Što vas je najviše iritiralo i iznenadilo u trudnoći..

[BACARDI]

MammaM1a kaže:

Meni je najgore kod cijele ove trudnoće to što mi ljudi non stop govore da ni ne znam što me čeka, da uživam sad dok još mogu jer kad dođe beba adio ja, adio ja+ dečko i život kakav smo poznavali. Djeca su užasna odgovornost, pozdravi se sa snom i živcima, a o seksu i izlascima da ne pričamo. Nećeš imati vremena za sebe, kad beba bude spavala i ti ćeš htjeti spavati ali to je luksuz koji si nećeš moći priuštiti (tko će čistit i kuhat?) Cice će ti se objesit, bradavice upalit.

Zbilja nisam čula niti jednu lijepu stvar o majčinstvu od kad sam ostala trudna. Svako toliko mi na fejsu iskoči nekakav članak o odgajanju djece- svi se samo žale, isfrustrirani su, nisu bili pripremljeni na tako težak posao...
I sad se ja pitam- misle li svi ti ljudi da sam ja retardirana, pa očekujem da je novorođena beba malo slatko klupko koje samo spava a ja ga mazim i tu i tamo nahranim, ili je majčinstvo zbilja tako jako teško (i zbilja ne znam što me čeka)?

Veselim se svojoj bebi al je užasno teško uz toliko negativnosti i zastrašivanja sa svih strana.

I da, nek mi netko objasni (a ovo sam već jako puno puta čula i pročitala)- kako to točno, kad se beba rodi, tuširanje i pranje kose postaje luksuz?? Za tuširanje+ pranje kose mi treba ravno 15 minuta

Potpisujem.
I ja slusam sve neke komentare sa kiselim osmijesima na licu.. sve kao "samo cekaj pa ces vidjet sta te ceka".. uzasno me to nervira al nekako vise ni ne slusam previse.. na jedno uho udje na drugo izadje..

Ovo za tusiranje sam i ja cula.. ili tipa "ja se nisam stigla ni popišat!".
Ne znam, mozda sam stvarno naivna, al gdje je tu otac da bude uz dijete i inace pa i tih 10 min koliko mi je potrebno za tusiranje i pranje kose.

[charmed84]

Ja ne vjerujem kakve ljudi gluposti pričaju. Al najžalosnije je kaj sam ja u trudnoći takve priče čula od ljudi koji već imaju malu djecu

I pogodite što? TOTALNA GLUPOST.

Ustvari sve je stvar kako si posložiš u glavi. Ako ti je sve teško prije trudnoće, nakon će biti i gore (u smislu, kompliciranja oko stvari)

Ok, može ti na početku biti teško zbog dojenja, kolika ili sl. Ali i takva djeca spavaju. I možeš se i okupat u kadi, a ne samo tuširat. Ja svaki dan s bebom od početka pa sad 3mj kasnije, svaki dan pospremim stan (imam dugodlaku mačku pa moram češće čistiti zbog dlaka), skuham ručak, svaki 3.dan perem veš i svaki 4. dan peglam. A da ne govorim da landram okolo s malom između toga. I stignem se otuširat xD

Zato cure, bacite ignore na takve priče i sve će biti OK

[MammaM1a]

BACARDI kaže:

Ovo za tusiranje sam i ja cula.. ili tipa "ja se nisam stigla ni popišat!".
Ne znam, mozda sam stvarno naivna, al gdje je tu otac da bude uz dijete i inace pa i tih 10 min koliko mi je potrebno za tusiranje i pranje kose.

Čak i da nema oca, ja ne vjerujem da postoji ijedna beba koja nikad ne spava u intervalima dužim od 10 minuta. Znam da ima svakakvih beba, i onih s kojima je teško jer se stalno bude i plaču, ali na kraju krajeva, novorođena beba puno spava, to je činjenica. Baš ništa ne radi osim što spava, jede, kaka i plače.

[MammaM1a]

charmed84 kaže:

Ja ne vjerujem kakve ljudi gluposti pričaju. Al najžalosnije je kaj sam ja u trudnoći takve priče čula od ljudi koji već imaju malu djecu

I pogodite što? TOTALNA GLUPOST.

Ustvari sve je stvar kako si posložiš u glavi. Ako ti je sve teško prije trudnoće, nakon će biti i gore (u smislu, kompliciranja oko stvari)

Ok, može ti na početku biti teško zbog dojenja, kolika ili sl. Ali i takva djeca spavaju. I možeš se i okupat u kadi, a ne samo tuširat. Ja svaki dan s bebom od početka pa sad 3mj kasnije, svaki dan pospremim stan (imam dugodlaku mačku pa moram češće čistiti zbog dlaka), skuham ručak, svaki 3.dan perem veš i svaki 4. dan peglam. A da ne govorim da landram okolo s malom između toga. I stignem se otuširat xD

Zato cure, bacite ignore na takve priče i sve će biti OK

Hvala na ovome, tako nekako sam i mislila- stvar je kako si posložiš u glavi i kakva si inače osoba. Ima žena koje se kad rode u potpunosti svedu na ulogu majke žrtve ("neću valjda na večeru s prijateljicama dok mi je jadno dijete doma") i kasnije budu isfrustrirane. A vjerujem da se sve može lakše i ljepše

I da, još jedna kojoj se čudom čudim, a također stalno slušam- "najviše mi fali vrijeme za čitanje/ gledanje TV-a" - by žena sa dvomjesečnim djetetom. A što pobogu radiš ta prva 2 mjeseca kad si 24 sata s bebom i dojiš?

[Snow Fairy]

Danas su me ispipali po trbuhu dovoljno za cijelu trudnocu najper:
Bila sam na poslu u posjeti,plus dosli mi sogor i njegova cura

A ja sam 23tt, i trbuh mi uopce jos nije velik

Uopce se ne stignem izmaknuti, a i zao mi ljudima kvariti veselje (nekima, za druge mi onak,meh)

[mala nemirna]

MammaM1a kaže:

Meni je najgore kod cijele ove trudnoće to što mi ljudi non stop govore da ni ne znam što me čeka, da uživam sad dok još mogu jer kad dođe beba adio ja, adio ja+ dečko i život kakav smo poznavali. Djeca su užasna odgovornost, pozdravi se sa snom i živcima, a o seksu i izlascima da ne pričamo. Nećeš imati vremena za sebe, kad beba bude spavala i ti ćeš htjeti spavati ali to je luksuz koji si nećeš moći priuštiti (tko će čistit i kuhat?) Cice će ti se objesit, bradavice upalit.

Zbilja nisam čula niti jednu lijepu stvar o majčinstvu od kad sam ostala trudna. Svako toliko mi na fejsu iskoči nekakav članak o odgajanju djece- svi se samo žale, isfrustrirani su, nisu bili pripremljeni na tako težak posao...
I sad se ja pitam- misle li svi ti ljudi da sam ja retardirana, pa očekujem da je novorođena beba malo slatko klupko koje samo spava a ja ga mazim i tu i tamo nahranim, ili je majčinstvo zbilja tako jako teško (i zbilja ne znam što me čeka)?

Veselim se svojoj bebi al je užasno teško uz toliko negativnosti i zastrašivanja sa svih strana.

I da, nek mi netko objasni (a ovo sam već jako puno puta čula i pročitala)- kako to točno, kad se beba rodi, tuširanje i pranje kose postaje luksuz?? Za tuširanje+ pranje kose mi treba ravno 15 minuta

ja sam se isto naposlušala takvih priča
najveća fora mi je u svemu tomu kaj mi to vele ljudi koji me znaju i koji znaju da je između mene i moje braće jako velika razlika u godinama i da sam u biti s njima dosta toga prošla, neke stvari ipak nisam, al opet, sve zavisi kak se organizira dan, može se sve napraviti i uz to i odmoriti i nać vremena za sebe

već mi idu na jetra oni koji to trube po petstoti put, ajde još da odma poslije poroda moram na posel još bi mi bilo jasno, al ovak kad sam ionak cijelo vrijeme doma, onda valjda bum uspjela najti 10 min da se operem i popišam

[Ruralna]

Pa nema svatko jednako zahtjevnu bebu, ima beba sto zbilja izmozde mame do maksimuma. Ima mama koje doslovce i na wc moraju s popisancima, ili imaju bebe koje ne staju vristat i tako, jbg, ne bi im bila u kozi.

Meni su prva dva mjeseca bila koma, bolovi, stalno nacicavanje, spavanje po meni, hormoni gore dole, raspolozenje gore dole. Ono malo sam bila luda od srece, pa malo zivcana, pa malo plakala kao da sutra nece svanit. Sta ja znam, taj pocetak mi je bio i lijep i tezak. Na muza sam se prvi put derala par puta, ono, sebe nisam mogla prepoznat

Cim sam dosla iz rodilista, kupila sam elektricnu izdajalicu. To je bio moj ticket u zivot van kuce Nakon 20 dana od poroda, vratila sam se na faks, ispiti, seminari, ucenje po noci, da je bilo lako, nije. Granicilo je s ludilom i akumulirala bi iscrpljenost do bola. Odem van s drustvom, na veceru s frendicama, koji tulum, ali ono, mozda jednom tjedno. Mogla bi i vise, ali pere me ona majcinska vrsta ludila di izadjem van i sretna sam ko prase i onda mi krenu falit nakon jedno 2 sata. Pa dodjem doma i buljim u njih dvoje dok spavaju.
Sad sve polazi od klupka. Kad idemo di u djir, prvo se pitam kako ce njoj bit. Sve se prilagodilo njoj i postovanju njenog ritma. Tako da tila ne tila, promini ti se zivot, ali svojevoljno.

Sent from my XT1068 using Tapatalk

[BlackBerry]

Najvise su me iziritirale "komplikacije".
Stvarne ili "puhanje na hladno/sto ako" komplikacije.
Nekak sam oduvijek smatrala trudnocu prirodnom stvari.
Mislim, promjenis se i hormoni i nije ti lako hodati na kraju i sve to... Al sve je to dio pripreme tijela za porod i kasnije malog sisavca.
Nikad nisam smatrala da mi je tesko jer imam zgaravicu. Normalno da imam zgaravicu sve je stisnuto i cudila bi se da ju nemam.
Al ono sto me stvarno iritira su svi ti preventivni postupci.
Raditi neke testove 3 4 5 puta ili svaki mjesec jer sto ako se tih 12.1 pretvori u 12.5 necega.
Vadjenje krvi prakticki na tjednoj osnovi a sve samo radi kontrole da se ne bi nesto dogodilo.
Ok ajd mozda sam imala srece da su mi svi nalazi uvijek doali uredni pa sad mogu filozofirati da mi nisu bili potrebni mozda u tolikoj mjeri.
Al svejedno imam dojam da je mozda malo pretjerano sve to.
Uglavnom jos mi je malo ostalo i onda jedva cekam da se ne moram cuti s doktorima barem godinu dana. Ono kad nisi trudan pa odes na papa-u jednom godisnje. To mi je pozeljni omjer

[Jaya]

MammaM1a kaže:

Hvala na ovome, tako nekako sam i mislila- stvar je kako si posložiš u glavi i kakva si inače osoba. Ima žena koje se kad rode u potpunosti svedu na ulogu majke žrtve ("neću valjda na večeru s prijateljicama dok mi je jadno dijete doma") i kasnije budu isfrustrirane. A vjerujem da se sve može lakše i ljepše

I da, još jedna kojoj se čudom čudim, a također stalno slušam- "najviše mi fali vrijeme za čitanje/ gledanje TV-a" - by žena sa dvomjesečnim djetetom. A što pobogu radiš ta prva 2 mjeseca kad si 24 sata s bebom i dojiš?

Ha cuj, moze se desit da imas zahtjevno i manje zahtjevno dijete. I pitanje dal imas mamu/svekrvu kraj sebe
Mozes dojit i buljit u tv il citat, al pitanje koliko ces imat koncentracije ako si umorna. Ja sam bila solo, muz na poslu do 5,6. Kad beba zaspe, ja kuham rucak, peglam benkice, gazice.. taman sjednes pojest, evo je budne i urla
Prvi normalni obrok sam pojela u 5 kad on dodje. Zavidila mamama koje sjede na kavi a beba spava. Moja je spavala samo dok hodas i vozis kolicima, cim stanes, kmeci.
Da, bilo je lijepo i tesko. Vratila sam se s porodiljnog s 54 kile i ispijena, i uzivala na mirnom gablecu i svojoj kavi

[Twinmama]

charmed84 kaže:

Da očito smo bili "prefino" odgojeni. Kad gledan današnje klince, ne da ne znaju ni B od bontona, a kamoli ni nešto drugo. Još su k tome su bahati i bezobrazni.

Vidla sam tak 2 klinke u novom tramu, kao sjede njih 2 na jednom mjestu( na onoj plastici) i valjda misle da zato kaj su dvije, da se ne trebaju dignuti.

Meni je još bilo i gore jer tek kad mi se trbuh počeo kužit bio je 3. 4. mjesec i vani nije bilo toplo, pa sam bila u jakni koja je to kamuflirala. Pa se nisam ni trudila nekog dizat, jer će mislit koja glupača zakaj ona mora sjest. Al sam jednoj gospođi rekla da bi joj se dilgla, ali da sam trudna i da mi je težak dan (nije me niš pitala, ali sam se osjećala glupo jer se nije tak kužilo)...

Ali zamjeram PBZu jer nema prednosti ni trudnicama ni ženama s malom djecom...

U PBZ-u sam bila sa bebom. Zena me sa saltera zvala da odmah dodjem

Poslano sa mog NOA H6 koristeći Tapatalk

[Bam Bee]

Živciralo me to što sam mislila da će biti lakše, da ću do kraja trudnoće biti aktivna, energična, živa. Nije bilo lako koliko god sam se trudila. Ali naučila sam cijeniti mir.
Živcirao me zdravstveni sustav s kojim uglavnom ne znaš na čemu si i moraš se zadovoljiti njihovim kriterijima.
Živciralo me to što su se ljudi u startu postavili kao da ja ne trebam pomoć i da mogu sve sama, jer sam odbila par nebuloznih sitnica (tipa: čuvanje bebe kad rodim pijenje kave s drugim babama ), kao nećeš se družiti s nama, eh sad ni mi tebi nećemo pomoći!

Oglušila sam na loša iskustva s debljanjem u trudnoći, neugodom prilikom rađanja koja ima veze sa svime osim s rađanjem, i postporođajnim "mukama", jer ne možeš vratiti svoje kile, jer dijete siše i bljucka i plače i postaje sve teže... Ne znam kako ljudi, žene koje su rodile, imaju srca pristupati trudnicama na taj način.

Ono što me ugodno iznenadilo su nepoznati ljudi koji su mi bez izuzetka priskakali u pomoć, propuštali me... vratili su mi vjeru u ljudski rod
Također, porod i osoblje u bolnici
I sebe sam ugodno iznenadila, koliko toga sam mogla sama znajući da na mene računa jedno malo biće

Shvatila sam što znači "drugo stanje", trudnički hormoni, ali spoznaja da nosiš u sebi novi život je jača od svake prepreke!

[mala nemirna]

Ruralna kaže:

Pa nema svatko jednako zahtjevnu bebu, ima beba sto zbilja izmozde mame do maksimuma. Ima mama koje doslovce i na wc moraju s popisancima, ili imaju bebe koje ne staju vristat i tako, jbg, ne bi im bila u kozi.

Meni su prva dva mjeseca bila koma, bolovi, stalno nacicavanje, spavanje po meni, hormoni gore dole, raspolozenje gore dole. Ono malo sam bila luda od srece, pa malo zivcana, pa malo plakala kao da sutra nece svanit. Sta ja znam, taj pocetak mi je bio i lijep i tezak. Na muza sam se prvi put derala par puta, ono, sebe nisam mogla prepoznat

Cim sam dosla iz rodilista, kupila sam elektricnu izdajalicu. To je bio moj ticket u zivot van kuce Nakon 20 dana od poroda, vratila sam se na faks, ispiti, seminari, ucenje po noci, da je bilo lako, nije. Granicilo je s ludilom i akumulirala bi iscrpljenost do bola. Odem van s drustvom, na veceru s frendicama, koji tulum, ali ono, mozda jednom tjedno. Mogla bi i vise, ali pere me ona majcinska vrsta ludila di izadjem van i sretna sam ko prase i onda mi krenu falit nakon jedno 2 sata. Pa dodjem doma i buljim u njih dvoje dok spavaju.
Sad sve polazi od klupka. Kad idemo di u djir, prvo se pitam kako ce njoj bit. Sve se prilagodilo njoj i postovanju njenog ritma. Tako da tila ne tila, promini ti se zivot, ali svojevoljno.

Sent from my XT1068 using Tapatalk

vjerujem da je svaka beba drugačija, i nekak sam sigurna da mi bude trebalo jedno vrijeme poslije poroda da se sve unormali i da uhvatimo neki svoj ritam i dnevnu rutinu

mene je najviše strah toga da mi dijete ne bude imalo kakvu bolest/hendikep radi koje bi cijelo vrijeme bilo vezano za mene, sve ostalo se lakše preživi

[morcego]

Komentari koliko jedem.
Nakon što objasnim da mi smetaju i zašto.
Opravdanje "a nisam ja zlonamjerno" nabijem na kurac. Jel' stvarnk dotle došlo? Moraš bit zahvalan ljudima što nisu zlonamjerni? Pa jel' nije to neki minimum za preživljavanje?
Prije par dana sam lika satrala u pojam nakon što mi OPET odlučio "komplimentirat" oko toga kolika sam i koliko jedem. Jebotebog, prošo mi je termin, užasno sam napeta i ne, ne sjedim na krevetu ko plačipička naređivat ljudima šta da mi donesu, nego sama sebi skuham pašticadu (pun k posla) jer mi se baš to jede. I onda mi neko broji zalogaje.
Crkni, ono...

[brzi gonzales]

charmed84 kaže:

Ja ne vjerujem kakve ljudi gluposti pričaju. Al najžalosnije je kaj sam ja u trudnoći takve priče čula od ljudi koji već imaju malu djecu

I pogodite što? TOTALNA GLUPOST.

Ustvari sve je stvar kako si posložiš u glavi. Ako ti je sve teško prije trudnoće, nakon će biti i gore (u smislu, kompliciranja oko stvari)

Ok, može ti na početku biti teško zbog dojenja, kolika ili sl. Ali i takva djeca spavaju. I možeš se i okupat u kadi, a ne samo tuširat. Ja svaki dan s bebom od početka pa sad 3mj kasnije, svaki dan pospremim stan (imam dugodlaku mačku pa moram češće čistiti zbog dlaka), skuham ručak, svaki 3.dan perem veš i svaki 4. dan peglam. A da ne govorim da landram okolo s malom..

Ljudi ne pričaju gluposti, pričaju svoja iskustva.

Ja sam bila jedna od onih koja se čudila majkama koje se nisu mogle odvojiti od svoje djece. Dok nisam dobila svoje dijete koje danju ne može zaspati bez dugotrajnog uspavljivanja, a san mu je toliko lak da ga pucketanje probudi. A ni navečer neće tako lako zaspati. I ne pada mi na pamet dok spava usisavati, čistiti jer sam sretna kad zaspi. Plus što u krevetu odspava maksimum sat vremena, a jedino ako spava u marami onda spava dulje. Da nema marame ne znam kako bih. O dojenju da ne pričam koliko vremena zahtijeva pogotovo ako se na cici voli duže uspavljivat negoli jesti. Prvih mjesec dana nije bilo spavanja kod mene. A kamoli da radim veće kućanske poslove. I sad da mi netko kaže kako je to bila stvar moje loše organizacije lansirala bih ga do mjeseca valjda.

I ne, nisam od majki koje će dijete pustiti da plače dok nešto obavljam. Barem dok mogu. Sve one majke koje govore kako stignu ne znam koliko toga barem prva 2 mjeseca ili puste tu djecu da plaču ili su im djeca izrazito mirna što mi je isto sumnjivo da im baš ništa ne treba/ smeta ili imaju debelu pomoć sa strane.

Ako je tvoje dijete izrazito mirno, do te mjere da ništa od tebe ne traži osim hranjenja i presvlačenja, valjda se i samo uspavljuje, super za tebe, iako mi je to teško povjerovati, ne znači da majke kojima je drugačije pričaju gluposti. Dapače, djeluju mi realnije od tebe. Tvoja priča mi djeluje ko iz bajke.

[profesorka87]

brzi gonzales kaže:

Ljudi ne pričaju gluposti, pričaju svoja iskustva.

Ja sam bila jedna od onih koja se čudila majkama koje se nisu mogle odvojiti od svoje djece. Dok nisam dobila svoje dijete koje danju ne može zaspati bez dugotrajnog uspavljivanja, a san mu je toliko lak da ga pucketanje probudi. A ni navečer neće tako lako zaspati. I ne pada mi na pamet dok spava usisavati, čistiti jer sam sretna kad zaspi. Plus što u krevetu odspava maksimum sat vremena, a jedino ako spava u marami onda spava dulje. Da nema marame ne znam kako bih. O dojenju da ne pričam koliko vremena zahtijeva pogotovo ako se na cici voli duže uspavljivat negoli jesti. Prvih mjesec dana nije bilo spavanja kod mene. A kamoli da radim veće kućanske poslove. I sad da mi netko kaže kako je to bila stvar moje loše organizacije lansirala bih ga do mjeseca valjda.

I ne, nisam od majki koje će dijete pustiti da plače dok nešto obavljam. Barem dok mogu. Sve one majke koje govore kako stignu ne znam koliko toga barem prva 2 mjeseca ili puste tu djecu da plaču ili su im djeca izrazito mirna što mi je isto sumnjivo da im baš ništa ne treba/ smeta ili imaju debelu pomoć sa strane.

Ako je tvoje dijete izrazito mirno, do te mjere da ništa od tebe ne traži osim hranjenja i presvlačenja, valjda se i samo uspavljuje, super za tebe, iako mi je to teško povjerovati, ne znači da majke kojima je drugačije pričaju gluposti. Dapače, djeluju mi realnije od tebe. Tvoja priča mi djeluje ko iz bajke.

Oko mene su sve mame koje su od pocetka stizale sve. Tako da je glupo reci da je prica od charmed manje realna nego suprotne price. Meni je to realnije jer ne znam djecu iz okoline koja nisu bila takva da spavaju, jedu i ne traze puno paznje.
Do prvih 6 mjeseci sam dala sve ispite na postdiplomskom..
Tako da sve stvaramo dojmove o vlastitom iskustvu i okolini. Glupo je reci da drugacija isjustva nisu realna ili da je to sumnjivo i sl.
Sad vjerujem da mi s drugim nece biti tako pa cu vidjeti i drugu stranu price

[charmed84]

brzi gonzales kaže:

Ljudi ne pričaju gluposti, pričaju svoja iskustva.

Ja sam bila jedna od onih koja se čudila majkama koje se nisu mogle odvojiti od svoje djece. Dok nisam dobila svoje dijete koje danju ne može zaspati bez dugotrajnog uspavljivanja, a san mu je toliko lak da ga pucketanje probudi. A ni navečer neće tako lako zaspati. I ne pada mi na pamet dok spava usisavati, čistiti jer sam sretna kad zaspi. Plus što u krevetu odspava maksimum sat vremena, a jedino ako spava u marami onda spava dulje. Da nema marame ne znam kako bih. O dojenju da ne pričam koliko vremena zahtijeva pogotovo ako se na cici voli duže uspavljivat negoli jesti. Prvih mjesec dana nije bilo spavanja kod mene. A kamoli da radim veće kućanske poslove. I sad da mi netko kaže kako je to bila stvar moje loše organizacije lansirala bih ga do mjeseca valjda.

I ne, nisam od majki koje će dijete pustiti da plače dok nešto obavljam. Barem dok mogu. Sve one majke koje govore kako stignu ne znam koliko toga barem prva 2 mjeseca ili puste tu djecu da plaču ili su im djeca izrazito mirna što mi je isto sumnjivo da im baš ništa ne treba/ smeta ili imaju debelu pomoć sa strane.

Ako je tvoje dijete izrazito mirno, do te mjere da ništa od tebe ne traži osim hranjenja i presvlačenja, valjda se i samo uspavljuje, super za tebe, iako mi je to teško povjerovati, ne znači da majke kojima je drugačije pričaju gluposti. Dapače, djeluju mi realnije od tebe. Tvoja priča mi djeluje ko iz bajke.

Jbga meni je žao kaj je tvoje dijete zahtjevnije od mojeg. Nisam ni rekla da sam prvih mjesec dana letala po stanu s usisavačem. Pogotovo ne nakon carskog. I cicanja svaka 2 sata uključujući i noć. Ali da se nisam stigla okupati to je GLUPOST. I stigla sam nakon par tj. i skuhati. A bome i pospremit stan (ok nije velik,50m2,al svejedno).

A uz sve sam se stigla posvetiti djetetu koje u tih prvih 2mj nije zahtjevalo više od presvlačenja i cicanja (karikiram) i to je plačem i pokazala. I voli se voziti u kolicima što smo debelo koristili za bilo kakve šetnje već nalon 3tj.

Bili smo i 2tj na moru (2.5 mj je imala) i bili smo pretrpani za plažu, ali nisam zbog komocije odbila ići na more. A mogla sam.

Isto tako ovo tipkam sa stražnje klupe kombija s malom na cici s kojom smo išli na izlet blizu Zg. I stali smo na parking od Lidla jer je mala tražila jesti i za presvući je. I prilagodili smo se.

Mala je gugutala sretna jer je strašno zanima gdje god se šetamo kroz prirodu.

Nisu sve bebe iste tu se slažem. Ali kad mi neko kaže da se ne stigne "posrati" - na to kažem NE S**I...

[Jaya]

A ti isto pricas gluposti. Ostani sama doma par tjedana sa djetetom koje krece hodati pa da te vidim kak na miru seres

[Ruralna]

profesorka87 kaže:

Oko mene su sve mame koje su od pocetka stizale sve. Tako da je glupo reci da je prica od charmed manje realna nego suprotne price. Meni je to realnije jer ne znam djecu iz okoline koja nisu bila takva da spavaju, jedu i ne traze puno paznje.
Do prvih 6 mjeseci sam dala sve ispite na postdiplomskom..
Tako da sve stvaramo dojmove o vlastitom iskustvu i okolini. Glupo je reci da drugacija isjustva nisu realna ili da je to sumnjivo i sl.
Sad vjerujem da mi s drugim nece biti tako pa cu vidjeti i drugu stranu price

Evo mene stvarno cudi kako stizu sve, kako?

Kako stignes sve i postdiplomski i bebu i sve zgurat u jedan dan?

Ja sam gurala ispite, po kuci bi stigla napravit rucak, sredit ves i hendlat malu i to mi je sasvim dovoljno okupiralo dan da bi jedva stizala, bila neispavana i pod stresom, a jos sam imala na pomoc mamu koja bi mi uletila pomoc ocistit stan, cuvala malu kad bi morala na faks, uletila skuhat rucak kad bi mi doslo u crveno i muza koji je takodjer potegao svoj dio. Istina je da unatoc tome sto im prilicno ok bebu koju bi tesko svrstala u zahtjevnu, prvih par mjeseci nije bilo mogucnosti za puno mrdanja od nje, unatoc tome sto sam je imala kome delegirat


Sent from my XT1068 using Tapatalk

[Jaya]

Ispast ce da zivi s mamom, bakom i tetkom

[charmed84]

Jaya kaže:

Ispast ce da zivi s mamom, bakom i tetkom

Ne živim fala bogu.
A ovdje se priča o novorođenčetu, ne djetetu koje uči hodati

Jbga. Svi smo različiti kao i naše bebe. Moja nije zahtjevna. Nisam ni ja. I ništa mi nije teško. I moja beba ide svud gdje i ja

E i pazi čuda, još imam i kućnog ljubimca. O kojem ja brinem.