Kronični sam alkoholičar, i to priznajem. Naime litrica pive mi je za dobro jutro, a ako ćemo ozbiljno onda se odmah bacimo na Đonija i to crvenoga. Znam da postoji crni ili plavi, ali crveni mojim godinama baš nekako paše.
Gadi mi se to što se ne mogu izjadat nekome da sam pijandura, i da mi to odgovara, pa na nagovor jedne drage osobe svratim ovamo. Woho. Kako se sada osjećam sretan, da pišem prvu temu na pdf-u gdje sam svega prije, i to možda slučajno napisao samo jednu.
Kako sam se na LJES-u izjadao o ljubavnim - never ending problemeima - ovdje ću se izjadat o onim, every day " druženje i kava problemima". Večeras vam neću ponuditi sve, od onog malo skromnog mene što imam za ponuditi, ali mogu vam dati ovaj jedan detalj.
Razlika u godinama!!!
Wow, mnogi bi rekli da to nije ništa u životu, a ja im na to kažem - NAbijem vas. Osjećam da su godine koje su iza mene prošle jedino što me drži onim da sam bolji od mlađih koji nakon mene dolaze. Da, iako znam da se varam u toj pretpostavci, svejedno mi je zabavno tako razmišljat.
I sada, djevojka jedna koja je 5 godina starija od mene, i tu smo u nekoj šemi, mi nikako ne odgovara za suputnicu. Pošaljite me na ljes, da se tamo nađem.. Grrr. Što sam onda dolazio ovdje.
Uglavnom, ovo je više topic za druženje i kavu, jer je to svakodnevni problemčić s kojim se susrećem.
Sam sa svojim razmišljanjem sam se uvalio u onaj neverending loop, iz kojeg se (vjeruj te mi) jako teško izlazi. Problem je u tome, koliko god cjenim ove svoje skromne dvadstčetri godine, toliko god mi je još jadnije to što znam da su sadašnji dvadesetogodišnjaci daleko napredniji, a da ne govorim o tome što ponekad osjećam da su tridesetogodišnjaci zakašnjeli u svojoj reakciji.
Kako preživjeti osjećaj onoga što preživljuješ svaki dan u tome što stariš? (alkohol je u svemu najmanji problem, njega ima kupit u svakom većem supermarketu, bar u ovim godinama
)