Postoji li uopće dugotrajno pravo prijateljstvo?

[pincica]

Potaknuta svojom situacijom već si mjesec dana postavljam to pitanje koje mi stvara jaki nemir i sve više postajem uvjerena da pravog, istinskog prijateljstva među ženama nema, nešto tipa kao iz Sex i grad.

Dok još nisam imala svoju obitelj (muž i dijete) imala sam puno prijateljica. Međutim život nosi svoje pa tako osobe bliske meni odabiru neke druge puteve zbog čega smo se razišli (drugi poslovi, preseljenje itd).
Tek sam zapravo istinsku pravu prijateljicu stekla poslije 30-te godine. Tada sam bila u vezi sa mužem tek nekih 6mj.
Ta cura i ja smo jednostavno klikle na prvu. Znate onaj osjećaj kada znadete da je to osoba sa kojom bi dane provodili po kavama, išli u kino, osoba kojoj možete povjeriti svoje najdublje sumnje/strahove/tajne, a da vas ne osudi.
E da, takvo se čvrsto prijateljstvo stvorilo između nje i mene. Došli smo do te razine prijateljstva na kojoj smo jedna drugoj mogle reći što nešto krivo radi, misli, ponaša se itd, a da nema ljutnje. Što god jedna drugoj rekle uvijek smo bile iskrene i ponosile smo se našim posebnim odnosom te smo živjele po krilatici: pravome prijatelju možeš pokazati pravoga sebe, a da ti ne okrene leđa, već da štoviše bude uz tebe.

Ona je čak postala i krsna kuma mojem dijetetu.....čim je dijete začeto odmah sam znala koga želim u njegovom životu za tu povlaštenu ulogu.
Naše prijateljstvo traje već skoro 8god.
Zadnje 2 godine je promijenila 4 posla, svaki put je prešla na bolje plaćeni.
Međutim na ovom zadnjem je morala raditi sve što se tražilo od nje kako bi dobila posao ne neodređeno. Pod time je spadalo da je svaki dan radila od 8-20h, čak i subotom (rekli su joj da mora odraditi subote ako misli kao pridošlica na kolektivni godišnji). Rijetko smo se počele viđati, više smo se čule i slale poruke, jednom mjesečno je išla u kino sa mnom i mamama klinaca koji idu u vrtić sa mojim klincem (postali smo sjajna ženska grupa za druženje).....a ona se zbog obima posla počela mijenjati. Postala je nekako tmurna i to sam razumjela jer stres nosi svoje.

Tijekom ljeta sam malo zapostavila to prijateljstvo, nesvjesno....klinac mi ima 4god, ja radim inače 2tj do 16 i kad pokupim klinca iz vrtića tek sam u 17h doma, gdje je još kuhanje ručka i ručanje/večeranje.....a 1tj radim do 18h.
Tijekom ljeta sam sa malim provodila puno u parku i često sam joj rekla da vikendom može doći kad god želi do nas poslije posla, da ćemo joj napraviti večeru, pogledati film.....ako ranije završi, da dođe na kavu u park itd....jer naš je vikend uvijek gotovo bio isti i uvijek smo doma....ne idemo nešto van Zga osim kad moje posjećujemo 1xmj.

Znači znala je da je uvijek dobrodošla...
Uz to sam sa njom prošla oplakivanje, tugovanje, ljutnje i bijes zbog jedne veze koja je trajala 2god, a frajer ju je tretirao kao da je zadnja rupa na svirali....to zapravo nije bila veza, već emocionalno mučenje.
Bila sam uz nju do samog kraja, bila njezina podrška i psihološka pomoć....i ta veza ju je jako obilježila. Više ne vjeruje muškarcima, puše na hladno, forsira kada ne treba itd.

I što sad....poč. 8mj ode na GO i prestane se javljati.
Prvi tjedan pošaljem poruku, odgovora nema. Nazovem ju za 2 dana, ne javlja se, ali niti me ne nazove iduće dane.
Šaljem ponovo poruku za 5 dana, nema odgovora, zovem ju ne javlja se.
Rekoh dobro.....više joj se neću javljati.
I tako prođe mjesec dana. Dođe rujan....ja popizdim na to ponašanje i pošaljem joj poruku u kojoj zahtjevam da mi se kaže što sam zgriješila, da li sam nešto krivo rekla, razočarala ju....što????
Samo mi je napisala da sada vozi i ne može da tipka i da joj se plače zbog jebenih doktora (p.s. bolovala je od jedne bolesti od koje se sada javljaju neki simptomi)
I gledam onako jadna u tu poruku i razmišljam si: I sad bih trebala imati suosjećajnosti, a nisi mi se javljala mjesec dana?
Samo sam joj odgovorila da me nazove na večer, ako uopće želi.
Nakon toga više nema odgovora....i eto bliži se 10mj i to će biti 2mj kako ne komuniciramo.

Bijesna sam što mi ne kaže u lice ili pošalje poruku o čemu je riječ. Ako je razlog svemu tome što sam zapostavila naš odnos tijekom ljeta, jb ga imam obaveza, ona nema ni muža ni dijete.
Očito sve što sam prije bila uz nju se ne računa....
Vidim po FBu da ima novu best frendicu koja ju taga na slikama i mislim si ok, dobro je da upoznaje druge ljude kao što je ona (slobodna, bez obaveza) a ne da se stalno druži sa nama mamama koje više ne izlaze......ali da me baš isključi iz svojega života zato što nisam titrala oko nje u zadnje vrijeme.....ne znam što da si više mislim.

Stava sam da joj se nemam više što javljati s obzirom da sam joj dala do znanja da kužim da nešto nije u redu tj da se ona sada MENI treba javiti pa makar da me popljuje.
Muž drži moju stranu i još neke druge frendice.....mama pak misli da bih joj trebala poslati još jednu poruku sa zahtjevom da se nađemo i raščistimo to.

Eto.....i sada sam u dilemi što učiniti.
S jedne strane mi je dosta da stalno ja popuštam i saginjem kičmu....uskoro ću zakoračiti u 40-te i ne trebaju mi ta tinejdžerska sranja. Dovoljno sam stara da izdržim ono što mi se ima reći.
A s druge strane mi nedostaje moja prijateljica.

Možda zapravo to prijateljstvo i nije bilo the one tj možda takva vrsta prijateljstva ne postoji.

Ovdje ima više žena na jednom okupu nego igdje drugdje i molila bih vaše mišljenje jer me ovaj problem jako tišti.

Poslano sa mog Redmi Note 2 koristeći Tapatalk

[isadora w.]

pincica kaže:

Samo mi je napisala da sada vozi i ne može da tipka i da joj se plače zbog jebenih doktora (p.s. bolovala je od jedne bolesti od koje se sada javljaju neki simptomi)
I gledam onako jadna u tu poruku i razmišljam si: I sad bih trebala imati suosjećajnosti, a nisi mi se javljala mjesec dana?
Samo sam joj odgovorila da me nazove na večer, ako uopće želi.

S jedne strane mi je dosta da stalno ja popuštam i saginjem kičmu....uskoro ću zakoračiti u 40-te i ne trebaju mi ta tinejdžerska sranja.

1. ova dva citata su ti kontradiktorna.
2. da, naravno da bi trebala imati suosjećanja. neke stvari u životu su važnije od toga tko je kome kad poslao i ne odgovorio na poruku.
3. mama ti je u pravu.

[SubSV]

pincica kaže:

jb ga imam obaveza, ona nema ni muža ni dijete.

Što volim ovu recenicu. I razmišljanje koje stoji iza nje.

Možda se ženi nakon napornog posla ne druži na sjedeljki u tvojoj kući u društvu tvog djeteta i muža. Daleko od toga da to nije ok što su joj vrata tvojeg doma otvorena ali ok je i ako ona želi provesti vrijeme na drukčiji način.

SATC je samo serija, mislim da ipak idealiziraš neke odnose koji su čista fikcija.

[malin]

Odnosi ljudi su preslike odnosa koje imaju oni sa samim sobom. I kakav odnos imaju sa samim sobom, kakvim sebe vide takve ljude žele u svom životu. Npr. ako je njoj sada iz nekog razloga njen ego povrijeđen ili joj je život kaotičan smetati će joj osobe koje imaju sređene živote jer će ju to samo podsjećati na vlastitu sjebanost i ti joj nećeš pasati ne zato jer joj TI ne pašeš nego zato jer je sama sa sobom u takvoj situaciji da joj psihološki sada možda treba netko drugi.
Neobično je takvo zahlađenje odnosa, ali očito se negdje putem ona promijenila, zahladila, ti joj više ne trebaš u ovoj fazi njenog otkrivanja sebe i slaganja svog života. Ali ako nisi ništa napravila, a kažeš da nisi evo imaš prilike naučiti (čudno da dosad nisi) da su međuljudski odnosi fluidni i mijenjaju se kako se mijenjaju ljudi.
Kaj se sekiraš? Ono uzmi si kupku umjesto da se živciraš zbog nekog ko se tako ponaša. Ili rasteš i pjevaš s ljudima u životu ili ne trošiš dragocjene minute na ljude koji ti se ne udostoje 2 mjeseca poslati poruku. Možda joj je to samo kažem psihološka faza u kojoj joj ti iz nekog njoj osobnog razloga smetaš trenutno. Ali eto, doživi čovjek svašta u životu, jer ljudi su kompleksna bića, a i često neki ljudi glume bolje nego što misliš. Zapravo nikog nikad ne poznaš u potpunosti.
Što napraviti? Ne znam kak se netko tko ima toliko godina čudi bilo čemu u ljudskom ponašanju? Okej, nije ti se javila dva mjeseca nakon što si se ti njoj 5 puta javila, slala poruke i slično. Što napraviti? Živjeti svoj život dalje, izrasti iz situacije, i ne javljati joj se više. Ako se ona tebi javi - spasit ćete prijateljstvo, inače ćeš pojesti isto govno još jednom, ali sama ćeš ga servirati sebi. Pusti ju da se nađe, ili ju pusti da ti pokaže tko je zapravo.

[ericsson]

SubSV kaže:

Možda se ženi nakon napornog posla ne druži na sjedeljki u tvojoj kući u društvu tvog djeteta i muža. Daleko od toga da to nije ok što su joj vrata tvojeg doma otvorena ali ok je i ako ona želi provesti vrijeme na drukčiji način.

Ali to ne može biti opravdanje da se na takav način ponaša prema dojučerašnjoj najboljoj prijateljici.

Autorice, nema tu pametnog rješenja. To je zid u kojeg sam nekoliko puta udario. Treba se boriti za prijatelje i prijateljice, ali kako se boriti za nekoga tko ti je zatvorio sva vrata, i do koga ne možeš doprijeti?

[ericsson]

malin kaže:

Kaj se sekiraš?

Sekira se zato što je ljudsko biće, a ne jebeni robot.

Naravno da je boli što se najbolja prijateljica tako ponaša prema njoj.

[malin]

ericsson kaže:

Ali to ne može biti opravdanje da se na takav način ponaša prema dojučerašnjoj najboljoj prijateljici.

Autorice, nema tu pametnog rješenja. To je zid u kojeg sam nekoliko puta udario. Treba se boriti za prijatelje i prijateljice, ali kako se boriti za nekoga tko ti je zatvorio sva vrata, i do koga ne možeš doprijeti?

Hm, nemaš se kaj boriti u ravnopravnom odnosu gdje je objema stranama stalo. Trebaš samo održavati prijateljstvo, što nije borba. Kada postane borba, a nitko ništa nije skrivio moguće je jedino da se jedna od strana promijenila, tko zna zašto. To možda ni ne saznaš jer ljudski ego je krhak, a i promjena može doći uzrokovana samom osobom i njenim unutarnjim nezadovoljstvom, a ne prijateljem kojeg se odjednom prekriži.
Plus što nekada ljudi ne vide odnos na isti način... ja sam jednu frendicu grubo odrezala jednom iz svog života, nije napravila ništa posebno krivo ona odjednom, ali kumulacija malih stvari je dovela do toga da sam ja unutar sebe odjednom zahladila i nisam ju više uopće htjela u svom životu, makar je prijateljstvo trajalo isto godinama. Secirati ljudsku psiho, razloge i ponašanje i pokušavati doći od odgovora je težak posao. Jalov često.
Autorice, pusti ju. Ako ti se vrati, daj joj šansu, ako ne, lesson learned. Iz svega možeš naučiti nešto i izrasti, pa makar bolilo dok kroz to prolazila.

[TincH]

SubSV kaže:

Što volim ovu recenicu. I razmišljanje koje stoji iza nje.

Možda se ženi nakon napornog posla ne druži na sjedeljki u tvojoj kući u društvu tvog djeteta i muža. Daleko od toga da to nije ok što su joj vrata tvojeg doma otvorena ali ok je i ako ona želi provesti vrijeme na drukčiji način.

SATC je samo serija, mislim da ipak idealiziraš neke odnose koji su čista fikcija.

Potpisujem.

Jbg, ponekad te takve stvari ispizde ful.
I ruku na srce, zivot i stremljenja osobe bez djece i muza razlikuju se od osoba koje imaju oboje.

Na naslov teme nemam neki odgovor.
Zasad mislim da je moguce, ali ako nije preintenzivno i ako ste godinama na pristojnoj distanci

Btw, autorice - meni kad nesto nije jasno kod frendica, ja ih s time suocim.
Dakle pitam koncizno i otvoreno i iskreno koji k se dogadja..
Nakon toga se stvari obicno rasciste. Ili vise nikad ne.

[malin]

ericsson kaže:

Sekira se zato što je ljudsko biće, a ne jebeni robot.

Naravno da je boli što se najbolja prijateljica tako ponaša prema njoj.

Ali u tim godinama, gledajući svijet oko sebe, gledajući sjebane veze, imajući skoro 40 godina, toliko se sekirati da ju 5 puta zoveš i pritom sereš po sebi (!!), je naivno. Pa makar prijateljstvo trajalo godinama.

[ericsson]

malin kaže:

Hm, nemaš se kaj boriti u ravnopravnom odnosu gdje je objema stranama stalo. Trebaš samo održavati prijateljstvo, što nije borba. Kada postane borba, a nitko ništa nije skrivio moguće je jedino da se jedna od strana promijenila, tko zna zašto.

Nisam mislio da se treba boriti za to da nekoga silom zadržiš.

Nego na to da je svašta moguće, pa čak i to da se nekom dogode jako loše stvari, koje ga potpuno izbace iz ravnoteže. Ili da se, primjerice, razboli od depresije. U tom smislu sam rekao da se treba boriti, a ne otpisivati.

Ali naravno da je strahovito teško boriti se kada ne znaš što je posrijedi, da li ovo što sam naveo kao mogućnost, ili je jednostavno riječ o tome da smo krivo procijenili osobu koju smo smatrali prijateljem ili prijateljicom, a koja to (više) nije.

[Scopio]

Isti slučaj sam imao sa frendom, dao sam mu rok da malo razmisli i vidim ne javlja se vise a ja preispitao svaku sitnicu našeg druženja zadnjih dva mjeseca, jednostavno liku je očito nešto smetalo a neće da kaže...

Trebalo je vremena da se preboli ali sto je tu je, život ide dalje

Sent from my MI 5 using Tapatalk

[SubSV]

ericsson kaže:

Ali to ne može biti opravdanje da se na takav način ponaša prema dojučerašnjoj najboljoj prijateljici.

A gle mogla se ispričati ako misli da je nesto krivo napravila, reci da joj fali i da je tu za nju kad ona bude spremna pričati. A ne zvati 5 x uporno, biti pasivno agresivna sa recenicama tipa "javi se ako to uopće želiš" i sl.

Al dobro, meni ni ne leže odnosi di netko radi dramu ako se nisam javila tad i tad a ne mogu ni reci da sam prebliska sa frendicama, dosta toga držim za sebe i probleme rješavam sama i rijetko kad tražim tuđe mišljenje o tome kaj i kak bi trebala. Meni ovo opisano (i dok je trajala idila) zvuči naporno.

Inače sam imala takvu situaciju s poznanicom koja se u jedan tren kad je polagala zadnje ispite na faksu samo isključila iz društva, ono prestala sa javljati frendicama, ko da je u zemlju propala, samo učenje a druženje i kave nula bodova. Pa su opet nakon nekog vremena uspostavile stari odnos, jednostavno su samo nastavile tamo gdje su stale. Žena je jednostavno taj tren bila u fazonu da joj distrakcije od učenja ne trebaju.

[ericsson]

malin kaže:

Ali u tim godinama, gledajući svijet oko sebe, gledajući sjebane veze, imajući skoro 40 godina, toliko se sekirati da ju 5 puta zoveš i pritom sereš po sebi (!!), je naivno. Pa makar prijateljstvo trajalo godinama.

Imam i ja godina i godina u guzici, i to čak i više nego autorica. Kod mene (a vjerojatno i kod autorice) se ne radi o iščuđavanju (jer smo već svašta doživjeli i prebacili preko glave) nego o tome da, kad ti netko puno znači, onda jednostavno ne možeš biti ravnodušan na takav gubitak. A pogotovo ako čak i ne znaš zbog čega se on dogodio.

Ovaj tvoj bmk stav je moguć samo ako ti je do nekoga stalo vrlo malo ili nimalo.

[ericsson]

SubSV kaže:

A ne zvati 5 x uporno, biti pasivno agresivna sa recenicama tipa "javi se ako to uopće želiš" i sl.

Ovo "javi se ako to uopće želiš" je došlo tek na kraju balade, nakon višemjesečnih pokušaja da sazna što se dogodilo, i zašto je došlo do takvog zahlađenja. Zapravo, ne do zahlađenja, nego potpunog prekida komunikacije.

[malin]

ericsson kaže:

Imam i ja godina i godina u guzici, i to čak i više nego autorica. Kod mene (a vjerojatno i kod autorice) se ne radi o iščuđavanju (jer smo već svašta doživjeli i prebacili preko glave) nego o tome da, kad ti netko puno znači, onda jednostavno ne možeš biti ravnodušan na takav gubitak. A pogotovo ako čak i ne znaš zbog čega se on dogodio.

Ovaj tvoj bmk stav je moguć samo ako ti je do nekoga stalo vrlo malo ili nimalo.

Ne znam, iako volim svoje frendice odavno sam svjesna kako je svašta moguće u međuljudskim odnosima, ne idealiziram ljude i svjesna sam da se previranja u njima stalno događaju i nikad se ne bi, ikad više u životu toliko živcirala da nekog molim i zivkam. Možda zato jer jesam, pa sam naučila lekciju vrlo rano.
Naprosto općenito kažem nemam baš toliko poštovanja prema ljudima koliko god to ružno zvučalo, pa mi nitko nije na takvom prijestolju da bi me išta baš toliko bolilo da 5 puta zovem. Preljub me ne bi bolio toliko, a ne bi ni takav nagli zaokret u prijateljstvu. Razočaranje bi bilo, jer se rasprsnuo balončić i došlo je do promjene, ali dramljenje pa kako sad to definitivno ne. Ljudi. Dovoljno rečeno. Budi spreman na sve.

[monamona]

Žena ima stresan posao, zdravstvenih problema, izašla iz sjebanog odnosa, a ti bi da ona titra oko tebe, hoda po parku sa TVOJIM klincem, gleda tv sa TVOJIM mužem i ide u kino sa TVOJIM frendicama?!

Prestala ti se javljati jer nema hrabrosti da ti u lice kaže da si joj dosadila.

Pusti curu na miru i ne šalji poruke. Ona je sebi našla nekoga s kim radije provodi vrijeme i da ti je stalo do nje, a ne do vlastitog ega, bilo bi ti drago.

I ono gdje pišeš da se ne možeš suosjećati zbog njene bolesti jer ti se nije javila mjesec dana sve govori o kvaliteti tebe ne samo kao prijateljice, nego kao i osobe. Meni je ona potpuno jasna i ja bih postupila na potpuno isti način.

[ericsson]

malin kaže:

Ne znam, iako volim svoje frendice odavno sam svjesna kako je svašta moguće u međuljudskim odnosima, ne idealiziram ljude i svjesna sam da se previranja u njima stalno događaju i nikad se ne bi, ikad više u životu toliko živcirala da nekog molim i zivkam. Možda zato jer jesam, pa sam naučila lekciju vrlo rano.
Naprosto općenito kažem nemam baš toliko poštovanja prema ljudima koliko god to ružno zvučalo, pa mi nitko nije na takvom prijestolju da bi me išta baš toliko bolilo da 5 puta zovem. Preljub me ne bi bolio toliko, a ne bi ni takav nagli zaokret u prijateljstvu. Razočaranje bi bilo, jer se rasprsnuo balončić i došlo je do promjene, ali dramljenje pa kako sad to definitivno ne. Ljudi. Dovoljno rečeno. Budi spreman na sve.

A kaj ja znam, možda je taj tvoj stav korisniji za zdravlje nego ovaj moj.

Samo, kada bih preuzeo tvoj stav, onda više uopće ne bih imao motivacije da s nekim imam bilo kakav dublji odnos. Nego bi mi sve bilo površno, ono, danas jesi - sutra nisi.

Jer, bez obzira na naše iskustvo, pa ako hoćeš i bez obzira na inteligenciju, teško je nekoga voljeti bilo kao partnera ili kao prijatelja i biti blizak s njime, a da taj nije na svojevrsnom "prijestolju." Bez tog "prijestolja" bio bi samo običan poznanik i ništa više od toga.

[Colospa Retard]

ericsson kaže:

Ovo "javi se ako to uopće želiš" je došlo tek na kraju balade, nakon višemjesečnih pokušaja da sazna što se dogodilo, i zašto je došlo do takvog zahlađenja. Zapravo, ne do zahlađenja, nego potpunog prekida komunikacije.

kolko god da je ta recenica razumljiva, tolko je razumljivo i da nece bas polucit rezultate, tj nagnati osobu da se javi. tak da nema na kraju bas smisla.

pogotovo ak je taman vozila i bila u stresu od doktora itd. sam joj je bezveze digla tlak.

[mimma7]

postoji.
ja imam 4 dugogodišnje prijateljice. isfiltrirala sam odavno viškove i ostale su njih 4.
problem je što živimo u različitim gradovima, pa i zemljama. jako mi fale.
e sad, imam iznenađenje: moja prijateljica, jedna od ove 4, dolazi u četvrtak navečer kod mene u posjet i ostat će par dana. tranana!

[malin]

monamona kaže:

Žena ima stresan posao, zdravstvenih problema, izašla iz sjebanog odnosa, a ti bi da ona titra oko tebe, hoda po parku sa TVOJIM klincem, gleda tv sa TVOJIM mužem i ide u kino sa TVOJIM frendicama?!

Prestala ti se javljati jer nema hrabrosti da ti u lice kaže da si joj dosadila.

Pusti curu na miru i ne šalji poruke. Ona je sebi našla nekoga s kim radije provodi vrijeme i da ti je stalo do nje, a ne do vlastitog ega, bilo bi ti drago.

I ono gdje pišeš da se ne možeš suosjećati zbog njene bolesti jer ti se nije javila mjesec dana sve govori o kvaliteti tebe ne samo kao prijateljice, nego kao i osobe. Meni je ona potpuno jasna i ja bih postupila na potpuno isti način.

Ajme kako si gruba. Kao prvo, ne javljati se nekome nakon što te 5 puta zvao je kurvinski i govori isključivo o osobi koja se ne javlja, ne odgovara na pozive. A i ako joj je dosadila, kurvinski je samo nestati. Mislim na kraju krajeva, na što se svodio odnos godinama ako ti netko samo tako može dosaditi? Onda bar odgovoriš i lijepo slažeš nešto. Male bijele laži su korisne u međuljudskim odnosima.