Ostaviti sve i pobjeci?

[radical change]

Wasined93 kaže:

Radim, na bolovanju sam trenutno zbog komplikacija. Kada pretjeram povucem se, ispricam se, jer iznenadena sam i ja kako je zbilja to drugo stanje "drugo". Prva mi je trudnoca, ne planirana, do sad sam uvijek tjerala na razgovor kako se osjeca on, da li se boji, da li je sretan, sta ga muci ne muci itd. Citam po tim trudnickim forumima da se mnogo njih susrelo sa tim "strahovima,panikama cak i depresijom" al mislim da u tome svemu zelim samo njega, njeznig,pazljivog ko sta zna biti, zelim od njega taj osjecaj sigurnosti, ali ja ga ne dobivam, jos sam vise nestabilnija u glavi i tada krecu crne misli dalje. Ako me uhvatilo to ludilo, lakse bi uz njega ro prozivila da kaze zeno idemo popricat sa strucnjacima, a ne galama dernjava. Pokusavam se trgnuti iz svega, vjerujte, bas naprosto jer me dijete veseli,tesko je, zbilja je

Je li pričas snjim o tome, ali ne kada se zakačite već onako kada je sve u redu, sjednete, legnete i pričate o svojim osjećajima, što vam smeta, što bi promjenili, kako se u sebi osjećate u trenutku kada se dere, kako to djeluje na tebe, dijete, vašu vezu, intimnost..?
Ako se on ispucava na tebi to je znak nakupljene ljutnje.. on mora pronaći način da komunicira sa tobom, ti moraš pronaći način da mu kaže kako i zašto se osjećaš tako kako se osjećaš. Ne znam, većina parova koji se tako kolju bez nekih velikih razloga su zapravo prepuni potisnute ljutnje i nezadovoljstva kojeg ne mogu iskazati partneru pa onda partneru zamjeraju i u njemu traže krivca za svoje loše osjećaje u sebi.. To treba izbaciti van, razgovarati i pokušati razumjeti partnera. Zaboga ti želiš biti snjim, nosiš njegovo djete, on želi biti stobom, dajte si zacrtajte da ste si važniji od vlastite ljutnje i ega..dijete vam je na putu, ako ništa zbog njegovog zdravlja i života...

[Nunna]

Kakav abortus, kakav reset?I zašto bi reset uključivao abortus
Svašta.

Sama je navela kako je dijete raduje...već se povezala sa plodom koji nosi, ona ga ŽELI.
Draga autorice zanemari ovakve upise. To je tvoje djetešce koje će, sve da i dođe do onog ružnog kraja, biti poput svjetla na kraju tunela. Ta je ljubav beskrajna, jednom se rodi i živi dok ti srce kuca. Ako si sigurna da želiš biti mama, apsolutno je nebitno gdje će živjeti tata. I da li će ga na koncu uopće biti...

Mislim da je situacija u kojoj ste izazvana dvjema stvarima
1. Tvojim hormonalnim statusom koji te uveo u svojevrsnu depresiju
2. Njegovim apsolutno krivim nošenjem sa istim

Mislim da biste zajedno trebali otići na razgovor kod psihijatra. To je prvenstveno bitno zbog toga što se dotični mora informirati o tome kako ti nisi neka čudna, vanserijska, opičena "ludara" koju je on imao "peh" oženiti....već jedna od mnogih žena koje se u trudnoći nađu u tom promijenjenom psihičkom stanju, i koju treba podržati(da, dobro je da uvrsti i tu riječ u svoj riječnik), iako mu to neće uvijek doći prigodno, prirodno niti jednostavno.

On je svojevrstan "bijeg" od tebe pronašao u igricama. Zavuče se u virtualu i na par sati nestane iz svakodnevice koja uključuje nesuglasice, prepirke, tvoje plakanje i tugu itd.

E, ali on treba nekog tko će mu direktno reći kako je način koji je izabrao kukavički. Kako to nije samo tvoj problem nego i njegov i bebin.Kako se zajedno sa vama mora boriti da ga prevaziđete. Ako će sad biti bezosjećajan kad će ti onda pružiti potporu?

U zdravlju i bolesti...kako ono ide?A ti ovdje čak ni nisi bolesna, već doživljavaš neke očekivane biološke promjene na psihofizičkom planu...Zamisli da te sutra zadesi neka konkretna tegoba/bolest?

Ne smije on bježati od stvarnosti već se suočiti sa njom zajedno sa tobom. Možda je neinformiran. Možda pojma nema što sve trudnoća nosi, a još manje roditeljstvo...Ali je krajnje vrijeme da se frajer informira i konačno počne živjeti kao odrastao, odgovoran čovjek, suprug i uskoro tata.

Dakle, moj prijedlog je da si ugovoriš sastanak kod psihijatra za tebe i tvog dragog, u paru. Tamo ćete obrazložiti situaciju i, nadajmo se, razriješiti dileme oko toga tko je bolestan, tko plače "bez veze", ali i tko koristi kakve mehanizme za bijeg od realnosti dok bi se ustvari trebao posvećivati svojoj trudnici i učiniti sve u svojoj moći da njoj i bebi taj period bude što lakši...

Željeni ishod bio bi da on shvati kako je sa tobom sve u redu. Kako je sve to normalna i očekivana reakcija. I kako je on taj koji ne reagira normalno i očekivano. Također, i ti bi se trebala skulirati i shvatiti da tvoji tantrumi, melodrame i izljevi ne vode boljitku. Niti na bilo koji način pridonose rješavanju problema. A koliko ne koriste bebi znaš i sama...

No, budi spremna i na onaj drugi ishod. A to je onaj u kojem ćeš možda shvatiti kako si se udala za čovjeka koji ni približno još uvijek nije zreo i sposoban zvati se suprugom, a kamoli ocem. Ali je i taj ishod pozitivan ishod, ukoliko ti omogućava da objektivno sagledaš svoju situaciju i doneseš najbolje izbore za budućnost sebe i svog djeteta.


Ja ti želim ovaj prvi, ali i to da, ako se desi ovaj drugi, znaš kako se neke stvari jednostavno moraju dogoditi željeli ih mi i planirali ili ne. Ono najvažnije je da ostaneš iskrena samoj sebi, da vjeruješ u to da ništa od toga nije tvoja krivica, i da si savršeno sposobna brinuti se za to malo biće sama, baš kao i sa njim(mužem).

[radical change]

Nunna kaže:

.

Zar oni ne rade vani..? Malo je teže proći psihoterapiju ako rade vani, pretpostavljam.. No svakako bih preporučio jer im treba netko malo razbistriti glavu..

[Wasined93]

Ljudi hvala vam zbilja na savjetima...

Moramo se trgnuti! Jednostavno moramo. Sjela sam pokraj svoga muza i rekla sve sta i kako, i njemu je strasno zao i obecali smo se trgnuti i potruditi oko buducnosti...
Sa doktorima cu porazgovarati i odabrat cemo najbolju soluciju za nas troje

[Ertrinken]

Zasto bi bio problem proci psihoterapiju vani? Oboje rade te vjerujem da im je znanje jezika OK, bar dovoljno da mogu objasniti neke stvari i razumjeti receno Mislim i da kaze ginekologici o promjeni medju njima, da ce joj dati brojeve gdje se moze obratiti. Caritas recimo ima savjetovalista koja su OK, a prvo moze otici sama, a kasnije sa njim zakazati termin.
Bracno savjetovaliste se kod psihoterapeuta placa, sem kada jedan partner ima psihicke Probleme, ali sa druge strane nije ni 100 eura puno ako ce dovesti do raspleta situacije. Samo je zeznuto sto mi sami moramo na sebi raditi i mjenjati se... lakse bi bilo da nam neko samo lijepo kaze da je onaj drugi kriv

[luca]

HR-offices gdje su zaposleni ima moze dati podatke sto im firma pokriva (nasa npr pokriva 10 posjeta psihologu ili savjetniku), mogu provjeriti svoja osiguranja i mogu se konzultirati sa svojim GP i sa ginekologom. ako govore lokalni jezik ili engleski, sigurno postoji rjesenje.
i mozda ne moraju platiti nista.

drago mi je da ste poceli razgovarati i shvatili da imate probelm koji utjece na svo vas troje. vas dvoje odraslih morate naci nacina da smireno razgovarate o rjesenjima. sretno

[radical change]

Wasined93 kaže:

Ljudi hvala vam zbilja na savjetima...

Moramo se trgnuti! Jednostavno moramo. Sjela sam pokraj svoga muza i rekla sve sta i kako, i njemu je strasno zao i obecali smo se trgnuti i potruditi oko buducnosti...
Sa doktorima cu porazgovarati i odabrat cemo najbolju soluciju za nas troje

Imam jedan par na grupnoj koji su kao pas i mačka, ne bi ih spojio ni u ludilu, ali se trude i stvari idu na bolje, tako da treba zasukati rukave i raditi na vezi..

[mrafica]

higijeničarka kaže:

Vas dvoje, osim sto vjerojatno niste jedan za drugog, niste do kraja sazreli kao osobe. I sad jos u cijelu pricu uvodite i dijete.

Na tvom mjestu bih se zapitala u kakvom ce okruzenju to sijete rasti i ima li to sve skupa smisla.

Dobro bih razmislila hocu li to dijete donijeti na svijet. Na tvom mjestu bih resetirala svoj zivot, vratila se doma, potrazila strucnu pomoc da si poslozim stvari u glavi i tek tada ponovno krenula u stvaranje obiteljskog zivota.

Bez zrelosti i samoostvarenja nema sretnog zivota.

Kako se resetira život?
Ozbiljno me zanima.
Razumijem što znači preispitati život, poraditi na nekim stvarima na kojim se treba/može poraditi, potražiti stručnu pomoć, popraviti/promijeniti neke stvari, ali zaista ne razumijem kako se resetira život.

I zaista nisam kontra abortusa, ali ne razumijem zašto par osoba svejedno ima potrebu predlagati isti, nakon što je autorica više puta ponovila da joj to nikad nije bila opcija i da ju dijete veseli. Malo ljudi predaleko odu na forumu ponekad, vjerojatno ne s lošom namjerom.

[House`s Mistres]

Wasined93 kaže:

P Ne trpi vise da mu rijec kazem, plane dere se na mene,vice, satima znam u sobi lezati i razmisljati da odem, jer ta hladnoca boli...

Na par mjesta si spomenula da se on dere, plane na sitnice, viče, sukobljava se, ovo ono... Sori ali to zbilja grdo zvuči. Ja ne znam koga tu peru hormoni, tebe ili njega?
Ovo nema veze s bebom i trudnoćom - jel se taj čovjek zna normalno ponašati ili ne zna? Jeste li i dosad komunicirali na takav način, ili ne?

Shvaćam da si osjetljiva i živčana, da te peru strahovi i panike, i samoj mi je bilo tako do prije tjedan dana (malo sam trudnija od tebe) ali mm se apsolutno nikad nije izderao na mene vičući da sam JA ta koja uvijek starta svađe i sukobe (a on je pod itekakvim stresom i ne bih se čudila da mu se zalomi neki podvik ak zbog ničeg onda zbog toga).
Ali on si to ne dopušta.

Ovo kaj pišeš je djetinjasto, ružno i nestabilno ponašanje / komuniciranje, morate počet razgovarati (pa i svađati se) na drugačiji način. Nema smisla da on roka po igricama a ti plačem sama u sobi, pa kolko je vama godina??

U braku ste, jebiga. Na braku se radi i radi, svakodnevno. S obje strane. Znaš to i sama.

[MissDani]

Uhvatila te panika, sigurno je i njega.. Sami u stranoj zemlji čekate dijete. Još utjecaj hormona i preosjetljivost i eto nevolje. I njemu je situacija nova kao i tebi i pokušaj malo gledati s njegove strane. Mladi ste, volite se i čekate dijete. Razgovaraj s njim i reci što te muči, pa nije ti on neprijatelj. Nemoj slušati ove nebuloze da abortiraš, odeš kući ili da ste neozbiljni. Svi se susreću s problemima u braku (osim ovih s foruma njihovi brakovi su savršeni) i neke bitke su vrijedne borbe neke nisu. Mislim da ova tvoja je

[Crveni Mjesec]

Mislim da ti je Nunna napisala super odgovor. Dodala bih još, popricaj s mamom. U ovako nestabilnoj situaciji s partnerom dobro dođe malo podrške sa strane, kao i razmišljanje nekog tko vas oboje zna. I, nikad ne znaš, ako zbilja imaš neku trudnicku sizu, možda ti je mama i sama to prošla, i zna kakav koristan savjet.

Što se tvoga partnera tiče, meni bi bilo jako bitno je li se on trudio uopće da te shvati, i pomogne ti, ili je odmah počeo biti otresit?

[My time]

Rekla sam ja da bi zakonom trebalo zabraniti ženidbu prije 30. godine. Mi smo se 80 tih ženili sa 21
Ali, što je tu je. Vi ste sad u braku, ti trudna tek dva mjeseca (najgore tromjesečje), on nespreman na sve igra igrice da bi pobjegao od stvarnosti, oboje raspaljivi (možda ovnovi u horoskopu ), stalno se svađate zbog gluposti i prigovarate....
Ne ide to tako. Mladi ste, ali niste više djeca. Oboje se morate uozbiljiti, porazgovarati, pa ako treba otići i bračnom savjetniku, a ne odmah rastava braka zbog tvojih poludjelih hormona i njegovih igrica.
Prošlo je vrijeme leptirića i sada dolazi beba. Ako joj ne želite uništiti život, mislit ćete i na to dijete, a ne samo na svoje guzice i svoj mir. Amen

[Verdadera]

Baš me zanima kako se razvio odnos autorice i njenog muža.
On se čini jako nestrpljiv i kao da živi u nekom naivnom idealističkom svijetu gdje majka njegovog djeteta sjaji radošću i blaženstvom a u stvarnosti uz svo to divljanje hormona on kao oslonac mora biti taj zbog kojeg će se zaista sjajiti. To je odgovornost koju bi muškarac prihvatio, i bio bi je svjestan...on očito nije. To igranje igrica...ne mislim da mu izazivaju agresiju, prije bih rekla da je to ono gdje daje sebi oduška, mislim da takve igre potiču agresiju kod sociopata, ljudi bez ikakvog tračka empatije a on mi ne zvuči nekako baš tako. Ovisno o tome kad je to igranje započelo (sumnjam da je s tim počeo tek kad su se vjenčali), očito je u njemu puno potisnutog bijesa, zbog odrastanja ili nekog specifičnog događaja. Mislim da je autorica tek zagrebala po površini karaktera svog muža i da se moraju otvoriti jedno drugome i uzajamno imati mnogo strpljenja. Ne znam tko ima više "prava" na pažnju, ona koja je trudna i po prvi put prolazi kroz nešto divno/zbunjujuće/bolno ili on koji se mora trgnuti iz svog idealističkog svijeta. U ovom slučaju čini se da će jedno morati biti malo strpljivije i mudrije ako ne žele posustati na prvom pravom izazovu.
Ona zadnja poruka autorice je zvučala perspektivno...baš se nadam da se on malo smirio pa da se i ona ima na što osloniti.