Panika sa ženom

[pozitivax]

-Animal- kaže:

Ali ni ne idemo zubaru ako nas boli koljeno.
Neces potencijalnu zrtvu nasilja trpati u auto i voziti kod psihologa pod pretpostavkom da je samo psiholoski, a da prije toga nisi ucinio sve u svojoj moci da saznas sto je posrijedi i priblizis joj se. Plus ne kuzim odakle ti da ona "ne shvaca" sto radi, po svemu napisanom jako je svjesna sto radi i cak ima i neke svoje razloge za to, koje nije bila spremna podijeliti jos/tek tako na upit.

Daj ne drami, tko piše da ju se treba bilo kam' strpati ili ugurati u auto ?

Svatko ima razloge u tim situacijama ali njeno je ponašanje stvarno previše čudno i odstupa da bi se stavilo pod normalno. Neće se razgovorom riješiti a posebno ne čekanjem.
Naravno trebao bi muž prvo sjesti sa njom, razgovarati otvoreno, biti strpljiv, objasniti neke stvari , pitati je za neke stvari ali neće je milikiti po glavi i čekati da ju prođe. Stalno ignoriranje i ponavljanje nevažno, nebitno na svaki pokušaj razgovora... nije joj očito pomoglo. Ni njoj ni njemu.
Zato kaj su ovo su ozbiljne stvari koje neće same od sebe otići.

Može to skliznuti u razna psihotična stanja ili ona može razviti ozbiljne paranoje.
Nije to sam tak'. Ženi treba pomoći a to može psiholog.

Evo mu par korisnih linkova pa neka pokuša razgovarati tamo sa nekim tko zna kako to odpetljati.
Bilo bi dobro kada bi ona nazvala ali može i on.

http://zenskasoba.hr/centar-za-zrtve...alnog-nasilja/

http://zenskapomocsada.hr/sos-telefon/

Čekanjem se ništa neće riješiti.

[-Animal-]

pozitivax kaže:

Daj ne drami, tko piše da ju se treba bilo kam' nasilno strpati ?

Svatko ima razloge u tim situacijama ali njeno je ponašanje stvarno previše čudno i odstupa da bi se stavilo pod normalno. Neće se razgovorom riješiti a posebno ne čekanjem.
Naravno trebao bi muž prvo sjesti sa njom, razgovarati otvoreno, biti strpljiv, objasniti neke stvari , pitati je za neke stvari ali neće je milikiti po glavi i čekati da ju prođe. Stalno ignoriuranje i ponavljanje nevažno, nebitno nije joj očito pomoglo. Ni njoj ni njemu.
Zato kaj su ovo su ozbiljne stvari koje neće same od sebe otići.
Može to skliznuti u razna psihotična stanja ili ona može razviti ozbiljne paranoje.
Nije to sam tak'. Ženi treba pomoći a to može psiholog.

Alo, covjek je pokusao s njom razgovarati par puta u tri tjedna. Pitao je zasto stoji kraj prozora "nekoliko puta". A od tada je samo gleda kako to u strahu radi vise puta dnevno. Na to dobija savjete poput "voditi doktoru". Po kojoj logici to moze biti svojevoljno ovakvim razvojem dogadjaja? Jesi citala ti uopce topic? Jesi zamislila uopce taj prizor / tok dana?

On nije niti jednom napisao da joj je uopce fizicki pokusao biti blizi no inace. On je pita, ona kaze nebitno i on je pusti. Onda on prica o svom poslu i oboje ignoriraju slona u sobi. "Nije to sam tak'", treba se malo vise potruditi dokuciti o cemu se radi a ne skakati iz krajnosti u krajnost. I onda ja dramim.

Valja procitati post Lare79, to je jedini relevantan post na ovu temu iz kuta zene koja je prosla traumaticno iskustvo. Nitko nije rekao da se ne treba konzultirati sa strucnom osobom (dapace, o tome govorim u svojem prvom postu na ovu temu, pa ne moras meni o tome pamet soliti), ali do toga treba postupcima doci.

[radical change]

KokoLedeni kaže:

Šta napraviti?

Vi ne komunicirate, intimno, osjećajno. Vjerojatno pričate o mnogim stvarima ali ne o vašim intimnim osjećajima, strahovama i dubokim brigama.

Njušim opsesivno-kompulzivni i općeniti strah i nesigurnost. Nešto se desilo što je polupalo lončiće posljednjih nekoliko tjedana. A kako niste intimni (najbolji prijatelji) ne može ti reći što. Može biti bilo što od ljubavnika do sexualnog napostovanja. Dok ti ne kaže nemaš pojma.
Inače to pranje i opsjednutost čistoćom i redom osim što pokazuje da je control freak (nesigurna, anksiozna osoba) može ukazivati i na sexualnu traumu u djetinjstvu ili za života, čest slučaj...

[Maria34]

-Animal- kaže:

Ali ni ne idemo zubaru ako nas boli koljeno.
Neces potencijalnu zrtvu nasilja trpati u auto i voziti kod psihologa pod pretpostavkom da je samo psiholoski, a da prije toga nisi ucinio sve u svojoj moci da saznas sto je posrijedi i priblizis joj se. Plus ne kuzim odakle ti da ona "ne shvaca" sto radi, po svemu napisanom jako je svjesna sto radi i cak ima i neke svoje razloge za to, koje nije bila spremna podijeliti jos/tek tako na upit.

Jer ako je žrtva nasilja, naravno da neće ići psihoterapeutu nego okulistu. To, naime, uopće nema veze s psihom.

[-Animal-]

Maria34 kaže:

Jer ako je žrtva nasilja, naravno da neće ići psihoterapeutu nego okulistu. To, naime, uopće nema veze s psihom.

"pod pretpostavkom da je samo psiholoski, a da prije toga...", citajte ljudi.

[Maria34]

-Animal- kaže:

"pod pretpostavkom da je samo psiholoski, a da prije toga...", citajte ljudi.

Bilo samo psihološki ili ne, možda će prije psiholog izvući to iz nje nego muž.

Tako da ne vidim ništa loše u tome da ode tamo.

[Nica]

On njoj može predložiti stručnu pomoć, ali je ne može natjerati. Mislim da nije dovoljno pitati je što nije u redu, nego bi joj autor trebao objasniti koje promjene vidi i kako one utječu na njega, kako ih doživljava i čega se boji. I sve i ako joj zbilja nije ništa, nije dovoljno da ona to samo kratko kaže, nego mu je potrebna komunikacija o tome jer ju želi shvatiti i pomoći joj. Ako ona odbija bilo kakvu komunikaciju s njim, onda zbilja ne znam što on još može napraviti. Razgovor s nekim tko joj je blizak je isto dobra ideja, možda nije jedini koji je primjetio promjene.

Lara, jako mi je žao zbog onog što ti se desilo.

[-Animal-]

Maria34 kaže:

Bilo samo psihološki ili ne, možda će prije psiholog izvući to iz nje nego muž.

Tako da ne vidim ništa loše u tome da ode tamo.

Nisam nigdje napisala da ja vidim ista lose u tome, no, da se ne ponavljam, ne moze to ici samo tako. I nije isto odvuci nekoga psihijatru naslijepo ili otici terapeutu uz podrsku. Vidovi psiholoske pomoci su razliciti i ovise o okolnostima. U ovakvim situacijama dosta toga ovisi ne samo o uzrocima ponasanja nego i o vrsti brige koju osoba dobija od najbliskijih ljudi. A oboje je vrlo nejasno i klimavo u autorovom slucaju.

[My time]

Autor nije nigdje napisao kako se žena ponaša izvan kuće ili na poslu.
Ako se radi o psihičkoj bolesti sigurno bi i na poslu primjetili nešto čudno.
Imam dojam da njih dvoje nemaju dobru komunikaciju od prije. Posao - kuća, čitanje knjige, tv. Ali čudno je to što su deset godina zajedno i on ne zna kako joj pristupiti i otvoreno reći - čuj draga, ti se stvarno čudno ponašaš i nabrojiti joj o čemu se radi. Ona njega otpili s jednom rječju - nebitno i to je sve. Kakav je to odnos? Kad postoji takav problem, sve karte na stol i ajmo ga rješavati, a ne probleme gurnuti pod tepih.
Autore, prvo razgovaraj s njom i reci joj da nećeš odustati dok ti ne kaže u čemu je problem. Ako ona odbija, onda pokušaj pričati sa onom njenom kolegicom. Uostalom, da li izlazite uopće van na kavu i kako se onda ponaša?
Mi ovdje možemo samo nagađati, ti si taj koji joj može pomoći, prvo razgovorom, a onda dalje što će trebati.

[KokoLedeni]

Vidim da me dosta ljudi krivo shvatilo u vezi nekih stvari pa samo da razjasnim nesporazume i usput ću reći razvoj situacije pošto sam poslušao neke vaše savjete.

Dakle ja nisam protiv psihijatra ni psihologa niti mislim da je sramota ići k njima međutim moja žena tako misli i užasno je protiv toga. S njom sam već davno generalno kroz razgovor o tome saznao da je ona apsolutno protiv toga zato što kaže kako oni kontroliraju pacijente drogama, kljukanjem tableta i sličnim metodama i s tim na umu sam ja ostavio tu opciju kao zadnju jer ne znam kako će pogotovo u ovom stanju reagirati ako joj kažem da bi bilo dobro se obratimo psihijatru ili psihologu. Dapače, da znam da ona nema toliko čvrsto mišljenje protiv toga, naravno da bi to već odavno njoj predložio samo da joj se pomogne.

Šta se tiče druge stvari, razumijem ako su neki dobili dojam da ja samo stojim po strani i da mi nemamo razvijenu komunikaciju no ja nisam želio preopširnu temu napisati pa se tako čini. Ja osim što sam ju tih prvih par puta pitao za svaku od tih stvari i nakon što me je srezala svaki put i odbacila moja pitanja, nisam ja odmah stao. U dosta situacija i preko dana i prije spavanja sam ju lijepo pitao o čemu se radi, zašto se tako ponaša, što ju muči, pitao sam ju i jesam li ja nešto napravio možda i da mi može reći o čemu se radi ali svaki put bi me na isti način srezala, uz to bi bila jako ljuta ako bi ju krenuo ponovno pitati i zato bi ju onda pustio na miru jer joj ne želim stvarati dodatno opterećenje i dodatno ju uzrujavati svojim pitanjima i podpitanjima kad vidim je i bez toga na iglama. Dao sam joj do znanja više puta u ova tri tjedna da sam tu ako želi razgovarat. Mi smo se uvijek jako dobro razumjeli i oduvijek smo imali međusobnog povjerenja, zato mene ovo toliko izbezumljuje jer je totalno drukčije a faktori se u našoj kući nisu mjenjali. Pa i išli smo u kupovine, sve je ok bilo. Ako je netko možda shvatio krivo, nije ona baš cijeli dan takva, ima normalnih dijelova, to je jedan od razloga zašto sam ju pustio da sama razriješi možda.

Netko je još napisao u vezi njenog nerazgovaranja sa svojom familijom. To nije neuobičajeno u cijeloj ovoj priči, bilo je već dosta puta tokom godina da ona tako nije kontaktirala sa svojima po 2-3 tjedna, ko što sam rekao, nisu baš u kontaktu.

U vezi razvoja situacije, razgovarao sam s jednom njezinom kolegicom s posla s kojom si je baš dobra i objasnio joj o čemu se radi, prije toga sam je pitao kako se moja žena ponaša na poslu i jel na poslu neka strka ili nešto, rekla je da je tamo sasvim normalna i također se užasnula kad sam joj rekao više manje sve što me zabrinjava i što se događa. Dogovorili smo se da će ona pričati s njom u ponedjeljak, probati ju navesti da joj se otvori, a ja ću onda ako ona ništa ne sazna sjest s njom u ponedjeljak navečer, obrazložiti joj da se jako brinem i da bi trebali potražiti stručnu pomoć. Strah me te opcije poznavajući nju ali to će biti jedina realna opcija tad. Probao sam ja, pustio sam ju da sama proba sa sobom riješiti stvari, još će sad njezina kolegica pa ću vidjet. Izrazito me nelagoda lovi reć joj da se trebamo obratiti psihijatru ali stvarno nemam šta više.

[My time]

Na osnovu ove tvoje rečenice - kroz razgovor o tome saznao da je ona apsolutno protiv toga zato što kaže kako oni kontroliraju pacijente drogama, kljukanjem tableta i sličnim metodama - dolazim do slijedećeg zaključka:
Tvoja žena se jako protivi odlasku psihijatra. Ne znam koliko poznaješ njenu prošlost tj. djetinjstvo i ranu mladost - možda je imala nekih problema i morala posjećivati psihijatre i koristiti tablete. Možda je u djetinjstvu imala okp koji je držala pod kontrolom s tabletama, a ti to ne znaš.
S obzirom da se okp teško liječi, ona je izgubila povjerenje u liječenje.
Sada joj se okp možda vratio i to ju brine, iako zna o čemu se radi, ali ne želi s tobom razgovarati o tome jer se boji tvoje reakcije na njeno stanje, pa je najlakše odbiti tvoju pomoć. Mnogi ljudi ne žele priznati da su tokom života zatražili pomoć psihijatra.
Ne znam, ali ovo je moje mišljenje. Možda sam u pravu, a možda nisam.

[plavi-safir]

Iskreno se nadam da ce mozda ona uspjeti navesti je da se dovoljno otvori,da saznate razloge sta se dogadja a samim time onda se krene ka trazenju rjesenja..
Iz pozicije nekoga tko je ponasanjem vristao da treba pomoc,ali koja nisam imala hrabrosti je potraziti niti se obratiti nekome u svojoj okolini,zaista je vazno,bar po meni otkriti u cemu je zaista problem,jer cesto zaista bude -kasno i s razornim posljedicama..

[KokoLedeni]

Ok, uzmimo da je istina da je ona imala taj poremećaj u mladosti i da mi nikad nije rekla, tada mi jedna stvar nije jasna u tvojoj tezi. Ako se taj okp tako teško liječi kako ti kažeš, kako je moguće da ona ni jednom u ovih praktički 10 godina nije imala nikakav ispad, nikakve znakove tog poremećaja?

[My time]

KokoLedeni kaže:

Ok, uzmimo da je istina da je ona imala taj poremećaj u mladosti i da mi nikad nije rekla, tada mi jedna stvar nije jasna u tvojoj tezi. Ako se taj okp tako teško liječi kako ti kažeš, kako je moguće da ona ni jednom u ovih praktički 10 godina nije imala nikakav ispad, nikakve znakove tog poremećaja?

OKP se može držati pod kontrolom uz lijekove. Može se smanjiti ili skroz nestati, ali neki triger ga opet može pokrenuti.
To nije psihička bolest, nego poremećaj i čest je kod djece, ali se može produžiti i do zrelih godina.
Čudno mi je to da bi ona sada u zrelim godinama dobila OKP. Zato i kažem da je to možda imala prije i liječila, ali tebi nije htjela reći. Te ritualne radnje ustvari jesu okp. Možda ju je sram da ti prizna da to ima od djetinjstva jer se boji tvoje reakcije. Još i ta situacija s njom obitelji, tko zna o čemu se tu radi? Kažeš da se tako počela ponašati prije 3 tjedna i da od onda ne razgovara sa svojima. Možda je to taj triger koji je ponovo pokrenuo okp.
Ja bi joj na tvom mjestu otvoreno rekla da mi njeno ponašanje liči na okp. Reci joj to onako oprezno, da vidiš njenu reakciju. Nije to ništa strašno, ali se mora liječiti jer te opsesivne misli na kraju preuzimaju kontrolu i može postati jako zabrinjavajuće.
Nadam se da ćeš uspjeti riješiti tu situaciju jer vjerujem da ti nije lako.

[KokoLedeni]

Pa nije od onda razgovarala sa svojima, ali rekao sam da to nije neuobičajeno, nije prvi put da ona toliki period nije razgovarala sa svojima, jednostavno oni nemaju potrebu čut se kroz kraće periode. Masu puta je bilo tako da se ona nije s njima čula ili vidjela po 2-3 tjedna. A to što kažeš za okp, znači da je lječila to prije nego je mene upoznala i 'izlječila', to je moglo nestat na 10 godina i opet se pojaviti? Mi ne vodimo stresan život uopće, zato i jesam toliko zatečen kad ju vidim pod stresom.

[hardy]

KokoLedeni kaže:

Pa nije od onda razgovarala sa svojima, ali rekao sam da to nije neuobičajeno, nije prvi put da ona toliki period nije razgovarala sa svojima, jednostavno oni nemaju potrebu čut se kroz kraće periode. Masu puta je bilo tako da se ona nije s njima čula ili vidjela po 2-3 tjedna. A to što kažeš za okp, znači da je lječila to prije nego je mene upoznala i 'izlječila', to je moglo nestat na 10 godina i opet se pojaviti? Mi ne vodimo stresan život uopće, zato i jesam toliko zatečen kad ju vidim pod stresom.

Provjeri dobro da li postoji netko drugi u njenom zivotu

[SubSV]

harderfaster kaže:

Provjeri dobro da li postoji netko drugi u njenom zivotu

Meni je isto prvi dojam bio da je u pitanju ljubavnik radi kojeg je rastresena ili bivši ljubavnik koji prijeti da će reći mužu radi kojeg gleda da je netko vani.
Al pranje ruku 100 x na dan se baš i ne uklapa u takav scenarij.

[hardy]

SubSV kaže:

Meni je isto prvi dojam bio da je u pitanju ljubavnik radi kojeg je rastresena ili bivši ljubavnik koji prijeti da će reći mužu radi kojeg gleda da je netko vani.
Al pranje ruku 100 x na dan se baš i ne uklapa u takav scenarij.

Pretpostavljam da su stres i krivnja okidac za okp ili sto god je to vec.

[-Animal-]

Mani se teoretiziranja s amaterima po forumu, to te nece dovesti nigdje. Ako te zanima na sto trebas obratiti paznju i nisi siguran kako se nositi s ovom situacijom, idi sam po strucnu pomoc i pitaj i objasni sve sto te zanima, neka te strucna osoba educira. Sa zenom porazgovaraj iskreno, ukljuci osjecaje, nemoj joj nasumicno lijepiti etikete i analizirati simptome, a ne znas ni zasto ni kako. Njezin ocigledni strah kojeg ispoljava (a sam si ga opisao) bi ti trebao biti prioritet. Osim ako taj strah nije nesto projicirano ili si ga umislio, ali mi znamo jos manje od tebe, pa sve ovo nema smisla. Za par stranica postat ce zla drolja ili su je oteli izvanzemaljci.

P.S. jako puno ljudi na balkanu smatra strucnu pomoc za kljukanje tabletama i ispiranje mozga, sto sigurno i je istina u nekim slucajevima, ali nebitno, samo po sebi ne znaci da su imali ikakva iskustva.

[My time]

KokoLedeni kaže:

Pa nije od onda razgovarala sa svojima, ali rekao sam da to nije neuobičajeno, nije prvi put da ona toliki period nije razgovarala sa svojima, jednostavno oni nemaju potrebu čut se kroz kraće periode. Masu puta je bilo tako da se ona nije s njima čula ili vidjela po 2-3 tjedna. A to što kažeš za okp, znači da je lječila to prije nego je mene upoznala i 'izlječila', to je moglo nestat na 10 godina i opet se pojaviti? Mi ne vodimo stresan život uopće, zato i jesam toliko zatečen kad ju vidim pod stresom.

Nisi bio 24 sata na dan s njom u ovih deset godina. Možda je imala blaži oblik okp koji je mogla kontrolirati.
Sada je bio neki okidač i okp se pogoršao. Često pranje ruku i veša koji je čist ne može značiti ništa drugo, a i to stalno gledanje kroz prozor.
Možda je stvarno neki bivši u pitanju, koji joj radi probleme, možda ju prati, pa ti zato ne želi reći.
Kažem ti, mi možemo samo nagađati. Pitaj ju sada, nemoj čekati i reci da si spreman na sve njene odgovore, ali da želiš znati o čemu se radi.
Uostalom, ona bi to od tebe zahtjevala, da si ti promijenio ponašanje.
Od čekanja nema ništa, pitaj ju, pa šta bude.