Natrag   Forum.hr > Društvo > Život u dvoje

Život u dvoje Prizori iz bračnog i izvanbračnog života.
Podforumi: Vjenčanja, Rastave

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.08.2010., 21:54   #461
Quote:
ella100 kaže: Pogledaj post
Ali stojim iza toga da svako nasilje treba prijaviti pa kakva bila da bila policija i krenuti dalje i neodustajati jer sa odustajanjem daješ idiotu samo hrane za dalje.Meni je teško ,sama sam bez igdje ikoga ali držim se svoje prijave,ne diram se u njega ali svaki njegov krivi pokušaj koštaće ga jer se borim za sebe......
Hej ella,
kako je situacija kod tebe... jel se kreten ipak malo primirio kad je vidio kako je u zatvoru ?
Dodagoda is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2010., 22:02   #462
Quote:
Dodagoda kaže: Pogledaj post
Hej ella,
kako je situacija kod tebe... jel se kreten ipak malo primirio kad je vidio kako je u zatvoru ?
Moram reći da je.Odonda sam ga vidjela jedan put u prolazu.Mislim da čak i nije u gradu.Ne zove me uopće i nedira zasad .Hvala Bogu ,sada dokad je to neznam jer ja mu nevjerujem.A sud još malo.Uglavnom u miru sam zasad.
ella100 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2010., 16:47   #463
Quote:
ella100 kaže: Pogledaj post
Moram reći da je.Odonda sam ga vidjela jedan put u prolazu.Mislim da čak i nije u gradu.Ne zove me uopće i nedira zasad .Hvala Bogu ,sada dokad je to neznam jer ja mu nevjerujem.A sud još malo.Uglavnom u miru sam zasad.
Drago mi je , nadam se da će i ostat tako......
Svima koji imate sličnih problema želim da se zauzmete za sebe kao i ella i pokažete gadovima da vam ne mogu slomiti duh i volju.
Dodagoda is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2010., 17:18   #464
Quote:
Lady_Storm kaže: Pogledaj post
..ženo,čitam tvoje postove...ti baš tražiš način kako da ga opravdaš...prvo si kriva ti..pa stara...pa odgoj...ZAPAMTI da nitko nije kriv...ni ti ni stara ni stari ni odgoj...većina nas u životu vidi svašta i doživi svašta pa prosudimo što je loše,a što dobro...ne postanemo bolesni psihopati kao tvoj muž...
..imala sam jednom dok sam bila dosta mlada nasilničku vezu...kažem nasilničku jer se nije dešavalo da tuče samo on mene...mogao je dok ja ne poludim...kad poludim..brate,jesi jači ma nisi luđi...ugl..nemoj se zavaravat da će se popravit...on tebe ne cijeni,ne voli..ma ništa....
Bacio sam pogled na temu, ali ovaj komentar je čisti pogodak. Kratko i jasno, a i potpuno istinito. Sve van toga su samo isprike.


Quote:
shtefy kaže: Pogledaj post
... ne može se očekivati da policija uvijek riješi problem zlostavljane osobe.
Na ovo bih dodao samo da policija NIKADA neće riješiti problem zlostavljane osobe. Mi ćemo doći, ukloniti zlostavljača, odvesti ga na sud, zatražiti zaštitne mjere i sve ostalo, ali žrtva je jedina koja si to može do kraja riješiti. Nebrojeno puta sam vozio zlostavljane žene kući, koje su u postaju došle u papučama, bez ikakvih dokumenata, razbijene i sl. prijaviti zlostavljanje od strane partnera, a po dolasku kući su se predomislile i nisu nas uopće htjele pustiti u stan/kuću. Svaki put sam si dao truda i vremena, ali često (prečesto) uzaludno. Uglavnom, da skratim, odluka je na žrtvi, a svi ostali su tu samo kao pomoć na putu. I nitko to neće učiniti umjesto žrtve.


Quote:
Dodagoda kaže: Pogledaj post
... Svima koji imate sličnih problema želim da se zauzmete za sebe kao i ella i pokažete gadovima da vam ne mogu slomiti duh i volju.
A i to će ih najjače pogoditi.
drot13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2010., 22:23   #465
Hvala vam.
ella100 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 13:12   #466
Osobno nisam žrtva nasilja u obitelji/vezi,no međutim sve češće čujem svađu svojih svojih susjeda,trenutno susjed toliko galami na svoje dijete da je to strašno. I on i žena znaju toliko galamiti na dijete da je to strašno,jer dijete ima 9 godina pa ga prije početka škole valjda tjeraju na ponavljanje gradiva tako mi zvuči,ne znam što bih mogla napraviti kao susjeda,jer kad ih čovjek ovako sretne na ulici vidi sasvim normalnu obitelj.......
Ako sam promašila temu sorrry!
OsicA965 is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 15:03   #467
Quote:
osica96 kaže: Pogledaj post
Osobno nisam žrtva nasilja u obitelji/vezi,no međutim sve češće čujem svađu svojih svojih susjeda,trenutno susjed toliko galami na svoje dijete da je to strašno. I on i žena znaju toliko galamiti na dijete da je to strašno,jer dijete ima 9 godina pa ga prije početka škole valjda tjeraju na ponavljanje gradiva tako mi zvuči,ne znam što bih mogla napraviti kao susjeda,jer kad ih čovjek ovako sretne na ulici vidi sasvim normalnu obitelj.......
Ako sam promašila temu sorrry!
Možeš sa još nekim pokucati na vrata i osramotiti ih i reći:"Oprostite čuli smo strašnu viku da se nije tko ozlijedio?..evo susjedi dolje želi zvati policiju."To će im dati razlog da razmisle zašto urlaju.Svi znamo podići glas ali ako nisi sigurna da je dijete dobro...bolje pokucaj.Nego da dijete strada.Nemoj sama kucati.
pozitivax is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.08.2010., 15:08   #468
Hvala na savjetu.
OsicA965 is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.08.2010., 17:24   #469
Quote:
Angel2 kaže: Pogledaj post
Ako imaš svoju priču slobodno je objavi,ali nije u redu da mene spominješ i kao nemam pojma,kao i sama žrtva nasilja prošla sam taj put kroz sud i ostala sranje kao žrtva,negdje jesam pisala kako su se prema meni ponašali..i to je sramota.Ali usprkos svemu ja sam svoje izvoljevala,sve što sam ovdje pisala,pisala sam iz svoga iskustva,ne rekla-kazala.prema tome nemoj mi skakati u riječ.jer me ne poznaješ i ne znaš kroz šta sam sve prošla..Žao mi je što si i ti to prošao i nitko nije rekao da su samo muškarci nasilnici,nažalost ali su u većini...Svakoj zlostavljanoj ženi ću pokušati pomoći ako želi i neću odustati od toga ma što god ti i neki mislili..Jedan spašeni život je hvalevrijedan pa makar jedan..Ovdje smo da ispričamo svoje priče,pružimo podršku pa ponekad i znamo biti i grubi ali samo s a jednim ciljem,žrtvi otvoriti oči jer jako dobro znam kakav je to pakao i jako dobro znam šta im se sve mota po glavi i kako se osjećaju.Naravno da ćemo žrtvi čestitati kada shvati da je to život koji ima pakao i ka dučini taj mali ali veliki korak prema boljoj budućnosti da čestitati ćemo joj i dati joj svu podršku..Jer vrijeme je da sejavno iznese neke činjenice,neke žene poput mene nisu imale kome se povjeriti,što izs traha,što zbog srama i trpila sam to u sebi..i zato pokušavam svima otvoriti oči i da sagledaju neke stvari makar iz mog iskustva i iz mog gledišta stvari.Mnoge se tek ovdje mogu otvoriti i istresti sve što im je na duši i to je dobar znak...mali korak ali prema boljemu.
Draga moja!
Samo jedan osvrt na ovu temu-
prije svega želim pohvaliti tvoju pomoć koju pružaš zlostavljanim ženama, i ja bih se rado uključila kad stignem.
Ne želim sada iznositi svoju priču, ne želim reći da je strašna
ali isto tako nije ni savršena.
Kada sam pokušala javno na jednoj stranici obraniti žene koje su zlostavljane naišla sam na podrugljivost i nerazumijevanje.
Želim naglasiti da sam prvenstveno stala iza uzornih žena, supruga, majki-
ne kučaka kakvih nedvojbeno ima-
ali-
nikad ne smije postojati razlog, mjesto niti vrijeme da muškarac smije i ima potrebu udarati ženu-
uvijek postoji bolja opcija- razgovor, bračna terapija ili razvod.

U većini slučajeva žena je ta koja ispašta, jer je egzistencijalno vezana uz muža, jer su tu djeca, jer je omalovažavanjem stekla o sebi dojam nesposobne glupače, jer živi u strahu za danas i sutra...
nastavit ću...
hvala..
__________________
-"Život nas je naučio da ljubav ne znači međusobno se gledati, već zajedno gledati u istom smjeru"-
Valerija79 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2010., 02:25   #470
Pročitao sam 150 postova, i ne mogu više.

Vidim da u ogromnoj većini pišu žene, što je i normalno s obzirom na temu.

Pod hitno treba otvoriti temu sa 1000 postova o tome što napraviti
DA DO ZLOSTAVLJANJA NE DOĐE.

Jesmo li spremni na to?

Septembar, ako slučajno ovo pročitaš; ti si kraljica!
trinaest i po is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2010., 12:07   #471
Quote:
Septembar kaže: Pogledaj post
nece, dozivotno ce ti zamjeriti
kao ja svojoj majci!
odrasla sam u diskunkcionalnoj "familiji" i imam posljedice toga (da ne ulazim u detalje)

NAJNAJNAJveci ZLOCIN sto majke ucine svojoj djeci je da ih drze u takvom bolesnom braku "za dobrobit djeteta"
Apsolutna istina. Važno bi bilo moći oprostiti,jer smatram da se samo tako može naprijed. Eto,ja donekle jesam.

Drugi slučaj:
No ako majke i odu iz takvog braka,pa čak dijete imalo oko 2 i po godine,
dešava se to da neka djeca podsvjesno ili svjesno nikad ništa ne zaborave
I opet krive majku za sve.Puna su bijesa i gorčine i pitanje je kako im pomoći onda,kad prođe recimo 15 godina,a tada recimo iz djeteta sve proključa i postane puno bijesa i teške gorčine.
Kako joj pomoći? Bila je kod stručnjaka. malo se smirila,sad opet jedan dan kaže da neće ići,drugi da hoće... Majka ju je dakle oslobodila terora,ali čini se da mala nije zaboravila ništa. I ona je sad ta koja prigovara i dalje majci ili kad je bolje volje daje joj savjete jer ju ipak jako voli.

Quote:
Septembar kaže: Pogledaj post
nije draga, nije druga stvar. to je ista stvar, ne mzoe ona biti sretna ako ti nisi, tvoj bijes, nezadovoljstvo tuga i patnja se i te kako prenose na tvoju i njenu svakiodnevnicu.
sad je ona mala, 3 godine pa ne razumje jos, za 2-5-10g ce biti svjesna svega.

ja sam postala svjesna nesrece mojih roditelja sa 7-8 godina... prosla sam osjetljivi pubertet strepeci od njihovih svadja i placuci utanjajuci u san mrzeci sebe svoj zivot i goropadnog oca, moleci boga da se jedno od nas dvoje ne probudi ujutro. nije on bio fizicki nasilan prema meni, ali psihicki, galame, svadje i konstantno ratno stanje u kuci su me ubili.


majku sam tad percepirala kao jadnu zrtvu tad
, al sad sa ove perspektive (ja sam 40+ i samohrana majka sad) je krivim i ne mogu joj to NIKAD oprositi

nedavno smo opet pricale o tome
kaze ona : "meni je bilo dobro, prestao me tuci i pustao da idem kud hocu"
ah uspjeh, nakon godina i godina torture

pa rekoH, jesi li ti svjesna sta sam JA trpila, sto nisi mene zastitila?
kaze: pa tebe nisam dala tuci, sta ti je falilo

NIJE SVJESNA TJ NE ZELI DA BUDE SVJESNA JEL TO ZNACI NJENA KRIVICA I NESPOSOBNOST, LAKSE JE KRIVITI NJEGA ZA SVE!

ne radjaj drugo dijete i ne odgajaj curicu u nasilnickoj kuci bez paznje i ljubavi!!! to je najgore sto joj mozes

kazes zaposlena si, a on ionako ne placa nista za malu ni sad u braku. idi trazi razvod oi ovrhu place za alimentaciju i bori se za svoje dijete!!!
Potpisujem boldano.Ali kažem, opraštam sve. I to mi je puno pomoglo za krenuti dalje sa svojim životom. Ali da je bilo lako,nije,niti malo!

Quote:
Septembar kaže: Pogledaj post
pa da li zelis da tvoja kci jednog dana bude u takvom braku???
da od tebe nauci da treba trpiti?
sta bi joj rekla da ti ona jednog dana dodje sa modricama i kaze: pa i ti si ih trpila, moram i ja

ja sam susta suprotnost odrastanja u disfunkcionalnoj familiji, imala sam dovoljno pameti da se naucim na njihovim greskama, a ne da i sama budem zrtva lose veze/braka

nikad nikad nikad pa ni tad me nijedno moje musko nije ni jako povuklo za ruku ili nesto, a kamoli sta drugo
alergicna sam i na najblazi oblik tlacenja i potcinjavanja i sjecem u korijenu i pomisao.
a i imam goropadni stav da nikom ne pada na pamet da me se moze tiranisati
i nikad nikad ne bih krivila sebe "da sam sutila to se nebi dogodilo"


i shvati oN se nece popraviti, sve ce biti samo gore
sad se kao ustrucavate svadjati pred malom, za neko vrijeme ce ti svadje i uvrede biti nesto na sta se vise ni ne obazires i neces vise ni znati koliko ste i ti i mala u govnima
I ja sam naučila na njihovim greškama.I izrazito sam alergična na svaki oblik i najmanje agresije prema meni i bježim od toga isti sekund.

Može se stvoriti nova obitelj u kojoj nećeš biti tip "zlostavljani je postao zlostavljač" i ta obitelj može biti jako sretna.

No dodajem,posljedice traumatičnog djetinjstva će se možda kod nekoga u tom "sretnom" braku/vezi kad tad,pokazati na jedan drugi način.

Dakle itekao ima nade(za neke,većinu možda) dakle za neke koji tako možda i ne misle. Ne i za sve zbog gore navedenog.Posljedica...

Ali nemojmo zaboraviti da treba imati i lude sreće i da se puno stvari mora poklopiti.
__________________
"Ne znam koliko bi mi dečko morao biti dobar i pažljiv da mi napiše nedam ,a ja mu dam!" chocolatecookie

Zadnje uređivanje She Devil : 01.09.2010. at 13:16.
She Devil is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2010., 16:17   #472
Vrlo je bitno djeci od malih nogu usaditi sposobnost da se brane u slučaju ako su napadnuti,bilo verbalno bilo fizički.Treba im objasniti da niko nije vredniji od njih pa da,nedaj bože, podnose bilo čije maltretiranje.Isto tako bi im trebalo pokazati da ni sami ne traže vraga,ako baš nije nužno.Tu mislim na oba spola,a ne žensko dite učiti da je ženski usud da trpi i šuti,a muško da može što oće.Ali uzalud bi to bilo pričati,treba to pokazat primjerom,čvrstim stavom i lijepim riječima.Mene su moji tako učili,vjerojatno sam i po prirodi takva,pa nisam imala problema s nasiljem,ako je i bilo pokušaja,riješila bih to,samo tako.Ljudi koji su skloni agresiji i nasilju su uglavnom kukavice,zato im nikad, ama baš nikad ne treba pokazati da ih se bojimo,jer oni porastu kad osjete da se neko boji više od njih,to im je hrana.Kad vide da imate čvrst stav da ne uzmičete,uzmaknut će oni.Vjerujte mi ovo je pravilo sa malo i nimalo iznimaka.Sretno
__________________
Biće kako ja hoću ili neće nikako!
naomi.petric is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.09.2010., 20:31   #473
Da bi se uopće moglo zaustaviti sve češće nasilje nad ženama potrebno je shvatiti njegov uzrok. U našoj vlastitoj zemlji imamo eklatantne primjere mentaliteta gdje se ženu u obitelji, društvenoj zajednici, odmalena uči da udovoljava muškarcima (prvo ocu pa onda partneru), služi im. Ona ne smatra to ničim drugim osim svojom "prirodnom ulogom". Kao suprotnost tome imamo muškarce koji se odgajaju (i to uglavnom čine majke, što konkretno riječima, što primjerom ponašanja) kao poglavare obitelji, "gazde", centre obiteljske moći.
U trenucima kada je muškarac isfrusriran, ne nužno ženinim ponašanjem, smatra da je potpuno normalno izbaciti svoj bijes kroz agresiju prema njoj jer je to i njemu samome "prirodna uloga" naučena oponašanjem vlastitog oca.
Slijedom ovoga što sam izrekla, nisam sklona okrivljavanju nikoga jer je teško okriviti ikoga zbog vlastitog neznanja. Dapače, to je znanje da je tako "normalno". Jer da li su ikada imali mogućnost uvida u drugačije?
Treba veća učinkovitost institucija, bez imalo dvojbi. I promjena određenih zakona (npr. onoga u kojem se prijavljenog zlostavljača odvaja od obitelji i odvodi iz obiteljskog doma, a ne obrnuto). Ali prije svega potrebna je edukacija, koja može trajati i desetljećima, koja svoje efekte može imati tek kod slijedećih generacija koje će biti odgojene u duhu tolerancije različitosti.
 
Odgovori s citatom
Old 01.09.2010., 20:54   #474
Davnooo, jako davno (prije 15 god), bila sam u "nasilničkoj vezi"... kako je netko napisao... tukao je dok ja nisam poludjela, onda sam počela vraćati... rukama, nogama, stolcima, flašama, svime što bi mi došlo pod ruku. Bili smo zajedno 2,5 godine... opravdavala sam ga, njegovu ljubomoru, primala poklone poslije (dokaze ljubavi hahah)... Sve dok se jednom, sasvim slučajno nisam zapitala: Kamo ja to idem? Da li je to stvarno ljubav kakvu ja želim? Nogirala sam ga i nikad više pogledala nazad! Sada, kada se sjetim toga... ne znam zašto sam uopće provela 2,5 godine u njegovoj blizini (poslije prvog puta je trebalo prekinuti)! Takve ljude treba ostaviti odmah, odmah, odmah! Nema razmišljanja, nema.... Nema tu ljubavi! Raskid boli neko vrijeme, ali ako ostanete duže sa njima... nikada nećete vidjeti koliko je život zapravo lijep! Nemojte si to činiti! Ostavite ih ma koliko vas to koštalo emocija, novaca isl., jer dugoročno za vas... ništa ne može biti gore!!!
groznababa is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2010., 00:38   #475
Quote:
naomi.petric kaže: Pogledaj post
Vrlo je bitno djeci od malih nogu usaditi sposobnost da se brane u slučaju ako su napadnuti,bilo verbalno bilo fizički.Treba im objasniti da niko nije vredniji od njih pa da,nedaj bože, podnose bilo čije maltretiranje.Isto tako bi im trebalo pokazati da ni sami ne traže vraga,ako baš nije nužno.Tu mislim na oba spola,a ne žensko dite učiti da je ženski usud da trpi i šuti,a muško da može što oće.Ali uzalud bi to bilo pričati,treba to pokazat primjerom,čvrstim stavom i lijepim riječima.Mene su moji tako učili,vjerojatno sam i po prirodi takva,pa nisam imala problema s nasiljem,ako je i bilo pokušaja,riješila bih to,samo tako.Ljudi koji su skloni agresiji i nasilju su uglavnom kukavice,zato im nikad, ama baš nikad ne treba pokazati da ih se bojimo,jer oni porastu kad osjete da se neko boji više od njih,to im je hrana.Kad vide da imate čvrst stav da ne uzmičete,uzmaknut će oni.Vjerujte mi ovo je pravilo sa malo i nimalo iznimaka.Sretno
Ti nisi bila zlostavljana u djetinjstvu(kao što si i napisala),na tvoju preveliku sreću.Ovo boldano je naravno apsolutna istina.

No kad jesi bio,to je sasvim druga priča.

Često puta se zna pročitati na forumu da ne možete pričati o onome što niste iskusli,mada je ovo forum i svatko ima pravo iznijeti i svoju point of wiev-točku gledišta.I kako bi on u tom slučaju postupio.

Ovdje se piše o nasilničkom ponašanju u brakovima i vezama.

Nastaviću priču tamo gdje sam stala.

Dakle,žena(meni jako bitna u životu) je prošla pakao u djetinjstvu.Kao i ja.
Bile smo i fizički i pshički maltretirane(blago rečeno).

Jedan od rezultata kod obe je bio potpuni nedostatak samopoštovanja i samopouzdanja.

Kod nje je to eskaliralo do krajnih granica.

Privlačio bi je uvijek isti tip muškaraca. Grubijani.

Dva puta radi istu grešku.

Ispočetka joj se pričaju bajke iz "Tisuću i jedne noći",sve do trenutka kad krene zajednički život.

Rađa se i drugo dijete,u drugom braku.

Što je netko tu rekao,takvi muškarci ne znaju biti drugačiji jer ih tome nitko
nije ni naučio. Oba su imala sjebano djetinjstvo.

Prvi je bio extremno razmažen,drugi extremno zlostavljan.

Taj drugi sad traži od nje:
Sofijin izbor.

Ona bježi i odlazi. Opet po drugi put.

Boli ju sve.Duša joj se raspada,jer je mislila da će bar ovo drugo dijete imati oca.
Duša joj se raspada jer ovaj drugi doslovno MRZI njeno prvo dijete i govori joj da je to dijete krivo za njihov neuspjeh.

Boji ga se,ali ne pokazuje i brani se.Na rubu je snage,ali se drži i dalje zbog djece koju obožava.

No čovjek je izrazito moćan u društvu,zemlji(svijetu čak) i može učiniti sve da bude po njegovome. Može čak i ono najgore(ubiti ju),a nitko nikad ne bi saznao,jer bi sve bilo zataškano.

I tako...svjesna da je učinila kardinalne greške u svome životu(kriveći isključivo sebe) ide dalje kako zna i umije.

Što je tu je.
Što će biti biti će.

Nazad nema.
__________________
"Ne znam koliko bi mi dečko morao biti dobar i pažljiv da mi napiše nedam ,a ja mu dam!" chocolatecookie

Zadnje uređivanje She Devil : 02.09.2010. at 00:43.
She Devil is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2010., 01:11   #476
Quote:
groznababa kaže: Pogledaj post
...tukao je dok ja nisam poludjela, onda sam počela vraćati... rukama, nogama, stolcima, flašama, svime što bi mi došlo pod ruku. Bili smo zajedno 2,5 godine... opravdavala sam ga, njegovu ljubomoru, primala poklone poslije (dokaze ljubavi hahah)... Sve dok se jednom, sasvim slučajno nisam zapitala: Kamo ja to idem? Da li je to stvarno ljubav kakvu ja želim? Nogirala sam ga i nikad više pogledala nazad!
Fala Bogu na visini, napokon si shvatila i riješila problem. Mene zanima kako to da toliko dugo treba vama, ženama da to shvatite? Zašto uopće trpite batine?
Svojoj biste kčeri savjetovale da trpi nekoliko godina, desetljeća?

Kako ste ušle u vezu/brak (mrak), tako lijepo i izađete iz njega, a ako treba, zatražite i zaštitu od nadležnih službi.

Što PRIJE to BOLJE.
dtomas is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2010., 01:27   #477
Quote:
dtomas kaže: Pogledaj post
Fala Bogu na visini, napokon si shvatila i riješila problem. Mene zanima kako to da toliko dugo treba vama, ženama da to shvatite? Zašto uopće trpite batine?
Svojoj biste kčeri savjetovale da trpi nekoliko godina, desetljeća?

Kako ste ušle u vezu/brak (mrak), tako lijepo i izađete iz njega, a ako treba, zatražite i zaštitu od nadležnih službi.

Što PRIJE to BOLJE.
Vidiš dtomas... to ima veze sa niskim samopoštovanjem, uz kojega ide strah (od svačega), to ide sa "glupošću", nekom kvazi tolerancijom, i da... navikom... sve se to nekako "potrpa" u ljubav... smiješno!!!! Recimo, ja sam se navikla na agresiju... voljela sam mu vraćati, doslovno! Gadi mi se sve to danas... Bio je stariji, nekako sam ga "poštivala", sve dok jednom nisam skužila da ne samo da ga ne poštujem nego da mi se i gadi! To se dogodilo u jednom danu! Ima to veze sa nekom vrstom... bolesti, ne znam kako bih to nazvala drugačije! Znam samo da iz takvih veza (koje su veliko iskustvo i to ono loše) treba izaći ODMAH! Ne (samo) zbog batina ( samo fizičke komponente) već naglašavam, psihe... van, van, van.. ma štagod da vas držalo unutra!
groznababa is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2010., 11:44   #478
Quote:
groznababa kaže: Pogledaj post
Vidiš dtomas... to ima veze sa niskim samopoštovanjem, uz kojega ide strah (od svačega), to ide sa "glupošću", nekom kvazi tolerancijom, i da... navikom... sve se to nekako "potrpa" u ljubav... smiješno!!!! Recimo, ja sam se navikla na agresiju... voljela sam mu vraćati, doslovno! Gadi mi se sve to danas... Bio je stariji, nekako sam ga "poštivala", sve dok jednom nisam skužila da ne samo da ga ne poštujem nego da mi se i gadi! To se dogodilo u jednom danu! Ima to veze sa nekom vrstom... bolesti, ne znam kako bih to nazvala drugačije! Znam samo da iz takvih veza (koje su veliko iskustvo i to ono loše) treba izaći ODMAH! Ne (samo) zbog batina ( samo fizičke komponente) već naglašavam, psihe... van, van, van.. ma štagod da vas držalo unutra!
Žao mi je zbog iskustva kojeg si imala ali i sretna sam zbog tebe što si se znala iz svega toga izvući.
Međutim, ostajanje žena u nasilničkim odnosima ima još neke psihološke aspekte. Iako nisam psiholog, osim samog odgoja i mentaliteta društva o kojem sam već pisala, vidim da se tu radi i o vlastitoj nesigurnosti i pomankanju samopouzdanja. Njega je jako teško uopće steći ako je mjerilo "uspjeha" isključivo nešto/netko izvanjsko. U ovim slučajevima je otac (pa i majka svojim vlastitim primjerom življenja) jedini sudac. Žena tu izvanjsku kontrolu samo prenosi u vezu ili brak. I, nažalost, u počecima (a ponekad i stalno) žena misli da maltretiranje i zaslužuje jer ona na njegovu brigu odgovara svojom "neuspješnom" ulogom idealne žene. I u drugim slučajevima (otmica djeteta npr.) svjedoci smo emocionalnom zbližavanju sa otmičarem zbog iskrivljenja slike i to nesvjesno zbog psiho-fizičke obrane.
Ako se i uspije realno sagledati stanje, ostaju još jako puno ovisnosti za riješavat.
Imamo onu materijalnu (u društvu gdje žene manje zarađuju od muškaraca i lakše ostaju bez posla ili je uvijek muškarac taj koji materijalno skrbi za obitelj), a institucije još uvijek ništa ne čine da omoguće neovisnost u uvijetima kada je ta ista žena zlostavljana. Vidimo da čak i sigurnim kućama prijeti zatvaranje zbog nedovoljnog financiranja od strane države.
Imamo onu "zaštitničku" prema djeci gdje, zbog usađenih obiteljskih vrijednosti, žene smatraju da djeca nesmiju ostati bez oca, čak i po cijenu da se moraju žrtvovati za njih bivajući maltretirane (tu se opet vraćamo na mentalitet i odgoj), jer samo tako mogu ispuniti izgrađenu sliku sebe kao idealne majke.
Čak i mi, koji nemamo iskustva sa zlostavljanjem u obitelji bilo kao žena bilo kao dijete, trebamo shvatiti da ne govorimo o "tamo nekim sporadičnim slučajevima" već govorimo o našem mentalitetu, svjetskom patrijahatu, gdje je poremećen sustav vrijednosti spram čovjeka kao jedinke. Ja osobno malo mogu očiniti da pomognem svim zlostavljanim ženama osobno. Osim donacijama udrugama ili pojedinim ženama koje poznam osobno.
Ono što mogu učiniti, I MORAM, jeste odgajati vlastitu djecu u duhu tolerancije i uvažavanja različitosti svjesna toga da odgajam budućeg čovjeka koji će nekome biti suprug ili supruga. I najbitnije, roditelj.
 
Odgovori s citatom
Old 02.09.2010., 12:45   #479
Treba pomoći ženi koja pokuša naći izlaz iz nasilnog braka.

Prva stanica je CZSS.
ALI,neću reći ništa novo,oni svoj, posao "odrade" sa što manje angažmana.

Što znači nekoj "slaboj",uništenoj ženi,puno puta bez prihoda,otići tamo i pitati što da radi,kad na mjestu gdje bi prvo trebala dobiti savjet,ne dobije savjet kako da si pomogne barem prvo vrijeme.

Prva stvar-materijalno-živimo od novaca-ako je žena nezaposlena,kako da ode,kada ( iz vlastitog primjera govorim,u tijeku brakorazvodne parnice ostala sam bez posla,srećom imam novi ) nitko ne kaže da imaš pravo na uzdržavanje,što bi olakšalo mnogim ženama odluku za rastavom od nasilnika.

Ja sam bila upoznata sa zakonom,pričala svoju priču u kojoj je bilo puno prpblema od strane bivšeg, i namjerno sam rekla da sam dobila otkaz (moj ex je sve pokupio,radi u poslu koji smo zajedno stvorili prije nego sam odlučila razvesti se,jako dobro zarađuje,alimentacije daje u okviru onoga što mora po zakonu,socijalna radnica sve to dobro zna-radi se o dugogodišnjem braku i jako unosnom poslu).

Pitanje njoj meni bilo je:"I što ćete sada?".

Ja sam znala što ću,i imala sa čime,a što ako to pitanje dobije žena koja očekuje pomoć na mjestu gdje bi ju morala dobiti?
I ne zna sama dalje?

Može se vratiti tamo gdje je bila,po još!!!!!!!

Znači sam početak traženja pomoći nije nimalo ohrabrujući,ponavlja se stalno problem,i malo se digne prašina kada neka žena strada od nasilnika,nakon toga,zatišje.

Na žalost do novog čitanja i zgražanja u Crnoj kronici.
sama45 is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.09.2010., 14:23   #480
Mene žalosti što se uopće prekasno reagira na nasilje. Najčešće ga uočimo kada je netko drugi napadnut, a na sebi si ga istoleriramo. Pod ovim linkom nažalost sada već pokojna mama kaže:
Quote:
"Znate, meni batine i nisu toliki problem. Nekako se navikneš primati udarce svaki dan. Ali kad je pijan, bez ikakva razloga, počeo mlatiti našeg starijeg sina, e to nisam mogla trpjeti. Znao ga je satima mučiti i tući ga jer je prosuo malo hrane ili piškio u gaće. E, to više nisam mogla podnositi"
Nevjerojatna je tolerancija za batine koje primamo! Možda je to način kako se život "štiti" od smrti pa npr. ako te netko otme, moraš "igrati igru" ne bi li preživjela pa se dogodi Stocholmski sindrom. Glavni je problem što je teško pogledati istini u oči: taj neki debil te OTEO! Moraš se osloboditi jer si prije NJEGA bila SLOBODNA osoba koju nitko nije tukao ili... na bilo koji način zlostavljao.

U braku je vrlo slično. Netko te emocijama zarobio, oteo, a onda te ugura još dublje kada dođu djeca i obaveze. Kada krene zlostavljanje, zlostavljana osoba tolerira nasilnika jer misli kako ne postoji izlaz! Ali izlaz postoji i to je bliži što je reakcija na nasilje munjevitija.

Jeste li svojim zlostavljačima ODMAH NAKON PRVOG NAPADA dale na znanje kako zlostavljanje nećete trpiti i zaprijetile napuštanjem?

p.s. Moje iskustvo sa odgojem djece je slijedeće: kada nas dijete pokuša udariti da vidi što i kako ćemo reagirati, ako se nasmijemo (neprimjereno odreagiramo) i ne damo do znanja kako je to NEPRIHVATLJIVO ponašanje, pokušaj udarca prijeći će u udaranje! E, a sada ti nakon godina i godina udaranja pokušaj ispraviti grešku... To je teško! No ako na prvi pokušaj djetetu ukažeš kako to nije dobro i kako se NE SMIJE ponoviti, onda ćemo problemu ODMAH stati na kraj.
dtomas is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:39.