Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 24.05.2012., 17:42   #21
Pozdrav. Ja sam nova članica. Pošto imam bratanca koji je isti kao Vaš bratanac interesuje me da li se ponašanje promenilo?
nastaperic is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.05.2012., 17:56   #22
A možda je naučen na roditelje, oni su najviše vremena provodili s njim i tu je siguran?
Jel itko proveo samostalno vrijeme s tim djetetom, osim roditelja? Od familije mislim?
__________________
Mali medo, 2011.
Perazg is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.05.2012., 10:24   #23
Quote:
magaly kaže: Pogledaj post
ukoliko nece gledati nekoga u oči i ne odazivati se na svoje ime, i komunicirati s okolinom u dobi od 3 g na dalje...onda ga odvedite doktoru jer su to znakovi autizma, mislim da je too much prerano o tome govoriti u dobi od 15 mj.
Potpis. I ovo s 15 mjeseci i meni se rano čini, ali ako je krenuo u vrtić kao što je rečeno - vjerojatno će se neki psiholog već tamo pozabaviti s njim, pa preporučiti roditeljima kuda dalje.

Quote:
Gala kaže: Pogledaj post
u slučaju klasičnog autizma ne bi gledao u oči nikoga ni komunicirao uopće a kamoli se smijao a to čini s roditeljima.
Nije svaki autizam - RAIN MAN Da, govorim iz vlastitog iskustva, jer IMAM dijete s autizmom. Moj se NIJE ovako ponašao, mogla sam ga ostaviti i sa bakom i sa tetom, i "komunicirao" je pogledom i na svoj način s bližim ljudima i prijateljima (dakle - u manjoj mjeri je bilo uočljivo!) - ali opet kad nešto NIJE u redu, onda - NIJE i to se prije ili kasnije vidi i TREBA reagirati kad se primjeti. Vjerujem da autorica, osim svoje dvije kćeri, vidi i drugu djecu u svom životu -povučeniju, ovakvu, onakvu... pa opet - uočava da je nećak po nečemu u VEĆEM odstupanju od ostalih.
U svakom slučaju - zar nije bolje odvesti dijete, pa odahnuti "ah, puhali smo na hladno - nije mu ništa!" nego praviti se da mu nije ništa, a ispadne da - je?
__________________
Vidiš, godine nas obrade različito... Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.05.2012., 10:51   #24
Prvi simptomi autizma najčešće se pojavljuju (ili budu primjećeni) unutar prve tri godine života.

ovo je iz jednog medicinskog udžbenika.

15mj nije nikako prerano da se nešto primijeti i svakako ne treba čekati 3g da se ode na pregled kod stručnjaka i vidi o čemu je riječ.
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.05.2012., 12:48   #25
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
Prvi simptomi autizma najčešće se pojavljuju (ili budu primjećeni) unutar prve tri godine života.

ovo je iz jednog medicinskog udžbenika.

15mj nije nikako prerano da se nešto primijeti i svakako ne treba čekati 3g da se ode na pregled kod stručnjaka i vidi o čemu je riječ.
pregled ne boli... a što se simptoma tiče - da, javljaju se, ali finalnu dijagnozu se baš ne istrčavaju dati tako rano, pa čak i kasnije su oprezni - u smislu da eventualno odstupanje opišu pod "disharmoničan razvoj" - što obuhvaća cijeli NIZ evenutalnih kasnijih dijagnoza, a pod to spadaju u biti - bilo kakvi poremećaji koji odstupaju od onog "by the book" (laički interpretirano). U svakom slučaju - mogu se dobiti smjernice kako se u određenim situacijama postaviti - kako roditelji, tako i bliža rodbina.
__________________
Vidiš, godine nas obrade različito... Nekom postane važno s kim će leći, a nekom s kim će se probuditi
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.05.2012., 15:13   #26
Quote:
daru kaže: Pogledaj post
što se simptoma tiče - da, javljaju se,
Da, javljaju se. Dovoljno rano da ih se već sa godinu dana nekad može prepoznati, a obzirom na to da se 'naputak za upotrebu' može dati i prije postavljene dijagnoze, šteta je čekati s odlaskom sručnjaku.
Do 2.-3. godine, dok se (atipični) komunikacijski obrazac zabetonira, propusti se vrlo dragocjeno, kvalitetno vrijeme za intervenciju.

Quote:
ali finalnu dijagnozu se baš ne istrčavaju dati tako rano, pa čak i kasnije su oprezni
Nebitno. Stručnjaci znaju da se do određene dobi djeci ne pišu određene dijagnoze, no to ih svejedno ne priječi da taktično roditeljima daju do znanja na što svi prisutni simptomi ukazuju i da mu sugeriraju gdje, što i kako dalje.

Quote:
u smislu da eventualno odstupanje opišu pod "disharmoničan razvoj"
Disharmoničan razvoj je značajna razlika u razvoju između pojedinih razvojnih područja (motorika, grafomotorika, kognicija, emocionalnost,...) i to nema nikakve veze s dijagnosticiranjem i prepoznavanjem ranih znakova autizma ili poremećaja iz autističnog spektra.

Oni stručnjaci koji su malo više u autističnom poremećaju će napisati da se (ako se) vjerojatno radi o poteškoćama u socijalnoj komunikaciji (ili sl.), a uz to može i ne mora biti prisutan disharmoničan razvoj u drugim područjima.
Naravno, što je dijete starije, to su razlike u razvoju između područja obično izraženije, pa se to češće i piše, ali naprosto nije točno da se sve trpa pod disharmonični razvojni profil.
Nije nemoguće i da tzv. dijagnostiku radi stručnjak koji u tom području baš nije 'doma', pa napiše nešto tako, ali to je onda sasvim drugi problem.

Quote:
mogu se dobiti smjernice kako se u određenim situacijama postaviti - kako roditelji, tako i bliža rodbina.
Što je ključno, pogotovo ako se dijete ne uključi u rad sa stručnjakom. Pretpostavka je, naravno, da će se roditelji toga pridržavati, inače...
Stowaway is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.05.2012., 15:49   #27
ukratko - to i rekoh hvala na opširnijoj tezi ...
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2012., 13:39   #28
ne znam zasto ste svi zabrijali po tom autizmu, kao da je autizam jedini poremecaj koje dijete moze imati.

ne mora znaciti da je autizam, moze biti nesto drugo.

meni se takdje cini da ponasanje ovog djeteta odstupa od uobicajenog.
naravno sva djeca su razlicita ali postoje neke stvari koje su normalne za djecji razvoj, npr dijete od 7 mjeseci bi moralo moci sjediti samo, neki to mogu od 5 mjeseci, ali 7 mjeseci je neka granica; na engleskom se to zove milestones in development, i prema takvim kartama i pedijatri ocjenjuju da li je razvoj djeteta normalan ili ne.
(naravno ovo se odnosi na intelekt i motoriku).

jedan djecak iz moje okoline imao je nekakav sindrom, ne sjecam se kako se taj sindrom zove, uglavnom, djecak je izgledao normalno, ali se ponasao gotovo identicno kao ovo dijete sa teme.

najvise mi je u u oci upalo ovo izbjegavanje ociju, nemogucnost da fiksira pogled na licu, i bacanje predmeta.
taj djecak se na zalost ni 10 godina kasnije ponasa isto.

zasto ne odvesti to dijete na kontrolu kod pedijatra, i cuti njezino / njegovo misljenje, mozda (nadam se) da nije nista, a mozda i jeste nesto?

ti ocito imas vise iskustva sa djecom nego brat, tako da imas i neku duznost reci mu sta mislis.
uradi to odmjereno i pazljivo.
__________________
Strange What Love Does
white panties is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.05.2012., 14:43   #29
Quote:
white panties kaže: Pogledaj post
ne znam zasto ste svi zabrijali po tom autizmu

nekakav sindrom,
Oprosti, da si skratimo muke nabrajanja strpasmo sve pod isti naziv:
Autizam ili Aspergerov sindrom ili Rettov sindrom ili Hellerov sindrom ili Pervazivni razvojni poremećaj ... ooo ima još i novokomponovanih Einsteinov sindrom - medicinari ga mrze, roditelji obožavaju...
ili bilo šta... poanta priče je: kako god se zvalo il ne zvalo treba viknut : Houston, we have a problem!!! i onda taj problem krenut riješit.
daru is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2012., 14:29   #30
Evo, prošlo je skoro godinu dana od mog prvog javljanja, i užasno sam tužna što moram reći da se stanje nije nimalo popravilo, dapače, mali nije ni u čemu napredovao osim što je u međuvremnu prohodao, što se pomazimo tu i tamo, što više ne vrišti kad mu se mijenja pelena itd. Sve ostalo - izbjegavanje pogleda u oči, neodazivanje, nepokazivanje prstom, govor - je ostalo isto. Ne govori osim i dalje nerazumljivo, tu i tamo izleti tata ali ne čini mi se da on stvarno zna što ta riječ znači. Nema združene pažnje, dijeljenja interesa. Nema interakcije, osim povremeno, kad ga animiram da se igramo lovice, ja mu kažem ulovit ću te, i onda se lovimo oko kauča i grlimo kad se "ulovimo", i to su zapravo jedini trenuci kad sudjeluje u nečemu, smije se i onda mi je srce na mjestu. Ne igra se sa mojim klinkama koliko god ga one pokušavaju uvući u igru, uvijek nešto negdje sam razbacuje, nema ni smislene ni simboličke igre ni oponašanja.
Svi moji razgovori s bratom, savjeti da posjete ili ERF ili SUVAG ili ovo ili ono svode se na njegovo "OK, budemo, pričekat ćemo još koji mjesec pa ako onda ne progovori idemo". Sva moja uvjeravanja da nije u svemu tome ključan govor, već sva ona neverbalna komunikacija koja mu prethodi a koja je kod njega izostala, ne nailazi na plodno tlo. Užasno me ljuti što zatvaraju oči oboje pred očitim kašnjenjem u razvoju i to sad već ogromnim kašnjenjem i što se ne angažiraju oko toga da se barem posavjetuju sa stručnjacima o malom. Poslala sam im brdo materijala s interneta, razvojne tablice, preporuke, svašta nešto, osim toga svako normalan bi se i sam informirao jer roditeljski instinkt bi trebao biti presudan. Jako sam frustrirana, i baka i djed također, jer svi vidimo da nešto ne štima, ali k vragu, koliko god bih to željela, ne mogu im oteti dijete i odvesti ga nekome protiv njihove volje. Ipak je to odgovornost roditelja. Ako netko ima neki pametan savjet, mišljenje, ideju, kako to riješiti, pls help.
doubletrouble is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2012., 14:31   #31
Unhappy

i jesam, nekoliko puta sam razgovarala s njim, pazeći da ne upotrijebim riječ autizam. Ali mislim da pedijatar tu ne može puno, većina njih nije sposobna ni posumnjati da nešto nije u redu a kamoli uputti roditelje na pravi pregled. Tako da

Quote:
white panties kaže: Pogledaj post
ne znam zasto ste svi zabrijali po tom autizmu, kao da je autizam jedini poremecaj koje dijete moze imati.

ne mora znaciti da je autizam, moze biti nesto drugo.

meni se takdje cini da ponasanje ovog djeteta odstupa od uobicajenog.
naravno sva djeca su razlicita ali postoje neke stvari koje su normalne za djecji razvoj, npr dijete od 7 mjeseci bi moralo moci sjediti samo, neki to mogu od 5 mjeseci, ali 7 mjeseci je neka granica; na engleskom se to zove milestones in development, i prema takvim kartama i pedijatri ocjenjuju da li je razvoj djeteta normalan ili ne.
(naravno ovo se odnosi na intelekt i motoriku).

jedan djecak iz moje okoline imao je nekakav sindrom, ne sjecam se kako se taj sindrom zove, uglavnom, djecak je izgledao normalno, ali se ponasao gotovo identicno kao ovo dijete sa teme.

najvise mi je u u oci upalo ovo izbjegavanje ociju, nemogucnost da fiksira pogled na licu, i bacanje predmeta.
taj djecak se na zalost ni 10 godina kasnije ponasa isto.

zasto ne odvesti to dijete na kontrolu kod pedijatra, i cuti njezino / njegovo misljenje, mozda (nadam se) da nije nista, a mozda i jeste nesto?

ti ocito imas vise iskustva sa djecom nego brat, tako da imas i neku duznost reci mu sta mislis.
uradi to odmjereno i pazljivo.
doubletrouble is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2012., 14:36   #32
Quote:
daru kaže: Pogledaj post
Potpis. I ovo s 15 mjeseci i meni se rano čini, ali ako je krenuo u vrtić kao što je rečeno - vjerojatno će se neki psiholog već tamo pozabaviti s njim, pa preporučiti roditeljima kuda dalje.



Nije svaki autizam - RAIN MAN Da, govorim iz vlastitog iskustva, jer IMAM dijete s autizmom. Moj se NIJE ovako ponašao, mogla sam ga ostaviti i sa bakom i sa tetom, i "komunicirao" je pogledom i na svoj način s bližim ljudima i prijateljima (dakle - u manjoj mjeri je bilo uočljivo!) - ali opet kad nešto NIJE u redu, onda - NIJE i to se prije ili kasnije vidi i TREBA reagirati kad se primjeti. Vjerujem da autorica, osim svoje dvije kćeri, vidi i drugu djecu u svom životu -povučeniju, ovakvu, onakvu... pa opet - uočava da je nećak po nečemu u VEĆEM odstupanju od ostalih.
U svakom slučaju - zar nije bolje odvesti dijete, pa odahnuti "ah, puhali smo na hladno - nije mu ništa!" nego praviti se da mu nije ništa, a ispadne da - je?
Apsolutno se slažem. Poremećaji iz spektra su užasno širok pojam i ja ne kažem da on ima autizam, već da sumnjam (sad sam već sigurna) da neki razvojni poremećaj je u pitanju. I da, osim svoje djece obožavam i njega i svu djecu susjeda, prijatelja...i ni kod jednog drugog djeteta, a sad sam ih stvarno puno upoznala, nisam primijetila ono što me kod njega muči otkad se rodio, praktički.
doubletrouble is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2012., 14:38   #33
Quote:
daru kaže: Pogledaj post
Oprosti, da si skratimo muke nabrajanja strpasmo sve pod isti naziv:
Autizam ili Aspergerov sindrom ili Rettov sindrom ili Hellerov sindrom ili Pervazivni razvojni poremećaj ... ooo ima još i novokomponovanih Einsteinov sindrom - medicinari ga mrze, roditelji obožavaju...
ili bilo šta... poanta priče je: kako god se zvalo il ne zvalo treba viknut : Houston, we have a problem!!! i onda taj problem krenut riješit.
Potpisujem. Daru, kad ste vi skužili i kome ste prvo otišli?
doubletrouble is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2012., 17:20   #34
Quote:
white panties kaže: Pogledaj post
naravno sva djeca su razlicita ali postoje neke stvari koje su normalne za djecji razvoj, npr dijete od 7 mjeseci bi moralo moci sjediti samo, neki to mogu od 5 mjeseci, ali 7 mjeseci je neka granica
Granica? Kakva 'granica'? Što će se točno dogoditi ako dijete samostalno ne prosjedi sa 7 mj.?
Ima djece koja u toj dobi kasne u motoričkom razvoju pa prosjede s 9 mj., i poslije dostignu vršnjake i sasvim se uredno razvijaju. I nikome ništa.

Quote:
pedijatri ocjenjuju da li je razvoj djeteta normalan ili ne.
(naravno ovo se odnosi na intelekt i motoriku).
Prvo, pedijatri ne procijenjuju razvoj intelekta, niti se u toj dobi moze pričati o intelektu. Procijenjuju razvoj, točka.

Drugo, pedijatri su savršeno pogrešan profil stručnjaka za područje govora i komunikacije. Ja bih, da je moje dijete u pitanju, jako pazila kome ću odvesti dijete.
Čak i psiholozi, ako se ne bave tim područjem mogu gadno fulati u procjeni.
Dakle, raspitati se i odvesti dijete na pravo mjesto (ERF) je pola obavljenog posla.
Stowaway is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2012., 22:39   #35
Ono što ti možeš učiniti jest igrati se s njim na način na koji on to želi i može, smišljati nove igre, iznenađivati ga, pobuđivati mu interes i pozornost, raditi s njim (putem igara) na razvoju komunikacijskih sposobnosti, koncentracije pozornosti, motoričkom razvoju i dr. Kad god stigneš i na razne načine (posluži se i literaturom s vježbicama ili potraži stručni savjet). Što god da bilo, a možda nije ništa ozbiljno, to će mu svakako dobro doći, i za njegov razvoj i za vaš odnos.

Mamu i tatu i dalje stišći da potraže stručno mišljenje. Već su trebali. Udruži snage s bakama i djedovima. Ponudi se da ih naručiš.

Kako god bilo, pokušaj se sroditi s idejom da je dijete drugačije. Nemoj gledati na sve to s toliko tuge. Čak i ako nešto nije u redu s njim, može biti sretna i voljena osoba.
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2012., 11:59   #36
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Ono što ti možeš učiniti jest igrati se s njim na način na koji on to želi i može, smišljati nove igre, iznenađivati ga, pobuđivati mu interes i pozornost, raditi s njim (putem igara) na razvoju komunikacijskih sposobnosti, koncentracije pozornosti, motoričkom razvoju i dr. Kad god stigneš i na razne načine (posluži se i literaturom s vježbicama ili potraži stručni savjet). Što god da bilo, a možda nije ništa ozbiljno, to će mu svakako dobro doći, i za njegov razvoj i za vaš odnos.

Mamu i tatu i dalje stišći da potraže stručno mišljenje. Već su trebali. Udruži snage s bakama i djedovima. Ponudi se da ih naručiš.

Kako god bilo, pokušaj se sroditi s idejom da je dijete drugačije. Nemoj gledati na sve to s toliko tuge. Čak i ako nešto nije u redu s njim, može biti sretna i voljena osoba.

Ma stišćem ih, evo ja ću ih pokušati naručiti na ERF, poslala sam im danas mail, ali čini mi se da ne rade do rujna. Uopće ne gledam na to s tugom niti mislim da je bilo što tragično, samo sam pomalo ogorčena na njihov ležeran stav, htjela bih da se barem malo informiraju, ali oni ni to ne smatraju važnim. To mi nikako ne ide u glavu, jer ja sam za svaku, pa i najmanju glupost vezanu za svoje cure, ako nisam bila sigurna, tražila pomoć i savjet (na internetu pa nadalje) i ako sam bilo što sumnjala, trk kod stručnjaka. Možda će neki reći da sam paranoična, ali nisam. Samo slušam svoje instinkte i neću dozvoliti da bilo što pođe krivo jer sam ja propustila u pravo vrijeme potražiti pomoć. To je po meni neodgovorno ponašanje. A klincu se stvarno treba posvetiti, na žalost ja mislim da oni toga nisu svjesni.Jučer sam pričala s burazom telefonom, pitam ja je li mali naučio (ima 2 godine i 3 mjeseca) pokazivati što je nos, usta...veli on: pa nismo ga to baš učili...
Ma nisu ga ništa učili, i to me ljuti. I još jednom ponavljam, a to sam i njemu rekla, ne brine mene što on ne priča, to uopće ne vidim kao problem, nego me brine njegovo razumijevanje, a on ga ne pokazuje (ne zna pokazati dijelove tijela, ne zna donijeti loptu i sl., ne samo da ne zna već se i ne odaziva na ime uopće a kamoli na 'naredbu' ili molbu) i mogla bi tako nabrajati još, ali neću. Pozitiva. Ja ga volim kako god i što god bilo, samo da se oni malo trgnu iz letargije i sve će biti Ok
doubletrouble is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.08.2012., 23:27   #37
Quote:
doubletrouble kaže: Pogledaj post
Ma stišćem ih, evo ja ću ih pokušati naručiti na ERF, poslala sam im danas mail, ali čini mi se da ne rade do rujna. Uopće ne gledam na to s tugom niti mislim da je bilo što tragično, samo sam pomalo ogorčena na njihov ležeran stav, htjela bih da se barem malo informiraju, ali oni ni to ne smatraju važnim. To mi nikako ne ide u glavu, jer ja sam za svaku, pa i najmanju glupost vezanu za svoje cure, ako nisam bila sigurna, tražila pomoć i savjet (na internetu pa nadalje) i ako sam bilo što sumnjala, trk kod stručnjaka. Možda će neki reći da sam paranoična, ali nisam. Samo slušam svoje instinkte i neću dozvoliti da bilo što pođe krivo jer sam ja propustila u pravo vrijeme potražiti pomoć. To je po meni neodgovorno ponašanje. A klincu se stvarno treba posvetiti, na žalost ja mislim da oni toga nisu svjesni.Jučer sam pričala s burazom telefonom, pitam ja je li mali naučio (ima 2 godine i 3 mjeseca) pokazivati što je nos, usta...veli on: pa nismo ga to baš učili...
Ma nisu ga ništa učili, i to me ljuti. I još jednom ponavljam, a to sam i njemu rekla, ne brine mene što on ne priča, to uopće ne vidim kao problem, nego me brine njegovo razumijevanje, a on ga ne pokazuje (ne zna pokazati dijelove tijela, ne zna donijeti loptu i sl., ne samo da ne zna već se i ne odaziva na ime uopće a kamoli na 'naredbu' ili molbu) i mogla bi tako nabrajati još, ali neću. Pozitiva. Ja ga volim kako god i što god bilo, samo da se oni malo trgnu iz letargije i sve će biti Ok
Ponekad roditelji ne vide jer ne žele vidjeti, jer im je previše bolno suočiti se s istinom. Pritom je vrlo nezahvalna uloga osobe koja će ih natjerati da dignu glavu iz pijeska.
Jesi li pokušala s njima provesti dva dana i uporno maloga učiti samo jedno, npr. pokazati nos (svoj, njegov, mamin, taktin, lutkin...). Uporno i do iznemoglosti. Možda bi mogao, uz nagradu (nešto što znaš da jako voli). To može biti test, a može i roditeljima ukazati da možda stvarno ne može, a trebao bi moći.
buditedobro is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2012., 10:07   #38
Quote:
buditedobro kaže: Pogledaj post
Ponekad roditelji ne vide jer ne žele vidjeti, jer im je previše bolno suočiti se s istinom. Pritom je vrlo nezahvalna uloga osobe koja će ih natjerati da dignu glavu iz pijeska.
Jesi li pokušala s njima provesti dva dana i uporno maloga učiti samo jedno, npr. pokazati nos (svoj, njegov, mamin, taktin, lutkin...). Uporno i do iznemoglosti. Možda bi mogao, uz nagradu (nešto što znaš da jako voli). To može biti test, a može i roditeljima ukazati da možda stvarno ne može, a trebao bi moći.

nemam priliku s njima provesti dva dana vidimo se uglavnom nedjeljom, na par sati, on dođe s njim, mamu mu vidim dvaput godišnje mogu ja pokušavati ali ne bi išlo, jer nema šanse da bi se zadržao pored mene dovoljno dugo da ga bilo što naučim, a i kako rekoh, to je kao da govoriš zidu. Na žalost
doubletrouble is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2012., 00:42   #39
...nisu svi roditelji isti, nažalost..., tako da pokušaj ne kretati od sebe i svog načina rada i odgoja...

...čemu crne slutnje?? da li ste (kao family) pomislili da su roditelji ''krivi'' za njegovu asocijalnost i ne-komunikaciju? možda je dijete sasvim ok, ali roditelji nisu sa njim radili i učili ga u skladu s njegovom dobi i fazi razvoja? nije lako biti roditelj, možda su oni tu ulogu shvatili pomalo lako-ćemo, zdravo za gotovo??
oko djece treba puno truda, pogotovo na početku, posvetiti im se s ''punim radnim vremenom''..

I sama si rekla da je tvoj brat rekao da ga nisu učili dijelove tijela-lica, pa kako bi dijete to trebalo znati ako ga nitko nije naučio, a samo sa roditeljima (koji očito sa njim ne rade dovoljno, ili uopće) provodi najviše vremena??

Nemoj skakati pred rudo, želim vjerovati da je sa njim sve u redu, i nekako od početka mi se nameće pitanje rade li njegovi roditelji dovoljno (ili uopće) s njim ili smatraju da će ga o životu i svakodnevici naučiti crtići s baby-tv-a?

Radije obrati pozornost na roditelje i njihovu posvećenost njemu, uče li sa njim, bave li se njime, umjesto da svu pažnju usmjeruješ na dijete koje nikako nije krivo! Problem je možda u roditeljima koji, kao što zanemaruju vašu brigu, isto tako zanemaruju i djetetove didaktičke potrebe u skladu s njegovom dobi...

U svakom slučaju sretno!!!
__________________
.........FOLLOW MEEE........
Soundslave is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.09.2012., 00:46   #40
Quote:
doubletrouble kaže: Pogledaj post
nemam priliku s njima provesti dva dana vidimo se uglavnom nedjeljom, na par sati, on dođe s njim, mamu mu vidim dvaput godišnje mogu ja pokušavati ali ne bi išlo, jer nema šanse da bi se zadržao pored mene dovoljno dugo da ga bilo što naučim, a i kako rekoh, to je kao da govoriš zidu. Na žalost

A tko ga cuva/provodi najvise vremena s njime? Mama tj bratova zena? Planiraju li ga dati u vrtic--to bi moglo rijesiti situaciju?

U kakvim si odnosima s njom, ima li sanse da sjednes i popricas s njom? Mislis da bi reagirala defanzivno, i mislila da je kritiziras?

Meni je tesko zamisliti da bi i majka i otac smatrali da je to 'nebitno' i ne bi nista primjecivala, razmisljam postoji li razlog da (ne)svjesno zele ignorirati problem (jer, po tvom opisu, problem zaista postoji).
__________________
I firmly reserve the right to contradict myself
puffko is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:17.