Religija vs Znanost

[illegale]

Stribor,

praformula kazes, odnosno sustav aksioma.

pa i ne vidim neki bed da se ateisti bave time. sve sto je podlozno empiriju, podlozno je i ateistima.


Sad jedna stvar koja me je pocela interesirati jest:

Paradox vs. kontradikcija.

Jeli kontradikcija u setu stvari koje percipiramo i prihvacamo odvojiva od paradoxa i ako jest, koliko?

[AxMi-24]

Stribor

Nije li samo znanje dovoljna motivacija da bi se istrazivalo??? A teisti se uglanom boje znanja koliko sam ja do sada skuzio (doduse ovo se odnosi na krsanstvo i sl religije).

Ili poneki probaju skopcat to jedno sa drugim ali onda postane zbilja smijesno.

[Sound&Fury]

Originally posted by Stribor cumez
Ja se nisam referirao na Goedelov teorem. Moje pitanje nije imalo veze sa tvojom redefinicijom postojanja. Ono je vise vezano za motivaciju znanstvenog rada. Nije li za teista interesantnije traziti fundamente jer tako (ukoliko je priroda logicki sustav) moze doci do osnovnih aksioma i tako do onoga sto je "od boga". Nasuprot njemu ateista se mora pomiriti sa time da ce jednom naletjeti na neprobojan zid.

Sto se tice tvoje redefinicije postojanja. Ne nalazim inkonzistenciju, ali nalazim neprakticnost. Ti se moras sloziti sa I.L-om da je ljudsko slijetanje na mjesec upitno. Kako si tome dao svoj zig??? Neke stvari ipak prihvacas na povjerenje inace nemozes funkcionirati

ili grijesim?!?!?

Ne, ne griješiš. Inače sam ja odgovarao Okicama preplavim za ovaj sivi svijet. A Ti si mi prigovorio točno ono što bih i ja prigovorio da sam u ulozi čitatelja svojih črčkarija. Na žalost, trenutno sam tako umoran da nisam u stanju misliti ni o čemu osim o krevetu. Iako znam da sam spremio strategiju protiv ovakvog lukavog bočnog napada, ona je zatrpana duboko u tunelima podsvijesti i trebat će pričekati do jutra kad stižu spasioci. Do tada pozdrav.

P.S. Okice moje, još samo čekam Vašu balu teksta pa da krenem na počinak, ali bojim se da je neću dočekati.

Originally posted by Sound&Fury


P.S. Okice moje, još samo čekam Vašu balu teksta pa da krenem na počinak, ali bojim se da je neću dočekati.

To bu ti taman gotovo kad ti prve zrake sunca obasjaju liceko

Ja sam ti malo prevec ADHD da se skoncentriram samo na jedno

Lijepo pajki

[Faraday]

Originally posted by Ame®icano
Da li znanstvenik moze biti religiozan?

Neko ko je stvarni znanstvenik, ne bi trebao da vjeruje u nesto sto ne moze biti apsolutno dokazano. Ono sto vidi svojim ocima je ono u sto treba da vjeruje. Naravno, to znaci da religija ostaje po strani... ali takodje i evolucija. To znanosti ostavlja prakticno realno gledanje ne stvari.

Medjutim, u svijetu kakav je danas, mozda je moguce da se bude religiozan i znanstvenik u isto vrijeme, jer postoje znanosti koje polaze od toga da je bog poceo ovaj svijet sa jednim velikim bummm, dok postoje i ostali koji se oslanjaju na realne dokaze.

Ne da može - mora. Nije ovo znanost 19. stoljeća, pajdo.

[Stribor cumez]

Pa cuj nisu svi teisti zadrti katolici ili muslimani, a moja primjedba je isla na to da znanstveni teist (a ima ih i to dosta), moze imati jacu motivaciju od ateista. Naime znanje i teizam uopce nisu kontradiktorni. U boga se vjeruje, a do znanja se dolazi radom i razmisljanjem. Znanje je nekakav skup provjelrljivih i primjenjivih tvrdnji, dok je bog uglavnom metafizicki sudac i/ili kreator. Dolaskom do kraja spoznaje, do osnovnih aksioma ateista zeljan znanja zavrsava putovanje, nema prostora nikuda dalje. Teist naprotiv tek sada vidi boga i ima slobodu da krene u istrazivanje boga na temelju aksioma kojima je ovaj stvorio svijet. Neznam jel kuzite sto hocu reci.

Ovo je dosta licno, jer ja sam ateista i sama ideja o mogucem kraju spoznaje u meni budi neku vrstu straha. Nadam se nekom eksperimentu koji ce srusiti pola danasnje fizike, jer mene privlaci kretanje prema cilju vise nego sam cilj.

[Faraday]

Originally posted by Stribor cumez
Pa cuj nisu svi teisti zadrti katolici ili muslimani, a moja primjedba je isla na to da znanstveni teist (a ima ih i to dosta), moze imati jacu motivaciju od ateista. Naime znanje i teizam uopce nisu kontradiktorni. U boga se vjeruje, a do znanja se dolazi radom i razmisljanjem. Znanje je nekakav skup provjelrljivih i primjenjivih tvrdnji, dok je bog uglavnom metafizicki sudac i/ili kreator. Dolaskom do kraja spoznaje, do osnovnih aksioma ateista zeljan znanja zavrsava putovanje, nema prostora nikuda dalje. Teist naprotiv tek sada vidi boga i ima slobodu da krene u istrazivanje boga na temelju aksioma kojima je ovaj stvorio svijet. Neznam jel kuzite sto hocu reci.

Točno. Ali, da makar ponešto poznaješ teorije evolucije, kao što vjerojatno poznaješ postanak svemira i svemirskih tijela, te naravno, račun vjerojatnosti, vjerojatno bi bio barem nešto manje ateist. Uostalom, malo je svjetovnih znanstvenika obrazovana kao malo jači isusovac. Jednostavno zato što ja (efektivno) radim 10 sati 5 dana u tjednu, više manje znanstveno, a ostalo vrijeme ločem, izlazim, igram nogomet, gledam nogomet...i tako u nedogled, a taj isusovac samo čita, uči i napreduje.

Originally posted by Stribor cumez
Ovo je dosta licno, jer ja sam ateista i sama ideja o mogucem kraju spoznaje u meni budi neku vrstu straha. Nadam se nekom eksperimentu koji ce srusiti pola danasnje fizike, jer mene privlaci kretanje prema cilju vise nego sam cilj.

To je općepoznata sintagma s bezbroj inačica. Jedan moj pajdo je jednom rekao da mu je sam proces hvatanja (zavođenja) žemskih daleko važniji od seksa. Ili lovac koji voli sam lov, a ne lovinu. et cetera et cetera et cetera

[skeptik]

Evo da i ja nabacim koju.

Tvrditi da pravi znanstvenik nije religiozan je kao tvrditi da pravi uzgajivac krava ne jede svinjetinu.

Drugim rjecima, treba li pravi znanstvenik primjenjivati znanstvenu metodologiju na SVAKO pitanje na koje naidje u svom privatnom zivotu?
Ne znam da li treba, ali znam da niti jedan znanstvenik to ne cini. Takodjer znam da kada bi to cinio, zivot bi mu postao jako tezak. A znanstvenici su takodjer ljudi, pa imaju i drugih zivotnih potreba osim da uvijek maksimiziraju objektivnost metodologije kojom rjesavaju razlicita zivotna pitanja. Npr. neki znanstvenici imaju potrebu da filozofiraju o odnosu religije i znanosti, a poznato je da filozofiranje nije znanstvena metodologija. S prakticne strane, za neka pitanja znanstvena metodologija naprosto nije najefikasnija. Npr. kako bi bilo kad bi kosarkas koristio znanstvenu metodologiju pri odlucivanju hoce li dodati loptu lijevom beku, desnom beku, centru, ili ce sam pokusati pogoditi kos?

Znanost je nespojiva s religijom koliko i sa npr. sportom. Sportasi cesto tvrde nebuloze kao npr. da lopta dobije ubrzanje kada prevali veci put, pa da je stoga golmanu cesto teze obraniti sut iz vece udaljenosti. Znaci li to da se pravi znanstvenici nebi trebali baviti sportom?

Problemi nastaju jedino kada netko prijedje podrucje primjenjivosti neke ljudske djelatnosti. Npr. kad se religija koristi da se kaze nesto o gibanju nebeskih tijela, ili kada se znanost primjeni na estetiku ili etiku. Naravno, nemam ja nista protiv interdisciplinarnosti. Npr. etika znanosti i sociologija religije su korisne discipline. Takodjer mogu ja kao znanstvenik s punim pravom reci da vjerujem ili ne vjerujem u Boga. Samo moram paziti da to ne napisem u znanstvenom radu.

Inace, ja sam agnostik. Moj agnosticizam pristjece iz mog znanstenog nacina razmisljanja koji cesto primjenjujem i na probleme u kojima to nije uobicajeno. Medjutim, nisam siguran da je to uvijek najbolji pristup. Sto bi rekli - profesionalna deformacija.

[Veuve]

Faraday je spomenuo račun vjerojatnosti.
Za mene je primjena tog računa na događaje u prirodi, matematički dokaz da postoji Bog.

I to baš dokaz, u punom smislu.

Ako vidim neki mozaik, odbacujem svaku mogućnost da su se kamenčići sami posložili.
A priroda je puna "mozaika"; gdje se god okrenemo pronaći ćemo posložene "kamenčiće", i to na svim nivoima, fizikalnom, kemijskom, biološkom, kozmičkom, svejedno.

Što mislite koja je vjerojatnost da će u anorganskoj okolini nastati jedna aminokiselina?
A što sve drugo nakon što je nastala, kolika je dalje vjerojatnost da će se održati i još propagirati?

Kolko muke i vremena i sposobnosti treba da se napiše jedan program.
A taj program je ništa naročito u usporedbi s programom u svakoj stanici najobičnije travke. Tamo je zapisano njeno kompletno funkcioniranje, metabolizam, rast, reprodukcija.

Ja poznajem nekoliko koji su aktivni vjernici i mnogo pasivnih. A evo nekoliko iz znamenitih imena iz povijesti koja mi padaju na pamet:

Gauss - uvjereni kršćanin,
Cauchy - katolički fanatik,
Newton - vrlo religiozan i striktan monoteist, nije priznavao Isusa što je tajio cijeloga života,
Einstein - vidi gore,
Planck - uvjereni kršćanin,
Bose - hinduist.

NA tvoju listu vjernika bih jos dodala i Descartesa, Pascala, Faradaya, John Daltona, Pasteura…zatim Mendela, koji je bio kreacionist i nije priznavao Darwinove ideje..
Malo sam skepticna oko Einsteinove religioznosti…kada su ga pitali da li vjeruje u boga… odgovorio je da vjeruje u Spinozinog boga. To bi ga cinilo panteistom…
Logicki ne postoji razlika izmedju ateizma I panteizma. Negiratii postojanje boga i aplicirati rijec “bog”SVEMU je konceptualno identicno.
Ako ja npr inzistiram da postoji svrchkloptrynjudrkovickop i to pokusam dokazati pokazivajuci na slonove, orhideje, zvijezde, rijeke, knjige etc…tvrdeci kako sva fizicka realnost zajedno formira svrchkloptrynjudrkovickopa… prema tome svrchkloptrynjudrkovickop postoji. Ateisti, koji negiraju boga i panteisti koji identificiraju boga sa SVIM…djele misljenje da nista izvan fizickog svijeta nije stvarno.

Evo kratke liste poznatih agnostika…

Charles Darwin
"I think an Agnostic would be the more correct description of my state of mind. The whole subject [of God] is beyond the scope of man's intellect."

The mystery of the beginning of all things is insoluble by us; and I for one must be content to remain an Agnostic."

Thomas H Huxley (koji je prvi i skovao term agnostic)
Bertrand Russell, Thomas Edison, Voltaire…

Sukob ateizma i agnosticizma, je u temelju sukob empirizma i racionalizma. Empirist-ateist mjeri kvalitetu pojmova iskustvom, a racionalist-agnostik mogućnošću iskustva. Za ateista bog je poput bajke - izmišljotina bez stvarnog temelja, a za agnostika ostvariva, ali nedokazana, a za neke agnostike i nedokazljiva mogućnost.

Vec sam prije napisala kako se ne slazem u toj tvojoj kategorizaciji… ne vidim nista empirijsko u ateizmu nego dogmaticnost istovjetnu ateizmu… Agnosticizam tvrdi da je covjekovo znanje limitirano njegovim iskustvom to je i stav empirizma… ono sto nije iskusio ne moze znati… no to istovremeno ne negira i postojanje istog…

Isto kao sto egzistentnost boga nije evidentna tako ne postoji opservativni surogat po kojem cemo dokazati nepostojanje boga. Zato po meni ateisticka izjava “Bog ne postoji" nosi istu religijsku konotaciju kao teisticka izjava “Bog postoji”!
I teizam i ateizam se podjednako baziraju na pretpostavkama i spekulacijama radije nego na opservaciji.
Agnosticki stav da je postojanje i nepostojanje boga nedokazivo
je baziran na opservaciji da niti ima niti nema dokaza da bog postoji. U nedostatku dokaza s obje strane pogresno je utvrditi da je jedno ili drugo tocno ili pogresno…


I sama sama inace sklonija empirizmu i njegovim post verzijama (logical positivism, pragmatism) radije nego racionalizmu i objektivizmu… pogotovo ovaj zadnji ne podnosim…
I zato necu kritizirati empirizam sluzeci se argumentima racionalista i sumnjati u vjerodostojnot osjetila...

no empirizam nam nudi samo a posteriori knowledge... odgovor do kojeg smo dosli putem iskustva… mi ne mozemo iskusiti sto ce biti nego samo sto je bilo... mi mozemo znati samo ono sto smo iskusili no cak ni prema tom iskustvu ne mozemo tvrditi da ce se isto ponoviti… recimo casa koja padne sa stola se moze razbiti a moze ostati citava, moze se samo malo ostetiti a moze aterirati u isti polozaj u kojem je bila na stolu…
stvarati teorije prema nekom empirijskom paternu...je intelektualna manipulacija indirektnog i direktnog znanja i nase uvjerenje u ocekivani ishod je vise stvar uvjetovanosti nego rezlultat racionalnog razmisljanja…

Kao znanstvenik, morao bih priznati da je postojalo puno teorija koje su se tek naknadno pokazale ispravnim. Ali (moj temeljni prigovor onima koji na taj način brane agnostike): do njih se došlo postupkom indukcije temeljenim na dokazanim teorijama, a ne én block teorijama temeljenim na željama i predrasudama.

Kad smo vec kod indukcije I “dokazanim” teorijama procitaj si “The Problem of Induction” od Karl Poppera, koji je inace ustvrdio u The Logic of Scientific Discovery http://dieoff.org/page126.htm …kako znanstvene hipoteze ne mogu nikada biti potvrdjene kao finalna istina I da su prihvatljive samo ukoliko uspiju opstati unatoc ucestalim pokusajima pobijanja…

Postoji razlog zasto se sve ne moze deduktirati. Kada bi pokusali dokazati istinitost aksioma, recimo u geometriji, morali bi se referirati na prior prepoziciju, no tada bi I nju trebali dokazati referirajuci se na onu prije nje I tako redom ad infinitum…
Konkluzija: ako sve mora biti dokazano izvan svake sumnje, nista ne bi bilo dokazano jer ne bi bilo pocetne tocke… ako ne mozemo poceti, ne mozemo ni zavrsiti…

Svaki sistem bilo u teologiji, znanosti… mora imati pocetnu tocku…koja se uzimaj kao self-evident true... u znanosti su to aksiomi u teologiji je to bog.

Netko će pitati: ali nije li ipak moguće da netko postavi neku nebuloznu teoriju pa da se onda ispostavi njena korektnost? Pa jest, kažem ja, ali tada smo je unaprijed definirali kao nebuloznu u okvirima postojećeg iskustva, a ne kao unaprijed istinitu, sve i da se na koncu pokaže istinitom. A kritičar će opet: da, ali što ako ta osoba tvrdi da ona ZNA da je teorija korektna jer je obdarena nekim višim osjećajem i na koncu se doista pokaže da je ona istinita? Eh, odgovaram ja, blago onda toj osobi (što ne znači da ja nisam obdaren), ali u okvirima mojega skromnog iskustva, ona se vara, a to što je pogodila bješe samo slučaj. I zato sam ja ateist-empirist-subjektivist.

(Ovu zadnju apoziciju niti sam ne volim, ali moram je dodati jer inače gubim na logičkoj utemeljenosti do koje mi je stalo iz sentimentalnih razloga.)

Ne brine mene nekoliko “nebuloznih” teorija koje su se pokazale tocnima… nego njih ogroman broj buloznih ovaj racionalnih koje su se pokazale netocnima…

No jos jedan problem kod empirijske stvarnosti kao metode dokazivanja istine je to sto je podlozna subjektivnim interpretacijama…probaj pronaci konzistentnu informaciju o nekoj trenutnoj politicki nategnutoj problematici.. kao npr globalno zagrijavanje I polucija…

Btw, kaj stvarno nisi obdaren

ne stane sve odjednom...

Argumenti hipernadarenog balavca

Balavac: "Kad ne bih pojam postojanje definirao kao relaciju između subjekta i objekta našao bih se u neprilici da kojekakvu nebulozu moram prihvatiti kao moguću. Recimo, prijatelj mi kaže da je upravo ovdje, desno od mog kompjutera nevidljivo drvo. Ja ga pokušam opipati i ne uspijem pa pitam prijatelja kako to objašnjava? On mi odvrati: ono se ne može opipati. Ja počnem šnjofati u namjeri da ga omirišem, a prijatelj će: ono nema mirisa. Ja načulim uši da čujem šum njegovog lišća, a prijatelj će: ono je bešumno... (prijatelj je isto tako mogao reći da ja ne znam dobro pipati, šnjofati i slušati, ali u svakom slučaju osporava moju sposobnost dokazivanja) Itd... itd... dok se ne umorimo i on i ja. E sad... Kad bih prihvatio onu prvu definiciju pojma "postojati", morao bih reći da tada u svakom trenutku ima smisla reći da prijateljevo drvo POSTOJI samo što se ono, barem u ovom trenu, ne može dokazati. Ali tada bih morao priznati MOGUĆE POSTOJANJE milijuna besmislica koje se svatko u svakom trenutku može dosjetiti. I zato, ja redefiniram primitivan pojam postojanja i nadomještam ga naprednijim koji moje maštovite prijatelje stavlja u grdnu nepriliku kad mi pokušavaju dokazati neku od svojih maštarija."

Tako je balavac postao ateist-empirist-subjektivist.

Sto je za tebe dokaz uopce? Fizicka manifestacija, izgleda???

inace gornji primjer je empirijski validan… no to nije dobra analogija dokazivanja boga… drvo kakvim ga ti kao subjekt percipiras je fizicki objekt cija manifestacija zadovoljava sva tvoja osjetila… I kao takvo se ono nije predocilo tvojim osjetilima na sugestiju tvog frenda da ispred tebe stoji nevidljivo drvo…

Da bi napravio primjer sa bogom prvo bi morao definirati sto ti shvacas pod pojmom “bog”?
Sto je bog, koje su mu karakteristike, pojmas li ga u konceptu kako nam ga tri velike monoteisticke religije predocavaju ili je za tebe bog nesto drugo?
…on po najobicnoj definiciji kao transcedent being nije ni pojmljiv nasoj percepciji…
tako da dokazivati nepostojanje boga empirijski gubi validnost... prema samoj defeniciji boga i empirizma...

I sto nam govori rijec postojati?

Ideja postojanja je ideja bes sadrzaja. Zvijezde postoje no to nam ne govori nista o zvijezdama, matematika postoji no to nas ne uci matematici. Postojanje kao predikat moze biti dodijeljeno svemu no ono nam govori nista o bilo cemu…

Za arheoempiriciste (Hume & co.)pojam opstojnosti bio je objektivna kvaliteta i po tome se nisu razlikovali od racionalista, jedino u njegovom metodološkom vrednovanju.

Pa Hume je poznat kao skeptist subjektivist, Berkeley isto tak… samo je Locke od empirista bio djelom objektivist…

Zamisli da svaki put kad se u nešto uvjeriš, opališ svoj žig na dotičnu stvar. Balavčev sustav je takav da je izjava nekog subjekta o objektu na kojem nema njegovog (balavčevog) žiga vrijedna kao rabljeni toaletni papir.

U neke stvari se mozes uvjeriti… neke mozemo uzeti kao rezervu… no kao sto je Stribor napomenuo da neke stvari ipak prihvacas na povjerenje kao big bang, axioms… a u neke stvari se nikada neces moci uvjeriti koristeci svoja osjetila…
zanima me kako taj tvoj hiper-aktivni balonja stambilja druge apstraktne pojmove kao: ljubav, mrznja, dobro, zlo pa i samu istinu... s obzirom da ne zna kaj je to

Sto se tice svakodnevnog zivota tu sam i sama ateist, no kao "filozof" si ne mogu dopustiti iskljucivost a to ateizam jeste...

Kao sto je to B. Russell rekao... 'What science cannot tell us we cannot know'

Ustvari najvise se volim izjasnavati kao agnostik ateist... bilo da bog postoji ili ne postoji ...ja u njega ne vjerujem ))

[Tommy Gun]

Originally posted by Veuve
Faraday je spomenuo račun vjerojatnosti.
Za mene je primjena tog računa na događaje u prirodi, matematički dokaz da postoji Bog.

Nema više faradaya, pa se javlja njegov alter ego . Nije baš dokaz. To se ne može dokazati, i hvala Bogu da je tako.

Ja pokušavam reći da današnji znanstvenik, koji bi trebao biti kreativan, objektivan, kritičan, sumnjičav, ali i multidisciplinaran, te relativno široke naobrazbe, ni u kojem slučaju ne bi smio isključivati postojanje Boga. Ni u kojem slučaju. A hoće li biti pravi vjernik, hoće li biti kršćanin, budist, muslić ili totemist, to je još uvijek više stvar kućnog odgoja nego vlastitih spoznaja. Zato katolička crkva priznaje da teoretski i ateist može u raj, ako je bio dobar čovjek, nije griješio i tako dalje... a nije vjerovao u Boga, jer su ga tako naučili, recimo, roditelji.

Originally posted by Tommy Gun
Nema više faradaya, pa se javlja njegov alter ego . Nije baš dokaz. To se ne može dokazati, i hvala Bogu da je tako.

Ja pokušavam reći da današnji znanstvenik, koji bi trebao biti kreativan, objektivan, kritičan, sumnjičav, ali i multidisciplinaran, te relativno široke naobrazbe, ni u kojem slučaju ne bi smio isključivati postojanje Boga. Ni u kojem slučaju. A hoće li biti pravi vjernik, hoće li biti kršćanin, budist, muslić ili totemist, to je još uvijek više stvar kućnog odgoja nego vlastitih spoznaja. Zato katolička crkva priznaje da teoretski i ateist može u raj, ako je bio dobar čovjek, nije griješio i tako dalje... a nije vjerovao u Boga, jer su ga tako naučili, recimo, roditelji.

Da pogotovo bi znansttvenik koji vjeruje u boga kao rezultat roditeljske indoktrinacije a ne samovoljne spoznaje... daleko dogurao kao takav...

I kaj me briga kaj katolicka crkva priznaje... kada bi i vjerovala u boga... katolicki bog bi bio zadnji...
I kakav je to "dobar" covjek... tj kako raspoznajes dobrog od loseg?

[adriatic]

Originally posted by Pale Blue Eyes

Već sam prije napisala kako se ne slažem u toj tvojoj kategorizaciji… ne vidim ništa empirijsko u ateizmu nego dogmatičnost istovjetnu teizmu … Agnosticizam tvrdi da je čovjekovo znanje limitirano njegovim iskustvom to je i stav empirizma… ono što nije iskusio ne može znati… no to istovremeno ne negira i postojanje istog…

Isto kao što egzistentnost boga nije evidentna tako ne postoji opservativni surogat po kojem ćemo dokazati nepostojanje boga.

Prvo moram ustvrditi da vrag očito postoji, jer vi već danima vodite divnu filozofijsku raspravu na "ZNANOSTI", a je je uočim tek danas kada je S&F već otišo.

Nadam se da sam te dobro citirao i da je ono "a" bio tipfeler.
Naime moj je stav istovjetan. Dogmatični ateizam nije ništa bolji od dogmatičnog teizma.

Usudio bih se bezobrazno ustvrditi da svatko tko duboko promišlja mogućnosti ljudske (racionalne) spoznaje nužno postaje agnostik. IGNORAMUS ET IGNORABIMUS !

Ateizam je pak čisto praktična stvar i ako od njega pravimo metafiziku (a smatram da je pozitivizam najgora vrsta metafizike ) zaglibit ćemo u dogmatizam, tj postati neprijatelji slobode i istine kao i svi dogmatičari.

[Tommy Gun]

Originally posted by Pale Blue Eyes
Da pogotovo bi znansttvenik koji vjeruje u boga kao rezultat roditeljske indoktrinacije a ne samovoljne spoznaje... daleko dogurao kao takav...

I kaj me briga kaj katolicka crkva priznaje... kada bi i vjerovala u boga... katolicki bog bi bio zadnji...
I kakav je to "dobar" covjek... tj kako raspoznajes dobrog od loseg?

Kažu da je neznanje blagoslov. Ti si zbilja blagoslovljena osoba, Pale, i sigurno ćeš u raj!

Ovaj post citiram u cjelosti i mislim da zaslužuje istaknuto mjesto u antologiji forumske gluposti!

[Veuve]

Originally posted by Tommy Gun
Zato katolička crkva priznaje da teoretski i ateist može u raj...

Tommy, daj mi Boga ti reci zašto bi meni trebalo više značiti što katolička crkva kaže o Bogu ili o odlasku u raj, nego što moja baba kaže o tome?

[kumek]

"Kažu da je neznanje blagoslov. Ti si zbilja blagoslovljena osoba, Pale, i sigurno ćeš u raj!"

Cuj Tommy, bez namjere da budem iciji advokat, pripazi malo na rijecnik i ne shvacaj stavove ljudi osobno. Ovdje na znanosti svi nekako nastojimo (samocenzura) ne biti osobni i vrijedjati. Pogledaj malo postove PBE i vidjet ces da nije osoba kojoj bi se trebalo imputirati neznanje. U suprotnom, i ovaj forum ce se pretvoriti u kokosinjac kao RIF i Politika.

Kumek, to Tommy aka Faraday samo prenosi svoj animozitet s politike...

Tommich, cuj to kaj na politici komuniciramo na jedan vrlo neprijatan nacin inace svojstven politicarima i infantilnim politickim raspravama ... ne implicira da na isti nacin "moramo" komunicirati i na ostalim podforumima...

Opusti se ovdje, ne bum te ugrizla...

[AxMi-24]

Originally posted by Pale Blue Eyes
Da pogotovo bi znansttvenik koji vjeruje u boga kao rezultat roditeljske indoktrinacije a ne samovoljne spoznaje... daleko dogurao kao takav...

I kaj me briga kaj katolicka crkva priznaje... kada bi i vjerovala u boga... katolicki bog bi bio zadnji...
I kakav je to "dobar" covjek... tj kako raspoznajes dobrog od loseg?

Cuj dokazano sa poprilicnom vjerojatnoscu da veliki dio onoga sta jesmo je odgoj i sredina odrastanja. Tako da odrasti u jednoj takvoj sredini koja priznaje boga nemora uopce utjecati na znanstvenika kao takvog.

Ko sto se spomenulo veliki broj velikih znanstvenika je bio religijozan. Pa opet im nije smetalo. A nesto sumnjam da je to bio sam rezultat osobne spoznaje a nimalo odgoja i odrastanja.

Originally posted by Ame®icano
Da li znanstvenik moze biti religiozan?

Neko ko je stvarni znanstvenik, ne bi trebao da vjeruje u nesto sto ne moze biti apsolutno dokazano. Ono sto vidi svojim ocima je ono u sto treba da vjeruje. Naravno, to znaci da religija ostaje po strani... ali takodje i evolucija. To znanosti ostavlja prakticno realno gledanje ne stvari.

Medjutim, u svijetu kakav je danas, mozda je moguce da se bude religiozan i znanstvenik u isto vrijeme, jer postoje znanosti koje polaze od toga da je bog poceo ovaj svijet sa jednim velikim bummm, dok postoje i ostali koji se oslanjaju na realne dokaze.

Da, može, jer religija, vjera, osobna povezanost s Bogom nije stvar intelekta.