Contra punkt

[contra rationem]

i opet sam zadrijemala
igrači su skinuli kostime i otišli na čašicu u birtiju
ne znam zašto sam toliko cipela pogubila i uvijek neku tražim
pazi da ne nađeš to što tražiš
veliku cipelu
ovo je ispovijest na kauču
slušajte pomno na crvenom prekrivaču dok sat otkucava
nezaustavljivo lalalala

Stella Maris

[contra rationem]

uz srk turske kave danas sam opet čula ono ja se tebi sviđam
i ti ne možeš od toga pobjeći čudni čudne privlače
ali naravno to je laž i koliko god ti bio smiješan i jadan
na ovoj istoj pozornici drvenih lutaka sporedni lik
al utoliko ipak onaj isti kojeg vidjeh lani i još nekoliko puta nema veze
što bi učinila sada ti ti bi negdje u neku enklavu u brdima
možda se varam ali nisu li oni likovi jučer u cd shopu rekli sve je ponovo otvoreno
naravno da se zavaravam imao si kapuljaču na glavi i ja bih opet u tu igru
al ti već jesi out negdje oko botaničkog vrta al možda na krivom putu
rekao si što se mene tiče sve je u najboljem redu
to će imati neku karizmatičnu poruku
u konačnici to je vrlo indikativnog karaktera
bitno je znati kome želiš prenijeti poruku ako je pravilno targetirana
pisalo je u socu kada sam preokrenula šalicu

Nagorny Karabach

[contra rationem]

dok lagano preskakujem crno bijele pruge pogleda uperenog u crveno izmantram tebe
kako galopiraš na bijelom biciklu iz lunarnih sfera baš kraj goethe instituta
knjige ispuštam pod tvoj kotač jungov menschenbild und gottesbild
s pročitane prve dvije stranice preobražavam živi duh u sebi
do božjeg oblika koji mi se u tebi pričinja
i rušim se na te misli još uvijek usporenih poput bagera koji tamo ruje zemlju
istrest ću ti grudi u lice
ne želim da to prođe nezamijećeno od uzavrelih pogleda građevinaca
poštujem tvoje gospodske obzire i elegantnim pokretima ti trgam košulju
džepnim nožićem razrezujem levisice
uranjam nokte u vrelo meso i sjekutiće u tvoj vrat
ovaj put mi nećeš pobjeći
sve je to od pogubnog utjecaja svježe pokošene trave na moje nosnice

[contra rationem]

stani načas dok oči oči oči gledam gledaš gledaju
šef reče želim vas poljubiti
vozač reče vrlo ste ljubazni
i pred kolovratom vratima liftom nasmiješih se obojici
skinuvši naočale tako da gledam u prazno
i bilo mi je dobro dok sam izlazila na osunčani pločnik
u svom novom bijelom lanenom kostimu
mislim da je došlo ljeto

[contra rationem]

praznim ladice podsvijesti otkad čarolija ne djeluje
složeni štapl pisama ljubavnih ispisanih krasopisom sjenki kojima doimam se lijepom
dok klizim niz glatku površinu privida
privid ili bitak reče jedan tajvanac još davno
dok lutali smo bosonogi bucmastim šatorima
kojima lebdjeli su šareni baloni napunjeni plinom
ljupkih kretnji ti crtaš tri svijeće na torti djevojčici za rođendan
šareni privid čarolije bitka

[contra rationem]

Eto, ovo zadnje su neki od mojih slabijih uradaka i to bi bilo to, ako me ne dotakne nadahnuće ozgora.

[Floverka]

bok contra, ako te tjesi, a ne bi trebalo.. i moja je nekud otisla

[contra rationem]

Molila sam Mr Smoogja da mi izbriše pol postova koji naprosto nisu na onoj početnoj visini. Kak mi je molba odbijena, krenut ću u kontra smjeru i dodati još koju staru. Ova prva mi nije ni za bacit, al ni izbliza onako čista, jasna i jezgrovita ko kaj bi trebala biti. Zatim slijedi nekoliko starijih haikua. Kog zanimaju bolji radovi, nek čita prvu i dio druge strane.

[contra rationem]

da napišem nešto o roselindi onoj narančastoj mačci
il o kolibi na kraju puta o usamljenom otoku
o mjesečevoj mjeni o čipkastoj svjetiljci o velikom putovanju brodom iz boce
o suboti u mirisu kolača od jabuke i sadnji tikvi
promašeno kao ocvali jorgovan kao oglodan kocen jabuke
kao izvještačen smješak lovca na lavove u zoološkom vrtu
baš me briga što puze crvi po zemlji svakodnevno
što mjesec nije pudrijera svemir je supremarket
na rasprodaji ću kupiti glazbalo pa ti skladat melodiju prve večeri
na onom francuskom filmu prije tisuću godina poslije tisuću godina
zaspali smo sanjajući što je bilo dalje
mjesečeva mjena čipkasta svjetiljka veliko putovanje brodom iz boce

[contra rationem]

kvasno tijesto
u glinenoj posudi
badnje jutro

[contra rationem]

debeli mačak
ispred kamina
ludi ples buha

[contra rationem]

ozeblo pseto
na hrastovom trijemu
topli dom buha

[contra rationem]

mljeveni špek
na šnjiti kruha
šator u boriku

[contra rationem]

nježni pokreti
vršcima prstiju
kuglica iz nosa

[contra rationem]

florine kaže:

bok contra, ako te tjesi, a ne bi trebalo..

a eto, ipak me tješi

i moja je nekud otisla

čuj, nije baš da niš ne pišem, al to nema onu vrijednost, ne izaziva nečije prepoznavanje, nema bitnost, nit je čisto, već više dnevničko... fali im finoće duha, valjda u skladu s mojim raspoloženjima već unazad godinu dana... a ni ovi gore postani stariji radovi zapravo prvobitno i nisu bili namijenjeni neg za Besramni dnevnik...
pisala sam nekaj proze, to mi je već išlo bolje, ali ni tog nema baš puno...

ti?

evo jedna nova, pa procijeni sama...

[contra rationem]

ljubazno nasmiješih se bezubim osmijehom
licem gumiflexa kao u onom filmu noir rekao je dodirnuvši svoj šešir
dobra večer gospo upravo ulazimo u istovjetnost s jedinstvom
a ja recitirala sam brojalicu
noćima dok u ponor bacam sebe nju
i otklinjanjem molitvom prekobrojnih i onih kojih nema nizale su se riječi samo tako
bez da poželjela sam nešto drugo do novog odraza u ogledalu
što je bog radio prije stvaranja ne znam
lijevalo je bez prestanka i more je postalo nebom
kapale su kapi udarale o prozor kojim gledam na ulicu
zbrajam krhotine sebe i pokušavam sastaviti mozaik
stakleni mozaik šareni mozaik
bar nešto

[Volver]

Predivno je, contra! Jako mi se sviđa ali ne i samo sviđa... jer rekao mi je jednom neki pisac: ako ti se samo sviđa to nema veze sa mnom... pa mogu reći kako prepoznajem ovdje nešto.... što u dubini pjesme jeste dubina iz koje je i proistekla... Možda da istaknem ovo: "otklinjanje molitvom..." ( nikada se ne bih dosjetila da postoji i otklinjanje a ne samo zaklinjanje... ) pa mi je ovo jedan novi pogled.
Ali cijela pjesma je ono... baš nešto!

"dobra večer gospo upravo ulazimo u istovjetnost s jedinstvom"

[Volver]

Hoću reći da...

contra rationem kaže:

al to nema onu vrijednost, ne izaziva nečije prepoznavanje, nema bitnost, nit je čisto, već više dnevničko... fali im finoće duha...

To nije točno; upravo suprotno! Gornja pjesma demantira ovo što si prethodno napisala.

izvrsna je, contra.

[Emericzy]

Lijepo pišeš. I poticajno. Svako malo prepoznajem slike i vuku me prema nekim drugim slikama i pogubim se u reminiscencijama. Sviđa mi se hrabrost kojom upotrebljavaš riječi.

[contra rationem]

Poticajna je i vaša pozitivna kritika, tim više kaj je i tak konkretna, kreativna... Al kad te tako hvale oni čije radove cijeniš, do čijeg mišljenja držiš, to je i obvezujuće... Onda se pitam da li sljedeća pjesma drži kvalitetu prethodne. A moje ja radi protiv mene...

Volver, pročitala sam tvoju kritiku jednoj poznanici:

volver kaže:

"tajanstvena jezgra vječnosti " isijava iz svake tvoje pjesme.. i bilo bi teško pokušati opisati vlastite dojmove kad već nema nekog čarobnog zrcala koje bi isti tren još dok ih čitam preslikale mene u njima i ostavile ti jedan podatak, nečitak ali ipak vidljiv ispod svake... da me svaka na svoj način dirnula...
Ono što mi se prvo nametnulo to je da su ove tvoje pjesme poput boja, plavo sivo, modro, srebrno i crno... u kojima poneki predmet izrazito bljesne u svoj svojoj stvarnosti. I čini mi se, kao da su i te boje i sve tvoje neuhvatljive, gibljive riječi što se nižu u nizove što izmiču svakoj dohvatnosti... tu, samo da bi se na trenutak nešto u njima ugledalo, da bi se opredmetilo i duboko nas taknulo...

a ona mi je rekla da joj je tvoja kritika bolja od mojih pjesama... Moje pjesme su joj bile van svake logike i kao takve nerazumljive... Drago mi je da ima i oprečnih mišljenja...

Sljedeće dvije su isto novije, al mi je prethodna onda ipak bolja...