Ottov pseći foto dnevnik

[lajkan]

Ottek i njegove pustolovine ,užitak je čitati i gledati.

[C71]

Metla (1288m) je vrh koji se nalazi na srednjem Velebitu i jedan je od 4 vrha na koji smo se taj dan popeli. Od mjesta gdje smo ostavili auto do vrha trebalo nam je nešto više od sat vremena, sveukupno hoda – 2h





Kao i uvijek muškići me čekaju u hladu.


Nakon početnog hoda kroz šumu izlazimo na dio puta s manjim brojem stabala, pa time i hlada.








Kada smo se opet vratili, po pitanju hlada, u neku „mršavu „ šumu, malo neugodno iznenađenje u kamenjaru. RR je išao prvi, Otek ga pratio u stopu, a ja, zna se, na kraju.





Kad se najednom RR okrene…Pstttt!, Otto stani!. Uhvati povodnik i zaveže Oteka. Kaj netko ide, pitam ja. Između kamenja, preko kojih je naš put išao, virio je poskok sa svoja dva roščića. Naravno da smo ga zaobišli koliko smo mogli zbog uže staze.

[C71]

Put je išao malo kroz šumu, a malo livadama.





Još malo i na vrhu smo.





Kada smo stigli na vrh Ottek si je odmah potražio hlad i našao ga je pod jednim grmom.





Otto, dođi! Idemo se slikati da pokažemo teti Darki i teti Sanji gdje smo bili. Otto isplazio jezičinu i ni makac. Izvukla sam ga iz grma i digla u naručje kako mi ne bi zbrisao natrag pod grm.





Natrag istim putom nakon što smo kratko odmorili na vrhu. Nije bilo sparno, ali na suncu je zaista pržilo.





Na mjestu gdje smo vidjeli poskoka Otek i ja smo zastali kako bi RR provjerio da li se na istom mjestu skriva zmijurina. Put čist, hajde!





Kod auta smo malo predahnuli, jeli i onda krenuli na slijedeći vrh.

[luvi7777]

Ovaj bi se topik trebao zvati "Avanture Otteka" apropo nadolazećeg filma...samo što je to film a Ottek svoje avanture zausta živopisno živi...

divno

[lajkan]

Na povratku s mora posjetili smo Otteka i njegovu C71.
Mališan je fantastičan,prava maza i dobrica.
Zaista uživa kod C71 i nemre bit sretniji.
Jako se voli maziti i baš je slatkiš kao što je uvijek i bio.
Baš sam sretna da smo se opet vidjeli!

[Pureblood]

Lijepo je njemu

[C71]

Bili smo u petak u Zgrebu, na Veterini, jer se Otek neka dva mjeseca prilično češe, a buha nema, tek koja tu i tamo. Pregledan je i sada čekamo dermatologa.
Onda smo otišli do RR-ovog prijatelja čija supruga ima salon za kućne ljubimce, pa je Otek bio na šišanju, prvi put u životu. Sada je još ljepši, ma lipota moja malena.

Evo slikica sa šišanja. Mislila sam da će se buniti, ali bio je dobar i muški podnosio sve što mu je teta radila.

[C71]

Tek se malo preplašio kada ga je sušila fenom koji ima sličan zvuk kao i naš usisavač kojeg se boji. Cijelo vrijeme sam sam se pitala što će ostati od mojeg dlakavca, pogotovo kada sam vidjela kojiko dlake opada na stol.












Otto mi je bio smiješan ošišan na milimetar s čupavim repom, ali i rep je došao na red.





I uhaca, sviđao mi se onaj čuperak dlaka na vrhu ušiju i mislila sam da ga ostavi, ali izgledao je smiješno, barem meni, pa sam rekla da i njih odreže.








I tako je to trajalo i trajalo…

[C71]

I konačno bilo gotovo. Bio mi je u početku smiješan, sada mi je još ljepši. Nema više crni rep, dlaka mu je svjetlija i mekanija, vidi mu se pišonja, pa me bar neće zapitkivati kojeg je spola.








Nakon šišanja svratili smo kod bejbisitera, koji je imao čast prvi vidjeti Otekov novi izgled. Ljudi moji, što je Lajoš bio sretan kada ga je vidio i dignuo u naručje. Samo što mu suza (radosnica) nije kanula.








Otek u novom ruhu.

[romanas]

Ma Otto je pravi maneken!!neznan samo jel lipši čupav ili ošišan ...i pravi je planinar...

[Glavni frajer kaže:]

otto
sigurno mu je ljepše ljeti sad kada je ošišan

[C71]

Na današnji dan, prije dvije godine u moj život je ušao Otto.
Mnogi će se pitati, zar već. Da, da vrijeme leti.





Otek je dobro. Vratili smo se planinarenju i planinarimo punom parom tako da se nema vremena baviti blogom, a još manje ovdje pisati i stavljati otekove slikice. Ali, nema brige. Sve sllike će kad-tad ugledati forum.
Za sada samo ova slikica nastala još prije šišanja.

[C71]

Ovaj i slijedeći vrh su još zaostaci prije dvomjesečne pauze zbog vrućina. Da ne ponavljam, oba se vrha nalaze u blizini Baških Oštarija, koje su ujedno i prijevoj na cesti Gospić - Karlobag.

Uspon od ceste na vrh nekih pola sata, silazak skoro toliko jer smo išli po RR-ovski, oliti prečicom, ravno nizbrdo do auta.









Spust je zaista strm, a Otek se u travi jedva vidi.

[C71]

Basača je susjeda Jadićevcu. Od planinarskog doma do vrha je 20tak minuta uspona i to šumskom cestom dakle uspon je lagan.
Ono po čemu ćemo pamtiti ovaj izlet je mala, sitna, dinamitna vrajža cura koja je nagnala Oteka da potraži zaštitu u RR-ovom naručju. Čim nas je vidjela, Otto je bio na povodniku, cura se zaletjela prema nama režući, otto je podvio rep i bris do RR-ove noge, pa ga je RR dignuo. S visine je skeptično gledao curu.





Eto, nemaš je kaj za vidit', skoro upola manja od Oteka.





Prema vrhu.





Na vrhu s pogledom na Pag.





A prilikom spusta pogled na Baške Oštarije.





Nakon ovog izleta u lipnju imali smo dva mjeseca pauze zbog nesnosnih vrućina, a potom smo se vratili na planinske staze, puteljke i bespuća.

[C71]

Nakon dvomjesečne pauze eto nas opet u planinama.Cilj su Samarske stijene, koje su uz Bijele stijene, te Rožanske i Hjdučke kukove zaštićene kao strogi prirodni rezervat.
Ako imate dobro pamćenje Otek je već bio na vrhu Samarskih stijena zajedno s Onnijem.
Napravili smo kružnu turu od ceste na vrh, potom Ratkovo sklonište i natrag do ceste. Hodali smo oko 4 sata. Realna satnica je 3 sata, ali je meni trebalo duže zbog kamenitog i stjenovitog terena. Otto sa svoje 4 nije imao problema.

















Zadnja vršna stijena je malo previsoka, prevelika da bi ju Otek savladao, pa mu je bila potrebna pomoć RR-a. U njegovom naručju malac se osjeća sigurno i jednostavno se prepusti „teretnoj žičari“. Moram se prisjetiti Lore koja je u tim situacijama „bježala“ od stijene, pa ju se moralo „nagovarati " da dođe.








Na vrhu Samarskih stijena (1302m)

[C71]

Pogled s vrha na Bjelolasicu.





Eto i mene da ne gledate samo RR-a





Na silasku s vrha sreli smo grupicu planinara. Čim je jedan od njih krenuo da pogladi Oteka, moj se Otto odmah namješta za češkanje. Težak mu život.





Već smo zaključili da malac voli ovakve terene.








Odmarali smo se podno Ratkovog skloništa smještenog u stijeni.





Potom laganini do auta.

[C71]

Ajdovski gradec je arheološko nalazište do kojeg se dođe iz Krškog, lijevom obalom Save, uzvodno, do sela Gornje Brezno u kojem se napušta Sava.
Eto, moramo dite malo i educirati, a ne samo mlatiti po brdima.
Ovo je vršak na kojem je smješten Ajdovski gradec.





Kružna tura traje 45 minuta.





Put je strm, pa treba malo i odmorit', mislim na sebe, muškićima odmor ne treba.





Restaurirani temelji naselja Ajdovski gradec.

[C71]

Potom smo krenuli prema sjeveru i popeli se na vrh Ješivec, koji se nalazi nedaleko, poznatije Lisce (Posavsko hribovje), hodali smo oko sat vremena.
Ovo je pogled na Liscu s ceste uz koju smo ostavili auto.





S obzirom da je bila sredina kolovoza bilo je još vruće, pa se svaka hladovina koristila za odmor.





Pogledi se otvaraju samo prema istoki jugoistoku.














Podno vrha, odmor na klupi, i značajno, u hladu.





Pogled s vrha na put kojim smo došli.

[C71]

Grmada je vrh nedaleko Krškog.
Hodali smo nekih 40-tak minuta. Bilo je vruće, hvatali smo hladovinu koliko smo mogli. Na vrhu, koji ustvari čini šumoviti plato, nalazi se planinarski dom.tu smo se u hladovini i odmorili. Uživali smo u pogledu na Krško, dio Zagreba, Samoborsko gorje, Savu …

[C71]

Galetovec je vrh smješten na padinama Julijskih Alpa, okvirno (da olakšam) iznad Bleda.
Lagana šetnja do vrha i nazad sveukupno nešto više od pola sata. Uživali smo u pogledu na Karavanke, te Bledsko jezero.