Zbor podrugljivaca

[F. Chief]

wand_1 kaže:

Pod trenutnim uvjetima da. Samo ne znam da li 'datost' podrazumijeva i nepromjenjivost?

Ako visokom čovjeku odsiječeš noge, on više neće biti superioran niskom u kategoriji branja jabuka na visokim granama, jel'...

Mislio sam ovaj primjer objasniti na pimpeku, ali mi je nekako žao čak i misaono eksperimentirati s takvim stvarima...

wand_1 kaže:

:klap:

[wand_1]

F. Chief kaže:

Ako visokom čovjeku odsiječeš noge, on više neće biti superioran niskom u kategoriji branja jabuka na visokim granama, jel'...

Tako nekako. A možeš i stisnuti malo i Jupiter da ne bude superioran ostalim planetima..

Mislio sam ovaj primjer objasniti na pimpeku, ali mi je nekako žao čak i misaono eksperimentirati s takvim stvarima...

Good point.

[Bijeli-Druid]

Čife, radiš li još za Hazare? Koliko te plaćaju? Jesi li ti Sorosev čovjek?

BTW, vi iluminati volite postavljati šifre svuda pa sam tako skužio da i u tvom imenu postoji šifra. Ti si kao "čif", a to zapravo ukazuje na to da si - ćifut. Samo, ti si lažni ćifut, ateistički hazarski ćifut, a ne pravi.

[F. Chief]

Bijeli-Druid kaže:

Dosadni ste. Dajte nešto zanimljivije.

Tema o relativizaciji superiornosti je zapravo vrlo zanimljiva s filozofskog aspekta i utjecaja te relativizacije na današnja društva, ja sam recimo mišljenja da je moralni relativizam, kao samo jedan od oblika relativizacije superiornosti, jedan od najvećih problema današnjice, na djelu je jedna diktatura relativizma kojoj svjedočimo...

[F. Chief]

Bijeli-Druid kaže:

Čife, radiš li još za Hazare? Koliko te plaćaju? Jesi li ti Sorosev čovjek?

BTW, vi iluminati volite postavljati šifre svuda pa sam tako skužio da i u tvom imenu postoji šifra. Ti si kao "čif", a to zapravo ukazuje na to da si - ćifut. Samo, ti si lažni ćifut, ateistički hazarski ćifut, a ne pravi.

Da, otkrili su me na alternativi...

[samting]

mravac8 kaže:

Materijalist?

Jesi li oduvijek materijalist? Jesi li preispitivao svoje stavove? Ja sam isto prije bila čvrsti materijalist međutim, kada sam se susrela sa drugačijim stavovima moj stav se počeo ljuljati.

A baš sam jutros naletjela na Einsteinovu izreku da je lakše razbiti atom nego stavove ......

Naravno, toliko materijalan da ću vjerojatno morati mijenjati prebivalište jer u ovoj divnoj zemlji ne možeš naći posao (osim ako nemaš vezu ili nisi politički involviran), a da isti ne garantira nesigurnost, blaženih 3000kn neto, i ukupno gledajuć nešto što dugoročno si želi jedino autodestruktivna osoba, pogotovo ako su joj ambicije imati vlastiti krov nad glavom koji je otplaćen prije penzije i mogućnosti provođenja slobodnog vremena umjesto prekovremenih sati, malo više od krpanja za skromni godišnji, a o mogućnostima da se priušti željeno školovanje dijetetu ili kakvo nenadano liječenje tijela da ne pričam. Ne kažem da većina ljudi su autodestruktivne osobe, nego da ne gledaju dovoljno daleko u život. Inače se nebi iselilo par desetaka tisuća, nego par stotina tisuća. Ne kroz par godina, nego u roku odmah.

No, na stranu navedeno, to je bio primjer klasičnog poimanja pojma "materijalno". Ono šta želim kazati jest da materijalno sadrži više od uobičajenog, samo ljudi su navikli se koristiti pojmom na drugi način. Šta sam bio oduvijek, pa iskreno ni ne sjećam se, držim da nije nevažno kakav je čovjek bio kao i kakav jest sada, no smatram da je daleko važnije kakav može da bude u budućoj sadašnjosti. Dali sam preispitao, vjerujem da preispitujem, samo uzalud i preispitivanje ako rezultat nije točan. Ako ne odgovara stvarnosti. Uostalom ne treba da se koristi riječ materijalno, može i ona koja često sa njom ide u paru, a to je duhovno. U tom slučaju ću reći da ništa nije materijalno, da je sve duhovno. Ili drugim riječima, prva od spoznaja koja bi trebala doći aktivnim promišljanjem o (vlastitom) postojanju jest da je ta dihotomija lažna. Ono šta se naziva duhovnim je samo nedovoljno spoznati zakon ili princip koji opisuje djelovanje materijalnoga. Materijalno ili stvar-no ili stvar-nost ili postojanje kao sve-šta-postoji, sve-šta-jest je suviše nepoznato gradivo. A kada se isto pojednostavi na meso, kosti, stijene, rijeke, novac, hranu, vodu i sl, tada je vrlo lako održavati na životu teoriju koja postojanje dijeli na dva postojanja. Nema čovjeka kojemu isti vid još u odrastanju nije (kao i sve ostalo) usađen u glavu jer tako misli većina, a da se ni ne sjeća odakle mu to stajalište. Šta se prije to shvati to je lakše moguće pristupiti istraživanju drugih pojava sa valjanog stajališta. Uostalom ja sam zadnja osoba koja treba da ovakve stvari ikome "prodaje". Neka svatko sam bude detaljan u svom istraživanju sebe i stvarnosti.

[mravac8]

samting kaže:

Naravno, toliko materijalan da ću vjerojatno morati mijenjati prebivalište jer u ovoj divnoj zemlji ne možeš naći posao (osim ako nemaš vezu ili nisi politički involviran), a da isti ne garantira nesigurnost, blaženih 3000kn neto, i ukupno gledajuć nešto što dugoročno si želi jedino autodestruktivna osoba, pogotovo ako su joj ambicije imati vlastiti krov nad glavom koji je otplaćen prije penzije i mogućnosti provođenja slobodnog vremena umjesto prekovremenih sati, malo više od krpanja za skromni godišnji, a o mogućnostima da se priušti željeno školovanje dijetetu ili kakvo nenadano liječenje tijela da ne pričam. Ne kažem da većina ljudi su autodestruktivne osobe, nego da ne gledaju dovoljno daleko u život. Inače se nebi iselilo par desetaka tisuća, nego par stotina tisuća. Ne kroz par godina, nego u roku odmah.

Citiraš moj post zatim u prvom odlomku govoriš o gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj, iako u citiranom dijelu uopće ne piše ništa o toj temi?

Evo ti moj odgovor:

Dragi moji, htjeli ste kapitalizam, pa izvolite, kusajte ga sada. Krivi ste si sami, svatko od vas je mogao naučiti što je kapitalizam i kakav je iako ga niste živjeli u Jugoslaviji.

I ne, kapitalizam ne znači da će svi imati vile, dvorce, jahte, rančeve i helikoptere kao Caringtoni u tv seriji, kapitalizam znači da će jedan imati vile, jahte .... a ostali raditi za siću.

I da, ima i kapitalizma sa umivenijim licem u kojem šljakeri imaju više, ali zašto ste mislili da će narodi koji nisu bili sposobni provoditi socijalizam biti sposobni provesti uljuđeni kapitalizam?

I ne, to nije kasično poimanje pojma materijalno. To je šturi opis gospodarske situacije u Hrvatskoj.

Gospodarska situacija rezultat je društvenih odnosa i nema nikakve veze sa materijalnim. Društveni odnosi su ono promjenjivo, pa smo recimo samo mi Hrvati u 25 godina ostavili jedan društveni odnos - socijalizam, u uveli drugi - kapitalizam.

Materijalno je nešto drugo. Ako ćeš objašnjenje za vrtićku djecu materijalna je tvornica (zgrada, strojevi ....... ) društveni odnosi govore tko je vlasnik tvornice i u kojem su odnosu ljudi unutar te tvornice.

[Sigmund]

F. Chief kaže:

Mda, a ako ti nije potrebno biti superioran, onda se ispod toga uvijek krije neka superiornost...

F. Chief kaže:

To što se koristi u komparativnom smislu ne znači automatski da može biti 'prevladan'.

Superioran ne znači ništa više i ništa manje nego "viši" u smislu onaj koji je "iznad". Sva ostala eventualna značenja koja mu pripisujemo ovise isključivo o kontekstu. Jasno je jedino da ništa ne može biti više ili iznad samo po sebi, nego jedino može biti više od nečeg drugog, odnosno iznad nečeg drugog. Prevladavnje superiornosti sam spomenuo u kontekstu ove tvoje prve rečenice ("...ako ti nije potrebno biti superioran..."), nakon čega si prešao na superiornost kao datost, što je ista ona spomenuta greška prelaska u drugi rod.

F. Chief kaže:

Ništa ja ne dižem na pijedestal, ja ustvrđujem kako stvari stoje, superiornost je datost, ne može se prevladati datost...

To je fiozofija koja ne vidi dalje od vlastitog nosa. Razne datosti se svakodnevno prevladavaju. Zašto se ne bi mogla prevladati datost? Povijest je niz prevladavanja datosti. Može li se prevladati inferiornost? Može. Je li inferiornost datost? Ovisi o čemu pričamo, dakle ovisi o kontekstu. Jesu li datosti apsolutne? Pa valjda nisu. Svaka superiornost, kao i svaka prirodna datost, načelno može biti prevladana ako čovjek misli da ju "treba" prevladati. Čak i datost superiorne veličine Jupitera može biti voljom subjekta ukinuta: pošalješ na Jupiter zraku iz Zvijezde smrti iz Star Warsa, i nema ga više. Ili ga sabiješ još malo i pretvoriš u zvijezdu, kao u: (Clarke; 2010: Druga odiseja)
Time ne samo da si prevladao njegovu superiornu veličinu među planetama, nego si prevladao čak i njegovu planetarnost koja je prešla u stelarnost. Općenito, tzv. prirodne datosti su za subjekta ništavne, služe mu kao materijal za oblikovanje. Parafrazirajući Hegela, može se reći da su po tom pitanju čak i životinje pametnije od nekih metafizičara jer one prilaze prirodnim datostima izravno, grabe ih i konzumiraju.

[wand_1]

Sigmund;62720125 Čak i datost superiorne veličine Jupitera može biti voljom subjekta ukinuta: pošalješ na Jupiter zraku iz Zvijezde smrti iz Star Warsa, i nema ga više. Ili ga sabiješ još malo i pretvoriš u zvijezdu, kao u: ([URL="https://en.wikipedia.org/wiki/2010:_Odyssey_Two" kaže:

Clarke; 2010: Druga odiseja[/URL])

Zapravo Jupiteru fali još nešto mase da bi sabijanjem mogao postati kvazi-stelarni objekt kao što je smeđi patuljak, možeš ga komprimirati, ali mislim da nećeš imati održivu fuziju

Što se 'zrake' tiče, to bi možda palilo samo sa stjenovitim planetima, nešto drugačiji mehanizam bi trebao za plinovite divove.

Zanimljivo je da postoji granica do koje možeš komprimirati Jupiter, a to je po meni, nekih 2.2 metra, ne manje od toga.

Teško je to prevladati

[medonaodmoru]

Sigmund kaže:

To je fiozofija koja ne vidi dalje od vlastitog nosa. Razne datosti se svakodnevno prevladavaju. Zašto se ne bi mogla prevladati datost? Povijest je niz prevladavanja datosti. Može li se prevladati inferiornost? Može. Je li inferiornost datost? Ovisi o čemu pričamo, dakle ovisi o kontekstu. Jesu li datosti apsolutne? Pa valjda nisu. Svaka superiornost, kao i svaka prirodna datost, načelno može biti prevladana ako čovjek misli da ju "treba" prevladati.

Neću koristiti pojmove superiornost i inferiornost jer su pomalo nespretni obzirom na temu. Koristit ću se terminom "hijerarhije". Hijerarhije se u ljudskom društvu uvijek iznova uspostavljaju jer je je ta težnja dio ljudske prirode. To je star i duboko usađen poriv, to je naprosto naš hardware. Zato ga nije moguće prevladati a da čovjek ostane čovjek. A nije da nije bilo pokušaja.

Marksistički (dijalektički) pokušaj je općepoznat. Slomio se na ljudskoj prirodi (koja se ne da slomiti). Bilo je i raznih utopističkih pokušaja koji su slično završili. Danas je popularno govoriti kako se ta priroda može prevladati nekim famoznim "razvojem svijesti" što je samo varijacija na temu. Ne može se jer ta pretpostavljena "viša svijest" uopće ne bi bila ljudska svijest. Do tog zaključka su došli i projektanti "idealnih sustava" pa su za neprovedivost optuživali čovjeka (!). Namislili su ga preodgojiti za prevladavanje tj. da bude po mjeri zamišljenog sustava (jako naivno). Stanje društva bez izraženih hijerarhija može se nametnuti silom tj. represijom. Naravno, odmah je vidljivo da su oni koji represiju primjenjuju zauzeli vrh sada malo otupjele piramide. Pokazalo se da u tako nametnutom sustavu ljudi uopće nisu zadovoljni. Postaju letargični, demotivirani, apatični, čak i autodestruktivni. Naravno, sustav se nakon nekog vremena uruši i kreće nova trka za "pozicijama".

Mi možemo stvoriti bogata društva u kojima će svačije temeljne potrebe biti zadovoljene ali stabilna društva bez hijerarhija, to ne možemo jer smo ljudi.

[Sigmund]

wand_1 kaže:

Teško je to prevladati

Kakve to veze ima s "prevladavanjem superiornosti"? To eventualno ima veze s limitima ili ograničenjima stvari. Sve stvari postaju kvalitativno drugačije, dakle postaju nešto drugo od njih samih, ako se prijeđu određene kvantitativne granice. To je trivijalno.

[mravac8]

medonaodmoru kaže:

Neću koristiti pojmove superiornost i inferiornost jer su pomalo nespretni obzirom na temu. Koristit ću se terminom "hijerarhije". Hijerarhije se u ljudskom društvu uvijek iznova uspostavljaju jer je je ta težnja dio ljudske prirode. To je star i duboko usađen poriv, to je naprosto naš hardware. Zato ga nije moguće prevladati a da čovjek ostane čovjek. A nije da nije bilo pokušaja.

Marksistički (dijalektički) pokušaj je općepoznat. Slomio se na ljudskoj prirodi (koja se ne da slomiti).

Ne mislim da hijerarhija ima veze sa prirodom, već da je ona produkt društva.

Složenija društva sa većim brojem članova zahtjevaju hijerarhiju, odnosno podjelu posla.

Dakle, hijerarhija je podjela posla.

U primitivnijim društvima određeno mjesto u hijerarhiji donosi određene beneficije pa zato dolazi do *borbe* za određena mjesta.

Međutim, ako ljudi svoje potrebe mogu zadovoljiti na svim hijerarhijskim mjestima prestaje potreba za borbu za određeno mjesto.

Za društvenu zajednicu a to znači i za svakog pojedinca u toj društvenoj zajednici najisplativije je da se na svakom mjestu nalaze osobe koje su najsposobnije za to mjesto.

Do demokracije mjesto u društvu dobijalo se rođenjem, onaj tko se rodio kao princ postao je kralj, dijete baruna postao je barun ......

Demokracija je pokušala na određena mjesta postaviti ljude na drugačiji način misleći postići upravo to - da se na nekom mjestu u hijerarhiji nađu one osobe koje su najsposobnije za to mjesto.

Međutim, očito je da ni demokracija nije baš uspješna u tome.

Zašto nije?

Zato što ne postoji odgovarajući način mjerenja i određivanja tko je najsposobniji za neko mjesto. Zato što ljudi imaju pogrešno mišljenje o sebi samima pa misle da su sposobni za nešto za što nisu sposobni.

[Sigmund]

medonaodmoru kaže:

Neću koristiti pojmove superiornost i inferiornost jer su pomalo nespretni obzirom na temu. Koristit ću se terminom "hijerarhije". Hijerarhije se u ljudskom društvu uvijek iznova uspostavljaju jer je je ta težnja dio ljudske prirode. To je star i duboko usađen poriv, to je naprosto naš hardware. Zato ga nije moguće prevladati a da čovjek ostane čovjek. A nije da nije bilo pokušaja.

Marksistički (dijalektički) pokušaj je općepoznat. Slomio se na ljudskoj prirodi (koja se ne da slomiti). Bilo je i raznih utopističkih pokušaja koji su slično završili. Danas je popularno govoriti kako se ta priroda može prevladati nekim famoznim "razvojem svijesti" što je samo varijacija na temu.

Političke zajednice su kompleksni sustavi, a pokušaj njihovog jednostranog svođenja na evoluciono-psihološke hijerarhije uvijek završava u kontradikcijama. Kao i uvijek kad, kao što je rekao Jednostavko, ljude uspoređujemo s kokošima. Kao što je onomad Letica usporedio Sabor s kokošinjcem. Ako političku ili društvenu zajednicu baš želimo svesti ne jedno načelo, onda je mnogo bolji kandidat za to načelo emancipacija. Prema Hegelu, povijest ima racionalni smjer, a to je upravo ljudska emancipacija. Samo što, naravno, postoji kvaka. Na primjeru francuske revolucije Hegel je pokazao kako težnja prema apsolutnoj slobodi dovodi do državnog terora. Budući da revolucija ne može realizirati tu aspiraciju, njeno djelovanje se postupno svodi na golu destrukciju. O tome sam nedavno nešto pisao spominjući Hegelovu sintagmu "mesarski pult povijesti" (slaughter bench of history). Toj destruktivnoj revolucionarnoj sili, koja počinje kao težnja prema apsolutnoj slobodi, pa u tom zamahu uništava sve što je staro (kao što danas ISIS uništava arheološke spomenike, npr.) i kad više nema što uništiti naposlijetku joj preostaje samo opozicija između univerzalne volje i partikularnih pojedinaca koji s njom nisu povezani. Budući da nema nikakve političke veze između njih, državi (ili revolucionarnoj sili) preostaje samo neposredan odnos negacije partikularnih volja, a ta negacija na kraju može biti samo jednostavna i neposredna negacija u obliku likvidacije. Ta likvidacija je čak onda lišena i bilo kakve uzvišenosti ili dramatike jer je to što se negira potpuno neesencijalna partikularna volja: ' It is thus the coldest, flattest death, with no more significance than cutting through a cabbage-head or throwing back a draught of water ' (Fenomenologija duha) - BTW vjerujem da je Arendtova iz ovoga došla do svoje famozne koncepcije o "banalnosti zla".
Nadalje, postojanje materijala kojeg treba likvidirati postaje praktički nužnost. Jer, apsolutno univerzalna volja je apstrakcija. Naime, državom vlada neka partikularna grupa, koja ima svoje partikularna gledišta i koja ima opoziciju. Dok ta grupa vlada, svi ostali se proglašavaju nosiocima partikularnih volja. Čak i ako nema opozicije, svi ljudi moraju imati volju za djelovanjem koje je odraz univerzalne volje utjelovljene u državi. Tako postaje zločin čak i misliti nešto protiv državnog djelovanja. Mišljenje, dakako, može biti skriveno, pa je država dužna progoniti ljude čak i na temelju sumnje da oni "pogrešno" misle. I tako na kraju imamo destrukciju koja hrani samu sebe. Ima još puno toga, ali ukratko: teror je konačna kulminacija alijenacije i formacije (Bildung), negacija onog individualnog od strane navodne univerzalne volje. A onda se ovdje otvara put i do Kantove Kritike praktičnog uma, itd, itd. Nije jednostavno kao s kokošima, to priznajem, ali je eksplanatorna moć daleko veća.

[F. Chief]

Sigmund kaže:

Superioran ne znači ništa više i ništa manje nego "viši" u smislu onaj koji je "iznad". Sva ostala eventualna značenja koja mu pripisujemo ovise isključivo o kontekstu. Jasno je jedino da ništa ne može biti više ili iznad samo po sebi, nego jedino može biti više od nečeg drugog, odnosno iznad nečeg drugog. Prevladavnje superiornosti sam spomenuo u kontekstu ove tvoje prve rečenice ("...ako ti nije potrebno biti superioran..."), nakon čega si prešao na superiornost kao datost, što je ista ona spomenuta greška prelaska u drugi rod.

Ili si superioran ili nisi, tvoje potrebe, ili tvoji osjećaji, ili tvoje 'prevladavanje vlastite superiornosti' ne utječu na tvoju superiornost.

Sigmund kaže:

To je fiozofija koja ne vidi dalje od vlastitog nosa. Razne datosti se svakodnevno prevladavaju. Zašto se ne bi mogla prevladati datost? Povijest je niz prevladavanja datosti. Može li se prevladati inferiornost? Može. Je li inferiornost datost? Ovisi o čemu pričamo, dakle ovisi o kontekstu. Jesu li datosti apsolutne? Pa valjda nisu. Svaka superiornost, kao i svaka prirodna datost, načelno može biti prevladana ako čovjek misli da ju "treba" prevladati. Čak i datost superiorne veličine Jupitera može biti voljom subjekta ukinuta: pošalješ na Jupiter zraku iz Zvijezde smrti iz Star Warsa, i nema ga više. Ili ga sabiješ još malo i pretvoriš u zvijezdu, kao u: (Clarke; 2010: Druga odiseja)
Time ne samo da si prevladao njegovu superiornu veličinu među planetama, nego si prevladao čak i njegovu planetarnost koja je prešla u stelarnost. Općenito, tzv. prirodne datosti su za subjekta ništavne, služe mu kao materijal za oblikovanje. Parafrazirajući Hegela, može se reći da su po tom pitanju čak i životinje pametnije od nekih metafizičara jer one prilaze prirodnim datostima izravno, grabe ih i konzumiraju.

Mda, sad ćemo relativiziranjem datosti pokušati nijekati datost, a preko toga i pojam superiornosti... :klap:

Naravno da je sve prolazno, i svemir će se navodno raspršiti u beskraj, no to ne znači da datosti ne postoje, i da ne postoji Jupiterova datost da je to planet superioran veličinom ostalim planetima u sustavu, to što će se u beskrajnoj budućnosti svemir, pa i Jupiter, raspršiti u beskraj, ne mijenja tu datost sad, ta datost postoji i čini Jupiter superiornim...

I visoki čovjek će umrijeti, i onda više neće biti superioran nižem u branju jabuka, ali sad je superioran, i to je datost koja je aktualna i sudjeluje u komparaciji iz koje izvlačimo zaključak o superiornosti...

[Apemant]

parsifal kaže:

Obožavam kabalu, gematriju, simboliku, znakovite sinhronicitete i ovakove
zadatke ali priznajem da nemam ideju i jedva čekam odgovor kao i na onu Apemantovu zagonetku koju nikada nije objasnio. (ma onaj tip s bradom od Apemanta. sigurno je neka LGBT -hiv aluzija ali on se nije udostojio objasniti)

Kak' nisam? Fali mu 'cock', s obzirom da je taj 'tip', rođen/a kao žensko. Naputak (za Chrome): desno dugme na sliku, 'Search Google for image'

[medonaodmoru]

mravac8 kaže:

Ne mislim da hijerarhija ima veze sa prirodom, već da je ona produkt društva.

Složenija društva sa većim brojem članova zahtjevaju hijerarhiju, odnosno podjelu posla.

Dakle, hijerarhija je podjela posla.

Hijerarhije ne dolaze od podjele posla već su rezultat odnosa moći/položaja. To se tek kasnije reflektira na podjelu posla (ako je uopće ima) na način da manje moćni, tj. oni koji su niže na ljestvici, dobivaju lošije (slabije plaćene) poslove. Kokoši i goveda tako uopće nemaju podjele posla ali hijerarhiju imaju. U stvari, sva bića zajednice imaju hijerarhiju po automatizmu jer dva tijela ne mogu zauzimati isti prostor/položaj. Neki (jači) zauzimaju bolji a drugi (slabiji) lošiji. Zbog toga postoji samo jedan način da se neka jedinka izmakne iz hijerarhijske strukture a to je da napusti zajednicu.

[Apemant]

Floverka kaže:

Eto, napokon ste se i vas dvoje složili oko nečega, možda je to početak jednog dugog, toplog i lijepog prijateljstva

Trigger warning: transfobija
Trigger warning: pravopisni fašizam


Piše se 'vas dvojica' s obzirom da su po svemu sudeći obojica 'muško' - iako to naravno nije sigurno. Na internetu nikad i nije bilo, a sve manje je sigurno i u stvarnosti.

'Dvoje' znači 'jedno muško i jedno žensko', a 'dvije' - ona treća opcija.

[Krvnik]

Floverka kaže:

Eto, napokon ste se i vas dvoje složili oko nečega, možda je to početak jednog dugog, toplog i lijepog prijateljstva

nikad ne reci ništa.

[medonaodmoru]

Sigmund kaže:

Političke zajednice su kompleksni sustavi, a pokušaj njihovog jednostranog svođenja na evoluciono-psihološke hijerarhije uvijek završava u kontradikcijama. Kao i uvijek kad, kao što je rekao Jednostavko, ljude uspoređujemo s kokošima. Kao što je onomad Letica usporedio Sabor s kokošinjcem. Ako političku ili društvenu zajednicu baš želimo svesti ne jedno načelo, onda je mnogo bolji kandidat za to načelo emancipacija. Prema Hegelu, povijest ima racionalni smjer, a to je upravo ljudska emancipacija. Samo što, naravno, postoji kvaka. Na primjeru francuske revolucije Hegel je pokazao kako težnja prema apsolutnoj slobodi dovodi do državnog terora. Budući da revolucija ne može realizirati tu aspiraciju, njeno djelovanje se postupno svodi na golu destrukciju.

Težnja prema apsolutnoj slobodi dovodi do terora (sloboda za jedne, smrt za druge) što bi, kad bi se tjerao mak na konac, na kraju vodilo smrti većine i raspadu bilo kakve zajednice. Prije no što se dogodi takva tragedija, revolucije sloboda pristaju na komprimise tj. na hijerarhijama osakaćene slobode.

A sad malo i o kokošima. Ljudsko društvo je jako kompleksno. Toliko da nije lako na prvu proniknuti u sve finese odnosa i ako se promatra izolirano, lako je zapetljati se. Ali ako se ne promatra izolirano, ako se obrati pozornost na porijeklo tih odnosa, stvari izledaju manje začudno i kontradiktorno, vidi se jasna linija razvoja tih odnosa. Naravno, na manje složenim primjerima takve stvari je lakše promatrati i odnosi se lakše uočavaju. Zato nam dobro dođu vučji i lavlji čopori pa i jata prezrenih kokoši. Jedan moj prijatelj, dobar poznavatelj ljudskih duša, rekao je jednom da je o ljudima najviše naučio gledajući dokumentarce o životinjama.

[mravac8]

medonaodmoru kaže:

Hijerarhije ne dolaze od podjele posla već su rezultat odnosa moći/položaja. To se tek kasnije reflektira na podjelu posla (ako je uopće ima) na način da manje moćni, tj. oni koji su niže na ljestvici, dobivaju lošije (slabije plaćene) poslove. Kokoši i goveda tako uopće nemaju podjele posla ali hijerarhiju imaju. U stvari, sva bića zajednice imaju hijerarhiju po automatizmu jer dva tijela ne mogu zauzimati isti prostor/položaj. Neki (jači) zauzimaju bolji a drugi (slabiji) lošiji. Zbog toga postoji samo jedan način da se neka jedinka izmakne iz hijerarhijske strukture a to je da napusti zajednicu.

A moć/položaj je zbog čega ako ne da bi se moglo raditi jedno i ne bi moralo raditi drugo? Kralj je kralj da bi mogao upravljati kraljevstvom i odlučivati o sudbini ljudi i da ne bi morao kopati u rudniku. Predsjednik države, gradonačelnik, stolar, vlasnik poduzeća ...... je zbog čega ako ne zbog toga da bi imao pravo raditi jedno i ne bi morao raditi drugo?

Ne mislim da su životinjske i ljudske hijerarhije usporedive. Vjerujem da su ljudi nastali evolucijskim procesom, odnosno možemo kazati da su nam sva živa bića *braća*, ali to ne znači da smo jednaki. Upravo suprotno, razlike su očite.

Hijerarhija nema veze sa zauzimanjem prostora, prostora je još uvijek dovoljno. Hijerarhija i kod ljudi i kod životinja govori o položaju jedinke u zajednici, ali ne u smislu zauzimanja prostora nego u smislu što ta jedinka smije raditi. Tako se, recimo, predvonik krda smije pariti sa ženkama u krdu, dok ostali članovi krda ne smiju.

Hijerarhije se čovjek može vrlo lako osloboditi ako ga ne zanimaju mjesta na ljestvici.

Složiti ćemo se da je predsjednik (ili premijer) države najviše mjesto na hijerarhiji u svakoj državi pa i u Hrvatskoj. Ja ne želim biti predsjednik države (premijer) i time sam se oslobodila hijerarhije.

Ne želim čak biti niti političar, ne želim biti saborski zastupnik, ne želim biti niti neki *Todorić* (najkrupniji kapitalist u Hrvatskoj).

Što to govori o mom odnosu prema hijerarhiji?