanja afere, danas su glavni menadžeri tvrtke Rubicon AG iz Klagenfurta. S nekretninama posluju u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Poreču, a najveću podružnicu, kažu na svojim internetskim stranicama, imaju u Zadru, gdje projektima upravlja tvrtka-kći Templaris, na adresi Gaženička cesta bb.

Osim tvrtke Granit-Vrkić, Coninvest je i stopostotni vlasnik tvrtke Tehno iz Zadra koju kao direktor zastupa Zdenko Zrilić. Tehno je inače nasljednik tvrtke Tehno Somek preko koje je Hypo banka gradila svoj stambeno-poslovni centar na Bulevaru.

Direktorica tvrtke Granit-Vrkić bivša je članica uprave Aluflexpacka, ali i direktorica tvrtke Nautilus Jelka Milošević. Sve do izbijanja afere oko Hypo banke u Austriji Jelka Milošević i Zoran Kasapa (Zrilićev vozač) uglavnom su figurirali kao pravni zastupnici ili likvidatori desetak tvrtki preko kojih je Zrilić (i njegovi partneri) poslovao na zadarskom području.

Otkrivanjem mutnih poslova u Austriji započinje veliko prikrivanje tragova: portfelj nekretnina u vlasništvu Hypo konzultanata prodan je nepoznatom kupcu, cijelu Hypo banku kupuje njemačka Landsbank, a Zrilić preko noći postaje direktor desetak zadarskih tvrtki (Tehno, Matis, P.S.IMMO, Velox...) čiji su osnivači registrirani u Lihtenštajnu.

Tvrtke imaju desetke milijuna eura kredita Hypo banke i sve su registrirane na istoj adresi: Gaženička cesta bb. Veza Granit-Vrkića i Sinovčića.

Na licitaciji Trgovačkog suda 2005. godine Reno Sinovčić je za tvrtku Granit-Vrkić kupio 22,6 tisuća četvornih metara bivšeg kamenoloma Puta za 391 tisuću eura, 10 tisuća eura više od početne cijene. Založno pravo na tim nekretninama u iznosu 3 milijuna eura upisala je Hypo banka iz Klagenfurta, a zabilježbu nad stopostotnim udjelom u tvrtki Granit-Vrkić imao je Coninvest iz Lihtenštajna. Štoviše, Coninvest je na ime vlasništva u Granit-Vrkiću od Hypo banke iz Lihtenštajna dobio novi kredit od 8,5 milijuna eura, iako temeljni kapital Granita iznosi osnivačkih 20 tisuća kuna.


Međutim, u travnju prošle godine lihtenštajnska Hypo banka briše svoja potraživanja prema Granitu odnosno Coninvestu u iznosu 8,5 milijuna eura, što znači da su obveze prema banci podmirene. U svoj toj milijunskoj trgovini posebno je pak zanimljiva činjenica da je, prema zemljišnim knjigama, kao jedini vlasnik terena bivšega kamenoloma Puta upisana - Republika Hrvatska!

Iako su investitori izrade detaljnog plana za Maraska park tvrtke Maraska d.d. i Jadran-Invest, interese Maraske, koja nije registrirana za graditeljstvo i u čijem je vlasništvu oko 20 tisuća kvadrata, zastupao je Zdenko Zrilić. Razlog zašto se i tu Zrilić pojavljuje kao koordinator izrade plana je u činjenici da su nekretnine na kojima se žele podići hotel i komforni stanovi opterećene s više od 8 milijuna eura kredita.

Na hipoteku Hypo banke iz Klagenfurta otpada 6,1 milijun eura, a 12,7 milijuna kuna i 300 tisuća eura na ime kredita Hypo banke iz Zagreba. Zemljište kod veletržnice, na kojemu se planira gradnja šoping centra, u većinskom je vlasništvu tvrtke Granit-Vrkić i opterećeno je kreditom Hypo banke iz Klagenfurta u iznosu 12,55 milijuna eura. Investitor izrade plana za Vrilo, i navodno stvarni investitor u gradnju centra, je tvrtka Afirmacija iz Zagreba iza koje stoji austrijski kapital, donosi Slobodna Dalmacija.

[hr1u00]

ZADAR POD HYPOTEKOM


Do dužničkog ropstva Zadrana i zaustavljanja napretka grada dovela je simbioza banke koja voli mešetariti nekretninama i gradske vlasti u kojoj je jak građevinski lobby. Kako kaže Joško Morić (DC), "spojili su profit i viziju i dobili proviziju"

Hypo banka je pokupovala i preuzela već "pola hrvatske obale", pogotovo u Zadru, i to na način da kredite daje najčešće vlasnicima hotela ili drugih nekretnina, znajući da neće moći otplatiti kredit. Kada se dogodi da dužnik ne uspije platiti jednu ratu, Hypo preuzima vlasništvo nad nekretninom. Idealni primjer je luksuzni hotel Borik, za čiji je slučaj direktno odgovorna gradska vlast. Po istom principu banka i Grad sklapaju po porezne obveznike štetne ugovore, a najbolji primjer je Višnjik kojeg ćemo otplaćivati generacijama.

Međusobna povezanost velike ekspanzije Hypo-Alpe-Adria banke u Hrvatskoj, a napose u Zadru, odavno je poznata javnosti. Mala austrijska banka u Zadru je postala najveća, a krediti koje Grad uzima za gradnju velikih objekata mahom su krediti Hypo banke, koja tako velikom brzinom, u slučaju nemogućnosti otplate kredita postaje vlasnikom nekretnine čiju gradnju je financirala.

Velike su šanse da Grad, koji već sada grca u dugovima, ne uspije poplaćati dugove. Ona stara "svoj na svome" tada će glasiti "svoj na austrijskom". Ne čudi ekspanzija Hypo banke na Zadar, jedine banke kojoj su se dokazale kriminalne radnje u Hrvatskoj. Je li Zadar grad kriminalaca, prosudite sami, ali činjenica je da su vodeći ljudi ovoga grada od Kalmete do Zrilića usko surađivali s ljudima sa špekulantima iz Hypo banke, koji su Hrvatskom haračili i trgovali još od 1997. godine. Vjerojatno u Zadru nema kriminala, kao što ga nema ni u javnim državnim tvrtkama, što je nedavno izjavio ministar Kalmeta.
Politička propusnica

Hypo banka, nekad mala novčarska ustanova, čiji je većinski vlasnik pokrajina Koruška, u Hrvatskoj se pojavila sredinom devedesetih godina, u vrijeme kada je bankarstvo bilo pod čvrstim nadzorom vladajućeg režima i kada se u te poslove nije moglo ući bez političke propusnice, koju je pak mogao izdati pokojni predsjednik Franjo Tuđman ili netko dovoljno blizak poglavaru s Pantovčaka. Koruški bankari svoju ekspanziju na Hrvatsku započeli su u poslovima vezanim uz, naknadno propalu, Gluminu banku (vlasnik Marko Marčinko). No, ubrzo su uspjeli razviti prisne odnose s dvojicom tadašnjih moćnika HDZ-a: ex premijerom Ivom Sanaderom i Ivićem Pašalićem.
Sanader neslužbeni namjesnik Hypo banke

Prema riječima upućenih, Ivo Sanader odigrao je značajnu ulogu u prodoru Hypo banke na hrvatsko tržište. Kao što znamo, on je godinama živio u Austriji gdje je imao dobra poznanstva u poslovnim krugovima, a budući mu nikad nije bilo teško spajanje javne dužnosti i privatnog biznisa, postao je neslužbenim namjesnikom Hypo banke u Hrvatskoj. Tome u prilog ide i činjenica koju je argumentirano objavio Feral 2003. godine, koja kaže da je Miroslav Kutle, zloglasni tajkun iz Pašalićevog poslovno-zavičajnog tabora, 1995. i 1996. u dva navrata Sanaderu isplatio ukupno 800 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. M.Š., tadašnja Kutlina poslovna tajnica, sporne je isplate, u iskazu Državnom odvjetništvu, pojasnila sljedećim riječima: "Prilažem gotovinske isplate u iznosu od 800.000 DEM sa naznakom 'Hypo-gosp. Sanader'. Moram napomenuti da smo mi u to vrijeme dobili kredit od 4 milijuna maraka od Hypo banke Austrije."

Osim Sanadera i Pašalića, još su neki političari usko "surađivali" s Hypo bankom. Među njima je svakako istarski župan Ivan Jakovčić, zatim odbjegli Branimir Glavaš, koji je svojevremeno utjecao da se Slavonska banka proda upravo Austrijancima. I Milan Bandić je u uskoj je svezi s Hypo bankom. Na koncu dolazi i naš ministar Božidar Kalmeta, koji je u vrijeme ekspanzije Hypo banke bio gradonačelnik Zadra.
Raj za Hypo banku

Kako smo došli do ministra Kalmete, tako smo došli i do početaka razvoja Hypo banke u Zadru. Na zadarski prostor Hypo banka je ušla poslujući s "Folijaplastom", a nakon toga uslijedilo je kreditiranje austrijskog poduzetnika Waltera Wolfa, koji je bio poznat po tome da je ulazio u lošestojeće tvrtke s ciljem da ih najprije stabilizira, a zatim dobro proda, kao što je na primjer bilo brodogradilište "Lamjani" i "Maraska". Iako Wolfa više nema u Zadru, iza njega je ostala sada već jako moćna Hypo banka.

Zadar je bio i ostao raj za Hypo banku, koja je je zanimljiva jer se njezina poslovna aktivnost bazira prvenstveno na nekretninama. Tako ona odobrava velike kredite, s još većim kamatama, a u slučaju neplaćanja istoga, ona vrlo jednostavno postaje vlasnikom nekretnine. I kao da postoji nepisano pravilo (a možda zapravo postoji i pisano) da gradska vlast Zadra sve veće projekte radi preko Hypo banke. Sam Bog zna koliko smo mi, porezni obveznici dužni toj banci i koliko godišnje izdvajamo od ionako malih primanja. Sve radi toga što je nekome odgovaralo da Hypo banka zavlada Zadrom i pretvori ga u Hypograd. - Svemu tome kumovali su ključni ljudi iz politike, koji su spojili prodaju i viziju i dobili proviziju. - izjavio je jednom prilikom Joško Morić.

- Hypko Kolega i Hypko Zrilić bi sigurno rekli da s tim nemaju veze, ali bi si Hypodarom Kalmetom bili spremni ponavljati da smo svoji na svome, iako smo svoji na austrijskom. - govorio je Morić, ogorčen činjenicom da je Zadar pretvoren u Hypograd i da apetiti još nisu zadovoljeni.
Višnjik će biti Hypocentar

Zbrojimo li dva i dva, Grad koji obožava besmislene i preskupe građevinske projekte te banku koja mešetari s nekretninama, nekako nam jasniji postaju svi oni primjeri preskupih objekata poput športskog centra Višnjik i nepovoljnog kredita s ogromnim kamatama, kojega je naravno dala Hypo banka, a potpisala tadašnja gradonačelnica, kasnije smijenjena ministrica, Ana Lovrin.- Zadar je jedan od najprespektivnijih gradova u Hrvatskoj, bez ikakvih zaduženja i prireza, a trenutno su u izvedbi projekti koji nadmašuju cjelokupni gradski proračun. Sada krećemo u novi veliki projekt koji se ne može iznijeti bez zaduženja, pa smo se odlučili za izdavanje obveznica jer tako možemo gospodariti svojim dugom i odlučivati hoćemo li vraćati dug ili ići u nove projekte i novo emitiranje obveznica. - govorila je Lovrin prilikom prezentacije ugovora između Grada i, koga drugog, nego Hypo banke, o izdavanju 18,5 milijuna eura vrijednih municipalnih obveznica, kojima će se financirati izgradnja bazena i športske dvorane na Višnjiku.

Te iste obveznice koje je izdala Hypo banka doći će na naplatu za dvije godine, točnije 1. rujna 2011. , i to u iznosu od 140 milijuna kuna. Napominjemo, sav iznos na naplatu će doći odjednom. Do tada, Grad otplaćuje kamate u iznosu od 1.017.500 eura godišnje, što je ukupno 52 milijuna kuna do isteka vremena otplate obveznica. Naravno, ako Grad tada ne bude imao pripremljen novac, zna se što slijedi - Hypo postaje vlasnik ŠRC "Višnjik". Unatoč tome što je Lovrin govorila kako Zadar nije zadužen, danas vidimo da je lagala. Još je veća sramota dug kojega Zadar danas ima na grbači, i kojega nema odakle platiti, a koji prema riječima gradonačelnika Vrančića iznosi 70- 80 milijuna kuna. Za taj dug direktno su odgovorni Božidar Kalmeta, Ana Lovrin te njihov pijun Živko Kolega, koji se, prema vlastitim riječima, "najeo tuđih govana".

[hr1u00]

Zadar postaje Austrija

Hypo banka prikazana je kao spasitelj Punta Skale. Naime, nakon odlaska prognanika, koji su bili smješteni u Punta Skali, budućnost hotela bila je neizvjesna i trebalo je odabrati najboljeg investitora za ulaganje u jadranski biser Punta Skalu, koji je odgojio generacije zadarskih turističkih djelatnika. Na javnoj dražbi na Varaždinskoj burzi, koja je održana 2002. godine, većinski paket dionica kupila je brokerska kuća Hypo vrijednosnice. Falkensteiner grupa, koja je u Zadru vlasnik hotelske kuće "Borik", prije dvije godine je krenula s obnovom, s time da je prvi korak bio rušenje stare Punta Skale.- Prodali smo ono za što smo se borili deset godina. Radio sam tamo i volio sam Punta Skalu jer sam je smatrao našom da bi je na kraju rasprodali. Srce me boljelo kada su je došli rušiti. - pojadao nam se jednom prilikom gospodin Staničić.
Nije kupovina, nego dugogodišnji najam

Manipulatorski i megalomanski nastrojeni Austrijanci odlučili su ništa ne prepustiti slučaju. Tako su uz pomoć domaćih štakora izmanipulirali hrvatski zakon, koji u turističkim zonama zabranjuje etažiranje.- Mi smo se odlučili za model najma. Klijent će moći unajmiti apartman na 200+200 godina, moći će ga sam koristiti ili prepustiti za daljnje iznajmljivanje. - objašnjavao je Ottmar Michaeler, prvi čovjek grupacije. Naravno da su Austrijanci prepoznali dobar poslovni potez i iskoristili ga, ali to ne bi mogli učiniti bez pomoći "uglednih" Zadrana.

U Punta Skali danas rade Austrijanci, čak i namirnice nabavljaju iz matice zemlje, a sve što Zadar od njih ima je mizerna svota koju plaćaju u obliku boravišne pristojbe.
Hypo širi pipke

Hypo banka bila je umiješana i u najpoznatiju privatizaciju Zadarskoj županiji. Naime, radi se o Hotelu Alan u Starigradu, gdje je Hrvatski fond za privatizaciju na čelu s Krešimirom Starčevićem prodao dionice hotela Hypo banci za 8,81 milijun kuna, dok je nominalna vrijednost hotela bila 27,5 milijuna kuna. Tu je važno da Hypo banka uopće nije uložila novac u adaptaciju hotela kako bi nadomjestila prejeftinu kupovinu. Samo nekoliko mjeseci nakon toga Hypo banka, na čelu s bivšim predsjednikom uprave Hypo banke Karl Heinzom Truskallerom prodaje 87.667 dionica Alan toursu. Ljude umiješane u ovu privatizaciju, na čelu s čelnim ljudima Hypo banke i Starigrada, tereti se da su proračun RH oštetili za minimalno 18,6 milijuna kuna. Trenutno se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi parnica protiv 10 osumnjičenika iz ovog slučaja.

Nadalje, Hypo banka spominje se i u kontekstu propalog autoprijevoznika Contusa.- Nama je masa "velikih tajkuna" sugerirala da odemo u stečaj, da novce prebacimo na neku drugu firmu i to je to! Mi smo rekli da ćemo se boriti do kraja, a tek onda otići u stečaj. Tražili smo kredit od Hypo banke, no istina je da naš zahtjev nije nikada izašao iz Zadra. Par mjeseci su nas vukli za nos. Onda smo otišli u Klagenfurt u sjedište Hypo banke i dobili kredit. Prije toga, 2008. su nas odbili jer su djelovali ljudi iz Zadra. Zna se da je Zadar Hypograd. - rekla nam je Tereza Kozina, direktorica Contusa, nedugo prije što je Contus otišao u stečaj. Hypo banka je navodno svoj lukavi način poslovanja primjenila i na Jaderu, Zadranku, Aluflexpack i druge tvrtke.
Svi smo dužni

Samo na temelju ugovora sklopljenog s Hypo bankom, a koji se odnosi na ŠRC Višnjik, zadarski porezni obveznici banci duguju 140 miliijuna za glavnicu, dok je teret otplate kamata pao na hrvatske, dakle opet i zadarske porezne obveznike, i to u iznosu od 85 milijuna kuna. U slučaju da obveznice Hypo banke stignu na naplatu 2011. godine svako od 29.973 kućanstava u Zadru ima obvezu od 4670 kuna prema Hypo banci. Toliko će svaka obitelj platiti samo za Višnjik, i to u najboljem slučaju. No, budući da gradonačelnik već sada najavljuje reprogramiranje duga, što je jedino moguće rješenje u ovoj situaciji, narast će kamate Hypo banke, a time i iznos kojeg Hypo banci duguje svako zadarsko kućanstvo. Kao da nam nije dovoljna situacija u Hrvatskoj gdje ionako živimo "na kredit", sada još moramo plaćati i za loše poslove gradskih šerifa i njihove miljenice Hypo-Alpe-Adria banke, koja će spremno uskočiti kad god zadarski uglednici imaju poslovnu ideju.

[hr1u00]

ZADOVOLJŠTINA NA SUDU Bivši policajac pobijedio Sinovčićev "medijski reket"

Zbog sumnje da je zloupotrijebila položaj i pod nečijim pritiskom namjerno krivotvorila sudski zapisnik u postupku protiv bivše glavne urednice “Zadarskog regionala” Arijane Barabe, bivši načelnik zadarske Kriminalističke policije Antun Novoselović USKOK-u je podnio kaznenu prijavu protiv sutkinje Općinskog suda u Zadru Ivane Čačić-Brčić.

Novoselović je bivšu urednicu novina u vlasništvu Rene Sinovčića tužio na temelju Zakona o medijima zbog neobjavljivanja demantija na tekst od 28. travnja 2010. u kojem su, kako smatra, grubo oklevetani on i njegova obitelj.

Novoselović je pokrenuo je šest sudskih postupaka protiv novinara i urednika medija u vlasništvu Rene Sinovčića

Budući da demanti u “Regionalu” nikad nije objavljen, Novoselović je iskoristio zakonsku mogućnost i tužbom od suda zatražio objavu. Takvi se postupci, prema Zakonu, moraju provesti po hitnom postupku. Sud u roku osam dana mora sazvati prvo ročište te u idućih osam dana donijeti pravomoćnu presudu.

Budući da se Baraba na prvom ročištu 6. kolovoza nije pojavila, niti je opravdala svoj nedolazak, sutkinja Čačić-Brčić zaključila je glavnu raspravu i odgodila objavu presude za sutradan.
Krivotvoreni zapisnik

Idući dan Novoselovićev se odvjetnik uredno pojavio i sudu dostavio tužbu na elektroničkom mediju (sticku), kako sutkinja ne bi morala prepisivati čitav opsežan sadržaj. Sutkinja je tužbu kopirala, a odvjetniku je kazala da će presuda biti dostavljena u njegov sudski pretinac istoga dana do 11 sati.

Međutim, presuda je dostavljena tek nakon sedam dana, a kad ju je konačno dobio, bio je to zapisnik s ročišta za objavu presude u kojem sutkinja konstatira da se Novoselovićev odvjetnik uopće nije pojavio.

Štoviše, iako je presudu morala donijeti još na prvom ročištu, sutkinja odlučuje ponovno otvoriti glavnu raspravu “radi dopune postupka i razjašnjenja pojedinih važnih pitanja” te određuje novo ročište za 16. kolovoza!

− Sporni zapisnik ima sve pravne elemente krivotvorine, jer je neistinit, a višekratno kršenje zakona upućuje na “zabranjenu” intervenciju u ovom postupku − kazao nam je Novoselovićev odvjetnik Milan Petričić, te je naglasio da je na ponašanje sutkinje utjecala “treća” nepoznata osoba svojom nezakonitom intervencijom na štetu Antuna Novoselovića.

Na pitanje o kojoj je osobi riječ, odvjetnik Petričić nije htio odgovoriti, zaključivši da bi to trebao utvrditi USKOK.

Nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće sutkinje Ivane Čačić-Brčić zbog sumnje da je krivotvorila zapisnik, unatoč hitnosti postupka koji bi trebao biti pravomoćno okončan u roku od osam dana, v.d. predsjednika Općinskog suda Hrvoje Visković još uvijek nije odlučio o zahtjevu.

− Sutkinja Čačić svoje je očitovanje na prijavu dostavila sudu sredinom kolovoza. Njezin je iskaz prije tri dva dana otpremljen strankama, koje nam u roku od tri dana mogu dostaviti svoje primjedbe. Tek tada ću donijeti svoju odluku − kazao je Visković, dodajući da unatoč hitnom postupku “stranke uvijek mogu manipulirati svojim procesnim pravima”.

Bivši načelnik zadarske Kriminalističke policije pokrenuo je ukupno šest sudskih postupaka protiv urednika i novinara dnevnika VOX i tjednika “Zadarski regional” u vlasništvu vanjskog suradnika NK Zadar i uglednog člana zadarskoga HDZ-a Rene Sinovčića.

Uz tužbe zbog neobjave demantija, protiv bivše glavne urednice “Regionala” Arijane Barabe i glavne urednice VOX-a Marine Vlakić te novinarke Marije Pribisalić, Novoselović je podnio i kaznene prijave zbog klevete, a od izdavača je zatražio naknadu štete.

Postupke protiv Sinovčićevih novina, urednika i novinara Novoselović je pokrenuo tek nakon što je 1. srpnja, u 42. godini života, kao najnagrađivaniji zadarski policajac, odlučio otići u prijevremenu mirovinu.

Prethodno je ministar Karamarko s čela PU zadarske smijenio dotadašnjeg načelnika Antuna Dražinu, s kojim je Novoselović godinama uspješno surađivao u brojnim istragama zadarskoga kriminalnog miljea, te je za “privremenog upravitelja” postavio Zlatka Sokolara koji, za razliku od Novoselovića, od prvog dana uživa puno povjerenje Sinovčićevih medija.

[hr1u00]

Tekst iz 2000. godine

Ni Don Corleone
ne bi se posramio Sinovčića!

Kako je u javnosti svih ovih godina rasla sumnja da je na putu od seoskog ribara do bogatog "poduzetnika" Reno Sinovčić bio duboko uvučen u nezakonitosti, te da mu se zbog toga ništa ne događa, postupno je sazrijevalo i uvjerenje da njegov klan drži u svojevrsnom zatočeništvu cijeli Zadar

Petar Zrilić, nekad daroviti nogometaš, a zatim i trener nogometaša "Zadra", prošlog je tjedna u četvrtak navečer napravio dar-mar u kafićima "Kalelarga" i "Basket" u Zadru, u kojima posluje Bibinjac Jadre Lisica, a zatim i u poslovnim prostorijama zaštitarske tvrtke "Zadar Security" u vlasništvu bivšega prvoligaškoga nogometnog suca Rena Sinovčića. Zrilić je tako, po vlastitu priznanju, odgovorio na poprijeke poglede i provokacije ljudi iz klana Sinovčić-Lisica, inače velikih prijatelja i poslovnih partnera u Zadru koji, osim što se bave ugostiteljskom djelatnošću, bave se i mnogim drugim poslovima, a navodno imaju i monopolističku trgovinu ribom na zadarskoj "peškariji". Zrilićevo razbijanje stakla i inventara bila je, zapravo, njegova demonstracija otpora klanu Sinovčić-Lisica, ljudima za koje je već godinama uvriježeno da im nitko ništa ne može ne samo u Zadru nego i znatno šire. Htio im je poručiti da ih se nimalo ne plaši, te da se grdno varaju ako i njega misle impresionirati svojom pojavom i svojom kupovnom moći kojom ovaj dvojac, opće je uvjerenje u Zadru, kupuje naklonost svih koji im trebaju, uključujući i pojedince iz političkih, gospodarskih, sudskih i inih struktura.

Optužbe protiv policije

Razbijački pohod bivšeg trenera "Zadra" na Lisičine i Sinovčićeve prostore je za svaku osudu, ali nije izazvao osudu u zadarskoj javnosti, kao što to biva u sličnim slučajevima, nego ravnodušnost, a mogli su se čak čuti i komentari odobravanja u stilu: I vrijeme je da im netko pokaže!
Odmah sutradan, Sinovčić i Lisica su rekli novinarima kako nisu dali nikakva povoda za Zrilićevo razbijanje, a i ovaj put su optužili zadarsku policiju, preciznije načelnika Policijske uprave Svemira Vrsaljka, koji im je, navodno, prijetio nekoliko dana prije toga, pa nisu isključili ni mogućnost da je Zrilićevo nekontrolirano ponašanje u njihovim kafićima potaknuto iz policijskih krugova.
Reno Sinovčić »popularnost« je stekao lažiranjem nogometnog prvenstvaSmatra se da iza negativnih tekstova u dijelu tiska, osobito u nekim žutim tjednicima na nacionalnoj razini, stoji upravo Reno Sinovčić. Po nekim informacijama koje je teško provjeriti, Reno Sinovčić ima udjela u tjedniku "Imperijal", ali zasad nema bjelodanih dokaza za to, osim činjenice da se "Imperijal" reklamira u lokalnom dnevnom listu "Zadarski list", kojemu je vlasnik Reno Sinovčić. A upravo u "Imperijalu" su objavljeni tekstovi protiv načelnika Vrsaljka i zadarskoga gradonačelnika Božidara Kalmete.
"Fenomen" Rena Sinovčića posljednjih mjeseci i godina je svakako najidealniji za pothranjivanje teze o Zadru kao gradu slučaju. Naime, Lisica, a češće Sinovčić, "prečesti" su gosti novinskih "crnih kronika", odnosno protagonisti brojnih kaznenih prijava u kojima im se stavljaju na teret kriminalna djela. Počevši od 1991. godine pa sve do početka 2000. godine, Sinovčić je prijavljivan za pljačku srpske imovine iz napuštenih kuća, za nasilničko ponašanje na zadarskoj tržnici ribe, za pljačku vojničkih plaća, za iznudu novca, za prijetnje jednom Zadraninu srpske narodnosti da mu ovaj proda stan, za nelegalnu prodaju općinskog zemljišta u Novigradu pokraj Zadra, a prošle ga je godine tjednik "Nacional", kao kulminacija njegova "kriminalnog dosjea", optužio i za lažiranje hrvatskoga nogometnog prvenstva. Najdalje dokle se stiglo u procesuiranju svih tih djela sudski su procesi u kojima je bio oslobađan, ili se od progona odustajalo već u fazi optuženja, ili, pak, istrage. Gotovo u svim slučajevima događalo se da su svjedoci odustajali od iskaza protiv Sinovčića ili su bitno mijenjali iskaz.
Jesu li svjedoci mijenjali iskaz zbog straha ili nečega drugog, ostaje dvojbeno. No, činjenica je da je neke od njih, nakon suradnje s policijom, automobil pokušao pregaziti, da su im automobili polijevani kiselinom i sl.
Kako je u javnosti svih ovih godina rasla sumnja da je na putu od seoskog ribara do bogatog "poduzetnika" Sinovčić bio duboko uvučen u nezakonitosti, te da mu se zbog toga ništa ne događa, odnosno da policijske akcije ne prati rad i drugih državnih tijela, postupno je sazrijevalo i uvjerenje da Reno Sinovčić sa svojim prijateljima drži u svojevrsnom zatočeništvu cijeli Zadar, odnosno da sustavom prijetnji, ucjena, a najviše uz pomoć logike kako "para vrti tamo di burgija neće", danas u Zadru može s lakoćom dobivati poslove, kupovati presude, ljude na vlasti i sve ostalo.

Marijačić na meti

Petar Zrilić izazvao je simpatije Zadrana premda se na protuzakonit način »obračunao« s klanom Sinovčić-LisicaMnogi su u Zadru svjesni te činjenice, ali joj se ne žele suprotstaviti bilo iz komfornističkih ili oportunističkih razloga. Oni koji javno izraze neslaganje s takvim miljeom, te ne žele participirati u toj parainstitucionalnoj shemi vlasti i moći, kao što je to učinio novinar Slobodne Dalmacije u Zadru Ivica Marijačić, koji je odmah napustio posao i dužnost glavnog urednika "Zadarskog lista" kad je doznao za ime njegova novog vlasnika Rena Sinovočića, moraju se suočiti s posljedicama. Kao što je poznato, Marijačiću su zapaljena dva automobila ispred zgrade u kojoj živi.
Ni danas, tri mjeseca nakon tog događaja nema dokaza ni protiv koga. Među mnoštvom osoba koje je zadarska policija privodila na informativne razgovore, bio je i Reno Sinovčić koji je odbio ispitivanje na poligrafu.

Deratizacija

Tvrtka Rena Sinovčića je nedavno na javnom nadmetanju za posao deratizacije i dezinskecije poslala najpovoljniju ponudu, no Poglavarstvo Zadra ipak je posao dalo Zavodu za javno zdravstvo. Zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta je, ne želeći imati posla s Renom Sinovčićem, odabrao za nijansu skuplju ponudu, smatrajući da Sinovčić ionako nema opremu kojom bi odradio posao deratizacije i dezinsekcije.
Sinovčiću je teško pao gubitak tog posla vrijednog 720.000 kuna.
Stoga je Kalmetu navodno "upozorio" da će tjednik "Imperijal" objaviti tekstove koji mu se neće svidjeti. Kalmeta nije pristao na ucjenu. Posao je Sinovčić izgubio, a oni rijetki u Zadru koji čitaju "Imperijal" mogli su o Kalmeti pročitati krajnje neukusne stvari.


Reno piše Lučinu

Kako ni za što nije osuđen, Sinovčić poslije svake afere sebe nastoji prikazati kao žrtvu nepravednoga policijskog progona. Smatra da je načelnik Vrsaljko, koji je na toj dužnosti od 1996. godine, posebice naoštren protiv njega. Sinovčić je čak prije dva mjeseca pisao pismo ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu u kojemu ga informira o navodnom policijskom "nepravednom" progonu, požurujući implicite Lučina da smijeni Vrsaljka.
Čini se da je time Sinovčić samo ojačao Vrsaljkove pozicije, jer je važnije Ministarstvu bilo tko traži, a ne što traži.
A ministru Lučinu, iako je novi na toj dužnosti, zacijelo nisu nepoznati motivi pisma Rena Sinovčića, bivšega nogometnog suca, vlasnika zaštitarske tvrtke, trgovca ribom, "poduzetnika", kako voli sebe nazvati, koji je "već 1990. godine imao više od milijun njemačkih maraka ušteđevine".

Sinovčićevi prijatelji su braća Lisica iz Bibinja. Jedan od njih je prije dvije godine kažnjen sa šest mjeseca zbog napada na službene osobe - policajce prilikom pretrage njihova doma u Bibinjama pokraj Zadra. Tada je policija privela četvoricu članova obitelji Lisica: tri sina i njihova oca, a radilo se o akciji nadzora trgovine ribom. Sinovčićevi prijatelji su i neki suci Općinskog suda u Zadru, zatim neki niži službenici u Policijskoj upravi, Poreznoj upravi, Financijskoj policiji, te niz direktora u gospodarstvu.

Bahat i bogat

Sinovčić je s braćom Lisica, klanom direktora i ostalim prijateljima prošlih godina navikao lako postizati ciljeve pri čemu, čini se, nije birao sredstva. U samom početku njega su koristili moćnici kako bi preko njega ostvarili neke ciljeve, a kako je financijska moć Sinovčića sve više jačala, jer je svoje usluge naplaćivao, tako je, kažu, i on sve više manipulirao drugima u strukturama vlasti, na svim hijerarhijskim razinama, oni su mu se za novac rado nudili. Stoga se počeo osjećati jačim od svih. Oni koji ne pristaju na takvo stanje duha i odnosa u Zadru, kao što ne pristaju čelnici policije, neki novinari i političari, protiv njih se poduzima kampanja ili traži pogodan oblik osvete. Bivši trener zadarskih nogometaša Perica Zrilić očito je jedan od onih koji ne pristaje na takvu stečenu superiornost klana Sinovčić-Lisica, i to je odlučio pokazati razbijanjem njihovih lokala. Sa stajališta psihoanalize doista nije teško objasniti "fenomen" Sinovčić: kao siromašni i neobrazovani novigradski mladić htio je pošto-poto pobjeći iz toga socijalnog miljea. Kako taj uspon nije mogao ostvariti intelektualnim radom, manirama, erudicijom ili šarmom, preostalo mu je jedino da to čini u sportu i gospodarstvu koračanjem po zoni u kojoj nije vidljiva granica između zakona i bezakonja i ponašajući se kao da je baš sve dopušteno. On je uspio u svojoj izvornoj namjeri da bude moćnik, barem u vlastitoj percepciji značenja te riječi, koristeći sklonost društva da blagonaklono gleda i tolerira neke oblike poslovanja. A kad se društvo nije htjelo baviti Sinovčićem, onda se Sinovčić na svoj način bavi društvom, logično zaključujući da je on formalno-pravno i faktički slobodan građanin.

[hr1u00]

Nacional: 27. 7. 2000.

Kriminalni dosje državnog pravobranitelja

Miroslav Tuđman je još 23. srpnja 1997. poslao ocu izvještaj o teškom kriminalu Petra Šale: Unatoč tome Franjo Tuđman ipak ga je zadržao na mjestu državnog pravobranitelja, a nije ga smijenila ni nova vlast

Piše: Berislav Jelinić

Nacional posjeduje pisani dokaz da je bivši hrvatski državni vrh već sredinom 1997. znao da je državni pravobranitelj- Petar Šale upetljan u kriminal, te da bi zbog svojih protuzakonitih aktivnosti trebao biti smijenjen s položaja na koji ga je Zastupnički dom Sabora imenovao 30. siječnja 1996. O Šalinim nezakonitim radnjama 23. srpnja 1997. bio je obaviješten sam predsjednik Republike Franjo Tuđman, zajedno s tadašnjim predstojnikom UNS-a Ivanom Jarnjakom. Kako je autor tog izvješća o Šalinim skandaloznim aktivnostima bio predsjednikov sin Miroslav Tuđman, tadašnji ravnatelj- HIS-a, predsjednik Republike doista nije trebao dvojiti o pouzdanosti izvora koji ga je iscrpno izvijestio o kriminalnim postupcima državnog pravobranitelja.
Ipak, Franjo Tuđman nije po-duzeo ništa, nego je Petra Šalu zadržao na njegovu mjestu. Ni nova vlast, koja je izabrana još 3. siječnja, u vezi s Petrom Šalom nije ništa poduzela, on je i danas državni pravobranitelj- Republike Hrvatske.
Sinovčić i Lisica

Da se u vrhu države znalo sve o Petru Šali, vidi se po dopisu što ga je Miroslav Tuđman uputio svom ocu i Ivanu Jarnjaku u srpnju 1997. To dokazuje potpisani i ovjereni HIS-ov predmet pod naslovom “RH: Nečasne radnje državnog pravobranitelja Petra Šale”. HIS-ovo izvješće temelji se na informacijama koje su prikupili operativci SZUP-a, a Petra Šalu tereti za sudjelovanje u kriminalnim radnjama, povezanost s kriminalnim krugovima i njihovim aktivnostima.
Kad je početkom 1996. Franjo Tuđman razmišljao o tome tko bi mogao biti državni pravobranitelj, Petar Šale mu se vjerojatno nametnuo nakon što se Tuđman prisjetio kako se Šale u Benkovcu slikao s otetim plinskim pištoljem Tuđmanova atentatora. Iako se za Šalu prije tog imenovanja u javnosti u prvom redu pročulo tek zbog katastrofalnog vođenja Kriznog stožera Zadra, početkom 1996. Šale je izabran za državnog pravobranitelja sa zakonski propisanim osmogodišnjim mandatom. No HIS-ovo izvješće otkriva da Petar Šale ni u ludilu nije smio biti postavljen na jednu od sedam najistaknutijih državnih funkcija.
HIS-ova istraga pokazala je da je Petar Šale tijesno povezan s organiziranim kriminalnim skupinama, osobito s obitelji Lisica iz Zadra, koja se pak pročula po svojoj povezanosti s Renom Sinovčićem. HIS-ovo izvješće Lisice tereti za ucjene, zastrašivanja, krađe i druge kriminalne radnje. Prema HIS-ovu izvješću, Petar Šale je u posebno dobrim odnosima s Jadrankom Lisicom. Njemu je, obnašajući dužnost predsjednika KK Zadar, omogućio da bez natječaja dobije u najam restoran “Basket” u Zadru. Nacionalu nije poznato jesu li te spoznaje pripadnici obavještajnih službi stekli uvidom u dokumente zadarske temeljne policije ili vlastitim operativnim radom.
Kako god bilo, već je na temelju te optužbe Petar Šale mogao kazneno odgovarati. Nadalje, već bi na temelju tog slučaja kao državni pravobranitelj- Šale mogao stegovno odgovarati i biti razriješen s dužnosti. U Tuđmanovoj Hrvatskoj bilo je, međutim, normalno da režim zaštiti svog istaknutog člana, poštedi ga kaznenog progona i tu okolnost iskoristi kao zalog za to da osigura Šalino bespogovorno provođenje “hrvatske državne politike”.

Narkobiznis

Kako je Šale unatoč protuzakonitim radnjama ostao na visokom položaju, svojim je velikim političkim utjecajem vjerojatno s lakoćom ishodio da policija ne provjerava pozadinu kontaktiranja obitelji Lisica s Jadrankovim šurjakom Gojkom Žeželjem, pripadnikom Službe državne bezbednosti tzv. Republike Srpske Krajine.
Vrlo je zanimljiva i tijesna povezanost Petra Šale s Renom Sinovčićem, koga HIS još u srpnju 1997., koristeći se informacijama SZUP-a, naziva glavnim nabavljačem i raspačavateljem droge na zadarskom području. Agenti HIS-a čak tvrde da je Sinovčić zbog droge već tada bio u pritvoru, a Nacional je neslužbeno doznao da je Sinovčić tada doista pod misterioznim okolnostima izbjegao pritvor zbog droge.
Petar Šale i Reno Sinovčić tješnje su se povezali početkom devedesetih, kad je Šale uz pomoć bivšeg zadarskog udbaša Ante Jurine i svog bratića Branka Ganzulića predvodio frakcijski “puč” protiv prve HDZ-ove vlade u zadarskoj općini. Nakon što je Petar Šale imenovan državnim pravobraniteljem, Sinovčić se žalio kako ga gradska vlast u Zadru ignorira, te da ima veći utjecaj u Zagrebu nego u Zadru. Svoje dobre odnose sa Šalom Sinovčić je, prema HIS-ovu izvješću, djelomice kapitalizirao time što mu je Šale omogućio da, kao i Lisica, dakle bez natječaja, dobije u najam poslovni prostor u zadarskoj Kalelargi.
Nije nebitno napomenuti da se Ante Jurina, Branko Ganzulić i Petar Šale spominju kao Sinovčićevi politički zaštitnici i u SZUP-ovu izvješću u koje je Nacional stekao uvid kad je prvi put pisao o Reni Sinovčiću.
To se dogodilo nakon otkrića SZUP-ovih dokumenata o umiješanosti tajnih službi u prošlogodišnji rasplet nogometnog prvenstva u kojemu je po svaku cijenu trebalo omogućiti tadašnjoj NK Croatiji da osvoji naslov prvaka. Sinovčića je Pantovčak bio odabrao kao drugog ključnog čovjeka, koji je svojim suđenjem na ključnim utakmicama pomagao NK Croatiji, ali je sudio i na finalu Kupa 1999., kad je Osijeku trebalo osigurati da pobijedi vinkovačku Cibaliju. Neprocesuiranog raspačavatelja droge i nekoć čelnog čovjeka HDZ-a u Novigradu vrh stranke vjerojatno nije morao dugo nagovarati na suradnju.
Sitni prodavač

Kad su dokumenti o skandaloznoj umiješanosti tajnih službi u režiranje lanjske završnice nogometnog prvenstva došli do Nacionala, javnost je prvi put doznala da je SZUP Sinovčića smatrao čovjekom s op-sežnim kriminalnim dosjeom.
U Zadru se sve vrijeme potiho pričalo kako je Sinovčić jedan od trojice najbeskrupuloznijih mafijaša proizašlih iz lokalne verzije revolveraškog kapitalizma. Sa zgražanjem i strahom Zadrani su gledali kako nekoć sitni prodavač ribe na zadarskoj tržnici, koji je policiji 16. veljače 1992. priznao krađu dva jogija, stola i četiri stolice iz zapaljene srpske kuće u Ravnim kotarima, iskorištava frakcijske obra-čune među osnivačima lokalnog HDZ-a za svoj arivistički prodor do statusa krupnog zadarskog poduzetnika. Nije nezanimljivo da je tada već kao eminentni zadarski po-duzetnik Sinovčić odigrao zanimljivu ulogu u raskolu HSLS-a 1997. Jedna od žešćih raskolničkih sjednica tadašnjeg HSLS-a održana je u Zadru u ljeto 1997. Tada je Vlado Gotovac, današnji pred-sjednik Liberalne stranke, isp-sovan najpogrdnijim imenima, a Dražen Budiša dobio je podršku većine stranačkog ogranka zahvaljujući “skupini građana” koja se prethodnog dana učlanila u stranku.

Nogometna kuhinja

Poslije se ispostavilo da su među tim no-vopridošlim članovima HSLS-a u većini bili uposlenici zaštitarske tvrtke Rene Sinovčića.
Svoj društveni status i promociju Sinovčić je naumio postići kao nogometni sudac. Kad je optužio Ivana Petrovića da je namjerno spriječio njegovo napredovanje iz Druge u Prvu ligu ucjenom od 20.000 DEM, ispostavilo se da je lagao, te je kao dokazani lažac i varalica kažnjen s deset mjeseci zabrane suđenja. Kasnija SZUP-ova izvješća otkrila su da je Sinovčić zbog toga kontaktirao Umberta Pinčića radi ubojstva Ivana Petrovića.
Nakon te afere Sinovčić je, vjerojatno nimalo slučajno, uskrsnuo kao prvoligaški nogometni sudac, koji je ubrzo postao i međunarodnim sucem. Njegovu sudačku ulogu u režiranju pretprošlog prvenstva javnost je prozrela nakon što je Nacional objavio SZUP-ove dokumente sa snimkama telefonskog razgovora između Sinovčića i Branka Laljka, jednog od maksimirskih direktora. Komentirajući mogući rasplet prvenstva, Sinovčić je Laljku rekao kako se s predsjednikom Osijeka, danas pritvorenim Antunom Novalićem, dogovorio da Osijek pusti Croatiji, a zauzvrat bi Sinovčić sudio finalnu kup utakmicu Osijeka i Cibalije. Sinovčić je doista sudio taj finale, a Osijek je izjednačio u sedmoj minuti produžetka, nakon što je veći dio utakmice igrao s dva igrača više.
Sinovčić je kratko bio u pritvoru zbog sumnje za iznuđivanje novca, a Nacionalovi izvori bliski HDZ-u u to su vrijeme potvrdili da je Sinovčić iz zadarskog zatvora na određene adrese uputio usmene poruke da će u sudnici javno identificirati sve scenariste lažiranog nogometnog prvenstva ako mu se bude sudilo.
Sinovčić je u međuvremenu pušten iz pritvora, postupak protiv njega i dalje se vodi, a kazneni postupak koji bi ga povezivao s nabavom i raspačavanjem droge nikad i nije bio pokrenut.
Koliko je Petar Šale sa Sinovčićem i Lisicom i danas blizak, Nacionalu nije poznato. No teško je pretpostaviti da bi se državni pravobranitelj- preko noći odrekao blagodati koje mu je druženje s njima navodno donosilo. Operativci HIS-a u svom izvješću tvrde: “Kod svakog dolaska Petra Šale u Zadar, Lisica i Sinovčić mu pokrivaju sve troškove boravka i osiguravaju ‘žensko društvo’. Imaju potpunu kontrolu nad Šalom koji im pak preko svojih političkih pozicija pruža pomoć i zaštitu.”

[hr1u00]

Znakovita je i čvrsta povezanost Petra Šale s Mladenom Naletilićem Tutom. Nakon Naletilićeva uhićenja Šale se, kako tvrde u HIS-u, često susretao s odvjetnikom Krešimirom Krsnikom i Ivanom Andabakom, planirajući daljnje korake za oslobađanje njihova branjenika iz pritvora.
Kad je Andabak lani potkraj listopada stigao u Zagreb kako bi zajedno s pedeset vojnika Naletilićeve Kažnjeničke bojne oslobodio njihova zapovjednika iz bolnice na Rebru, to je vjerojatno bio jedan od posljednjih pokušaja hrvatskog državnog vrha da oslobodi Naletilića. Te Nacionalove informacije uzbunile su hrvatsku javnost, a policijsko osiguranje KBC-a Rebro, kamo je sadašnji haaški uhićenik trebao biti prebačen iz zatvorske bolnice, maksimalno je pojačano. Naletilić je zbog toga pro-svjedovao, a u javnosti su zavladala nagađanja da bi u spektakularnoj akciji oslobađanja pod nosom pravosudne policije Naletilić mogao biti i likvidiran u simuliranom obračunu otmičara i zatvorskih čuvara.
Istinitost Nacionalova pisanja potvrdila je i audiovrpca razgovora Franje Tuđmana s Ivićem Pašalićem, iz koje se može zaključiti da su 7. listopada 1999. Tuđman i Pašalić planirali Naletilićev bijeg iz KBC-a Rebro. U plan za ostvarenje bijega bio je upleten i Vjekoslav Jazbec, tadašnji šef zatvorske bolnice na Svetošimunskoj cesti i današnji pomoćnik ministra pravosuđa za izvršenje sankcija. Jazbec je ostao Naletilićev vrhovni zatvorskobolnički čuvar i nakon njegova prebacivanja na KBC Rebro, što dokazuje da njegov izbor za pripomoć pri zatvorenikovu bijegu nije bio slučajan.
Navodi iz HIS-ova izvješća ne samo da potvrđuju istinitost informacija koje je Nacional objavio, nego i otkrivaju da se preko Petra Šale nastojalo osloboditi Naletilića iz zatvora gotovo odmah nakon njegova pritvaranja. HIS-ovo izvješće dovršeno je potkraj srpnja 1997., pet mjeseci nakon Naletilićeva pritvaranja. Kako u izvješću stoji da je Šale s Krsnikom i Andabakom planirao daljnje korake za Naletilićevo oslobađanje, može se zaključiti da se na tom naumu počelo raditi i puno prije srpnja 1997.
Akcije s kraja protekle godine dokazuju da je u Naletilićevo oslobađanje bio uključen sam vrh HDZ-ove vlasti. Kako su agenti HIS-a ustanovili da je Šale sklon druženju s organiziranim kriminalcima, možemo nagađati je li Petar Šale već sredinom 1997. planirao Tutin bijeg prema naputcima s Pantovčaka, ili je u to doba na tom naumu radio samoinicijativno, u dosluhu s drugim kriminalnim krugovima.
Također je teško procijeniti je li Šalina umiješanost u planiranje Naletilićeva bijega, zbog apsolutne nespojivosti s obnašanjem dužnosti državnog pravobranitelja, veća pljuska hrvatskom narodu koji je HDZ u siječnju razvlastio, ili pak bivšoj vlasti, danas prepoznatljivoj po učestalim licemjernim naricanjima zbog tobožnjeg političkog revanšizma nove vladajuće garniture.
Pišući o Šalinim vezama s akterima gospodarskog kriminala u Zadru, agenti HIS-a u srpnju 1997. tvrdili su da Šale podržava direktora Dalmatinske banke Nevena Dobrovića. U izvješću se isticalo kako je Dobrović na području Zadarske županije u ratu najviše profitirao. Pritom se napominje da je uključen u niz nezakonitih radnji i u upropaštavanje vodećih zadarskih poduzeća “Bagat” i TDZ. U tom dijelu izvješća tvrdi se da Petar Šale podržava direktora Tvornice duhana Zadar Ivicu Crljenka. Agenti HIS-a raspolažu dokazima da je Petar Šale na račun TDZ-a, koji je državi u to vrijeme dugovao nekoliko milijuna maraka, za sebe kupovao velike količine namještaja i odjeće, služeći se tvorničkom Diners karticom bez ikakvih ograničenja.
Nadalje, HIS tvrdi: “Preko svog nećaka Ganzulića - pročelnika carinarnice u Zadru, koji je izvršio pritisak na carinike da papirno pokriju kupoprodajnu transakciju 109 tona duhana, Šale je pomogao da TDZ dođe u posjed duhana iz Hercegovine koji je samo trebala oplemeniti i vratiti pošiljaocu. Tako je oštećen državni proračun...
Protiv obojice (Dobrovića i Crljenka, op. a.) je Krimpolicija podigla krivične prijave zbog zlouporabe položaja i ovlaštenja, no to Šali ne smeta da ih javno podržava, da im pomaže istražujući razloge zašto je obrada provedena i tko iza toga stoji.

Obavještajna obrada lika i djela Petra Šale urodila je spoznajom da se i sama obitelj- Šale bavi nezakonitim radnjama. U HIS-ovu izvješću stoji da je Petrov brat Viktor Šale, svojedobno zaposlen kao šef zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru, dobio otkaz zbog zlouporabe ovlasti i položaja. Viktor Šale otkaz je dobio nakon što je uz pomoć Marina Grbića pravno verificirao prijepis cjelokupne nepokretne imovine zadarskih poslovnih prostora beogradskog poduzeća “Rad” u imovinu tvrtke “Bayern - commerce” u vlasništvu Zvonka Ninčevića. Cijeli protuzakoniti posao organizirala je tijekom opsade Zadra 1992. izvjesna Olga Lukić iz Kruševca udana za Ninčevićeva sina. Zvonko Ninčević joj je zapravo šurjak, a zanimljivo je dodati da je njegovu sinu, prema HIS-ovu izvješću, Petar Šale osigurao protuzakonitu uknjižbu poslovnog prostora u središtu Zadra.
Uz svesrdnu bratovu pomoć Petar Šale je, kako stoji u izvješću, uspio otkupiti i uknjižiti stan u Zadru. Stan je otkupljen bez obzira na to što je- nekretnina bila nacionalizirana, izuzeta iz Zakona o otkupu. Stan je staro vlasništvo obitelji Oštrić, obitelj- Šale ga otplaćuje ratom od 93 kune mjesečno, a rješenje o otkupu potpisali su Viktor Šale i Marin Grbić. U HIS-ovu izvješću stoji da je istog tog Grbića Šale 1997. htio postaviti za suca Županijskog suda u Zadru.
Državni pravobranitelj- nije se zaboravio pobrinuti ni za Darinku Lasković, ljubavnicu svoga brata. Njoj je “osigurao kredit temeljem ‘sređivanja’ sta-nja u zemljišnim knjigama”. Agilni HIS-ovi agenti nisu propustili zamijetiti da je Darinka bila na vezi KOS-a JNA.
Na kraju izvješća stoji da je Šale tijekom rata uspio izgraditi veliku kuću na otoku Rabu, te da posjeduje dionice Tvornice duhana Rovinj. Iz HIS-ova izvješća ne vidi se jesu li i posljednje navedene stečevine plod sličnih protuzakonitih radnji.
Nakon što je potkraj 1996. Nacional objavio nekoliko informacija o liku i djelu Petra Šale koje su zapele za oko i agentima tajnih službi, Šale je tužio Nacional, a spor traje i danas.
Taj stručnjak za birokratsko prodavanje magle, koji je kao državni pravobranitelj- tražio reviziju pretvorbe u prvom redu onda kad su negdje bili ugroženi interesi prominentnih pripadnika HDZ-a, lani potkraj studenoga hrvatskoj je javnosti predstavio i svoju osebujnu vulgarnost. Tada je na telefonskoj sekretarici sveučilišnog profesora Vjekoslava Miličića, u poruci prepunoj psovki, Miličiću zaprijetio zato što mu kćer Branimirku nije pustio na ispitu iz opće teorije države i prava na Policijskoj akademiji.
U tom telefonskom razgovoru, koji je Miličić snimao pred svjedocima, Šale je posredno priznao i dio onoga za što ga tereti HIS-ovo izvješće:
“A kažem ti nema profesora na tvom faksu, nema čovjeka kome nisam napravio velike stvari, a to je jedan mali propust u pičku materinu i napraviš od toga toliku filozofiju, onda ga jebi kako čovjek ne bi popizdija, imovinu sam rješava ljudima, sad ti rješavam profesuru..., pa onome, pa ovome, riješit ću im svima kurac će ići po redu, a sad da znaš ja sam čovjek koji svakome, nema onoga koji me nešto pita a nisam napravio... a da sam napravio, napravio sam u ovih deset godina toliko toga.”
Takvi istupi pravnika koji je javno izjavljivao da sudstvo ne djeluje neovisno, nego je u funkciji državne vlasti, te da “hrvatska državna politika” treba uređivati cjelokupan društveni i politički život, mogu iznenaditi samo neupućene. Od čovjeka koji je dobar dio svog pravobraniteljskog mandata razmišljao o modalitetima suspendiranja sudske neovisnosti i koji je, pri tome, navodno još kao jedanaestogodišnjak bio osuđen po članku 249. tadašnjeg Krivičnog zakona (spominjala se provala u zlatarnicu na Kalelargi), ne bi trebalo očekivati da razumije zašto bi hitno trebao odstupiti s dužnosti.
Od Petra Šale ne bi trebalo očekivati niti da razumije zašto ovo HIS-ovo izvješće potpuno razobličuje temeljne postavke vladavine Tuđmanova režima.
Jer ono dokazuje da je na istaknutu državnu funkciju postavljen čovjek koji je ni dvije godine nakon imenovanja postao predmetom istrage tajnih službi. Istraga je pokazala da se radi o čovjeku koji ni po čemu ne može obnašati dužnost državnog pravobranitelja, ali izvješće, kao vjerojatno ni istraga, nisu imali funkciju preispitivanja Šalinih kvaliteta i poštenja radi eventualne zaštite ugleda visoke državne funkcije koju obnaša. Istraga je, po svemu sudeći, poslužila za prikupljanje dokaznog materijala kojim će se Petra Šalu moći ucjenjivati ako se drzne ne provoditi “hrvatsku državnu po-litiku” po direktivama Tuđmana osobno ili njegovih bliskih suradnika koji su je kreirali.

K tomu, izvješće koje je potpisao Miroslav Tuđman dosad najzornije dokazuje da je HDZ-ova vlast bila blagonaklona prema kriminalnim aktivnostima ne samo Petra Šale, nego i brojnih drugih pojedinaca koje je poslije ucjenjivala kako bi uz njihovu pomoć osigurala bespogovornu provedbu svoje politike.
Želi li, s druge strane, ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević izbjeći da novu vlast počnu optuživati za iste stvari, s iniciranjem zahtjeva za njegovo razrješenje ne bi smio otezati više ni trenutak. HIS-ovo izvješće upućuje na to da je Petar Šale počinio sedmo stegovno djelo iz članka 48. Zakona o Državnom pravobraniteljstvu. U opisu tog djela piše da je stegovno djelo i nanošenje štete ugledu državnog pravobraniteljstva ili državnopravobraniteljske službe na drugi način. Sadržaj HIS-ova izvješća, koje Šalu sumnjiči za brojne nezakonitosti, sam po sebi nedvojbeno šteti ugledu državnopravobraniteljske službe. Želi li nova vlast sa sebe otkloniti prigovor zbog dvosmislene kolebljivosti i pritom spasiti ostatke ugleda državnog pravobraniteljstva, Petra Šalu mora hitno razriješiti s dužnosti, a po svemu sudeći i kazneno procesuirati, zajedno s još nekim likovima koji se spominju u konciznom HIS-ovu izvješću.

[hr1u00]

Suđenje umirovljenom generalu Vladimiru Zagorcu i ostalim optuženicima za nezakonito uređenje vikendice bivšeg potpredsjednika zagrebačke Gradske skupštine Antuna Šporera danas je nastavljeno svjedočenjem zadarskog poduzetnika Rene Sinovčića koji je potkrijepio tvrdnju obrane da je Šporerovu kuću u Novigradu uništila Hrvatska vojska, a ne pobunjeni Srbi, kako stoji u optužnici.

Sinovčić je ostao pri prvom svjedočenju od prije šest godina u kojem je kazao da je kao vojni zapovjednik na terenu u Šporerovu vikendicu pustio postrojbe HV-a koje su kuću u nekoliko godina potpuno devastirale. Uz kuću je, kazao je, uništen i bazen te teniski teren na kojem su se okretali tenkovi.

Istraga o obnovi vikendice u Novigradu kraj Zadra pokrenuta je u listopadu 2000., a mediji su tada nagađali da je obnovom vikendice novcem MORH-a Antun Šporer "nagrađen" jer je 1997., kao vijećnik tada oporbenog HSS-a, "digao ruku" za HDZ i osigurao mu većinu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Vikendica je uređena novcem Ministarstva obrane iz fonda za štete koje su počinile postrojbe HV-a. Tužiteljstvo međutim tvrdi da su vikendicu u ratnim akcijama uništile postrojbe tzv. SAO Krajine i JNA.

Uz Zagorca i Šporera u ovom su slučaju optuženi i umirovljeni general Matko Kakarigi, njegov bivši pomoćnik u Upravi za graditeljstvo MORH-a Juraj Vojković te bivši pomoćnik direktora splitskog ACI-ja Leo Kuret.

Novo suđenje u "slučaju Šporer" početkom srpnja zatražio je sam Zagorec, nakon što je osuđen na sedam godina zatvora za krađu dragulja iz Ministarstva obrane.

Postupak su trebale odobriti i austrijske vlasti koje su Zagorca Hrvatskoj izručile samo zbog "afere dragulji".

Sudsko vijeće pod predsjedanjem Rajke Tomerlin Almer danas je trebalo ispitati i bivšeg ministra obrane Pavla Miljavca koji je nedolazak na sud ispričao bolešću.

Suđenje se nastavlja 25. siječnja za kada je predviđeno njegovo svjedočenje.

Zagorac je na sud na Zrinjevcu doveden u lisicama iz zagrebačkog Okružnog zatvora u Remetincu, gdje čeka pravomoćnu odluku u "aferi dragulji". Iako je odluka navodno donesena još uvijek nije napisana i njen sadržaj na Vrhovnom sudu nije moguće službeno doznati, a mediji nagađaju da je nepravomoćna osuđujuća presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

[hr1u00]

ZADARSKA HOBOTNICA RENA SINOVČIĆA

Policija sumnjiči Sinovčića da upravlja najmoćnijom gradskom kriminalnom organizacijom koja trguje drogom i reketari


Piše: Linda Pamić
Potencijalna nova nogometna zvijezda, zadarski vratar Danijel Subašić (22), koji se prije 10-ak dana istaknuo obranama na utakmici mladih reprezentacija Hrvatske i Italije, 24. kolovoza, zagrebačkoj Krim policiji prijavio je da mu je kontroverzni zadarski poduzetnik Reno Sinovčić (46) prijetio te ga navodno prisilio da potpiše novi trogodišnji ugovor za drugoligaški NK Zadar.
"Policiji sam podnio prijavu kako bih se zaštitio i osigurao budućnost u nogometu pa očekujem da sud poništi ugovor potpisan pod prisilom. Razmišljam samo kako postati slobodan igrač, a u NK Zadar se ne vraćam i to zbog Sinovčića i ostalih čelnika koji se ponašaju kao on. U četvrtak sam, uoči treninga, na poziv došao u ured na katu gdje su me čekali moj otac Jovan i Reno Sinovčić. On mi je zaprijetio da potpišem ugovor jer će me u suprtnome suspendirati na godinu dana i prisiliti da treniram s juniorima. Nije dopustio da ugovor najprije provjeri moj odvjetnik, već je napomenuo da on gazi sve pred sobom i da mora biti po njegovu. Uplašio sam se i potpisao, a nakon treninga u dogovoru s Marinkom Klapanom otišao sam autobusom u Zagreb i sve ispričao policiji", izjavio je Subašić. "Sve je bilo legalno, Subašić je ugovor potpisao pred svojim ocem i tajnikom kluba Bazdarićem, te još nekoliko članova UO-a", ustvrdio je Reno Sinovčić, inače vanjski stručni suradnik NK Zadar i, kako sam kaže, pomoćnik pri financiranju kluba.
Veliki boss
Ipak, široj javnosti ostalo je nerasvijetljeno još jedno od brojnih lica Rena Sinovčića, kojeg policija i obavještajne službe već godinama sumnjiče da se nalazi na čelu najistaknutije skupine zadarskih kriminalaca, koji se bave krijumčarenjem i preprodajom opojnih droga.
Prema policijskim i obavještajnim informacijama, nedugo nakon smrti Senka Peraka, glavnog organizatora ilegalne trgovine drogom (posebice heroina) na zadarskom području, kojeg su specijalci ubili u oružanom obračunu u svibnju 1998., poslove nabave, distribucije i raspačavanja droge na tom području te druge kriminalne poslove preuzele su dvije, uvjetno rečeno, nezavisne skupine kriminalaca.
Sigurnosne službe i MUP smatraju da prvu, mnogo organiziraniju, povezaniju i opasniju skupinu, kojoj je neformalni vođa Reno Sinovčić, čine braća Damir, Jadranko i Vlado Lisica, Miroslav Fuzul te veći broj drugih pripadnika kriminalnog miljea, poglavito iz Bibinja, odakle su Lisice i Fuzul. Drugu skupinu, slabije organiziranu, navodno čine nezavisni pojedinci, Umberto Pinčić, dok su ostali Mile Parać, Pino Dadić, Zlatko Ugarković, Dario Paravinja...
Podjela poslova
Sredinom 90-ih protiv Sinovčića pokrenuta je istraga zbog otuđenja motornog čamaca i pljačke vikendice u Novigradu za vrijeme Domovinskog rata, a do kraja 90-ih protiv njega su podignute prijave zbog pljačke srpske imovine, nasilnog ponašanja na tržnici, pljačke vojnih plaća, nelegalne prodaje općinskog zemljišta u Novigradu, prijetnji zadarskom Srbinu Vojinu Gnjidiću, čiji je stan, navodno, prisvojio (kupio ga za samo 60 tisuća DEM), lažiranja nogometnog prvenstva, krađe pršuta iz pršutane u Posedarju... No, Sinovčić je svaki put aktivirao svoje veze u policiji i sudstvu, pa se po tim predmetima nije ništa poduzimalo te je najčešće nastupala zastara.
Isto tako, policija ima saznanja kako su preko svojih veza Sinovčić i pripadnici njegove skupine dobili najam prostora u KK "Zadar", koji je u gradskom vlasništvu, te druge atraktivne poslove i lokacije.
Po spoznajama policije, u Sinovčićevoj kriminalnoj skupini potkraj 90-ih došlo je do međusobne podjele dužnosti: Jadranko Lisica preuzeo je poslove oko ugostiteljstva, trgovine ribom i nadzora nad ribarnicom, njegov brat Damir poslove oko raspačavanje droge, Miroslav Fuzul trgovinu nekretninama, a Sinovčić je zadržao poslove oko zaštitarstva, te se ozbiljno posvetio nogometu.
U ilegalnu trgovinu narkoticima Sinovčić i braća Damir i Jadranko Lisica, po izvješćima policijskih operativaca, uključili su se 1992., kada su od Peraka, koji je u to vrijeme kontrolirao cjelokupnu distribuciju droge na zadarskom području, dobili suglasnost za bavljenje tim aktivnostima, ali samo uz Perakovo posredništvo i nadzor. Nedugo nakon tog dogovora, pokušali su, na svoju ruku, nabaviti drogu iz Austrije, što je imalo za posljedicu da su Peraku morali predati cjelokupnu pošiljku.
Biznismen bez granica
Menedžer, brodovlasnik, izdavač...
Šira javnost Sinovčića poznaje i kao bivšeg nogometnog suca (osumnjičen da je sudjelovao u namještanju nogometnog prvenstva 1997./98.), aktualnog predsjednika Hrvdatskog nogometnog saveza Zadarske županije, menadžera nekoliko nogometaša (sudjelovao u transferu Ivice Olića u CSKA jer je njegovu menadžeru Draganu Mariću posudio 50 tisuća eura), već 15-ak godina sivu eminenciju zadarske ribarnice, vlasnika ribogojilišta na otoku Ižu i otkupne stanice ribe, bivšeg ribara (80-ih je, navodno, imao čak 28 brodova i zarađivao i do 50 tisuća DEM na dan), vlasnika zaštitarske tvrtke Zadar security, bivšeg suvlasnika Zadarskog lista, vlasnika zadarske tiskare, suvlasnika riječke regionalne televizije Kanal RI, bivšeg predsjednika Općinskog vijeća Novigrada, bivšeg zastupnika HDZ-a u Županijskog skupštini, bivšeg predsjednika Udruge dragovoljaca iz Novigrada, čovjeka koji je uz pomoć svojih zaštitara najzaslužniji za raskol u HSLS-u 1997., nakon čega su se razdvojile frakcije Dražena Budiše i Vlade Gotovca...

[hr1u00]

UZ POMOC TAJNE POLICIJE DO TITULE

AIM, ZAGREB, 5.6.1999. Zavrsnica ovogodisnjeg hrvatskog nogometnog prvenstva bila je u potpunosti lazirana prema osobnoj zapovijesti predsjednika drzave, dr. Franje Tudjmana, a glavni realizator njegove naredbe bila je tajna sluzba Ministarstva unutarnjih poslova, famozni SZUP - Sluzba za zastitu ustavnog poretka, ili, prevedeno na svima razumljiv jezik moderna hrvatska Udba! Ove je, medijski spektakularne a politicki doista zastrasujuce tvrdnje, s nizom dokaza (SZUP-ovih dokumenata) u najnovijem broju bez ikakvih ograda ili sumnji u njihovu utemeljenost, objavio zagrebacki tjednik Nacional.

Glavni akter utakmice koja je bila odlucujuca za ishod ovogodisnjeg prvenstva, derbija Rijeka-Osijek, bio je naime sudac Alojzije Supraha, ni manje ni vise nego sef splitskog SZUP-a, koji je zbog navodnog ofsajda ponistio pobjedonosni gol Rijeke, koji bi joj osigurao prvo mjesto na tablici, dok je finale hrvatskog nogometnog kupa - u kojemu je pobijedio Osijek, kako se cini za nagradu zbog ishoda s Rijekom - sudio Reno Sinovcic, kojega je SZUP, prema Nacionalovim tvrdnjama, ucijenio debljim kriminalnim dossierom, iz kojega su objavljeni zamasni izvatci. Sve to bila je, medjutim, samo kruna visemjesecnog rada SZUP-a koji je kontinuirano provodio opseznu akciju prisluskivanja sudaca, nogometasa, menadzera, trenera i novinara, s ciljem osiguranja onoga ishoda prvenstva koji je tako zarko prizeljkivao hrvatski predsjednik Tudjman. I u tome je, ocito, postigao uspjeh.

Kako je opce poznato, dr. Franjo Tudjman fanaticni je navijac Croatije, pasionirani tenisac, i covjek za kojega je - prema vlastitoj izjavi - nakon zavrsetka rata upravo nogometno polje onaj teren na kojemu se ostvaruje "mirnodopski nastavak borbe za nacionalnu stvar onda kada rata vise nema". Stovise, kako tvrdi Tudjman, "kad nema rata nogomet je najvaznija stvar na svijetu", odnosno, "podrucje preko kojega se narodi prepoznaju". A NK Croatija je njegovo sportsko mezimce, klub za kojega je bivsi Tudjmanov ministar i glumac Zlatko Vitez, otvoreno izjavio: "Kada politika ne bi umijesala svoje prste, Croatija bi bila, vjerujte mi, nekakva smijesna momcad samo za domacu upotrebu". Dokle ide "mijesanje prstiju politike" Vitez tada nije precizirao, ali da bi to moglo ici ovako daleko, nitko nije mogao ni sanjati.

Nacionalov napis vec je slijedeceg dana, zbog politicke tezine cijelog slucaja, demantirao Ured predsjednika, ali ga je MUP, gotovo u cijelosti, zapravo neizravno - potvrdio. U priopcenju MUP-a istice se, naime, da su u "spornom tekstu koristeni dijelovi sluzbenih dokumenata prethodnih operativnih obrada" zbog cega je "pokrenuta kriminalisticka istraga u nakani utvrdjivanja tko je od sluzbenih osoba novinarima dao dokumente, te na taj nacin pocinio izvrsenje sluzbene tajne". Nacionalovi dokumenti su, dakle, autenticni - to u kojoj su fazi obrade ionako je irelevantno - ali MUP, svejedno, "najodlucnije odbacuje tvrdnje o bilo kakvoj povezanosti Sluzbe za zastitu ustavnog poretka s navodnim namjestanjem nekih utakmica u zavrsnici hrvatskog nogometnog prvenstva." MUP je najavio i podizanje tuzbi protiv autora clanka i odgovornih osoba u Nacionalu. Sporni je broj Nacionala izasao iz tiskare u utorak: vec u cetvrtak, novinari ovoga tjednika Jasna Babic i Robert Bajrusi, pozvani su na informativni razgovor u zagrebacki MUP, gdje su nakon duzeg razgovora - ukratko - izjavili da "ne zele cinkariti svoje kolege".

Nacional je iznio niz detalja u prilog svojoj glavnoj tvrdnji. Prema izvorima koji su poznati redakciji lista, SZUP je jos u travnju dobio naredbu da se "krene s operativnom akcijom ciji je cilj bio da se u potpunosti kontrolira kraj nogometnog prvenstva". Odmah je, bez pisane naredbe, zapocelo prisluskivanje telefona svih ljudi vaznih za ovu pricu. Operaciju je, tvrdi Nacional, vodio sam sef SZUP-a Ivan Brzovic, a za glavne izvrsitelje nakon pazljive analize odabrana su dvojica spomenutih sudaca. U svome je clanku Nacional objavio brojne druge dokaze. Tako je, recimo, objavljen sadrzaj telefonskog razgovora suca Renea Sinovcica s jednim od direktora NK Croatije, Brankom Ljaljkom, u kojemu je iznesena tvrdnja da je Sinovcic rekao Ljaljku kako se utakmica Croatije i Osijeka, jedna od presudnih za ishod prvenstva, dogovara tako da Osijek ovu utakmicu izgubi, a Sinovcic ce, kasnije, suditi finale hrvatskog kupa izmedju Osijeka i Cibalije, gdje bi trebao pobijediti Osijek. Dogodilo se tako, da je Croatija doista pobijedila Osijek, a Osijek Cibaliju. I to na kakav nacin! Sinovcic je, naime, iskljucio dvojicu Cibalijinih igraca, a izjednjacujuci gol Osijek je postigao tek u 94-oj. List takodjer navodi i nekoliko telefonskih razgovora glavnog urednik Sportskih novosti Darka Tironija, koji je u njima iskazao sumnje u namjestanje utakmica.

Potom su citirani i drugi stenogrami SZUP-a u kojima su navedene karakteristike doslovce svih aktera prvenstva koji su, na bilo koji nacin, mogli utjecati na ishod pojedinih utakmica, pa se za Zdravka Mamica, privatnog poduzetnika, za kojega se tvrdi da je trenutno "vise zaokupljen treninzima Nanbudoa nego prvenstvom", potom "Macka", vodje navijaca Bad Blue Boysa, kojemu su djelatnici SZUP-a narocito revno "brojali sve uvrede koje izrice na racun Zlatka Canjuge (predsjednika Uprave Croatije) u kaficu Oluja", itd. Cak su i linijskog suca Zorana Krecaka, kako tvrdi Nacional, prije utakmice posjetili agenti SZUP-a u civilu. On je, u intervjuu datom Nacionalu, izjavio da je ofsajd postojao i da je sve bilo regularno, ali je takodjer najavio da ce odseliti iz Sibenika, jer mu je nakon utakmice atmosfera u tom gradu postala nepodnosljiva. Kako god bilo, ishod je poznat: Croatija je postala prvak Hrvatske, Rijeka je zavijena u crno, Osijek se domogao kupa a Franjo Tudjman sve je skupa s dosta poboznosti komentirao rijecima "Ima Boga".

No, predsjednik organizacije nogometnih sudaca, Veselko Bebek - inace stanovnik Rijeke - zbog ovog je "bozjeg ukazanja" odmah dao ostavku na svoju funkciju, vjerujuci, izmedju ostalog, da mu u Rijeci nakon nereagiranja na takav skandal ne bi bilo mjesta. Nacionalov tekst izazvao je cijelu lavinu reakcija koja se jos ne stisava. Selektor hrvatske nogometne reprezentacije Ciro Blazevic, izjavio je novinarima Vecernjaka da bi novinare i redakciju Nacionala trebalo razbiti bejzbol palicama. Glavnom uredniku lista, Ivi Pukanicu, on je vec ranije prijetio ubojstvom! Ured predsjednika Tudjmana cijelu je aferu opisao kao jos jedan pokusaj diskreditacije drzavnog poglavara, staromodno receno "smisljeni pokusaj obmanjivanja javnosti i rusenja ugleda predsjednika Republike", dok je MUP konstatirao kako mediji na ovaj nacin "onemogucuju MUP RH u nastojanjima otkrivanja i sprjecavanja organiziranog kriminala"(!?). Naravno, MUP je najavio i tuzbu, drugu po redu, protiv odgovornih osoba u ovome listu. Ante Martinac, povjerenik Prve hrvatske nogometne lige clanak je vidio kao "stvaranje afere tamo gdje je nema". Sudac Reno Sinovcic takodjer je najavio tuzbu protiv novinara Nacionala, tvrdeci kako je rijec o "sracunatim lazima", dok je sudac Supraha ustvrdio kako je sve to jedna politicka afera u kojoj je njegov jedini grijeh "sto je bio tamo".

Cini se, nakon svega, da je Nacional objavio tekst kojemu se, bez obzira na demantije, moze vjerovati. Mnoge su stvari bile u igri. Croatia ima godisnji budzet od 25 milijuna maraka, visestruko veci od Hajduka, Rijeke ili drugih klubova. Taj se novac, osim kroz Ligu prvaka, namice i kroz donacije drzavnih poduzeca: to sto su neka od njih na koljenima, direktore ne zanima previse jer je, naravno, na kocki "nesto vise od igre". Tudjman je opsesivno vezan za sportske uspjehe ovog kluba i nogometne reprezentacije. Zlatko Canjuga, predsjednik Uprave Croatije, istaknuti hadezeovac, opstanak na jednom od najprestiznijih i najunosnijih mjesta u drzavi, moze osigurati samo prvim mjestima svoga kluba. Interes hadezeova vrha bio je, dakle, prvo mjesto pod svaku cijenu. Cijela je liga, u medjunarodnim okvirima, dovedena u pitanje. Sudacke odluke izazvale su prave provale bijesa ne samo medju Rijecanima, nego i medju znacajnim dijelom populacije koju nogomet zanima. U izbornoj godini u kojoj ce, kako tvrdi sociolog dr. Josip Zupanov, biraca vise od socijalnog oporavka zanimati obnova posve razrusene moralnosti u hrvatskom drustvu, ova bi nogometna pobjeda mogla doprinijeti ionako naveliko predvidjanom politickom porazu HDZ-a.

[hr1u00]

USPJEŠNI ZADARSKI PODUZETNICI DONATORI HDZ-A
Plati pa se rugaj

Utjecaj Zvonimira Nižića Grofa u Zadru je neosporan. Vlasnik je 20-ak poslovnih prostora, od čega je polovica u samom centru Zadra i u gradskom vlasništvu, a u posljednje vrijeme se bavi nekretninama

Da u Hrvatskoj nije toliko loša poduzetnička klima, najbolje pokazuje uspješan niz zadarskih poduzetnika. Unatoč krizi, svoje poslove itekako dobro razvijaju i to bez obzira na to u kojoj su branši. Ugostitelji, građevinari, trgovci – pravila nema. Ono što ih čini se sve ipak povezuje su dvije stvari – najčešće surađuju s gradskom i županijskom upravom i donatori su HDZ-a. Posljednji sjajan poduzetnički primjer je parkiralište u blizini trajektne luke Preko na otoku Ugljanu. Monopol nad poslovima prepušten je privatnoj tvrtci Emona koju vodi Ana Nižić, rodbinski vezana s HDZ-ovim donatorom i zadarskim ugostiteljom Zvonimirom Nižićem Grofom. U luci Preko sagrađeno je već 3 milijuna eura vrijedno parkiralište s poslovnim prostorima, a tvrtka Emona planira graditi i terminal, za što je od Vlade RH zatražila koncesiju na 30 godina. U svemu tome ne bi bilo ništa sporno da se općina Preko nije sama odrekla poslova u trajektnoj luci koja je vezana uz najprometniju putničku liniju u Dalmaciji na relaciji Preko – Zadar. Prošle godine na toj relaciji putovalo je 1.615.439 putnika i 260.970 vozila, čemu u Hrvatskoj konkurira jedino ruta Split – Supetar.

- Općina Preko nije se odrekla tih poslova, već smo bili prisiljeni dati ih privatnom koncesionaru zbog prezaduženosti. No, nismo izgubili ništa – nakon isteka koncesije, sve izgrađeno pripada općini, a godišnje ćemo ubirati i par stotina tisuća kuna od koncesijske naknade – tvrdi Ante Jerolimov, načelnik općine Preko.
Koncesiju dobili direktno

Zanimljivo je kako je Emona koncesiju dobila veoma jednostavno i to direktno od komunalne tvrtke Otok Ugljan koja je koncesiju na 20 godina dobila još 2007.godine. No, tvrtka je upala u financijske probleme, pa je 16. ožujka ove godine koncesiju jednostavno prenijela Emoni, privatnom poduzeću tada u vlasništvu bivšeg načelnika općine Preko Lenka Celenta. Takav direktan prijenos koncesije s tvrtke na tvrku prema našem zakonu je moguć, naprosto zato jer Zakonom o koncesiji nije definiran prijenos ugovora. Dakle, ako zakonom izričito nije zabranjen prijenos koncesije, on se može bez problema obaviti na ovaj način, bez natječaja. Još je zanimljivije to da je Emona samo mjesec i pol dana nakon preuzimanja parkirališta dobila novog vlasnika, već spomenutu Anu Nižić, a Celent je na transfer pristao jer, kako je rekao, više nije mogao voditi tvrtku.

- Došao sam u neke godine i nemam više energije za takve poslove – skroman je bio u telefonskom razgovoru bivši načelnik općine Preko.

Nije htio konkretnije razgovarati o svojim poslovnim odlukama, rekavši tek kako nije posve siguran u isplativost cijele priče s parkiralištem i izgradnjom terminala.

- Smatram da bi koncesiju trebali imati na puno duže razdoblje da bi se posao isplatio. Pitanje je i da li je trajektna linija toliko isplativa, jer to je samo sezonski promet, tri mjeseca godišnje. Što će biti zimi? - sumnjičav je Celent.

No, Emona se već pobrinula za svoj profit. Mještani općine Preko u trajektnoj luci mjesečnu parkirališnu kartu moraju platiti rekordnih 240 kuna, što je gotovo gotovo 2 puta više od cijene karte u prvoj zoni u Zadru, u kojoj mjesečna karta košta 150 kuna. To je ogorčilo mještane Ugljana i Pašmana koji svakodnevno putuju na posao u Zadar. No, zbog straha od posljedica, bune se uglavnom anonimno.

- Sile nas na kupovinu te karte ili preskup autobus, sve zbog interesa HDZ-ovih moćnika – žali se jedan mještanin. Isto je procijenila i zadarska oporba koja je na posljednjoj sjednici Županijske skupštine upozorila da je riječ o direktnom pogodovanju HDZ-ovim platišama. No, načelnik Preka Ante Jerolimov investiciju brani svim silama. Tako će općina Preko plaćati mještanima dio parkirališne karte i to 100 kuna. Ne smatraju da je riječ o pomaganju privatnoj tvrtci jer novac plaćaju direktno građanima. Zaboravljaju da je i ovdje riječ o općinskom novcu. Unatoč tome, cijeli posao podržao je i javno na kolegiju zadarski župan Stipe Zrilić koji poslove smatra povoljnima jer će “zadarska Lučka kapetanija” dobiti besplatno izgrađene poslovne prostore. Komentar o mogućem pogodovanju nismo uspjeli dobiti. Ana Nižić u medijima je već demantirala špekulacije o pogodovanju.
Zadar - Grofovija

Utjecaj Zvonimira Nižića Grofa u Zadru je neosporan. Vlasnik je 20-ak poslovnih prostora, od čega je polovica u samom centru Zadra i u gradskom vlasništvu, a u posljednje vrijeme se bavi nekretninama. Poznato je da je nakon Nižićeve poslovne ekspanzije Zadar zaradio nadimak “Grofovija”. Jedan je od trojice vlasnika nekadašnjeg “Folijaplasta” - današnjeg“Alufleks packa”. Uz to je 2002. godine osnovao tvrtku “Navita” za trgovinu vozilima, poslovanje nekretninama i proizvodnju hrane i pića. U vrijeme stečaja“Zadranke” bio je član Nadzornog odbora. Na Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru još se nalaze kaznene prijave protiv Grofa i još sedam osoba zbog sumnje na gospodarski kriminal u “Zadranci”. Nakon privatizacije ugostiteljske kuće “Jadera”, Nižić je postao vlasnikom niza restorana i lokala na najatraktivnijim pozicijama u središtu Zadra. Da HDZ-ovim donatorima dobro ide, pokazuju i građevinske tvrtke u Zadru. Slučajno ili ne, sve glavne projekte u Zadru posljednjih godina na natječajima je dobivala uvijek ista tvrtka Duca u vlasništvu Antonija Duce. Renoviranje Istarske obale, Pozdrav Suncu, Muzej antičkog stakla, novo Kazalište lutaka – sve to potpisuje Duca. d.o.o. Na javnim natječajima uvijek najpovoljniji, agilni su bili i prilikom posljednjih izbora za gradonačelnika, kad su HDZ-u donirali 150 tisuća kuna.

HDZ doniraju građevinari

Njegov primjer slijedio je Meteorit Mladena Ninčevića - uspješni građevinar donirao je HDZ-u isti iznos. Poznato je da je njegova tvrtka Centar projekt od Grada Zadra otkupila parkiralište, u čijoj blizini je planirala graditi novi hotel. Kad su se stanari obližnje ulice bunili da im je parkiralište oduzeto, tadašnji gradonačelnik Zadra Živko Kolega istaknuo je kako je Ninčevićev projekt od strateškog interesa za grad. Na popisu donatora je i tvrtka Franto Tomislava Škare, za kojeg se pročulo kad je ilegalno eksploatirao kamenolom i tako navodno oštetio državu za 10 milijuna kuna. Baš zbog ilegalnog kamenoloma Franto navodno “reže” cijene konkurenciji i razvija se u veliku tvrtku. Slučajno ili ne, sve zahvaljujući milijunskim poslovima sklopljenima s Gradom Zadrom, na čijim je natječajima uvijek imao najnižu cijenu. Samo od 2005. do 2009. godine obrt Franto za održavanje nerazvrstanih cesta na području grada je dobio 44,5 milijuna kuna poslova, dok je isti posao za razdoblje 2009.-2012. godine dobila zajednička ponuda obrta Franto i društva Franto. Franto d.o.o. je sa 100 tisuća kuna donirao HDZ na prošlim izborima za pobjedu Zvonimira Vrančića. I dok je do uspješnih poduzetnika bilo teško ili nemoguće doći, dobili smo komentar gradonačelnika Zvonimira Vrančića.

- Nemam pojma tko su donatori moje kampanje ni građevinari koje poimenice spominjete. Ne znam tko odrađuje većinu poslova za Grad Zadar, dakle – nema govora o pogodovanju jer ja te ljude ne poznajem

– kratak je bio gradonačelnik Zadra Zvonimir Vrančić.
No, s obzirom da je riječ o milijunskim poslovima koje ove tvrtke odrađuju za Grad Zadar, možda ne bi bilo loše da se napokon - i upoznaju.

[hr1u00]

Ovog tjedna je sa radom zapocela i druga zadarska dnevna novina - Vox. "Kalmeta vuče konce u zadarskim medijima.", kaže nam osoba bliska vlastima. Navodno je Kalmeta jedini političar u Zadru koji razumije utjecaj medija na politiku. Prema tim izvorima u pozadini projekta dnevne novine Vox, stoji ministar Kalmeta. U prilog onima koji misle da je svrha novine Vox političe naravi, između ostalog za potrebe predstojećih izbora, idu brojne činjenice i okolnosti.

.....Navodno je Kalmeta organizirao odliv novca iz gradske kese kroz razne povlastice ljudima koje Sinovčić predstavlja. Novac koji gradonačelnik Kolega daje Sinovčiću kroz NK Zadar je obavijen velom tajne. Klub o tom novcu ne želi govoriti, u Gradu sliježu ramenima, moguće je i to "tajni kanal" kojim novac dobiven naplatom vode i komunalnih pristojbi završava u projektu Vox.

......Osobe bliske vlastima, a i Sinovčiću, tvrde da je Sinovčić u stvarnosti samo operativac u službi svojih nalogodavca, osoba koja se pojavljuje u javnosti, a da iza njega stoji grupa ljudi povezanih sa Hypo bankom, a svi povezani sa državnim tajnikom Livakovićem i ministrom Kalmetom. Među njima se spominje poduzetnik Zvonimir Nižić, zvan Grof, kao osoba koja izravno upravlja sa Renom Sinovčićem. U prilog toj teorijii ide činjenica da se Nižić pojavljuje na raznim prigodama Voxa, a da pri tome niko nije našao shodno obrazložiti njegovu funkciju.
S druge strane, Hypo banka, je usko povezana sa financiranjem poslova koje u stvarnosti vodi državni tajnik Zdravko Livaković, iako on u istim pokušava prikriti svoj utjecaj. Posebice je veza Hypo banke, Livakovića, Sinovčića, arhitekta Bašića i drugih, očevidna u projektu dvorane i bazena na Višnjiku. U tom projektu su stotine milijuna kuna otišle u raznim smjerovima, uz objašnjenjene "gradu treba bazen i sportska dvorana".

.... Ministar Kalmeta je nije pojavio na proslavi. "Kalmeta se "opekao" na otvaranju noćnog kluba, sad je poslao svoje operativce, Kolegu, Livaokvića, ....", kaže nam pouzdani izvor, pa nastavlja, "Osim Kolege, drugi "delegati", koje je Kalmeta poslao Sinovčiću, nemaju politički što izgubiti."

Bivši UDBA-š, Sinovčićev savjetnik

Među šarolikom svitom koju je Sinovčić skupio je i prof. Josip Vidaković sa Sveučilišta u Zadru. Ovaj bivši djelatnik zloglasne Službe Državne Sigurnosti, poznate kao UDBA, se nekim čudom pojavio kao profesor koji uči buduće naraštaje novinarskoj struci, a u svezi toga je sklopio dogovor sa Sinovčićem o suradnji, Sveučiliste - Vox.
UDBA je bila tajna organizacija koja nije prezala niti od ubojstava, a najveći dio progona je bio usmjeren upravo protiv onih koji su se usudili javno govoriti i baviti se novinarskim poslom. Josip Vidaković u bivšoj Jugoslaviji se posebno istakao jer je znao osobno uhititi ljude koji su "previše govorili". Progon nedužnih zbog izgovorene rječi mu je bila jedna od temeljnih djelatnosti.