Quote:
Jednostavko kaže:
Počeo sam čitati treće poglavlje. Zasad ne kužim ništa. Na internetu sam našao članak Jezik Hegelove spekulativne filozofije gdje se između ostalog kaže "da je nemoguće odlučiti prihvatiti filozofski sadržaj koji Hegel izlaže, a odbaciti jezik kojim je izražen. Osuda Hegelova jezika jednaka je potpunom odbacivanju njegove dijalektike – to jest, filozofiranja". Možda je to i istina, ali nije baš utješno. |
To su idiotarije. Točnije, to je nekakav hegelijanski akademski fundamentalizam. Što bi to uopće značilo? Da je filozofski sadržaj neodvojiv od forme? Nije to ništa originalno, da se razumijemo. U više navrata sam naišao na dilemu koja se može svesti na ovo: Hegelov jezik je arhaičan (tj. odgovara duhu svog vremena, koji nije duh našeg vremena - očito), pa ga treba "prevesti" u duh našeg vremena da bi bio razumljiv. I ja se s tim slažem! Ali onda akademski "hegelolozi" kažu za takve prilagodbe (prijevode? adaptacije?) da "to nije Hegel". To je potpuno krivi formalistički pristup.
Razgranati mod