Život u podstanarstvu s djecom

[Fleurdefeu]

Meni je zanimljivo kak danas svi savjetuju točno ovako- nađi posao! Ko da je to danas mačji kašalj.
Ja imam 28 godina, završila sam fax ove jeseni- jer sam zbog trudnoće malo pauzirala i eto, oduljilo se. Imam malo iskustva rada kao student, što nitko ne priznaje, i sad mi je pala i zadnja nada u vodu raditi za 1600kn jer vlada nema novaca za to. I da imam dijete pa sam nepoželjan radnik.
A godine idu.

I ja sanjam o troje djece...
Ali trenutno sam u kalkulacijama. Želim se zaposliti, kako bih svom djetetu osigurala pristojan život jer od jedne plaće sad možemo, ali treba misliti i na kasnije. A posla nema, premda dnevno pošaljem i do 20 molbi. I kad se zaposlim, moram barem godinu, dvije raditi ako želim barem i minimalnu šansu da ću se nakon porodiljnog imati kud vratiti. Znači neke tri godine sigurno ništa od trudnoće- a tad će razlika zmeđu djece biti nekih 6 godina... A ako sad ostanem trudna, odradim pola porodiljnog, možda se situacija na tržištu popravi pa za kojih godinu i pol laške nađem posao... ili još teže nego sad...

Poanta je- nemojte planirati. Život je pretežak, prenepredvidiv. Možete imati savršene uvjete danas, a sutra tko zna. Možete odgoditi svoje snove pa se dogodi da vas zezne priroda. Ili kao ja imate poželjno zanimanje do trenutka do kojeg se baš vi morate zaposliti, pa odjednom postanete suficitarni.

Naravno, ako nemate baš nikakvih uvjeta, nemojte, ali ako imate dovoljno da nitko ne gladuje i da ste sami sretni, go for it.

[frupy]

SummerNight kaže:

nemam pojma, iako nekad treba zacepiti nos i skociti, ja sam osoba koja ce prije skoka izmjeriti dubinu vode, onda visinu s koje skacem, preracunati da li je to dovoljno, baciti si dole luftic da se imam za sta uhvatiti kad izronim i zamoliti nekog da gleda da li sam izronila.

Jbt, nakon toliko kontempliranja jel uopce ikad skocis?

[mari1605]

Po nekima ovdje ljudi koji nemaju neku karijeru pred sobom, koji "nisu perspektivni", nemaju bogate starce koji su im riješili stambeno pitanje i ne znam što još, koji rade za malu plaćicu, ... you name it, ne bi trebali ići uoće na dijete?!
Čudno samo da upravo takvi imaju po jedno dijete (ili nijedno), a -uvjetno rečeno- siromašni ljudi se odlučuju na više djece.

Teško je danas kalkulirati, danas jesi-sutra nisi, imaš super posao, ok, jesi li siguran da ćeš ga imati sljedećih 10 godina? Mislim da to rijetki mogu reći. Ako imaš iole dobre uvjete, zašto ne ići na dijete?

Moje iskustvo- kad smo se odlučili na dijete, prije par god., nije sve bilo bajno, muž je radio, posao nesiguran, ja na pola radnog vremena. Došao maleni, sve nam se počelo na pozitivno okretati MM se zaposlio u dobroj firmi, ima puno bolju plaću, ja našla novi posao...
Ne kaže se bezveze, dijete je prije svega BLAGOSLOV!

[SummerNight]

frupy kaže:

Jbt, nakon toliko kontempliranja jel uopce ikad skocis?

skocim, kako ne. s minimaliziranom mogucnosti lomljenja vrata.

[frupy]

SummerNight kaže:

skocim, kako ne. s minimaliziranom mogucnosti lomljenja vrata.

Dobro, to je tvoj kut gledanja. Iako, svejedno uvijek mozes slomiti vrat, tako da si u konacnici bezveze kalkulirala.

Ja na to gledam kao na beskonacno i pretjerano kompliciranje zivota i kad treba i kad ne treba.
I definitivno mi se uvijek u zivotu pokazala istinita ona No risk no gain.

Nisam tip okorjelog ziherasa.
Boooooring.

[SummerNight]

naravno da mozes slomiti vrat, ali ja cu radije sjediti u kolicima znajuci da sam napravila sve da do toga ne dodje nego da sma se nalila i isla skakati s mosta.
ne znam, ja ne mogu shvatiti tu zurbu, 22 godine, nema posla, i bas hitno sad mora dijete
zbroji se, stani na noge, prozivi zivota nesto pa imaj dijete

[frupy]

SummerNight kaže:

ne znam, ja ne mogu shvatiti tu zurbu, 22 godine, nema posla, i bas hitno sad mora dijete
zbroji se, stani na noge, prozivi zivota nesto pa imaj dijete

Naravno da ne mozes shvatiti zurbu kad nisi na mjestu te cure.

Sto joj uopce garantira da ce u sljedecih 10 godina "stati na noge", cak i da se doskoluje i pocne traziti posao?

Mozda ce joj samo vrijeme prozujati, materijalno ce ostati na istom, a jedino sto ce biti drugacije je da ce ona imati 32 godine, a muz 42.
I sto ce imati od zivota?

Znam i previse ljudi s, kao, trazenom strukom koji godinama traze (stalan)posao i rjesenje se ne nazire, a nemaju ni nikakvih izgleda da se izvuku iz podstanarstva.
I tako ti prodje pol zivota, di si bio, sto si radio... Nigdje, nista. Tu si gdje si bio i pred 10 godina.

[Francesca]

BBC drama kaže:

Ja ne znam zašto si se ti uopće odlučila na dijete. Šta ako se tebi šta dogodi, dijete ostaje siroče. Kako će suprug bez supruge, a dijete bez majke. Možda se i oženi pa ti dijete dobije zlu maćehu. Bezveze misliti unaprijed koje se sve zlo može dogoditi, zašto ne misliti na lijepe stvari.

Ko kaže da autorica ove teme neće raditi. Trenutno ne radi (nije lako naći posao, pogotovo ako si izvan Zagreba) ali to nije za cijeli život.
Po tvom svi koji ne rade ne bi trebali ni imati dijete.
Šta je sa mladim ženama koje rade, mogu sutra ostati bez posla, smiju li one planirati dijete? Šta je sa majkama koje su po Konzumima, male plaće, radno vrijeme očajno. kako je njima? Nema bolovanja, vrtići (bar u Splitu) nisu ispod 400 kn. Kad sve oduzmeš ne zarađuju dovoljno, a obitelj cijela pati. Eto one su zaposlene pa opet to nije to.

I samo još da napomenem kako se cijelo vrijeme provlači da je autorica premlada, za mene nije. Neka sada odluči ići na dijete, ko zna koliko će joj trebati da zatrudni (ne mora sve ići idealno), onda trudnoća 9 mjeseci i nakupe se mjeseci, godina, dvi.

A gle, mozda sam takva jer me zivot na pragu 30-tih jako lijepo osamario: ne nisam se planirala udat pa rastajat ali to se desilo
Nije lijepo islustvo iako je sve poprilicno brzo i bezbolno proslo, mislim rastava i sve oko rastave

Da, naravno da moze moje djete ostat i bez majke, ili bez oca ili bez oboje (sjetimo se one obitelji od nedavno gdje su u kratkmo roku umrla oba roditelja)
Htjeli vi to ili ne, to je realnost

[BBC drama]

Francesca kaže:

A gle, mozda sam takva jer me zivot na pragu 30-tih jako lijepo osamario: ne nisam se planirala udat pa rastajat ali to se desilo
Nije lijepo islustvo iako je sve poprilicno brzo i bezbolno proslo, mislim rastava i sve oko rastave

Da, naravno da moze moje djete ostat i bez majke, ili bez oca ili bez oboje (sjetimo se one obitelji od nedavno gdje su u kratkmo roku umrla oba roditelja)
Htjeli vi to ili ne, to je realnost

Neće tvoje dijete ostat bez oca i majke, ali se trebaš malo više opustiti i ne misliti baš tako extremno. Rekla bi da je tu umiješana pomalo i anksioznost, nije se za čuditi zbog svega što si prošla.
Zato je moje mišljenje da je za djecu bolje kada su roditelji mlađi. Stariji roditelji (ni ja nisam baš mlada rodila) su mnogo opterećeniji po pitanju zdravlja, egzistencije, itd..

[Francesca]

BBC drama kaže:

Neće tvoje dijete ostat bez oca i majke, ali se trebaš malo više opustiti i ne misliti baš tako extremno. Rekla bi da je tu umiješana pomalo i anksioznost, nije se za čuditi zbog svega što si prošla.
Zato je moje mišljenje da je za djecu bolje kada su roditelji mlađi. Stariji roditelji (ni ja nisam baš mlada rodila) su mnogo opterećeniji po pitanju zdravlja, egzistencije, itd..

Istina, i ja bi voljela da sam rodila sa 30-tak a ne sa 37
Bilo bi mi fizicki lakse, vjerovatno ne bih dobila sindrom karpalnog tunela, ne bi me kocila kicma a i mozda bi zmajek dobio seku
Al sa 22 zaista ne bih voljela da sam rodila, niti bilo kolko prije 30

Sad svi vjerovatno razmisljaju da ja strepim ujutro kad idem na posao i da me strah sjesti u auto jer me ceka sudar na prvom semaforu
Zaista nije tako i zaista jesam u puno stvari opustena i uzivam u zivotu maksimalno, ali kad je rijec o planiranom dovodenju djece na svijet ne razmisljajuci o buducnosti i sa motom: lako cemo ili dat ce bog - tu sam malo

[Twinmama]

moj je savjet da ako imate ikakve uvijete da imate dijete - imajte dijete: podstanari ste ali hrpa ljudi su podstanari tako da to nije izgovor za ne imat dijete, ako ok živite sa jednom plaćom dijete ionako najviše košta kad krene u školu dok je malo - košta ali ne toliko pogotovo ako ćeš dojiti, robicu i svu opremu budete dobili, s mesom i povrćem vas opskrbljuju starci, a dok dijete/djeca krenu u šklolu, em ćete otplatiti kredit, em ćeš se možda i zaposliti.....
nije sve tako crno i mislim da uvijeta imate dovoljno za dijete.....jel ako čekaš idealne uvijete ostarit ćeš dok dočekaš.....
zato ako vam je silna želja GO, GO, GO


mm i ja samo imali idealne uvjete (on stalan posao u dobroj firmi, ja posao - doduše na određeno) dobili djecu pa vidiš kako se sve izokrenulo (u toj istoj firmi mm je nakon 8 god na ugovoru od mjeseca do mjeseca - firma otišla u stečaj, ja sam na ugovorima od po godinu dana, 2 kredita, rate za njegovu školu) i opet - nije nam loše - nađe se love i za more i za izlete i za odjeću i za obuću.....

po nekima bi djecu sad valjda trebala dati na usvajanje jer mm-u visi posao, ja neznam hoće li mi u 9mj opet produžiti ugovor......trenutno mislim da ste u boljoj poziciji nego ja

[TIT]

Kao i dosta puta do sada mogu reći - za ovakve stvari se odgovor ne traži na forumu.
Uvijek će se naći primjera "za" i "protiv", tako da se na kraju treba sam odlučiti a ne pitati druge.

Što se primjera tiče:

Primjer 1.
Frendovi zajedno od faksa, oboje oko 20 godina. Odmah govore da će se oženiti čim završe. Ali nikako da završe. Sa 25 se ipak odlučuju oženiti , a diploma kad dođe-dođe. Djeca? Ne dok se ne zaposle. Pa opet čekaju par godina. Onda kažu - ma idemo mi na dijete pa što bude. Ali djeteta nema. Zaposlili se oboje, kupili stan, djeteta i dalje nema. Sa 33 - konačno dolazi dijete. Sreća najveća, sve se posložilo. Do 42 dolazi još troje djece, ali i kriza, problemi sa zdravljem, živci u banani i sl.
Primjer 2.
Sretnem u parku ženu, šeće s curicom od 2 godine. Ona krene pričati o svom sinu koji je srednjoškolac. O-ho! Ona kaže - ma nije to niš, kći mi je na faksu. Ja blenem jer mi žena izgleda kao da ma 35 godina. Ona se smije - kaže sa 22 sam rodila kćer, sa 24 sina, a onda smo si sa 42 ponovo zaželjeli dijete i evo je.
PRimjer 3.
Moj kolega. Oženio se s 32 godine i dobio 4 djece. Živio od danas do sutra s kreditima, i stalno tvrdio da su mu djeca uvijek donijela sreću i da kad god bi mu se rodilo dijete, otvorio bi se neki novi posao, ili bi mu kapnula neka lova.

Da sam ja sa 22 dobila dijete to bi bila katastrofa. Netko drugi ne bi.

[nuklea500]

Ali nisu problem godine ni podstanarstvo ni nezaposlenost ni kredit ni manjak ambicija i truda, vec sve zajedno.

[kajpa]

BBC drama kaže:

Ne vidim razlog za ne ići na dijete. To što si mlada i spremna na roditeljstvo je za mene plus. Puno je lakše imati prvo dijete sa 22 nego sa 30-tak i kusur godina. Mlada si, puna snage, zdravija, bezbrižnija oko zdravlja i odgoja djeteta. Također su ti i roditelji mlađi pa će lakše i uskočit pomoć ako treba.
Da se sada zaposliš, ko kaže da te "gazda" ne bi otpustio kad dozna za trudnoću. Nikada neće biti idealna situacija za imati dijete, uvijek nešto fali (novci, stan, posao). Ako imaš novac, stan, onda u većini slučajeva imaš i godine tako da ja ne znam postoji li uopće idealno vrijeme za roditeljstvo.
Da si u ovom trenu zaposlena i zatrudniš, gdje bi sa djetetom (mislim na čuvanje), rijetki su privatnici koji bi ti tolerirali bolovanja, odlaženja kući odmah nakon radnog vremena , a njima je "hitno" i treba još ostati.
To što je sada kriza ne znači da će ona trajati vječno. Za 5 godina se može dosta toga promijeniti.
U međuvremenu možeš uživati s svojim djetetom (djecom). Djeca rastu, biti će veći i možeš se u budućnosti kada se ukaže prilika i zaposliti.

Ovo je realno napisano.
Nije da bas nema nikavih prihoda i da ulijecu u nesto sasvim ludo. Placa, fus, pomoc roditelja...i ocekivanje povecanja prihoda za koju godinu.
Po meni dovoljno za ici na dijete. Dok je dijete malo ...mama uz njega, ne treba puno novaca, a do skole ce se situacija (valjda) i popraviti.
Cekati? Sto tocno? Zaposlenje, stan, blagostanje...da, nije lose, ali to moze cekati do kraja zivota. A neki ljudi ipak ostaju na malim placama, nesigurnim poslovima...i odgoje dijete/djecu.

Twinmama kaže:

mm ima plaću 4000kn, ja imam plaću 4500kn, imamo kredit od 2500kn, kredit od 1300kn, mjesečno za zajedničke režije(živimo u ISTOM kućanstvu sa njegovim roditeljima) odvajamo 1200kn + posebne režije (vrtić + mobiteli + tenis klincima i zbor = 800kn) ostane nam 3700 mjesečo kad sve ovo poplaćamo.....i imamo 2 djece (blizance 4 god).....
jedan tjedan svekiji kupuju špeceraj jedan tjedan mi.... i preživimo i još uspijemo uštediti i klincima priuštimo igračke i to kvalitetne i proslave rođendana u igraonici.... odemo i u kino, i na izlete i u mc donalds i na more......i ne - nemamo pravo na dd i od njihove prve do treće god moja primanja su bila 1600kn(ali eto nismo onda imali kredita, vrtić, tenis i zbor).... i opet smo se snašli i za more i za kino i za rođendane i za izlete.......

Matematika?
4000 + 4500 = 8500
2500 + 1300 + 1200 + 800 = 5800
8500 - 5800 = 2700

sad kad ovo čitam i sama se pitam kako
ali može se..... sebi i mužu 3-4 puta godišnje kupim komad odjeće/obuće (fala bogu pa mi više ne rastemo )

I ja se pitam. Sa 2700 cetveroclana obitelj uspijeva i ustedjeti, ima za kvalitene igracke, proslave, kino, izlete, more, tenis, zbor...
Fakat ste carobnjaci.

frupy kaže:

Naravno da ne mozes shvatiti zurbu kad nisi na mjestu te cure.

Sto joj uopce garantira da ce u sljedecih 10 godina "stati na noge", cak i da se doskoluje i pocne traziti posao?

Tocno...moze se truditi sljedecih 5-10 godina i na kraju opet raditi "u Konzumu"...jer netko mora i to i ne mogu svi postici bolje.
Moze naci posao...cak mozda i dobar, na odredjeno...nikad za stalno, moze dobiti otkaz...moze i ne dobiti posao bas zato jer nema djece...
A ako za 6 godina bude imala dijete od 5, bolju financijsku situaciju, mozda uspije i naci posao....mozda i bolji, a mozda i lakse.

Mozda ce joj samo vrijeme prozujati, materijalno ce ostati na istom, a jedino sto ce biti drugacije je da ce ona imati 32 godine, a muz 42.
I sto ce imati od zivota?

Slazem se s tobom. Ne treba bas bezglavo uletavati u tako neke stvari. Ali ne treba ni previse filozofirati. Vecina nema sve ono sto (tada) misli da bi trebalo imati prije nego li se ide na dijete. Ili posao, ili stan, ili godine, ili podrsku, ili nesto deseto...
I onda dodju godine...i dalje nemas sve to...ali ni dijete.
A ako dijete imas, naci ces i nacina da bude sito i obuceno. Naravno..i vise od toga, to je samo fraza.

Znam i previse ljudi s, kao, trazenom strukom koji godinama traze (stalan)posao i rjesenje se ne nazire, a nemaju ni nikakvih izgleda da se izvuku iz podstanarstva.
I tako ti prodje pol zivota, di si bio, sto si radio... Nigdje, nista. Tu si gdje si bio i pred 10 godina.

Bas tak.
A dijete kroz tih 10 godina...puno znaci. I imas klipana velikog, umjesto jedno veliko - nista.

TIT kaže:

Kao i dosta puta do sada mogu reći - za ovakve stvari se odgovor ne traži na forumu.
Uvijek će se naći primjera "za" i "protiv", tako da se na kraju treba sam odlučiti a ne pitati druge.

Slazem se.
Ali i ne...jer eto mi se nismo sami odlucili, nagovorio nas jedan lik. (pod utjecajem alkohola) Nije da smo pitali, sam se ponudio udijeliti savjet.
Shvatili smo da mudro zbori..iduci mjesec zatrudnili ....i nikada nam nije bilo zao.

[kajpa]

SummerNight kaže:

nemam pojma, iako nekad treba zacepiti nos i skociti, ja sam osoba koja ce prije skoka izmjeriti dubinu vode, onda visinu s koje skacem, preracunati da li je to dovoljno, baciti si dole luftic da se imam za sta uhvatiti kad izronim i zamoliti nekog da gleda da li sam izronila.

U biti i ja sam ziheras i voljela bih kao i ti sve premjeriti i osigurati se. U vecini slucajeva bih i napravila tako.
No, najvjerojatnije bih odustala od skakanja...mogu i bez skakanja u vodu sa visine. Mozda ce mi biti zao sto se nisam usudila, ali ...nema veze.
Alli kad je dijete u pitanju...obzirom da odustajanje ne dolazi u obzir, radje bih se odlucila i u losim uvjetima, nego se uvjeravala da trebam prvo sve posloziti ...a u sebi znam da je to skoro pa neizvedivo i nisam optimisticna po tom pitanju da ce za 5 ili 10 godina biti puno bolje.
Ako je situacija bas sasvim crna, pricekati...pokusati promijeniti...
Ako postoji optimizam i realne sanse za znatnim promjenama, mozda nije lose odgoditi malo.
Ako nema optimizma niti je perspektiva ruzicasta...pa se cini da ni za par godina ne bi bilo puno bolje...mislim da je, iako zvuci mozda neozbiljno, ipak bolje ici na dijete. Ako se ima uvjeta bar donekle. A cini mi se da oni imaju...i da ocekuju poboljsanje, sto je bolji temelj za pocetak, nego da ocekuju pogorsanje. (koje moze biti prisutno i za 5 i za 10 godina)
Sto se tice godina, da mozda je malo mlada (ovisi i koliko su skupa)....ali nije sve u brojkama, nismo svi isti sa 22, pa ne znam... Ja bih radi godina mozda pricekala jos 1-2 godine....ali ako sada tek razmisljaju dok rodi imat ce 24 ili vise, sto je ok.

[Tatjana3333]

I meni se već jedno vrijeme vrti mala beba po glavi...Situacija u državi je u banani..Svako malo čujem ovaj ne radi, ovaj je dobio otkaz, ovom je firma propala...Ja sam sa dečkom u vezi 6 godina..od toga godinu i pol živimo skupa..nismo podstanari ali smo u stanu od njegove sestre u kojem ne mislimo ostati....znaći plaćamo samo režije od 1300 kn..Ja sam stalno zaposlena i imam plaću od 4000 kn, dok moj dečko ne radi, tj. radi na crno al eto..već 4. mjesec nije dobio plaću...niti ne računamo na njegovu plaću...Imam jaku želju postati majku, ali smatram da mi financijske mogučnosti to nedopuštaju..Nisam osoba koja riskira, ide glavom kroz zid...Oduvijek sam željela da imam barem dvoje djece, ali koliko vidim bit ću sretna i ako imam jedno pa makar sa 40 godina...(sada sam u 26-oj:P) ali kako sve ide puževim korakom lako moguće da se i to dogodi..Zadnja opcija je da dragi ide raditi van..barem na dvije godine...da nam ostane malo ušteđevine jer sa ovom mojoj plaćom ne uspijemo štediti ni 100 kn...Mišljenja sam da najbolje prolaze oni koji ne razmišljaju toliko, ali eto...imat ću dijete tek kada imam neku čvrstu "podlogu" iza sebe..pa i kako sam napisala makar i sa 40 godina

[mari1605]

ja znam hrpu mama koje ne rade, a imaju dijete, čak i više, a muž "obični radnik"... Ljudi se snalaze, ne vidim da djeci išta fali

Sigurno da čovjek "mirnije spava" ako ima još neku ušteđevinu sa strane, svoj stan, dobar posao...ali budimo realni, prosjek današnjeg (mlađeg) Hrvata daleko je od tog....

[mari1605]

Tatjana3333 kaže:

I meni se već jedno vrijeme vrti mala beba po glavi...Situacija u državi je u banani..Svako malo čujem ovaj ne radi, ovaj je dobio otkaz, ovom je firma propala...Ja sam sa dečkom u vezi 6 godina..od toga godinu i pol živimo skupa..nismo podstanari ali smo u stanu od njegove sestre u kojem ne mislimo ostati....znaći plaćamo samo režije od 1300 kn..Ja sam stalno zaposlena i imam plaću od 4000 kn, dok moj dečko ne radi, tj. radi na crno al eto..već 4. mjesec nije dobio plaću...niti ne računamo na njegovu plaću...Imam jaku želju postati majku, ali smatram da mi financijske mogučnosti to nedopuštaju..Nisam osoba koja riskira, ide glavom kroz zid...Oduvijek sam željela da imam barem dvoje djece, ali koliko vidim bit ću sretna i ako imam jedno pa makar sa 40 godina...(sada sam u 26-oj:P) ali kako sve ide puževim korakom lako moguće da se i to dogodi..Zadnja opcija je da dragi ide raditi van..barem na dvije godine...da nam ostane malo ušteđevine jer sa ovom mojoj plaćom ne uspijemo štediti ni 100 kn...Mišljenja sam da najbolje prolaze oni koji ne razmišljaju toliko, ali eto...imat ću dijete tek kada imam neku čvrstu "podlogu" iza sebe..pa i kako sam napisala makar i sa 40 godina

mlada si , i bit ćeš i za 4 godine,a možda se dragi do tad zaposli

[Twinmama]

Matematika. Lol. Da ponekad zasteka .
Znaci ostane nam 2700kn svaki mjesec i na hranu otprilike potrosimo 700. Sa ostatkom od 2000kn može se i uštedjeti i otići na izlete, more, kupit odjeca, obuća i kvalitetne igračke. More je preko ljeta 10 dana, a ostalo se rasporedi kroz godinu kad sto treba i kad je kakva prilika. Pa sa 2000kn sto nam ostane slobodno svaki mjesec uvijek se ponešto dobro i kvalitetno da iskemijat svaki mjesec. Ponekad ce to biti izlet, nekad kino, nekad igračka, nekad odjeća i obuća...i tako

[kajpa]

Twinmama kaže:

Matematika. Lol. Da ponekad zasteka .
Znaci ostane nam 2700kn svaki mjesec i na hranu otprilike potrosimo 700.

Samo za 1000kn si fulala.
700 kn za mjesec dana...za cetveroclanu obitelj. Pa sto jedete svi skupa za 23 kn dnevno?
Ako je to iznos za samo 2 tjedna (a drugih dva placaju starci) to je pak 46,6 kn ...a treba svaki dan nahraniti vas ...koliko, sestero?
(s tim da ne kupis bas nista drugo za jelo, osim toga sto oni prirede)
Nesto mi tu bas ne stima..

Sa ostatkom od 2000kn može se i uštedjeti i otići na izlete, more, kupit odjeca, obuća i kvalitetne igračke. More je preko ljeta 10 dana, a ostalo se rasporedi kroz godinu kad sto treba i kad je kakva prilika. Pa sa 2000kn sto nam ostane slobodno svaki mjesec uvijek se ponešto dobro i kvalitetno da iskemijat svaki mjesec. Ponekad ce to biti izlet, nekad kino, nekad igračka, nekad odjeća i obuća...i tako

A koliko ti treba za 10 dana mora da to tako lako ustedis od tih 2000kn i jos imas za sve drugo?
Sumnjam da je manje od 1000 eura dovoljno, znaci treba svaki mjesec izdvojiti nekih 600-tinjak kuna samo za to.
Ostane 1400. Ukoliko stvarno izgurate sa 700 za hranu (sto mi stvarno djeluje nevjerojatno) i ne trosite bas nista na nesto drugo..recimo kucne potrepstine (higijena, sredstva za kucanstvo i sl.), auto/benzin/registracija ili neki drugi prijevoz ...nemate nekih nepradvidjenih izdataka za popravak/nekakav poklon i sl. i ne trosite nista na dnevnoj bazi (kava/slatkis/pecivo/...) pa vam je tih 1400 bas visak...s tim se stvarno moze u kino i na izlet.
Mislim...nije da ja sad hocu dokazati da ste gladni i da ne idete u kino, nije to...nego mi nekako zvuci nestvarno/nemoguce, ali ako uspijevate sve to i ide vam to tako ...super za vas, ocito znate s novcima.