Zadaćnice - spojeno

[Kyouko]

Prije ćeš izgorijeti, nego će ova dosada proći.
Molim te, gori malo glasnije da ne pomisle da sam luda.
Stakla naočala lako se zamažu kad su trepavice iza njih
duge, ili kratke. Ili masne od života.

Zidovi su bijeli ispod svog crvenila,
ostalo je preko šesto nepročitanih stranica.
Sunce je zašlo iza oblaka, a vjetar pobjegao iz staje.
Blago se tebi, imaš sestru blizanku.

[Alexa]

Koliko još riječi moram reći?
Kad te nema, govorim svijeći.

Otapa se vosak, izgaraju riječi.
Kad te nema, govorim svijeći.

Otvara se nebo, suze krenu teći.
Kad te nema, govorim svijeći.

Jesi li u miru, jesi li u sreći?
Kad te nema, govorim svijeći.

Znaju li ti anđeli, da smo od smrti veći?
Kad te nema, govorim svijeći.

Hoću li kraj tebe, tamo u raju leći?
Kad te nema, govorim svijeći.

Ne okreći se, rekao si, svom životu kreći.


Al' otkad te nema.
Ja govorim svijeći.



EDIT: Zašto sam ovo napisala? Pretužno je.
Zapravo ću ovo:



Jebo život. Jebo sreću. Sjebeš Elektroprivredu. Imaš samo svijeću. Osjećam se kao iz onog sela Antun-tun. Koji je tolko čudan da zaboravi svaki mjesec platit račun-čun. Draga moja strujo, u hladnoći ću leći. Kad te nema, ja govorim svijeći.

[Chr0n05]

Poput plamena svijece sjecanje u tami treperi
Jaca, slabi, nikako da izblijedi
Vosak vruci sa vrha se topi
Sjecanja na usne tvoje sto ljubio sam nosi
Vruca kap sa svijece se nize
Dok misao da postojali smo kroz hladnocu gmize
Tama umorne oci sto bdjele su vara
Svijeci sto slusala je plamen usporava
I prije nego posljednja nit dogori
Oci sklapam sa zeljom o slobodi

[Velia]

Temu je izabrala Alexa.

Alexa kaže:

Evo, ja hoću da tema ovaj tjedan bude......

Nije sve onako kako se čini.

Ja hoću da vidim što ljudi misle o tome. I što kod njih nije bilo onako, kako se čini. Ili ne.

[plavi-safir]

Toliko si bjezao..čini mi se danima i danima..
Činilo se pomalo smjsno tada..
Kao da imam nekakav vjesticiji sesir uvjek na glavi i obaveznu metlu u rukama..
Velikie bradavice sam nosila, eto godinama na licu..
Najruznija zena vjestica u tvome zivotu..
Uvjek u sjeni vasih razgovora.. ..
Jedna njezna dama sa bjelim sesirom koju ne vidis..
Male bjele meke rukavice i suncobrančić...
I dok si gledao vjesticu,vjerovao da sam bas to..
Ugoste sa njim je dolazila mala samozatajna dama..
Godine su prosle...
Odjednom je otrovni napitak bila divni popodnevni čajić..
Zvao si i zvao..
da me gledas.. da me čuješ..
Ništa,samo to je bilo dovoljno..
Činilo se kao da volis..onako iz prikrajka..
Slucajni dodiri sve češći..
Pogledi krisom bačeni ušli su u mrežu..
Kolike samo rasprave imali o musko-zenskim odnosima
od bestraga do nedraga.
koliko puta su drugi nas promatrali i zaključili kako je struja medju nama očita...
Neke tuzne pjesme su počele na radiu..
Vidjali smo se i dalje onako kako smo morali-slučajno..
Svaku moju rjec vagao vagao i zaključio
kako vještica nije to..
Vec zena koju bi i ti istu takvu htio sebi..
a svjestan da pripada drugome covjeku..
Suncobranić sam zatvorila..
Skinula bjeli sesir sa glave..
Suza jedna teska nevidljiva tekla je danima, danima..
Onda sam po uzoru saharskih zena uzela tkaninu..
Omotala se od glave do pete..
Da me vise ne vidis da samo oči pamtis..
Neka samo to pogledi pripadaju..
Ne,nije sve kako se čini..
Nije ni ljubav dana uvjek pravim ljudima..
Ponekad je zabranjena i nikadkao takav nece naci slobodu da se ostvari..
Ostaje da postane ceznja jedne zene i jednog covjeka..
Koji su samo jedni opd mnogih zaljubljenih u krivo vrijeme
i u krive ljude..

[Disticha]

Nije sve onako kako se čini
mislim da su na me bačene čini

Od tolikih informacija glava mi puca
Može li Kosor Jadranku netko da skuca

Čokopraline tele2 mi prodaje
t-mobile se zbog toga piću odaje

Zašto bacaš mandolinu u more jadransko grdović mladene
kada toliko voliš bevandu i curice malene

Boris Špremu se ne sviđa sloboda govora
sudac Turudić mu zbog toga usrdno prigovara

Je li ovo san il' java?
S hdz-om sdp spava.

Pedofili, privatna pretvorba, opljačkane tvornice
sve bi ih trebalo u ludare, umobolnice.

Nije sve onako kako se čini
sve je onako kako podpreCjednik učini.

Oj što volim miris kamiJona!

[9ak]

Julka se vraćala s poslovnog puta iz Amsterdama. Sa smješkom se prisjeti Crvene četvrti i caféa. Ugovorila je novu rutu preko Istre i Slovenije. Uspjeli su zaobići Kosovo.

U Zagreb se vratila oko 8 i 13 navečer. Muž ju nije dočekao. Naravno nije niti mogao, nije mu javila. Želi ga iznenaditi s opravicama koje je kupila u Amsterdamu. Kod ulaza zgrade našla se u 9 i 38. Nije zvonila na portafon, sama je otključala i pozvala lift.

Izašla je na 8. katu. Došla pred vrata 802A, stan Vlaisavljevićevih (stara hrvatska plemenitaška obitelj čiji je začetnik Dušan Silni, koji je svojedobno pojeo dva janjeta i tako u okladi dobio posjed i zamak Jurkovićevih), ujedno i njen stan.

Svukla je svoju odjeću, a ispod je bila jedna od onih amsterdamskih opravica. Začula je nešto čudno iz dnevne sobe. Nekakvo mrmljanje i bolni uzdasi. Zgrabila je palicu za bejzbol iz ormarića u ulaznom hodniku. Uskočila u dnevnu sobu i pala na koljena od prizora. Njen muž Simo je guzio njihovog prvog susjeda Tomu. No, postavlja se pitanje, je li sve onako kako se čini?

Simo je dao ovakvo objašnjenje. Susjed Tomo je došao na pivkana i utakmicu. No zaboravio je da kombinacija piva i lijekova protiv glista može izazvati eksplozivnu dijareju. Baš tako se i desilo. Tomu je uhvatio gadan grč u crijevima i pao je na koljena i dlanove. Objasnio je Simi o čemu se radi. Simo je pitao jel može otići do wc-a u svom stanu, jer je ovaj wc zaštopan, a takve poslove rješava Julka, ali ni to nije bilo moguće. Već je krenulo.

Simo je bio svjestan činjenice da je u dnevnoj sobi skupocjeni perzijski sag, brat bratu 500 kuna, manje nije sto posto, kojeg nije htio uništiti. Jedini način je bio da Tomi začepi anus. Nije bilo vremena da traži čepove po kuhinji, a u vojsci je naučio "Prilagodi se ili umri". Tako je učinio jedino što je mogao. Kad je začepio rupu, pritisak ga je tjerao van, pa da ne dođe do katastrofe on je morao svim silama gurati naprijed. I tako je Julka naišla u tom trenutku, a Simo nije učinio ništa krivo, nego je samo htio spasiti svoju svojinu.

Iz nekog samo ženskog razloga, Julka nije prihvatila ovo objašnjenje i zatražila je razvod.

[Neal]

Okus je gorak,
pogriješio sam
i napravio krivi korak.

Nisam te ljutiti htio,
oprosti ako sam
bezobrazan bio.

Dosta mi je ove tuge
želim tebe,
neću druge.

Od moje ljubavi nemoj se kriti
uzmi me,
a ja tvoj ću biti.

Požurivati te neću,
znaj da želim te,
ali sama otkrij svoju sreću.

Tebe želim poljubiti,
jer sviđaš mi se,
i svako jutro stihom te probutiti.

I dok mi srce stihove piše
znam da nije sve onako kako se čini
no ipak volim te sve više i više.

Zadnji put suza mi na dlan pada
otvaram ti srce
trebam te odmah i sada.

[otkaz]

„Sve tri ih poznaš, kažeš, jako dobro?“

„Sve tri ih poznam jako dobro.“

„Ova plava je uvijek nasmijana. Razgovara sa svima, svima se umiljuje, svima tepa. Djeluje kao da nema briga. Lako njoj. A čuo sam da je i sama takva… Laka. Kažu da je svakom vrata otvorila. Droljom je zovu. Vjerujem da bih ovdje lako uspio, ali što će mi takva u životopisu, jedna zaboravljena večer.

Crnka svakako ostavlja dojam. Moćna je. Ali djeluje užasno hladna i umišljena. Ne volim takve djevojke koje misle da mogu imati sve, pa se drže uzvišeno, više od ostalih smrtnika. Rospija je ona. Čuo sam kako zavlači likove i kako se pravi fina, teška i neosvojiva. A ako slučajno uspiješ osvojiti Everst, onda se nađeš u kandžama njezine dramatičnosti. Ne hvala!

Crvena je jedina zapravo moj tip. Alternativka, posebnog stila. Vidi se da je cura duboka, da razumije život, da zna što znači problem, da zna što znači ne dobiti sve što želiš. Takva meni treba, koja će razumjeti moj kaotični život i moju boemsku dušu. Zanima me koja je njezina priča. Kako se zove?“

„Vidiš…

Plava cura ti živi sama s bakom. Roditelji su joj poginuli dok je imala deset godina. Iako joj sjećanje na njih blijedi, nikada nije i vjerojatno neće uspjeti prežaliti njihovu smrt. I kao da joj ta smrt nije bila dovoljna u životu, početkom pubertetskih godina, neki neuravnoteženi dečko se zaljubio u nju. Bila je dobra prema njemu, ali nije mu mogla uzvratiti ono što je on želio od nje. Iz očaja je počinio samoubojstvo i ostavio nju sa grižnjom savjesti koja će ju pratiti do kraja života. Mogu je nazivati droljom, ali strah od ponavljanja povijesti je ono što ju čini takvom da ne može odbiti nekog. Taj osmijeh koji vidiš, to je njezina maska kojom skriva ogromnu tugu i strah i koju je tako lako skinuti, samo ako se malo bolje potrudi upoznati ju.

Tamna cura s druge strane, ima oboje roditelja i to bogatih roditelja. Zato i je tako uređena uvijek, jer može, jer je navikla na to. Ali ljubav je nešto što nikada nije imala, a samo je o tome zapravo i sanjala. Dok je bila mlađa prvi put se prepustila jednom momku i bila mu je spremna dati sve. Ona je jedna od onih djevojaka koje vjeruju u bajke i vječnu ljubav. Ali taj momak nije bio jedan od likova iz bajke. Zbog njega se svađala s roditeljima, koji ionako nisu previše marili o njezinim željama, više su bili zauzeti svojim. Na kraju je bila primorena upoznati realnu stranu života i uhvatiti momka u prevari. Njezina naivna strana mu je sve oprostila. Ali ne i drugi put. Shrvana je, vjeru u ljubav pretvorila u nadu u ljubav i nastavila dalje. Izgubila ju je kada ju je novi dečko u svađi premlatio i silovao. Masnice je šminkom uspjela sakriti od nezainteresiranih roditelja. Taj bezobrazluk i otresitost koje na prvi pogled uočiš, samo je njezin obrambeni sustav, a zidom skriva svoju povrijeđenost i nezadovoljstvo sebe same. Taj led koji vidiš u njenim očima, zaleđene su suze, smrznute hladnoćom vanjskog svijeta.“

„A crvena?“

„O njoj ne znaš niti jednu glasinu jer ne postoji njezina priča. Ne zna što su problemi. Emo je jer joj se sviđa taj stil…“

[Sves]

Oh, kako vedra, prava proljetna tema.

Temu je odabrao otkaz, pa krenimo.

otkaz kaže:

Posljednje riječi

Eto, mnogi danas imaju sreće pa prožive život kako su htjeli i željeli i prožive ga cijelog. Mnogi, nažalost, nisu te sreće, pa odu nenadano i rano, nestignuvši se oprostiti sa svijetom i ljudima kako priliči... Vi ovaj tjedan imate priliku reći sve što ne biste htjeli ostaviti na duši. Kome biste se obratili? Što biste rekli? Ili možda što ne biste? Također, ako ste ikad imali nekog da je umro ili poginuo, opišite vaš zadnji razgovor s tom osobom ili što biste voljeli da ste joj rekli, a niste...

[Urbanna]

Posljednje riječi

Ovo je pozdrav. Opet. Tebi.

Ovo je pozdrav čovjeku koji me toliko puta uveselio. Čovjeku čije mi društvo znači više od bilo čijeg na ovoj Zemlji. Nema tog prijateljstva ili krvnog srodstva koje bi ugušilo ovo što osjećam prema tebi. Tebi, da. Tebi koji je toliko pozitivno puta utjecao na mene. Tebi koji mi uveseljava svaki tren dok s tobom razgovaram, smijem ili jedem. Pišem ti, a znam da nikad pokazati neću. Ili pak poslati. Nikad.

Toliko sam se trudila da shvatiš da te volim, prihvaćam i poštujem. Da znam neke stvari i da ne utječu negativno na naš Odnos.
Ovo je pozdrav čovjeku na kojeg mislim 25 sati dnevno jer je 24 premalo. Čovjeku koji me toliko puta znao dići u najviše galaksije. Najviše moguće sfere. Čovjeku kojem sam toliko puta rekla da ga volim, ali nije bilo dovoljno jer ne zna to. Ne razumije to. Ne pamti to.

Ovo je pozdrav čovjeku koji me toliko puta ignorirao, koji me toliko puta odjebao i još toliko puta izbacio iz života.
Ovo je priča o tebi i meni, tj. nama koji više nisu 'mi'. Ovo je onaj dio kad znaš da se više ništa ne može učiniti. Kad pokušaš i suze i smijeh i bol i viku i svađu i ignoriranje, ali lijeka nema. Da, to je ta priča.

Ovo je priča o tebi koji je uljepšao moj život i kojeg toliko želim u svom životu, ali ti bježiš. Odlaziš. Opet. I opet. I opet....

Ovo je pozdrav tebi, koji je popravio toliko stvari u mom životu i kojem neću! dopustiti da uništi to.
Volim te.

Iako znam da ne čuješ. Fališ mi. Iako ti ne znači to.

Ovo su posljednje riječi tebi, ali znam da lažem.
Ovo je posljednji pozdrav nakon posljednjeg.

Do sto.

[Neal]

...Krenuo sam prema tebi, no nisi me doživljavala, kao da nisam tu, kao da me nema. Uputio sam ti pogled, još uvijek si bila lijepa, vrijeme te nije sustiglo. Toliko toga sam ti htio reći, ali nisam mogao. Nisam znao kako. Želio sam ti uputiti posljednju riječ. Osjećao sam kako mi trnci prolaze tijelom, no ovaj put obuzimala me i tuga. Došao sam kraj tebe, pomilovao te po kosi, i stao pokraj tebe. Htio sam još jednom biti tvoj. Htio sam te primiti u zagrljaj, poljubiti te, ali nisam mogao. Nisam mogao.

„Voliš li me?“, upitao sam te, no nisi mi odgovorila, ali kao da si mi uputila smješak. Usrećila si me onako kao što si samo ti znala, samo jednim smješkom. U trenu opet smo bili zajedno, tamo na našem posebnom mjestu, gledali zalazak sunca. Stavila si glavu na moje rame, i tiho mi rekla; „Ne idi nigdje, budi uvijek tu, samo budi kraj mene.“ Uhvatio sam te za ruku i čvrsto stisnuo, pokazujući ti da ne neću pustiti nikamo. Rekao sam ti da te volim. Sjedali smo i dalje, uživali u zalasku sunca koje se polako počelo skrivati iza horizonta. Tada nisam ni shvaćao da će to biti posljednje riječi koje ću uputiti tebi.

Žamor ljudi vratio me u sadašnjost. Odjednom nismo više bili sami. Gledali su u nas, očekivajući našu reakciju, no nisam se obazirao, samo ti si mi bila u mislima, i naši prošli dani. Ponovo sam te pogledao, još uvijek si nepomična bila ispred mene. Emocije su navirale u meni, kao da sve žele izaći na površinu. „Gospodine“, obratio mi se svećenik, „moramo zatvoriti lijes“. Prišao sam lijesu, i zatvarajući ga, zaplakao. Tek tada sam shvatio da nećeš više biti pokraj mene.

....

Prošle su godine. Iako nisi kraj mene, svaki dan pomislim na tebe. Sjetim se nas, naših trenutaka, naše ljubavi. Iznova ti uputim posljednju riječ, kažem ti da te volim. Ovaj put stojim nad tvojim grobom, još uvijek plačem jer nisi tu, nisi kraj mene da te zagrlim. Sada nemam nikoga, jedino usamljenost. Uzeo sam svijeću i zapalio je. Pomolio sam se za tebe. „Volim te“ prozborio sam još jednom one riječi za koje znam da ćeš ih čuti. To će zauvijek biti moje posljednje riječi tebi.

Prošle su godine....

[J'etaisÉCRIVAIN]

Da li se još uvijek osjeća
iz mojih usta toplina daha?
Gori li još života svijeća,
kad više ne poznam straha?

Jesu li čujni otkucaji srca?
Prolivena krv da li vrije,
kad vladam tijelom mrtvaca
što plače kada se smije?

Sada odnosi ulica vjetar;
svoj odraz vidjeti ne mogu,
samo osmijeh - posve vedar -
u očima starca umornih nogu.

Prolaze, prolaze stotine ljudi.
Samo još sjene pamtim crne.
Ljudskih se bića mijenjaju ćudi,
odsutnost misli često ih zaogrne.

A kada se vratim u skroviti kut,
u tamu što ne prikriva bol;
prilazi kraju moj životni put,
smrti sam dužan dati obol.

U izboru smrti nalazim spas!
Jedan metak, uže, otrov...
Posljednjih riječi nečujni glas,
što vode pod zemljani pokrov.

Da li ja sada imam prava
na onu jednu skromnu zadnju želju;
kad crninom iščezne java,
dok duša putuje zagrobnom veselju...

Da u lijesu mjesta bude
za drage snove, mila sjećanja.
I neka patniku blago sude,
jer grozim se vječnosti kajanja.

Ne želim biti nekih sjetnih razgovora tema.
Nitko neka ne tuguje što više me nema...

[Velia]

Temu je ovog tjedna izabrao J'etaisÉCRIVAIN.

J'etaisÉCRIVAIN kaže:

Nova tema:

Nepravda

Opišite nekakav nepravedan čin - bilo na svjetovnoj, bilo na osobnoj razini - kojeg ste ili pretrpjeli, ili nekome nanijeli. Svijet jest nepravedno mjesto, pa mislim da neće nedostajati inspiracije za jednu ovakvu temu.

[silly_lovefool]

Nepravedna sam prema djetetu u sebi. Ignoriram ga. Zanemarujem.Trudim se na sve načine da ga ponizim, da osjeti mučninu svog postojanja, i izbjegne suočavanje sa mnom. Ili ja s njim? Branim ga od sebe, a jedno drugom najviše trebamo. ..jer je dio mene. Nepravedno ga je odbaciti kao izlizanu košulju. Sve ožiljke koji odaju dojam istrošenosti, samo su znak još snažnijeg povratka samom sebi. A toliko smo prošli zajedno. Umjesto da jačamo. Mi nestajemo.
Nije fer. Nisam u redu. Tako nepravedno prema samoj sebi. Tako blesavo. Ja sam blesava.
Neki će reći naivna. Haha. Varam jedino sama sebe. Namjerno. Svjesno.

Oprosti mi što nisam ispunila tvoje želje. Što sam ti katkad kao najveći neprijatelj i zadajem ti najveće udarce. Žao mi je jer si osjetilo sve moje frustracije i nemire, gomilu emocija koje je katkad teško držati pod kontrolom. Ne znam kako ispraviti svu tu nanesenu nepravdu. Ne od ljubavnika, prijatelja, roditelja, svijeta...već od mene. Samo od mene.
Još jednom mi je žao što tvoji snovi nisu ni na početku ostvarenja. Odgovornost je u mojim rukama, a ja sam te zajebala. Bez trunke suosjećanja.

Nitko ne može biti toliko okrutan prema nama, kao mi sami...

[otkaz]

„Što to radiš?“

„Evo pišem.“

„A što pišeš?“

„Ništa konkretno, zapravo.“

„Pa zašto onda pišeš?“

„Eto tako. Jer volim pisati.“

„Pa koji je smisao pisanja, ako nema neku poantu za prenijeti?“

„Nema ga.“

…

„Ne razumijem ja to. Meni je to gubljenje vremena.“

„Izgleda da me to i čini čovjekom. Radim stvari bez nekog smisla, bez razloga, jer tako želim i jer to volim. Slijedim srce. Ne radim to radi drugih, nego zbog sebe i nije me briga sviđa li se to tebi ili ne…
Uostalom, ti to ni ne možeš razumjeti.“

„Kako to misliš?“

„Vidiš, kad pišem, također imam i moć. Ti si imaginarno biće s kojim komuniciram samo kako ne bih razgovarao sam sa sobom, ja sam te stvorio…“

„Ne vjerujem! To ne bi bilo pravedno prema meni, ne bih imao nikakvog izbora…“

„Svijet nije pravedno mjesto. Moj svijet također, ali pravedan je za mene. Rane mi vida i razumije mane. Na tvoju žalost, dio si mog svijeta i i mogu te ušutkati kad god poželim!“

„Ne vjerujem ti! Uvijek si izmišljao, lažove! Zato ti nitko ni ne vjeruje…“

„Ponovi onda što si rekao.“

…

[draganica]

Subota noc. Auto juri brzinom dvesta na sat. Seve unutra obecava: - Ovo ce biti dobra noc predosecaaaam...

Na zadnjem sedistu tri devojke, dve rodjake i njhova drugarica, jedva punoletna. Suvozac debeli "biznismen" sa zlatnim lancem oko vrata. U kraju ga zovu Pera Lopov. Vozac gazi cetvrtu deceniju, sveze razveden. Njegova ex supruga nije vise mogla da trpi kasne dolaske kuci, pijancenje, kockanje, placanje pevaljki, kriminal. Otisla je i odvela njihovu petogodisnju princezu. On je postao jos gori.
Prijavljivan vise puta zbog divlje voznje. U polutajnoj vezi s jedva punoletnom devojkom sa zadnjeg sedista.

Devojke drze cigarete medju prstima, pevaju, spremne za divlju zabavu u velikom gradu ka kome hrle. Brzinomer prelazi cifru 200. Niko ne reaguje. Jedan...dva...tri...Ovo ce biti dobra noc...Crveno svetlo na semaforu. Vozac se ne obazire, prolazi.

Samo nekoliko stotina metara dalje Jovo zavrsava telefonski razgovor sa svoje dve kcerkice i suprugom. Javlja im da ce stici kuci kroz pola sata.
- Tataaa, moras da vidis sto sam ti danas nacrtalau u vrticu! - rekla mu je mladja kcer.
- Taticeee, hoces nam ispricati pricu za laku noc? Ali prvo da jedes, sigurno si mnogo gladan. Mama je spremila pitu sa sirom, kaze da ti to najvise volis...
Zadovoljno se osmehujuci, Jovo seda u svoj jeftini stari automobil i krece kuci... Izlazi na glavni put...

Direktan sudar mercedesa i juga. Mercedes potom udara u banderu koju cupa.

Dve rodjake sa zadnjeg sedista poginule su na licu mesta. Tela su im bila smrskana do neprepoznavanja.
Jedna od njih donirala je ograne. Nije bilo organa koji se mogao iskoristiti.
Treca devojka umire u bolnici nekoliko dana kasnije.
Suvozac i vozac prolaze bez povreda.

- Mamaa, zasto tate jos nema? Rekao je da krece odmah.
Telefon zvoni.
- Jelo, da li si gledala televiziju?? Saobracajka kod firme tvog Jove! Neki jugo je prepolovljen na dva dela od siline udarca...vozac je u komi...

Mesec dana kasnije...groblje...nebo se trese od decijih glasova.
-Tataaaaaaaaaa!!!

[Sves]

Otkaz je odabrao novu temu za ovaj tjedan.

Pa krenite.

otkaz kaže:

Prijatelj

I najusamljenija dušica ima bar nekog prijatelja, ak ništ drugo, imaginarnog
Vjerojatno i najvažnija stvar na svijetu. Ljuavi dođu, prođu, ali dobar prijatelj uvijek ostaje i zlata vrijedi. Dosta je široka tema, pa da vidimo konačni rezultat...

[Urbanna]

Prijatelj

Prijatelj ti nije netko tko ti ne odgovara na sms.
Prijatelj ti nije netko tko laže.
Prijatelj ti nije netko tko nema vremena za tebe.
Prijatelj ti nije netko tko ti prešućuje istinu.
Prijatelj ti nije netko tko ti glumi.
Prijatelj ti nije netko tko ti ne gleda u oči.
Prijatelj ti nije netko tko koga želiš u krevet voditi.
Prijatelj ti nije netko s kim ti je nelagodno.
Prijatelj mi nisi ti.

Prijatelj ti je onaj tko zna sve o tebi, a i dalje te voli takvog. Ovo je pravilo 1# i ne postoje ostala. Ovo je jedino dovoljno. Ovo je minimum i maksimum.


P.S. Žalosno da ljudi nemaju prijatelje jer očito nitko nema koju riječ nabaciti.

[K@rlo]

nisam ti bio prijatelj dok sam ti govorio da sam ti prijatelj...nimalo prijateljski sam te lagao, no ti si znala da sam te već tada volio...jer da nisi znala, ostali bi prijatelji a ja bih te prijateljski lagao...jer bih te i dalje volio.