Kako opet naci svoj mir?

[caplja]

prije 3 godine zavoljela sam jednog covjeka.....potpuno i bez rezerve....ne nisam klinka koja se zaljubila u lijepe oke i slatke pricice, ne nije mi prvi, znam da ima jos muskaraca, ali ni jedan mi nikada nije odgovarao kaj covjek kojeg volim vec godinama, sa svim njegovim vrlinama i manama.....

imala 2 bitne veze u zivotu, svaka od par godina, no obojcu ostavila jer si po nekim, meni bitnim karakteristikama nismo odgovarali...i jos nekih nebitnih vezica i avantura.....

a onda se zaljubila u njega....ima sve sto ja od muskarca zelim i trebam....i sarm i pamet i njeznost i duhovit je i....ozenjen (da, da klasika, culi ste to vec sto puta)
ne ja nisam od onih niskog samopouzdanja, ja znam da zavredjujem puno vise i moja omiljena recenica svih ovih godina je bila da me ne zanimaju sporedne uloge (pokusavali su razni zauzeti, no to nikada nije bilo nesto na sto bi ja pristala)
s ovim je bilo drugacije jer radimo zajedno....i nikada se nije upucavao.... svidjali se jedno drugom godinama ali zbog njegovog statusa se nismo petljali...odlučili biti pametni i ne komplicirati si život i ne spetljat se....postali iskreni prijatelji i isfuravali platonski odnos....
ali naravno nakon cca 3 godine po 8 sati zajedno, bezbroj kava, ručkova i mailova popustili napasti.....u vrijeme kad više nije bila samo fizička privlačnost ili životinjski instikti već i neke ozbiljne emocije među nama.... jbg svi smo mi ljudi od krvi i mesa, slabi.....
i spetljali se, u najgore moguće vrijeme naravno...... on i zakonita čekali bebu (prvu, kad su vec digli ruke jer su im ljecnici objasnili da nece moci imati djece)....
ne, nemojte sada moralizirati, osudjivati i pitati kako si to mogla....da, znam da nije lijepo, znam da ce mi se jednom u zivotu vratiti efektom bumeranga, da nije katolicki ni moralno....ali srce ne pita za razum....

proveli godinu i pol dana u prekrasnom odnosu, svjesni da nema budućnosti...
jer je on dobio dijete i jer nije pizda koja ce ostaviti zenu sa malim djetetom (niti sam to ocekivala od njega, niti bi ga toliko voljela da zbog svog egoizma gazi i rusi sve oko sebe, da je sebican i neodgovoran)...i oduvijek smo pazili da nitko ne sazna, da ne povrijedimo one u cije ime smo imali samo ukradene trenutke srece....
bilo je trenutaka kada je on pucao po savovima, htio sve priznati, reci, zavrsiti farsu od braka.....jer nije tip koji uziva u dvostukom zivotu, voli lagati ili sjediti na 2 stolice (ne, ni takvog ne bi mogla toliko voljeti)....ja sam bila ta koja ga je molila da se urazumi, ne nagli i ne radi gluposti...mozda strah sa moje strane ili pak uvjerenje da ne treba graditi svoju srecu na tudjoj nevolji....

i onda smo shvatili da nas to jede i ždere i da ne mozemo više tako...pa ga ja ostavila.....ne moram ni pričat kako mi je bilo, svaki dan se i sretnemo na poslu...i pokušali promijeniti posao i on i ja da nam svima bude lakše....al nije upalilo.... i prekinuli sve vrste kontakta i izbjegavali se....u medjuvremenu je cak sve priznao zakonitoj,i odselio se od doma na mjesec dana (to sam saznala kasnije, slucajno i ne od njega)....ali mu ona nije dozvoljavala vidjeti djete, time ga slomila i vratio se kuci.....oduvijek mi je tvrdio da mu je dijete bitnije od svega, cak i od mene i njegove srece, i da je u stanju podrediti zivot maleckoj....da, zvucalo je grubo prema meni, ali bilo je iskreno i autenticno i nisam ga ni mogla ni zeljela osudjivati zbog takvog stava. dapace, jos vise ga voljela zbog toga jer bi i ja htjela da moje dijete jednom ima takvog oca....
o njegovoj zakonitoj i njenim razlozima za ostanak sa muskarcem koji joj kaze da ju vise ne voli i da je s njom samo zbo djeteta necu, to je njen zivot, njen izbor i razlozi...

ja cugala i pila prozac, i izlazila, i putovala i spetljala se sa jednim strangerom na godisnjem...i jos 2 puta se otisla naci sa strancem na drugi kraj europe...al ovaj ne izlazi iz glave
ni godina dana nije pomogla.....
i sad on napokon odlazi iz firme... i tom prilikom poslao mail da ide i da ne želi da čujem od drugih nakon svega.......
i to postalo povod za ponovno dopisivanje....i izlijeve emocija sa njegove (ne moje) strane.... oduvijek znam da te emocije postoje ali njihov intenzitet ni sanjala nisam
i svih godinu dana prekida, distance i nekomunikacije kao da nikad nije ni bilo.....i ne, nismo se ponovo upetljali u nešto, ja nemam snage za novu traumu i ponovo ga imati pa nemati....
ali psihički mir otišao k vragu, sve što želim i dalje je on..........
kako njegova kaljuža i farsa od braka niti pitam niti želim znati.......
al su bulšit priče da vrijeme sve liječi i da s vremenom manje boli....
i ne znam kao da nastavim normalno živjeti, bez njega u glavi od kad se probudim pa dok ne zaspem....kako da opet nadjem svoj mir i pronadjem muskarca u kojem necu traziti njega.....

[BassQ]

Jos jedna prica, ista kao i svaka druga...
Kako da ga zaboravis ako ste se svaki dan viđali? Nikako...
Ako on ode (ili je vec otisao) iz firme to ti je super. Daleko od oka, daleko i od srca...
I vidjet ces da, kad ne budete u bas nikakvom kontaktu, vrijeme ipak lijeci sve rane.
To ce ti svako normalan rec...

[caplja]

Bassanac kaže:

Jos jedna prica, ista kao i svaka druga...
Kako da ga zaboravis ako ste se svaki dan viđali? Nikako...
Ako on ode (ili je vec otisao) iz firme to ti je super. Daleko od oka, daleko i od srca...
I vidjet ces da, kad ne budete u bas nikakvom kontaktu, vrijeme ipak lijeci sve rane.
To ce ti svako normalan rec...

nisi skuzio.....mi vec godinu dana nismo ni u kakvom kontaktu (slucajan susret u liftu ili na hodniku zgrade u kojoj radimo ne zbrajam pod kontakt)
on je korektan tip koji me pustio da sredim svoj zivot, niti cima niti me drzi na lajni...ni maila, ni poziva ni kave ni rucka....to je bila moja molba, a on je dovoljno fer da to postuje kad vec nema sto ponuditi....a ja ponosna i tvrdoglava pa se ne bi javila u tri zivota....
ne vjerujem da su bas sve price iste (niti mislim ikom dokazivati da je ova prica ipak nesto vrijedila ili bila stvarna) i za ovu vjerujem da bi imala drugaciji rasplet da okolnosti nisu bile takve....ne, nikada to nije izgovorio, nas odnos nije bio temeljen na laznim obecanjima ni sanjarenjima o buducnosti...samo danas, sada i tu....ali mislim da tako nesto mozes osjetit.....no sad valjda uopce nije bitno sto bi bilo kad bi bilo ni koliko smo se voljeli...

nazalost cak ne vjerujem da vrijeme lijeci sve rane ni daleko od ociju daleko od srca....nazalost sam izgubila neke jako drage ljude u zivotu....i proslo je puno godina...i prihvatila sam to i naucila zivjeti s tim....ali i dalje boli i dalje fale...jbg that's life....and life sucks (sometimes)

[BassQ]

caplja kaže:

nisi skuzio....

Jesam...

caplja kaže:

(slucajan susret u liftu ili na hodniku zgrade u kojoj radimo ne zbrajam pod kontakt)

E pa zbrajaj...
Opet govorim po 1601. put...
Mene kad je voljena ostavila, i najmanju sitnicu koja me mogla podsjetit na nju sam bacio u smece... I nju sam volio kao nikoga do sad. Nisam balavac, imam vec dosta kilometara. Proslo je dva mjeseca otkako je otisla, ni ne pomisljam na nju...
Da sad dođe pred mene i da klekne, i da moli nema sanse. Ne toliko zbog principa, nego jer ne osjecam vise nista prema njoj...
Jer sam se svojski potrudio da je prebolim.

[crnokosa]

Bassanac kaže:

Jesam...


E pa zbrajaj...
Opet govorim po 1601. put...
Mene kad je voljena ostavila, i najmanju sitnicu koja me mogla podsjetit na nju sam bacio u smece... I nju sam volio kao nikoga do sad. Nisam balavac, imam vec dosta kilometara. Proslo je dva mjeseca otkako je otisla, ni ne pomisljam na nju...
Da sad dođe pred mene i da klekne, i da moli nema sanse. Ne toliko zbog principa, nego jer ne osjecam vise nista prema njoj...
Jer sam se svojski potrudio da je prebolim.

zar se moze netko zaboraviti preko STVARI koje zavrse u smecu. Ako to tako ide onda i nije bila prava ljubav. Ljubav je ono sto nosis unutra a to dosta puta nije lako ignorirati i zato boli boli boli nekad i duze vrijeme.

[andreja999]

Bassanac kaže:

Jesam...


E pa zbrajaj...
Opet govorim po 1601. put...
Mene kad je voljena ostavila, i najmanju sitnicu koja me mogla podsjetit na nju sam bacio u smece... I nju sam volio kao nikoga do sad. Nisam balavac, imam vec dosta kilometara. Proslo je dva mjeseca otkako je otisla, ni ne pomisljam na nju...
Da sad dođe pred mene i da klekne, i da moli nema sanse. Ne toliko zbog principa, nego jer ne osjecam vise nista prema njoj...
Jer sam se svojski potrudio da je prebolim.

Slažem se s ovime. Izbjegavaj svaki kontakt s njime. Uvijek , ali uvijek sve postane lakše nakon nekoga vremena. Ja isto nisam vjerovala, ali sad znam da je sve moguće... zapamti kako si staviš u glavu, tako će ti i biti... ja sad isto više niti ne pomislim na svoga bivšega.. a mnogo sam ga voljela i mislila da je to to

[BassQ]

crnokosa kaže:

zar se moze netko zaboraviti preko STVARI koje zavrse u smecu. Ako to tako ide onda i nije bila prava ljubav. Ljubav je ono sto nosis unutra a to dosta puta nije lako ignorirati i zato boli boli boli nekad i duze vrijeme.

Zar sam si trebao dopustit da me to izjeda?
Pa ja sam sebi na prvom mjestu, a ona, ako me vise ne zeli - ne zeli.
A ja to moram preboljet kako najbolje znam i umijem...

Ja nju nisam zaboravio, nikad je ni necu zaboravit (ni ne zelim jer nam je bilo lijepo) ali sam je prebolio!

[caplja]

Bassanac kaže:

Jesam...


E pa zbrajaj...
Opet govorim po 1601. put...
Mene kad je voljena ostavila, i najmanju sitnicu koja me mogla podsjetit na nju sam bacio u smece... I nju sam volio kao nikoga do sad. Nisam balavac, imam vec dosta kilometara. Proslo je dva mjeseca otkako je otisla, ni ne pomisljam na nju...
Da sad dođe pred mene i da klekne, i da moli nema sanse. Ne toliko zbog principa, nego jer ne osjecam vise nista prema njoj...
Jer sam se svojski potrudio da je prebolim.

imamo nekaj zajednicko - ni ja nisam balavica a i imam vec kilometara u nogama
i ja bacila sve i pobrisala i mailove i poruke i.... nisam pomisljala
i prvih 6 mjeseci se uvjeravala kak mi je super i kak mi je ovak puno bolje....i govorila sebi kravo glupa kaj to nisi napravila prije (jer sam se za razliku od tebe i bivse pretpostavljam, morala i skrivati i imala ograniceno vrijeme na raspolaganju)
i spetljala se i s 1 i s 2
i zaljubila se u grka; i uzivala sa frajerom koji ima vremena za mene 24 sata dnevno i ne mora doma i mozes nazvati kad god hoces....
ali prodje i ta euforija..... i od svih koje mogu birati zelim bas njega.....jer me nitko ne zna toliko nasmijati ili toliko pazljivo slusati ili tako njezno zargliti ili toliko strastveno poljubiti....
kad je tvoja bivsa otisla, vec si ju prestao voljeti? jer u tom slucaju je lakse ne pomisliti....

[andreja999]

caplja kaže:

imamo nekaj zajednicko - ni ja nisam balavica a i imam vec kilometara u nogama
i ja bacila sve i pobrisala i mailove i poruke i.... nisam pomisljala
i prvih 6 mjeseci se uvjeravala kak mi je super i kak mi je ovak puno bolje....i govorila sebi kravo glupa kaj to nisi napravila prije (jer sam se za razliku od tebe i bivse pretpostavljam, morala i skrivati i imala ograniceno vrijeme na raspolaganju)
i spetljala se i s 1 i s 2
i zaljubila se u grka; i uzivala sa frajerom koji ima vremena za mene 24 sata dnevno i ne mora doma i mozes nazvati kad god hoces....
ali prodje i ta euforija..... i od svih koje mogu birati zelim bas njega.....jer me nitko ne zna toliko nasmijati ili toliko pazljivo slusati ili tako njezno zargliti ili toliko strastveno poljubiti....
kad je tvoja bivsa otisla, vec si ju prestao voljeti? jer u tom slucaju je lakse ne pomisliti....

gle sad ti se sve čini nemoguće...meni je trebalo 3 godine da prebolim bivšeg... zapravo tri sam godine pokušavala i uvjeravala sam se da sam super i da ga više ne volim... kad sam shvatila da nije tako stavila sam si u glavu neke stvari i prebolila sam ga za mjesec dana...

[caplja]

andreja999 kaže:

Slažem se s ovime. Izbjegavaj svaki kontakt s njime. Uvijek , ali uvijek sve postane lakše nakon nekoga vremena. Ja isto nisam vjerovala, ali sad znam da je sve moguće... zapamti kako si staviš u glavu, tako će ti i biti... ja sad isto više niti ne pomislim na svoga bivšega.. a mnogo sam ga voljela i mislila da je to to

stavila ja u glavu da tu nemam kaj vise trazit vec odavno....jer zelim puno vise od mrvica i skrivanja u zivotu.... vjerujem da se sve desava s razlogom...i da se sve moze prezivjeti....
ali sam i emotivka....i voljeh samo 2 covjeka u zivotu....prvog sam ostavila jer sam ga prestala voljeti ko muskarca, postao je vise kao brat...a drugog zato kj neka druga zena nosi njegovo prezime i vezala ga djetetom (za sad....)...ja osobno ne vjerujem u opstanak i srecu takvih zajednica iz interesa..
ali ga jos volim, vjerojatno i on mene...ali ocito ne dovoljno da bi nam pruzio pravu priliku da vidimo kako bi funkionirali u realnom postoru i vremenu

[BassQ]

caplja kaže:

..... i od svih koje mogu birati zelim bas njega.....jer me nitko ne zna toliko nasmijati ili toliko pazljivo slusati ili tako njezno zargliti ili toliko strastveno poljubiti....

Ma vidis, i tu je dio problema... Dok god ces svojem mentalnom sklopu slat informacije takvog tipa, izljecenje ti nije blizu...

caplja kaže:

kad je tvoja bivsa otisla, vec si ju prestao voljeti? jer u tom slucaju je lakse ne pomisliti....

Ne! Ostao sam sokiran! Ono, bez teksta... Imali smo krize u vezi, ali sam se trudio da to izravnam, da dovedem na pravi put... Nazalost, nisam izdrzao.
Kad sam se malo pribrao, kad sam shvatio sto me udarilo, znao sam da moram reagirati brzo... U onom bjesnilu sve sam iz stana pobacao u kontejner. Bez selekcije... Ne samo njene stvari, nego i svoju neku odjecu koja me podsjecala na trenutke s njom. Slike, CDe, srebrnu narukvicu koji mi je poklonila dva tjedna ranije... Sve. Morao sam. Da nisam jos bih bio u bedu... I odmah bacio 'pik' na novu djevojku. I ta nova mi je puno pomogla jer sam je poznavao puno duze nego ovu bivsu... I znala je sto se događa. Bila mi je oslonac, bila mi je rame za plakanje, bila mi je ono sto sam tad trebao. I s njom sam prekinuo, al smo u dobrim odnosima, nije islo, jer nije moglo ic... To sad nije ni bitno.

Sto zelim reci... Svako od nas je individua za sebe, na svoj nacin percepira stvari oko sebe. A ja mogu sa vama podjelit svoje iskustvo... Nacin na koji sam ja uspio... I cesto viđam tu bivsu u zadnja vrijeme. I pogledam je u oci, vidim jad. Jer zna da je pogrijesila. A ja se samo nasmijem i prođem...

[caplja]

andreja999 kaže:

gle sad ti se sve čini nemoguće...meni je trebalo 3 godine da prebolim bivšeg... zapravo tri sam godine pokušavala i uvjeravala sam se da sam super i da ga više ne volim... kad sam shvatila da nije tako stavila sam si u glavu neke stvari i prebolila sam ga za mjesec dana...

uf nemam jos 3 godine prekratak je ovaj zivot da bi ga jos 3 godine preboljevala...
steta kaj sre nije komp da pobrises fileove koje vise ne trebas ili opterecuju memoriju....

[BassQ]

caplja kaže:

uf nemam jos 3 godine prekratak je ovaj zivot da bi ga jos 3 godine preboljevala...
steta kaj sre nije komp da pobrises fileove koje vise ne trebas ili opterecuju memoriju....

To sam ja jednom rekao... Slicno...
Da bar postoji naredba FORMAT:mozak

[andreja999]

Slažem se s b da je svatko individua i da način na koji je on prebolio svoju bivšu ne vrijedo za druge ljude... želim ti reći da i ti moraš pronaći način kako da to riješiš.. kako da okrene novu stranicu u životu, jer očito tako ne možeš dalje.... ja sam npr. svoj način tražila 3godine

[andreja999]

znam da nemaš tri godine, sad kad i ja pogledam unatrag vidim da sam to vrijem uludo potrašila... ali naučila sam neke stvari.. prvenstveno o sebi.. postala sam bolja.. bogatija za još jedno iskustvo... i znam da mi se takvo nešto više ponoviti neće..

[caplja]

Bassanac kaže:

Ma vidis, i tu je dio problema... Dok god ces svojem mentalnom sklopu slat informacije takvog tipa, izljecenje ti nije blizu...


ovo se slazem i vjerujem da si u pravu....ali s druge strane ne mogu i govoriti ni da jeon smece, gad ili svinja kad nije....i bed je kaj imas iskustva i mateijala za usporedbu i znas da neke osobine nije lako naci


... I cesto viđam tu bivsu u zadnja vrijeme. I pogledam je u oci, vidim jad. Jer zna da je pogrijesila. A ja se samo nasmijem i prođem...

kad ja slucajno sretnem ovog svog (odlazi 01.01) u njegovim ocima isto vidim jad, i da nije sretan....ja se isto nasmijem i prodjem (nebi pokazala da patim nikad pa ni tad) ali svaki taj smijesak je gluma i poza i puno me kosta

[BassQ]

caplja kaže:

kad ja slucajno sretnem ovog svog (odlazi 01.01) u njegovim ocima isto vidim jad, i da nije sretan....ja se isto nasmijem i prodjem (nebi pokazala da patim nikad pa ni tad) ali svaki taj smijesak je gluma i poza i puno me kosta

Pa onda se potrudi da ga uopce ne sretnes...
Kaj je to tak tesko?
Ustvari da, radite skupa...
A dobro, jos par dana i onda mozes na izljecenje.
Bus vidla da bu sve pet!

[caplja]

andreja999 kaže:

znam da nemaš tri godine, sad kad i ja pogledam unatrag vidim da sam to vrijem uludo potrašila... ali naučila sam neke stvari.. prvenstveno o sebi.. postala sam bolja.. bogatija za još jedno iskustvo... i znam da mi se takvo nešto više ponoviti neće..

i ja sam bogatija za jedno iskustvo (iako svi znamo i nije mi trebala metoda vlastite koze da shvatim da veza sa zauzetim muskarcem i nije neki hit)...i molim boga da mi se ne desi da ponovo zavolim nekoga koga ne mogu "imati"...iako je ovaj nakon njega grk i opet ga ne mogu imati....ali nisam nikada imala priliku provesti toliko vremena sa grkom ni toliko ga upoznati ili zavoljeti (ipak je povrsnu zaljubljenost puno lakse preboliti i zaboraviti)...
ali iskreno da mogu vratiti film nazad, opet bi se upustila u ovaj odnos koji sada pokusavam zaboraviti...jer mi je pruzio puno, puno predivnih momenata (vjerojatni najljepsih ikad)....a zivot cine te male stvari...i nema puno prilika za srecu....i prekratak je zivot da bi propustala lijepe stvari....i zahvalna sam za sve lijepe trenutke bez obzira na cijenu...jer radije i godinu ili 2 tako nego 10 u nekoj ucmaloj vezi iz navike ili po defaultu.....ali da boli, boli...
i jedino me hvata panika da cu tesko naci model koji ce mi jednako odgovarati...i da me to obiljezilo za iduce odnose...i da sam otkrila jos neke komponente koje cu traziti u iducim muskarcima....a ko previse trazi.....
nisam od onih koji ce se zadovoljiti sa second best....toga me iskreno strah...

[caplja]

Bassanac kaže:

Pa onda se potrudi da ga uopce ne sretnes...
Kaj je to tak tesko?
Ustvari da, radite skupa...
A dobro, jos par dana i onda mozes na izljecenje.
Bus vidla da bu sve pet!

tesko, tesko ako radis u istoj zgradi i na istom katu...mislim da se nikada ne bi ni spetljala sa njim da nismo zajedno radili...da sam ga upoznala privatno ne bi nikada provela toliko vremena sa ozenjenim frajerom (da, da takvima nisam nikada davala priliku niti se nesto dublje upoznavala s njima)
sad kad ode bar bum u miru mogla otici na team building ili bozicni parti od firme, bez prethodnih psihickih priprema od tjedan dana da budem skulirana

ali su zajebane te velike firmetine i danasnji radni ritam; s ljudima na poslu koje si ne biras zivotu provodim cca 10 sati dnevno...vise nego s onima koje sam izaberes ili u cijem drustvu zelis biti....i onda ti se desi da se navuces ko ja.....
sva sreca pa su svi ostali tipovi tam nis koristi pa ne mogu valjda ponovo zaglaviti na isti nacin
btw uz to kaj sam mislila da sam ja ta kojoj se teoretski ne moze desiti da se spetlja sa zauzetim, bila sam i uvjerena da nema sanse da se spetljam sa nekim na poslu, jer zelim razdvojiti posao i privatni zivot
pa me zivot demantirao, sjebao mi 2 uvjerenja u jednom pokusaju....
od tad primjenjujem geslo nikad ne reci nikad (a bila sam uvjerena da sam jak i cvrst karakter)...svi mozemo podleci iskusenju, mislim da je jedina razlika u tome sto netko podlegne iskusenju odmah a drugom treba 3 godine

[AstraL GirL]

Da vam osoba kaže da voli drugu, bili je kočili i držali na silu uz sebe?U početku da iz neke sebičnosti, i bilo bi teško, ali to više nikada nije to.... Ako netko voli drugu, onda taj brak nema smisla. Pati se i ta jadna zakonita koja zna da ju muž ne voli, ali se boji ostat sama...a ovako neće biti sretna...
I to dijete neće biti sretno...
A nije ni forumašica sretna...

E sad...Koliko god bilo sebično, ja smatram da se za pravu ljubav treba žrtvovat, ako shvatimo da je prava a ne da se radi o prolaznim hormonalnim poremećajima...
Smatram da je to stvar koja je za cijeli život, i iako je 'ne moralno' s jedne strane - što je bolje?3 nesretne osobe ili 2 sretne?

Druga bi stvar bila da zakonita ne zna, ali to je već obavljeno.Zna da ju muž ne voli, da sanja i želi drugu...to je očajan život...
I kad je već tako, a povratka s te crte nema,onda je tu zakonita višak...

I znam da je ružno, i da će me mnogi osudit...ALi ja osobno da nekog volim, važna bi mi bila i njegova sreća...Pa makar i ne s menom.I nakon silnog plača, i tuge i ljekova i vikanja, pustila bi ga da ode...Vrijeme lijeći sve rane, i ako je taj brak valjan samo na papiru (a izgleda da je), onda možda bolje ne izgubit nekog tko ti toliko znači...

Ružno je zbog bebe...I ružno je što bi žena patila i ne bi nikom poželila, ali...Kakav je taj brak sada?Dali je ona sretna? Dali je on bar nekada sretan sa svojom zakonitom?

Jer ako ovako nitko nije sretan, zaboravimo na papir, brinite se za bebu koliko možete, budite obazrivi prema zakonitoj,ali ako mislite da imate budućnost skupa, imate moju podršku.

To je jednostavno tako, uvik netko strada...I život na kraju krajeva nije uvijek lijep....

Ali ako im brak funkcionira dobro sada...a draga....seli u drugi grad!I zaboravi ga...