Panika sa ženom

[MMovca]

Mozda je djevojka prije tebe prozivjela traumu pa je nesto bilo trigger za regresiju.

No, nije bitno, bitno je da ne stavljas sebe u prvi plan I nađeš osobu ili strucnjaka koja mozda moze pomoci.

Pitaj I na poslu, takticno.

Idite nekamo na odmor.

[KokoLedeni]

Pitat ću i razgovarat ću s njezinom kolegicom s posla s kojom si je dosta dobra i krenut ću od tamo.

[-Animal-]

Pitaj ali mislim da je najbitnije da zeni pokazes da si uz nju. Pokloni joj vise paznje no obicno, pokazi joj da mislis na nju i da primjecujes da nesto nije u redu, ali da je ne zelis ispitivati i daj joj vremena. Zagrli je, ponudi joj da odete nekamo kao sto su ti vec predlozili. Budi fizicki tu za nju. Sto vise razmisljam o ovoj temi sve vise mi se cini da joj je netko nesto ucinio i sad ona na van pokusava nastaviti normalno zivjeti a kuci se nosi s time onako kako zna. Tako da je lako moguce i da kolegicama glumi da je u redu i da je na poslu maksimalno funkcionalna a kod kuce oscilira iz soka u sok.

Moguce je i da privlaci tvoju paznju, da bas zeli da je umiris. U suprotnom vjerojatno ne bi nikad dopustila da ti vidis da ona tako ocito gleda kroz prozor i radi tako zivcane, nervozne stvari koje cesto ukljucuju i tebe i radi ih tebi naocigled. Sigurno joj je potrebna tvoja ljubav i bliskost.

[Niska Grana]

Meni to zvuci kao OKP.
Ja sam naglo "oboljela" od njega i pocelo je slicno kao kod tvoje zene.
Konstantno pranje ruku i vrtenje jedne te iste odjece u perilici su moje glavne kompulzije.
Opsesije i kompulzije se pogorsavaju kad neki vanjski uzrok pojaca razinu anksioznosti. Ne znam koliko ste inace bliski, ali razgovaraj s njom i poradi na tome da se otvori jer ako se radi o OKP-u nece ici bez strucne pomoci.
Ja sam jako bliska s muzem i on mi je puno pomogao i jos uvijek pomaze u svemu oko moje dijagnoze.
Sretno.

[utisana]

Niska Grana kaže:

u nece ici bez strucne pomoci.
Ja sam jako bliska s muzem i on mi je puno pomogao i jos uvijek pomaze u svemu oko moje dijagnoze.


Sretno.

Ljubav je najjaci lijek

[lara79]

Ona se od nečeg skriva , nečega se boji i ne osjeća se sigurno i zaštićeno.

Zato stalno virka kroz prozor pa i po noći. Dakle , nešto iščekuje da će se OPET desiti.

Pranje ruku i odjeće govori da je to nešto bilo "jako prljavo" ..

Nisam psiholog , samo žrtva pokušaja silovanja u svojim dvadesetima.

Srećom , sve je završilo na pokušaju - no prepoznajem ponašanje. Ja sam prvih par dana spavala obučena u fotelji , u dnevnom boravku i svako malo sam išla provjeriti prozor i vrata.

O tuširanju i pranju uopće nemoram ni pisati - jedino sam ja odjeću spalila da me ne podsjeća - no sve moje mi je bilo "prljavo"

Nisam gasila svjetlo noću godinama ...

Ma užas.

Naravno da sam čitavo vrijeme znala da nisam ništa kriva , no vjeruj mi da si nisam mogla oprostiti što sam uopće izašla van iz kuće taj dan jer je sve nekako govorilo da ostanem doma.
Bilo je grozno vrijeme , imala sam osjećaj da ću se razboljeti , prijateljice su javile da sve kasni - ma milion sitnica koje sam primjećivala i u jednom se trenutku pitala i nećkala oko tog izlaska. I ipak izašla.

Taj trenutak me progonio iako je posve iracionalan.

Pa eto ,iako je ovo javno - napisala sam najtraumatičnije iskustvo u životu sa nadom da će ti možda pomoći.

Iskreno , meni je pomoglo vrijeme i uključivanje nazad u društvena zbivanja - dolazak na mjesto gdje se to dogodilo -pa opet ,pa opet ...dok to nije postalo obično mjesto sa ružnim incidentom. A taj pokušaj silovanja je tada prestao biti tragedija i postao " imala sam sreću ".

Tako ga gledam i danas.

Budi uz nju , grli je u noći - glasno zaključavaj vrata , pazi da su zastori navučeni kao da je to tvoja opsesija. Onda neće biti sama u toj agoniji pa se možda odluči "podijeliti " iskustvo sa tobom.
No ako misli da je sama kriva ,ili da bi to narušilo zauvijek vaš odnos - ne računaj na to ...

[tony_bird]

Ovo jeste opsesivno kompulzivni poremecaj (OCD). Kako je i kada nastao, to je pitanje. Preporučujem dobrog psihijatra.

Poslao ja

[-Animal-]

lara79 kaže:

Budi uz nju , grli je u noći - glasno zaključavaj vrata , pazi da su zastori navučeni kao da je to tvoja opsesija. Onda neće biti sama u toj agoniji pa se možda odluči "podijeliti " iskustvo sa tobom.
No ako misli da je sama kriva ,ili da bi to narušilo zauvijek vaš odnos - ne računaj na to ...

Hvala ti sto si ovako javno podijelila svoju pricu, nadam se da ce pomoci nekome tko ovo cita.

Slusaj laru79, iako se iskreno nadam da ovo nije ono sto se dogodilo tvojoj zeni, ipak objasnjava taj strah, nemoj je tjerati psihijatrima nego budi uz nju. Vremena za terapiju ima ako joj je potrebna, njoj si sigurno puno potrebniji ti a ne ladicarenje, jer nesto je uzrokovalo tu prestravljenost koja pak vuce svo ostalo ponasanje.

[My time]

Autore, reci ženi da te brine njeno ponašanje i da želiš s njom ozbiljno razgovarati.
Pa nije malo dijete da joj to ne možeš dokazati.
Ako ne želi uopće razgovarati o tome, reci joj da ćeš onda razgovarati s nekom stručnom osobom.
Sumnjam da joj se desilo nešto tipa silovanje ili sl. Da ju bilo tko proganja, rekla bi ti (ako ste do sada imali normalan odnos).
Kažeš da ona ne bi htjela ići psihijatru. Zašto? Zar je to toliki bauk? Jeste li prije pričali o tome? Pa nisu ludi oni koji idu psihijatru, nego su to ljudi koji su svjesni da imaju problem i žele ga riješiti.
Oni koji ne vide da imaju problem, a ne žele ići - to su već teški slučajevi.
Mislim da se ipak radi o OKP, ali to mora procijeniti stručna osoba.
Nemoj dugo čekati. Razgovaraj s njom ozbiljno, nemoj da opet samo kaže - nije mi ništa, nebitno.

[Daphne Doo]

KokoLedeni kaže:

Pa odnosi nje i njezinih roditelja nisu baš nešto, ne čuju se nešto previše, a i koliko znam, nisu se čuli od kad je ovo počelo.

Meni je ovo upalo u oko. Da nije kod njih zadnji put dozivjela neku traumu? Uvijek mislim da se te stvari desavaju samo na filmu, ali mozda je bila seksualno zlostavljana kao dijete (zato i inace nema neki odnos s njima), a sada se ili ponovilo ili se desilo nesto sto ju je vratilo u to vrijeme.

Nagadam samo... Ali, probaj nabaciti neku anegdotu iz djetinjstva pa vidi kako reagira. Nakon 10 godina ces skuziti po ponasanju ima li tu nekog dima.

[plavi-safir]

Malo cudno da smatras da se nista joj nije se dogodilo,a sam.kazes da se promjenila i da je sablasno...
Po tome cinis gresku,praveci se da nije nista i nijemo gledati kako ona se mjenja..
Ne pomazes joj,znas?
Kao ni time"psihijatar je zadnja opcija"..a sta dodje i kaze da je zbilja imala traumu i da misli da joj psihijatar ,razgovor?
Neces ju valjda odgovarati od toga..
Meni njeno ponasanje djeluje kao da se nesto jako potresno dogodilo,sto ju je izbacilo iz ritma,uplasena je i nesigurna..
Mozda se i srami govoriti o tome,mozda pokusava se sama suociti kako zna..
Morat ces sto prije doprijeti do nje da ti se otvori..

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[skorpionka87]

Ako ju tolko voliš, ne kontam ovo pasivno ponašanje na nešto tako alarmantno..

[avelina]

Da joj nije netko prijetio, pa se boji?

[Joshua]

KokoLedeni kaže:

Šta napraviti?

Pa vrijeme je za posjet liječnika.

[goblena]

Meni opisano najviše sliči na duševni poremećaj i ja bih pokušala osobu ohrabriti da ode liječniku. Anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj, ne znam, nisam stručnjak.

Bez obzira bilo u pitanju to ili neka konkretna trauma zbog prijetnje ili što ja znam, ne vidim što je sramotno u odlasku psihijatru ili psihologu koji mogu pomoći riješiti situaciju. To je otprilike jednako sramotno kao odlazak dermatologu zbog problema s kožom ili ortopedu zbog problema sa zglobom.

Odite privatno ako vas brine da vas ne bi tko vidio u čekaonici i slično.

[-Animal-]

skorpionka87 kaže:

Ako ju tolko voliš, ne kontam ovo pasivno ponašanje na nešto tako alarmantno..

Slazem se.

Podijelila sam ovu temu s dvoje ljudi koje znam i oboje su odmah rekli da im izgleda kao da ju je netko napao. Moram priznati da ne razumijem zasto je autoru stoga to jedna od zadnjih mogucnosti, ili cak nemogucnost. Ako osobu poznajes i volis skoro 10 godina, zasto je prva asocijacija na njen ociti strah i promjenu u ponasanju - da je dusevno bolesna?

Iz ovog razloga ne smijes je tjerati doktorima i to ti nikako ne smije biti nacin na koji ces pokusati prodrijeti do nje. NE RADI se o tome je li sramotno ili nije. Bez obzira je li se nesto dogodilo ili ne, ona je uznemirena, ona ocekuje nekoga/nesto. Ako joj vlastiti muz prilazi na nacin kao da je obolila, a pojma nema o uzroku ponasanja, koje najvise vuce na traumaticno iskustvo, to bi je moglo samo dodatno traumatizirati i slomiti.

Iskreno, sto vise razmisljam o ovome, to mi je manje jasno tvoje ponasanje. Kako u tri tjedna nisi pokusao vise stvari, ako ona panicno gleda kroz prozor nekoliko puta na dan? Sto ti tada radis, citas novine?

[Carpe Diem!!!]

Kako nisu svi ljudi jednako poduzetni u panici tako ne reaguju svi jednako ni na promjene, sokove. Autor je prestrasen i uzasnut. Ispituje teren, pokusava shvatiti sta se desava, dosao je ovdje da pita, da se pokusa informisati. Najlakse je pametovati i osudjivati nekog.

[-Animal-]

Carpe Diem!!! kaže:

Kako nisu svi ljudi jednako poduzetni u panici tako ne reaguju svi jednako ni na promjene, sokove. Autor je prestrasen i uzasnut. Ispituje teren, pokusava shvatiti sta se desava, dosao je ovdje da pita, da se pokusa informisati. Najlakse je pametovati i osudjivati nekog.

OK, tebi cekati tjedne da bi pitao randomse na internetu sto ti je s vlastitom zenom znaci biti malo manje poduzetan a promatranje izbezumljene zene sa strane tri tjedna zvuci sasvim logicno, no moje pitanje i dalje stoji. To sto ti mislis da pametujem i osudjujem, a sto ti ja mogu.

[pozitivax]

skorpionka87 kaže:

Ako ju tolko voliš, ne kontam ovo pasivno ponašanje na nešto tako alarmantno..

Ni meni nije jasno ovakvo pasivno ponašanje a situacija je više nego ozbiljna.

Ovo je malo preozbiljno da bi dala savjet : drži je za ručicu, gledaj u oči i čekaj dok se sama otvori. Teško će to na taj način. Vidiš da ona uopće ne shvaća kako radi čudne stvari mi tu od malo razgovora i čekanja neće biti pomoći.

Ovo je ozbiljan psihološki problem koji zahtjeva stručnu pomoć i savjet. Od pretjeranog pranja ruku i odjeće, do sjedenja uz prozor i paničnog višesatnog virenja kroz zavjesu. To nije samo prolazni emocinalni problem već je neka dublja trauma.
U svakom slučaju trebaš sjesti sa njom i ozbiljno i otvorerno razgovarati, ništa u rukavicama pa makar se ona naljutila. Nema odgovora : nije to ništa, nebitno, blabla. Mirno joj objasni što si primijetio i kako se ponaša, bez osuđivanja.
Njeno nebitno nemoj prihvatiti. Ona čak i ako se povjeri, otkrije nešto traumatično neće to moći riješiti sama (nije do sada) a stvari se samo mogu pogoršati čekanjem.Ti isto njoj ne možeš pomoći u ovom slučaju ali možeš joj olakšati. Razumijevanjem, podrškom i dosljednošću. Priznanjem traume tebi ne znači kako će ona to sama moći srediti i kako bu se sve vratilo u normalu... jer buš ti zatvarao vrata, paliop svjetla i sjedio uz nju.
To neki ne kontaju jer nismo svi isti.
Ona treba stručnu pomoć.
Psihologa ili psihijatara.To je jedino rješenje. Jedino. Ovo zahtjeva profesionalan pristup.
Ni zube si sami ne popravljamo, niti sami radimo ozbiljne operacije pa razmisli o tome.

[-Animal-]

pozitivax kaže:

Ni zube si sami ne popravljamo, niti sami radimo ozbiljne operacije pa razmisli o tome.

Ali ni ne idemo zubaru ako nas boli koljeno.
Neces potencijalnu zrtvu nasilja trpati u auto i voziti kod psihologa pod pretpostavkom da je samo psiholoski, a da prije toga nisi ucinio sve u svojoj moci da saznas sto je posrijedi i priblizis joj se. Plus ne kuzim odakle ti da ona "ne shvaca" sto radi, po svemu napisanom jako je svjesna sto radi i cak ima i neke svoje razloge za to, koje nije bila spremna podijeliti jos/tek tako na upit.