Redukcionizam je antihumanizam

[Sigmund]

Kad sam nedavno na temi "Zašto je nešto bitno?" u postu #953 napisao:

Postoje ograničeni ljudi, a postoje i ljudi koji su sami sebe ograničili. Nazovimo ih redukcionistima. Neki od tih ljudi de facto nisu ograničeni, ali uporno rade na svom samoograničavanju. Zašto? Pa zato jer ne žele živjeti u zabludi. Ograničili su se, dakle, jer su ljubitelji mudrosti i istine. Paradoks se sastoji u tome da se redukcionist ograničava zato da ne bi bio ograničen.

...te zatim naveo kratki popis bizarnih vjerovanja redukcionističke ideologije, nisam to učinio zbog puke iritiranosti tim manjkavim diskursom, nego sam to učinio zbog uvjerenja da se radi o jednoj nazadnoj i antihumanoj ideologiji koja se maskira kao nešto napredno i znanstveno. Između ostalog, fatalizam fizikalističkog redukcionizma ukida moralnu odgovornost. On ukida i razloge za djelovanje općenito, osim djelovanja koje se odnosi na zadovoljenje neporednih životnih potreba ili zadovoljenje nagona. To je ideologija koja je kao stvorena za psihopate. Oni se u njoj osjećaju kao kod kuće. Ideja dobra nestaje kao rosa na suncu. Ideja da neke stvari treba popraviti jer nisu dobre, ideja da mnogo toga može postati bolje i da za to možemo dati racionalne razloge i kao pojedinci i kao kolektiv, ideja da život ima smisla (bez koje život postaje pakao) - sve to nestaje u svjetlu ove mračne ideologije, a svijet se odjednom puni ogromnom količinom hladnih utilitarista i bombaša-samoubojica između kojih se normalni ljudi nalaze kao između čekića i nakovnja. Ako "ja" ne postoji, onda koncepcija moralna odgovornosti propada i zato što je ona nemoguća bez priznavanja drugome statusa autonomne osobe, te bez praktički svakodevnog međusobnog potvrđivanja tog statusa, ne samo kao pojedinac pojedincu nego i kao kolektiv prema pojednicu. Bez toga nestaje i koncepcija ljudskih prava, te se i ona pretvara u neku vrstu religijske zablude koja postaje spremna na samoukidanje, odnosno odlaganje u ropotarnicu povijesti. Pojam autonomne osobe u fizikalističkom redukcionizmu gubi smisao ("ja ne postoji", "nema nikoga doma", "osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a"). Redukcionizam negira smisao tvrdnje da samo bića koja mogu procjenjivati razloge svoj djelovanja mogu biti moralno odgovorna. Redukcionizam negira smisao moralne odgovornosti uopće. Ako nema slobodne volje, nema ni moralne odgovornosti. Tko bi želio živjeti u svijetu u kojem nema moralne odgovornosti? U svijetu u kojem se djeca podučavaju da je moralna odgovornost neka vrsta religijske zablude? To je slika svijeta bez civilizacije, ili možda slika svijeta u kojem vlada globalna distopijska ultra-totalitaristička civilizacija, koja bi prešla granice vlastite definicije, pa time i prestala biti civilizacija, i postala nekakav meni teško zamislivi utilitaristički mravinjak u kojem bi ljudi bili svedeni na status kokoši na peradarskim farmama.

[nitko drugi]

A osim toga je i neistinit.

[- Sizif -]

Da, u pravu si...

To je nešto kao 'God of the gaps', samo se sad dešava i s onim što se odnosi na svijest, na ono 'ja'. Kako znanost napreduje, tako se i taj 'ja' sve manje ima kamo sakriti. Znanost mu čini ono što i Bogu i svakom novom demistifikacijom sužava prostor. Nema ničeg radosnog u tome.

[parsifal]

nitko drugi kaže:

A osim toga je i neistinit.

S ovim se nikako ne bih mogao složiti.
Jedna od privlačnih zavodljivosti redukcionizma (na podlozi tvrdo kuhanog materijalizma) je upravo činjenica da je redukcionizam 100 % točan

Na primjer - u redukcionističkom modusu operiranja za čovjeka ćemo reći
da je on

'' dvonožac bez perja '' i to je na jedan perverzni način 100 % točno

Redukcionizam će npr katedralu opisati kao hrpu kamenja sa zvonom pri vrhu i to je 100 točno u toj paradigmi.

Redukcionizam će npr knjigu opisati kao predmet za koji kemijska analiza pokazuje da se sastoji od celuloze i tinte (olova).
( ja sada ne znam kemijsku formulu celuloze(papira) i olova kojim su tiskana slova ali uočavate li da je po redukcionističkoj paradigmi sve izrečeno 100 % točno.
Ali naravno, svi znamo da bit knjige nije celuloza i tinta nego PORUKA (specifična informacija ''skrivena'' u njoj)

Upravo je zastrašujuća perverzna 100% točnost redukcionizma njegova glavna zavodljivost.

Mislim da su mislioci kao Ken Wilber najbolje pokazali ostale suptilne mane redukcionizma i dokazali da samo INTEGRALAN pristup (sve razine -svi kvadranti) može dati HOLISTIČKI ZADOVOLJAVAJUĆI OPIS bilo koje pojave.

Zaključak:

Koliko god nauka ima veličanstvenih pozitivnih osobina redukcionizam je jedna od mračnih i perverznih ekstrema i slabosti naučnog metoda.

( Ja mentalno pripremam, ali kao i obično nemam vremena, jednu temu u kojoj bi smo trebali razgovarati o nečemu o čemu nikada i nitko nije razgovarao

O mom otkriću kako u biti postoje 4 najvažnija prozora(metoda,paradigme) kojim razumijemo univerzum.
To su nauka, religija, magika i umjetnost.
Svaki od tih načina ima veličanstvene prednosti i pozitivu i perverzne slabosti i negativu

[addx]

Sigmund kaže:

Kad sam nedavno na temi "Zašto je nešto bitno?" u postu #953 napisao:

...te zatim naveo kratki popis bizarnih vjerovanja redukcionističke ideologije, nisam to učinio zbog puke iritiranosti tim manjkavim diskursom, nego sam to učinio zbog uvjerenja da se radi o jednoj nazadnoj i antihumanoj ideologiji koja se maskira kao nešto napredno i znanstveno. Između ostalog, fatalizam fizikalističkog redukcionizma ukida moralnu odgovornost. On ukida i razloge za djelovanje općenito, osim djelovanja koje se odnosi na zadovoljenje neporednih životnih potreba ili zadovoljenje nagona. To je ideologija koja je kao stvorena za psihopate. Oni se u njoj osjećaju kao kod kuće. Ideja dobra nestaje kao rosa na suncu. Ideja da neke stvari treba popraviti jer nisu dobre, ideja da mnogo toga može postati bolje i da za to možemo dati racionalne razloge i kao pojedinci i kao kolektiv, ideja da život ima smisla (bez koje život postaje pakao) - sve to nestaje u svjetlu ove mračne ideologije, a svijet se odjednom puni ogromnom količinom hladnih utilitarista i bombaša-samoubojica između kojih se normalni ljudi nalaze kao između čekića i nakovnja. Ako "ja" ne postoji, onda koncepcija moralna odgovornosti propada i zato što je ona nemoguća bez priznavanja drugome statusa autonomne osobe, te bez praktički svakodevnog međusobnog potvrđivanja tog statusa, ne samo kao pojedinac pojedincu nego i kao kolektiv prema pojednicu. Bez toga nestaje i koncepcija ljudskih prava, te se i ona pretvara u neku vrstu religijske zablude koja postaje spremna na samoukidanje, odnosno odlaganje u ropotarnicu povijesti. Pojam autonomne osobe u fizikalističkom redukcionizmu gubi smisao ("ja ne postoji", "nema nikoga doma", "osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a"). Redukcionizam negira smisao tvrdnje da samo bića koja mogu procjenjivati razloge svoj djelovanja mogu biti moralno odgovorna. Redukcionizam negira smisao moralne odgovornosti uopće. Ako nema slobodne volje, nema ni moralne odgovornosti. Tko bi želio živjeti u svijetu u kojem nema moralne odgovornosti? U svijetu u kojem se djeca podučavaju da je moralna odgovornost neka vrsta religijske zablude? To je slika svijeta bez civilizacije, ili možda slika svijeta u kojem vlada globalna distopijska ultra-totalitaristička civilizacija, koja bi prešla granice vlastite definicije, pa time i prestala biti civilizacija, i postala nekakav meni teško zamislivi utilitaristički mravinjak u kojem bi ljudi bili svedeni na status kokoši na peradarskim farmama.

Nadam se da ovo ne ide mene, iako me se trpa u redukcioniste (s figom u dzepu)

Sto se tice toga da redukcionizam eliminira moralnu odgovornost, to je zabluda. Moralne odgovornosti se ne mozes rijesiti bez da se napravis kognitivnim retardom kao sto sam nekolio puta objasnjavao. Poanta je samo da moralna odgovornost nije "onosvjetska" stvar nego ovosvjetska - epikurean style. U jednom postu na toj drugoj temi sam pricao o zahvalnosti i postovanju i to je ono u sto vjerujem a ta vjera nije ugrozena redukcionizmom.

Onaj post sa sudarajucim kuglicama cu ti ipak odgovoriti na drugoj temi, jer mi nekako ima vise smisla tamo zbog sadrzaja i ostalih postova koji su doveli do tog tvog posta.

[- Sizif -]

addx kaže:

Sto se tice toga da redukcionizam eliminira moralnu odgovornost, to je zabluda. Moralne odgovornosti se ne mozes rijesiti bez da...

Preciznije bi bilo reći da ne eliminira tvoj osjećaj 'moralne odgovornosti', to je u tom kontekstu tvoja datost, ali ju 'obesmišljava'.

[cestar]

Pitanje je što se može učiniti...

Od redukcionizma u znanosti još je opasniji redukcionizam u "tehnici društvenog upravljanja", oliti politici.

Prema Rogeru Scrutonu, rješenje je u spuštanju odgovornosti na nižu, lokalnu razinu, dalje od države i globalne korporativne kontrole.

[Jednostavko]

- Sizif - kaže:

Kako znanost napreduje, tako se i taj 'ja' sve manje ima kamo sakriti. Znanost mu čini ono što i Bogu i svakom novom demistifikacijom sužava prostor. Nema ničeg radosnog u tome.

Zabluda je vjerovati da je redukcionizam demistifikacija.

[- Sizif -]

Jednostavko kaže:

Zabluda je vjerovati da je redukcionizam demistifikacija.

Nove spoznaje i analiza dovode do spomenutih demistifikacija.

[toxde]

pa mislim da redukcionizam i holizam (ili sto je vec obrnuto od redukcionizma) imaju razlicite primjene i oboje su korisni. redukcionizam ti omogucuje da brzo djeluješ bez puno razmišljanja utilitaristicki, a holizam sluzi da se redukcionizam zamjeni sa nekim drugim redukcionizmom. onda kad stari redukcionizam više ne daje rezultate.

[mravac8]

- Sizif - kaže:

Nove spoznaje i analiza dovode do spomenutih demistifikacija.

Ako pod *demistifikacija* misliš ukidanje kršanskog Boga onda imaš pravo. To većina današnjih znanstvenika - filozofa rade, Dawkins, Dennett, svi oni vode rat protiv religijskih dogmi, svi njihovi argumenti usmjereni su protiv stavova kršćanskih vjernika, evolucija protiv inteligentnog dizajna ili keracionizma, je li Bog udahnuo dušu ili nije ... i slična pitanja. Nemam ništa protiv, netko treba i to raditi, imala sam i sama prilike čitati postove forumaša koji uvjeravaju druge da je Zemlja - ravna ploča. Međutim, ta razina mene ne zanima, nisam vjernik i ne vjerujem u bezgrešna začeća i slično.

Ako odeš razinu iznad tog sukoba, nećeš naći puno toga. Vidi se to i po zbrci u definicijama, pa kada se govori svijest svatko misli na nešto drugo. Ili recimo po potpuno pogrešnim pravcima u psihologiji (Freud, biheviorizam).

Inače, sama znanost se sviješću počela baviti tek poslije 2000 godine. Do uma još jedva da je došla.

Trenutno radi ono što može i što joj tehnologija omogućava, proučava kako funkcionira mozak.

Međutim, proučavanje mozga nije proučavanje svijesti iako ima jako puno dodirnih točaka.

Wand je na drugoj temi napisao da misao nastaje na podsvjesnoj razini, meni je to samo dokaz kolika zbrka vlada u tom području.

Za sada o svijesti i umu treba na temelju onoga što znanost zna (ali treba dobro poznavati to područje) i vlastite introspekcije (svijest i um i njihove funkcije svakom su dostupne) svatko sam donijeti zaključke.

[nitko drugi]

parsifal kaže:

S ovim se nikako ne bih mogao složiti.
Jedna od privlačnih zavodljivosti redukcionizma (na podlozi tvrdo kuhanog materijalizma) je upravo činjenica da je redukcionizam 100 % točan

Na primjer - u redukcionističkom modusu operiranja za čovjeka ćemo reći
da je on

'' dvonožac bez perja '' i to je na jedan perverzni način 100 % točno

Postoje barem tri dobra razloga zašto je redukcionizam pogrešan.

1. Redukcionizam bi trebao redukciju provesti do kraja. Dakle, ako će se matematika i logika svesti na psihološke pojave, psihološke pojave na bio-kemijske, biologija i kemija na fiziku, onda treba provesti tu redukciju do kraja. I tu su dva problema.

1.a. Fizikalne pojave onda treba reducirati (barem načelno) na temeljnu fizikalnu teoriju (a ne tek na fetišizam spram neurona i elementarnih čestica). A temeljna fizikalna teorija je kvantna mehanika. I tu je problem, jer ta temeljna fizikalna teorija ima dvoznamenkast broj valjanih interpretacija. A tko će prihvatiti koju interpretaciju ovisi o metafizičkim i epistemološkim preferencijama, da ne kažem ukusu, pojedinog fizičara. Dakle, redukcionizam funkcionira samo dok ga ne provodiš dovoljno daleko.

1.b. Ako bi fizika trebala biti temeljna znanost, onda ona sama ne bi trebala počivati ni na čemu drugome. No ona to ne može: https://www.forum.hr/showthread.php?t=981053

2. Redukcionizam nije istinit radi ovog Quineovog argumenta, gdje pri odabiru bolje od više mogućih teorija također u igru ulaze one metafizičke i epistemološke preferencije, da ne kažem ukus: https://www.forum.hr/showpost.php?p=2369627&postcount=1

[- Sizif -]

Sigmund kaže:

Pojam autonomne osobe u fizikalističkom redukcionizmu gubi smisao ("ja ne postoji", "nema nikoga doma", "osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a").

A preispituješ li ti pretpostavke u koje vjeruješ?

Tko je ovdje taj 'ja', tko je 'doma'... i što je po svjetonazoru?

Sigmund kaže:

"osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a").

Možda je riječ 'privid' prejaka, ali neuroznanost upućuje upravo na to da je sastavljana od 'agenata' kao modula unutar neuronske mreže - link.

Ti to negiraš? To nije tako, neuroznanstvenici lažu, astronauti lažu da su bili na Mjesecu itd.

[Sigmund]

toxde kaže:

pa mislim da redukcionizam i holizam (ili sto je vec obrnuto od redukcionizma) imaju razlicite primjene i oboje su korisni. redukcionizam ti omogucuje da brzo djeluješ bez puno razmišljanja utilitaristicki, a holizam sluzi da se redukcionizam zamjeni sa nekim drugim redukcionizmom. onda kad stari redukcionizam više ne daje rezultate.

Eto vidiš kako je to sve korisno!

[Jednostavko]

"Što bi za ljude koji se boje i osjećaju nesposobnima da promijene put koji vodi uništenju moglo biti prihvatljivije od teorije koja nas uvjerava da nasilje proizlazi iz naše životinjske prirode, iz nesavladivog nagona za agresivnošću, i da je najbolje što možemo učiniti, da shvatiomo zakon evolucije koji objašnjava moć tog nagona?" (Fromm)

[Jednostavko]

nitko drugi kaže:

A osim toga je i neistinit.

Slažem se. Ali njegova neistinitost se ne pokazuje samo kad se pokušava provesti do kraja. On je neistinit uvijek i na svakoj razini. Ne samo da se reduciranjem uvijek nešto gubi, nego se gubi ono što je najvažnije, gubi se cjelina, a jedino cjelina može biti istinita. Što je neka cjelina savršenija time se taj gubitak pokazuje strašniji, što je dobro opisao Sigmund u uvodnom postu. Jer tu dolazi do potpunog rascjepa između istinitog i dobrog.

[addx]

Sigmund kaže:

Kad sam nedavno na temi "Zašto je nešto bitno?" u postu #953 napisao:

...te zatim naveo kratki popis bizarnih vjerovanja redukcionističke ideologije, nisam to učinio zbog puke iritiranosti tim manjkavim diskursom, nego sam to učinio zbog uvjerenja da se radi o jednoj nazadnoj i antihumanoj ideologiji koja se maskira kao nešto napredno i znanstveno. Između ostalog, fatalizam fizikalističkog redukcionizma ukida moralnu odgovornost. On ukida i razloge za djelovanje općenito, osim djelovanja koje se odnosi na zadovoljenje neporednih životnih potreba ili zadovoljenje nagona. To je ideologija koja je kao stvorena za psihopate. Oni se u njoj osjećaju kao kod kuće. Ideja dobra nestaje kao rosa na suncu. Ideja da neke stvari treba popraviti jer nisu dobre, ideja da mnogo toga može postati bolje i da za to možemo dati racionalne razloge i kao pojedinci i kao kolektiv, ideja da život ima smisla (bez koje život postaje pakao) - sve to nestaje u svjetlu ove mračne ideologije, a svijet se odjednom puni ogromnom količinom hladnih utilitarista i bombaša-samoubojica između kojih se normalni ljudi nalaze kao između čekića i nakovnja. Ako "ja" ne postoji, onda koncepcija moralna odgovornosti propada i zato što je ona nemoguća bez priznavanja drugome statusa autonomne osobe, te bez praktički svakodevnog međusobnog potvrđivanja tog statusa, ne samo kao pojedinac pojedincu nego i kao kolektiv prema pojednicu. Bez toga nestaje i koncepcija ljudskih prava, te se i ona pretvara u neku vrstu religijske zablude koja postaje spremna na samoukidanje, odnosno odlaganje u ropotarnicu povijesti. Pojam autonomne osobe u fizikalističkom redukcionizmu gubi smisao ("ja ne postoji", "nema nikoga doma", "osoba je privid koji predstavlja rezultantu djelovanja tiny robots-a"). Redukcionizam negira smisao tvrdnje da samo bića koja mogu procjenjivati razloge svoj djelovanja mogu biti moralno odgovorna. Redukcionizam negira smisao moralne odgovornosti uopće. Ako nema slobodne volje, nema ni moralne odgovornosti. Tko bi želio živjeti u svijetu u kojem nema moralne odgovornosti? U svijetu u kojem se djeca podučavaju da je moralna odgovornost neka vrsta religijske zablude? To je slika svijeta bez civilizacije, ili možda slika svijeta u kojem vlada globalna distopijska ultra-totalitaristička civilizacija, koja bi prešla granice vlastite definicije, pa time i prestala biti civilizacija, i postala nekakav meni teško zamislivi utilitaristički mravinjak u kojem bi ljudi bili svedeni na status kokoši na peradarskim farmama.

Ubacit cu par citata pa da vidis koliko je ova tema rezultat iritiranosti.

https://en.wikipedia.org/wiki/Baruch_Spinoza

Spinoza's main contention with Cartesian mind–body dualism was that, if mind and body were truly distinct, then it is not clear how they can coordinate in any manner.

Ovo takodjer i svim redukcionistima na forumu problematicno.

Humans presume themselves to have free will, he argues, which is a result of their awareness of appetites that affect their minds, while being unable to understand the reasons why they want and act as they do.

...

Spinoza was a thoroughgoing determinist who held that absolutely everything that happens occurs through the operation of necessity[disambiguation needed]. For him, even human behaviour is fully determined, with freedom being our capacity to know we are determined and to understand why we act as we do. By forming more "adequate" ideas about what we do and our emotions or affections, we become the adequate cause of our effects (internal or external), which entails an increase in activity (versus passivity). This means that we become both more free and more like God, as Spinoza argues in the Scholium to Prop. 49, Part II. However, Spinoza also held that everything must necessarily happen the way that it does. Therefore, humans have no free will. They believe, however, that their will is free. This illusionary perception of freedom stems from our human consciousness, experience, and indifference to prior natural causes. Humans think they are free but they ″dream with their eyes open″. For Spinoza, our actions are guided entirely by natural impulses. In his letter to G. H. Schuller (Letter 58), he wrote: "men are conscious of their desire and unaware of the causes by which [their desires] are determined."[91]

This picture of Spinoza's determinism is ever more illuminated through reading this famous quote in Ethics: ″the infant believes that it is by free will that it seeks the breast; the angry boy believes that by free will he wishes vengeance; the timid man thinks it is with free will he seeks flight; the drunkard believes that by a free command of his mind he speaks the things which when sober he wishes he had left unsaid. … All believe that they speak by a free command of the mind, whilst, in truth, they have no power to restrain the impulse which they have to speak.″[92] Thus for Spinoza morality and ethical judgement like choice is predicated on an illusion. For Spinoza, ″Blame″ and ″Praise″ are non existent human ideals only fathomable in the mind because we are so acclimatized to human consciousness interlinking with our experience that we have a false ideal of choice predicated upon this.

Svi "redukcionisti" na ovom forumu ce potpisati ovo iznad.

Spinoza's philosophy has much in common with Stoicism inasmuch as both philosophies sought to fulfil a therapeutic role by instructing people how to attain happiness. However, Spinoza differed sharply from the Stoics in one important respect: he utterly rejected their contention that reason could defeat emotion.

...

In the universe anything that happens comes from the essential nature of objects, or of God or Nature. According to Spinoza, reality is perfection. If circumstances are seen as unfortunate it is only because of our inadequate conception of reality. While components of the chain of cause and effect are not beyond the understanding of human reason, human grasp of the infinitely complex whole is limited because of the limits of science to empirically take account of the whole sequence. Spinoza also asserted that sense perception, though practical and useful, is inadequate for discovering truth. His concept of "conatus" states that human beings' natural inclination is to strive toward preserving an essential being, and asserts that virtue/human power is defined by success in this preservation of being by the guidance of reason as one's central ethical doctrine. According to Spinoza, the highest virtue is the intellectual love or knowledge of God/Nature/Universe.

...

Given Spinoza's insistence on a completely ordered world where "necessity" reigns, Good and Evil have no absolute meaning. The world as it exists looks imperfect only because of our limited perception.

...
Spinoza shared ethical beliefs with ancient Epicureans, in renouncing ethics beyond the material world, although Epicureans focused more on physical pleasure and Spinoza more on emotional wellbeing.[94] Encapsulated at the start in his Treatise on the Improvement of the Understanding (Tractatus de intellectus emendatione) is the core of Spinoza's ethical philosophy, what he held to be the true and final good. Spinoza held good and evil to be relative concepts, claiming that nothing is intrinsically good or bad except relative to a particularity. Things that had classically been seen as good or evil, Spinoza argued, were simply good or bad for humans.

Koliko me se puta na ovom forumu jebalo da stvari imaju inherentnu vrijednost i mimo one koju im ljudi pridaju itd.

Spinoza believes in a deterministic universe in which "All things in nature proceed from certain [definite] necessity and with the utmost perfection." Nothing happens by chance in Spinoza's world, and nothing is contingent.

Sta je Hegel rekao na to sve?

Hegel said, "You are either a Spinozist or not a philosopher at all."

A sta je Sigmund napravio? Otvorio ovakvu temu.

P.S. bilo bi lijepo da se neistomisljenike na forumu ne pokusava stalno asocirati s psihopatijom.... da li radi kapitalizma, redukcionizma ili neceg treceg.

Svi smo tu i nesto diskutiramo, da "redukcionisti" odu sa foruma ne bi bilo 3 posta na forumu, tek bi bijeli druid i apemant upadali u intenzivne rasprave o rodnom identitetu a parsifal se nervirao time i najavljivao boga i keruma. Ako hocete otjerati "redukcioniste" sa podforuma, recite slobodno, meni se ne obitava tamo gdje sam nezeljen... jer iz ovakvih tema se cini da je to tako..

[Sigmund]

addx kaže:

A sta je Sigmund napravio? Otvorio ovakvu temu.

Ne razumijem što hoćeš reći. Mogao bih nagađati, ali nemam volje ni potrebe za time.

[addx]

Sigmund kaže:

Ne razumijem što hoćeš reći. Mogao bih nagađati, ali nemam volje ni potrebe za time.

Hocu reci da ja uglavnom zastupam slicne stavove kao Spinoza, a vjerujem da bi se recimo i Wand slozio sa svime gore sto sam citirao. A ti si "neiziritiran" raspravom s nama otvorio ovu "rant" temu.

A drugo sto hocu reci sam dodao u editu

addx kaže:

P.S. bilo bi lijepo da se neistomisljenike na forumu ne pokusava stalno asocirati s psihopatijom.... da li radi kapitalizma, redukcionizma ili neceg treceg.

Svi smo tu i nesto diskutiramo, da "redukcionisti" odu sa foruma ne bi bilo 3 posta na forumu, tek bi bijeli druid i apemant povremeno upadali u intenzivne rasprave o rodnom identitetu a parsifal se nervirao time i najavljivao boga i keruma. Ako hocete otjerati "redukcioniste" sa podforuma, recite slobodno, meni se ne obitava tamo gdje sam nezeljen... jer iz ovakvih tema se cini da je to tako..

A jos bi dodao to da redukcijski mindset je zapravo odgovoran za jedini napredak u svijetu koji se moze neupitno utvrditi. Od te usrane tipkovnice do foruma i interneta do auta u kojem ides posjetiti svoju tetku do tehnologije koja moze nahraniti, obuci i zbrinuti mnogo vise ljudi nego prije. I to je valjda nesto, a ne "antihumanizam".

[- Sizif -]

...addx, ovo je u svakom slučaju jako zanimljiv doprinos temi...


Nego, kako ti gledaš na one split-brain slučajeve? Takvi slučajevi su za pitanje svijesti zanimljivi koliko i jednojajčani blizanci za genetiku...