Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.08.2017., 22:07   #6181
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
Budi oprezna s tim likom, nigdi ti se ne zuri.
Mene to zurenje i fantaziranje uvik sjeb. ono ne znam normalnu polaganu interakciju ostvariti, nego ufilmam sebi da je to svemirska ljubav i sl.
Znam da je u najboljoj namjeri, ali ovo je malo pretjerano. Ne bih rekla da se ikamo žurim, a što se tiče opreza, moja psihijatrica misli da pretjerujem s oprezom. Žao mi je što si imala negativna iskustva. Moja su negativna na drugi način. Ja sam imala dobre dečke, koji bi se s vremenom slomili pod mojim ispadima bijesa i napustili me, što je meni bilo jako bolno. I sad se borim svakog dana sama sa sobom i sa svojim poremećajem i bojim se da ću opet proći kroz isto. Jer problem je u meni. Najmanji problem je ta jedna glupa sitnica koja se dogodila prilikom upoznavanja..

Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
Ja sam prosle god bila na malo duljem odmoru u Hrv,nakon sto san radila u inozemstvu i stedila i nisam isla u shopping, a docekao me komentar, tuznim glasom: "morala mi oprat tenisice,jer sam izgledala ka beskucnica kad me vidila".... Nakon sta sam revala i govorila da me povridila, priblizila mi se, doslovno mi se unijela u facu i rekla mi da mi ona to ima pravo rec jer mi je mater i da ce mi to ponovit i stvarno je ponovila, na sta san ja rekla da prekidam kontakt s njome, nakon toga sok i nevjerica, trcala po kuci, isla pec meso i kumpire, gledala u mene ko u Boga
Sad sam si planirala, posto imam poduzi odmor otici u jednu dalju destinaciju, a u Hrv na proljece, to bi onda bilo da sam odsutna godinu ipo dana iz Hrv, rekla mami, prvo je rekla "a di ces tamo", pa krenula s time koliko dugo imam godisnji i da bih mogla i u hrv malo, pa da je ocekivala da cu barem 1 godisnje doci u hrv, ono pocela sam se vec uznemiravati i rekla da zelim ici u tu zemlju, da zelim svita viditi, da imam duzi odmor.
i ja njoj uletim: a mogla si ti mene doc posjetiti ovdi di ja zivim, mozemo skupa na avion, platit cu ti put i smjestaj, jel moze? na to njen glas odjednom ozbiljan, hladan (nema vise umiljati, tuzni glas) govori: a jel to mora bit kroz godinu dana, jel mogu doc za dvi-tri godine.
ja: pa sta ne bi tila vidit di ja zivim????

i totalno san poludila bila, iznervirala sam se, ona je pocela plakati i osjecala san se ko neka kuja, doslovno san se tako osjecala. kao jadna mama zeli me samo vidjeti, nedostajem joj, a ja nemam obzira prema njoj.

govorim ja prijateljici da zelim ici na daleku destinaciju, da je malo skuplje, ali zato i radim, stedim novce, to mi je zelja, ova me pogledala blido i rekla mi da sta se ja opravdavam??? govori da se ne triban ikome opravdavati za ono sta zelim napraviti.

ono stvarno nisam psihicki jaka ici u hrv, suociti se s depresivnom mamom, cilim svojim zivotom ispocetka, zelim bas otici u neku drzavu na odmor di nisam dosad nikad bila, ono da se osjecan ka dijete kad ide u luna park prvi puta. najgore sto mi je kasnije placljivim tonom rekla da nek idem tamo di zelim i da ona nije nista lose mislila.

to me smeta, burno reagiram i kasnije se lose osjecam, najgore od svega sta nisam joj rekla da je njeno misljenje nebitno, nego sam joj rekla da je ona nebitna, da jel misli da je ikog briga i stalo do nje, doslovno ono kako se ja osjecam sama sa sobom, sam projekciju na nju napravila i to joj rekla, a jos je depresivna, gadi mi se kako to mogu rec materi.
znan da ona pati i depresivna je, al i ja sam i jedini nacin da se izvucem je da se skoncentriram na sebe, ne zelim cili zivot provest odricuci se da bi ugodila drugima i njihovim misljenjima i zeljama, ako sam rekla doci u proljece u hrv, par mjeseci gore dolje, na kraci odmor, ja ipak godisnji ne mogu dobiti kad mi se prohtije, nasla sam s kime bih isla, to sam i rekla, imam priliku da idem s drustvom, necu sama ici, odjednom panika, onaj roditeljski strah i briga, oko odlaska na daleko putovanje, rekla sam da ne zelim slusat negativu, paronoju i da zelim ici tamo, eto kasnije san se grizla jer kao mozda je to automatska njena reakcija, strahovi i slicno, jos je pocela plakat...
rekla san joj da tko joj je kriv sta ona nije imala prilike tamo otputovati, onda se pitam kakva sam ja osoba.
sta nisam mogla iskulirat situaciju i rec da postujem to sto me se zazelila, ali ja ipak idem u tu zemlju, kao sad se krivim sto nisan strpljivija bila u komunikaciji, vise politicki korektna, sta sam planula, sta je pocela plakat...

: (
nedostaje mi ona mama koju sam imala kad san dite bila, al u meni je toliko bijesa i zamjeranja , da je nemoguce iskontrolirati se u komunikaciji,
Joj ovako je identično sve bilo između mene i moje mame. Stalno te navlači na svoj mlin kritiziranjem tebe, nabijanjem grižnje savjesti, nabrajanjem što je sve ona učinila i sl. Kakvu god da joj zahvalnost pokažeš, nikad joj neće biti dovoljno. A čim zaprijetiš prekidom kontakta, odmah okreće ploču, pokušava ugađati.. To je bolestan mozak koji neće da se liječi, nema smisla da zbog toga propada i tvoj rad na sebi kad si već ti razumnija i odlučila si se liječiti ili barem poduzeti nešto.
Zbilja se nadam da ćeš otići na tu destinaciju i ostaviti grižnju savjesti iza sebe jer zbilja zaslužuješ da se odmoriš i opustiš onako kako se ti osjećaš najbolje. To ako se uz mamu osjećaš loše, to je ona kriva, a ne ti.
Ništa što si joj rekla nisi pretjerala i imaš pravo na to.
A znam, čini se nemoguće riješiti te grižnje savjesti kad nam se nameće cijeli život pa ne znamo drugačije. Meni je uspjelo tek kad sam prekinula kontakt na nekoliko mjeseci. Sad možemo mi biti u kontaktu, ali drugačije gledaš na stvari nakon što imaš nekoliko mjeseci da misliš sam svojom glavom i da ti netko ne ispire mozak.
Opet se ispričavam ako sam preokrutna prema tvojoj mami, dok ovo pišem zamišljam svoju i to se odnosi prvenstveno na nju, ali mi se čini da je slična situacija, pa onda opisujem
BLANQUETTE is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.08.2017., 22:13   #6182
Quote:
8472 kaže: Pogledaj post
Mee too.
Ja se uopće ne sjećam da sam ikad imala takvu mamu kakva bi mi nedostajala sjećam se svoje ljubavi prema njoj, malo je reći ljubavi, više obožavanja, ali onda sam jako patila kad god je bila ljuta na mene, a kad nije, strahovala da će se naljutiti i da ću izgubiti njezinu naklonost. Ovo meni zvuči jako patološki. To je valjda razlog što danas ne osjećam nikakvu ljubav prema njoj..
BLANQUETTE is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2017., 05:24   #6183
Quote:
BLANQUETTE kaže: Pogledaj post
Znam da je u najboljoj namjeri, ali ovo je malo pretjerano. Ne bih rekla da se ikamo žurim, a što se tiče opreza, moja psihijatrica misli da pretjerujem s oprezom. Žao mi je što si imala negativna iskustva. Moja su negativna na drugi način. Ja sam imala dobre dečke, koji bi se s vremenom slomili pod mojim ispadima bijesa i napustili me, što je meni bilo jako bolno. I sad se borim svakog dana sama sa sobom i sa svojim poremećajem i bojim se da ću opet proći kroz isto. Jer problem je u meni. Najmanji problem je ta jedna glupa sitnica koja se dogodila prilikom upoznavanja.
Joj ovako je identično sve bilo između mene i moje mame. Stalno te navlači na svoj mlin kritiziranjem tebe, nabijanjem grižnje savjesti, nabrajanjem što je sve ona učinila i sl. Kakvu god da joj zahvalnost pokažeš, nikad joj neće biti dovoljno. A čim zaprijetiš prekidom kontakta, odmah okreće ploču, pokušava ugađati.. To je bolestan mozak koji neće da se liječi, nema smisla da zbog toga propada i tvoj rad na sebi kad si već ti razumnija i odlučila si se liječiti ili barem poduzeti nešto.
Zbilja se nadam da ćeš otići na tu destinaciju i ostaviti grižnju savjesti iza sebe jer zbilja zaslužuješ da se odmoriš i opustiš onako kako se ti osjećaš najbolje. To ako se uz mamu osjećaš loše, to je ona kriva, a ne ti.
Ništa što si joj rekla nisi pretjerala i imaš pravo na to.
A znam, čini se nemoguće riješiti te grižnje savjesti kad nam se nameće cijeli život pa ne znamo drugačije. Meni je uspjelo tek kad sam prekinula kontakt na nekoliko mjeseci. Sad možemo mi biti u kontaktu, ali drugačije gledaš na stvari nakon što imaš nekoliko mjeseci da misliš sam svojom glavom i da ti netko ne ispire mozak.
Opet se ispričavam ako sam preokrutna prema tvojoj mami, dok ovo pišem zamišljam svoju i to se odnosi prvenstveno na nju, ali mi se čini da je slična situacija, pa onda opisujem
Ovo za lika, to jbg najbolje ces sama procijeniti, zato sam mislila da polako das vrimena, pratis lika sta prica i sl .. nisam najbolji savjetnik za muske

Ja sam se dugo borila s krivnjom, misleci da bi moja mater zivila zivot samacki iz snova, da nije imala nas, da smo je mi upropastili, da je radi nas morala po kuci spremat.
Shvatila sam da nismo mi krivi, nego ona sto nije postavila drukcije svoj brak i razvela se, bila je nezadovoljna, ona je tribala bit dosljedna, a ne svako malo ce se razvest, pa nece, pa ipak hoce, pa dicu pita savjet
Shvatila sam da san ispunila zivotnu kvotu da slusam o njenim bolovima u misicima, o tome kako ju boli odnos los s pojedinim clanovima obitelji o tome kako je tuzna, o tome kako je glava boli.
Dosad san joj rekla da ne zelim o bolestinama slusat, ni o tome tko je umra i kad je nekome pokop, ako ja osobno ne poznam te ljude, sta tu iman komentirat
Ona je uvik tila putovat na daleke destinacije, bila ljubomorna na jednu zenu koja je s muzem isla, a kad bi ja otisla do ducana i kupila umisto jednog kila kumpira, dva kila, histerizirala je da se razbacivam s novcima??
Sve one normalne stvari koje ljudi u gradu rade, odlazak na kavu, odlazak u kino, kazaliste. Ona nije radila, jer je odrasla na selu u bijedi, svaki dan pricala s materom na telefon koja zivi na selu, moja baba se s nikim ne druzi u selu, s niti jednom babom ne prica, omalovazava mog didu i smetalo ju je uvik kad bi dida se isao kod prijatelja svog igrat na karte.
Mater mi je cili zivot povucena, nikad nije bila komunikativna, a ja jesam, zivila je tko zna koliko godina u depresiji dok nije imala nas, ja san uvik mislila da smo mi nju unistili, a sta ako smo mi njen jedini uspjeh ?
Shvatila sam da je moja mama imala priliku, ona se osamostalila, otisla od njih, imala traume, imala je priliku ic u psihologa, smanjiti kontakt s njima, te se ufurati u gradski zivot, isprobati kazaliste, kina, ali ona je bila od tog odrastanja u siromastvu u takvom grcu, da je svako trosenje love, sve je moralo bit najnize kvalitete, kupila bi ona sebi odjecu ali jako rijetko, dakle ona nije se oslobodila tih lanaca i krivnje.

U mene se isto pojavila ta krivnja, kao krivo mi potrositi novce, nije u redu da sma ja sretna dok neko u Africi krepava od gladi, onda sam shvatila, pa ja cu bit ista ona, ja moram pocet ic na kave opet, ja moran ic na izlete, ja moram ic putovat, ja moram ic u Gardaland, ja zelim skijanje, ja hocu skakat padobranom, ja hocu zivot, ne zelim stedit, a trosit uludo zivotno vrijeme. Sve moje zelje su ostvarive, ja znam raspolagati s novcima, to je moja kvaliteta, ja zasluzujem sebi ugoditi, zabavljati se, nadoknaditi sebi jako puno toga, necu to traziti od nje, koja je kiksala, necu joj zamjerati jer se ja osjecam lose, zelim biti sretna, to sad prolazim.. osjecam se cudno, ovo mi je saznanje skroz novo.

Rekla san da iden na tu zeljenu destinaciju, bila je skroz oke s time, sad sam u fazi da ona mora prihvatiti da ne moze samnom ko s daljinskim upravljacem upravljati, da mora postivati mene, da me mora prihvatiti da sam ja drukcija, da ja nisam ka one male seljancice iz njenog sela, da je meni napeto skocit padobranom, to je njoj vjerovatno nevjerovatno, ali to sam ja, prihvati me, to sam shvatila, ja nju takoder moran prihvatiti i postivati da se ona nece prominiti, da ce uvik misliti da je bolja od mene u kucanskim poslovima, da sam naopako stavila robu susit, da se ne radi to tako, da nitko ne kuha kao mama, onako pustit cu je da zivi u tom svom svijetu, ali cu izgraditi svoj svijet u kojem sam svjesna da mi ona ne skace iznad glave, nego je ravnopravna osoba samnon, moze mi rec misljenje, ali nema pravo ucjenjivati me, duriti se ako ja nesto necu uciniti, spominjat kako joj je tesko nesto bilo, ne zelim opterecivanja, ima za takve stvari psiholog kojem ona odbija ici, ja san njena kcer, ali sad sam odrasla osoba, ne triba mi niko minjat pelene, niti govorit sta bi za mene bilo bolje, di bi ja tribala ic na odmor, nakon svih sranja i pravljenja da se po toga ona ne sica, pa se odjednom sica, pa me omalovazava, ponizava, moze bit sritna sta ja na to sve gledam ka da je ona psihicki bolesna, sta imma kapaciteta u sebi da nisam postala neki olos, nego san ostala normalna vise manje, moze bit sritna sta sam samostalna, te cu je posjetiti kad ja buden tila i kad se buden osjecala skroz lezerna.
Imam bas kocnicu kad je trosenje novca u pitanju, jer oko toga se najvise histeriziralo kad san dite bila, shvatila sam da sada imam moc u sebi otkocitii tu kocnicu, zelim ziviti ispunjen zivot, a ispunjen zivot je skuplji od onog zivota kuca-poso, ali kuca- poso i nije zivot, ako uzivam u plivanju, zasto skrtariti i ne platit si bazen i ici , pa to je ulaganje u svoje zdravlje.

Zadnje uređivanje Splićankaa : 24.08.2017. at 05:35.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2017., 19:04   #6184
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
Ovo za lika, to jbg najbolje ces sama procijeniti, zato sam mislila da polako das vrimena, pratis lika sta prica i sl .. nisam najbolji savjetnik za muske

Ja sam se dugo borila s krivnjom, misleci da bi moja mater zivila zivot samacki iz snova, da nije imala nas, da smo je mi upropastili, da je radi nas morala po kuci spremat.
Shvatila sam da nismo mi krivi, nego ona sto nije postavila drukcije svoj brak i razvela se, bila je nezadovoljna, ona je tribala bit dosljedna, a ne svako malo ce se razvest, pa nece, pa ipak hoce, pa dicu pita savjet
Shvatila sam da san ispunila zivotnu kvotu da slusam o njenim bolovima u misicima, o tome kako ju boli odnos los s pojedinim clanovima obitelji o tome kako je tuzna, o tome kako je glava boli.
Dosad san joj rekla da ne zelim o bolestinama slusat, ni o tome tko je umra i kad je nekome pokop, ako ja osobno ne poznam te ljude, sta tu iman komentirat
Ona je uvik tila putovat na daleke destinacije, bila ljubomorna na jednu zenu koja je s muzem isla, a kad bi ja otisla do ducana i kupila umisto jednog kila kumpira, dva kila, histerizirala je da se razbacivam s novcima??
Sve one normalne stvari koje ljudi u gradu rade, odlazak na kavu, odlazak u kino, kazaliste. Ona nije radila, jer je odrasla na selu u bijedi, svaki dan pricala s materom na telefon koja zivi na selu, moja baba se s nikim ne druzi u selu, s niti jednom babom ne prica, omalovazava mog didu i smetalo ju je uvik kad bi dida se isao kod prijatelja svog igrat na karte.
Mater mi je cili zivot povucena, nikad nije bila komunikativna, a ja jesam, zivila je tko zna koliko godina u depresiji dok nije imala nas, ja san uvik mislila da smo mi nju unistili, a sta ako smo mi njen jedini uspjeh ?
Shvatila sam da je moja mama imala priliku, ona se osamostalila, otisla od njih, imala traume, imala je priliku ic u psihologa, smanjiti kontakt s njima, te se ufurati u gradski zivot, isprobati kazaliste, kina, ali ona je bila od tog odrastanja u siromastvu u takvom grcu, da je svako trosenje love, sve je moralo bit najnize kvalitete, kupila bi ona sebi odjecu ali jako rijetko, dakle ona nije se oslobodila tih lanaca i krivnje.

U mene se isto pojavila ta krivnja, kao krivo mi potrositi novce, nije u redu da sma ja sretna dok neko u Africi krepava od gladi, onda sam shvatila, pa ja cu bit ista ona, ja moram pocet ic na kave opet, ja moran ic na izlete, ja moram ic putovat, ja moram ic u Gardaland, ja zelim skijanje, ja hocu skakat padobranom, ja hocu zivot, ne zelim stedit, a trosit uludo zivotno vrijeme. Sve moje zelje su ostvarive, ja znam raspolagati s novcima, to je moja kvaliteta, ja zasluzujem sebi ugoditi, zabavljati se, nadoknaditi sebi jako puno toga, necu to traziti od nje, koja je kiksala, necu joj zamjerati jer se ja osjecam lose, zelim biti sretna, to sad prolazim.. osjecam se cudno, ovo mi je saznanje skroz novo.

Rekla san da iden na tu zeljenu destinaciju, bila je skroz oke s time, sad sam u fazi da ona mora prihvatiti da ne moze samnom ko s daljinskim upravljacem upravljati, da mora postivati mene, da me mora prihvatiti da sam ja drukcija, da ja nisam ka one male seljancice iz njenog sela, da je meni napeto skocit padobranom, to je njoj vjerovatno nevjerovatno, ali to sam ja, prihvati me, to sam shvatila, ja nju takoder moran prihvatiti i postivati da se ona nece prominiti, da ce uvik misliti da je bolja od mene u kucanskim poslovima, da sam naopako stavila robu susit, da se ne radi to tako, da nitko ne kuha kao mama, onako pustit cu je da zivi u tom svom svijetu, ali cu izgraditi svoj svijet u kojem sam svjesna da mi ona ne skace iznad glave, nego je ravnopravna osoba samnon, moze mi rec misljenje, ali nema pravo ucjenjivati me, duriti se ako ja nesto necu uciniti, spominjat kako joj je tesko nesto bilo, ne zelim opterecivanja, ima za takve stvari psiholog kojem ona odbija ici, ja san njena kcer, ali sad sam odrasla osoba, ne triba mi niko minjat pelene, niti govorit sta bi za mene bilo bolje, di bi ja tribala ic na odmor, nakon svih sranja i pravljenja da se po toga ona ne sica, pa se odjednom sica, pa me omalovazava, ponizava, moze bit sritna sta ja na to sve gledam ka da je ona psihicki bolesna, sta imma kapaciteta u sebi da nisam postala neki olos, nego san ostala normalna vise manje, moze bit sritna sta sam samostalna, te cu je posjetiti kad ja buden tila i kad se buden osjecala skroz lezerna.
Imam bas kocnicu kad je trosenje novca u pitanju, jer oko toga se najvise histeriziralo kad san dite bila, shvatila sam da sada imam moc u sebi otkocitii tu kocnicu, zelim ziviti ispunjen zivot, a ispunjen zivot je skuplji od onog zivota kuca-poso, ali kuca- poso i nije zivot, ako uzivam u plivanju, zasto skrtariti i ne platit si bazen i ici , pa to je ulaganje u svoje zdravlje.
Kaj misliš da savist peče one kaj su pokrali mijione, boli njih ku..c za gladne u africi, a i u hrvstskoj. Samo gledaju sebe. Kolki su damo novci pronevjereni u zkladama za prikupljanje pomoći.
Odi na bazen, saunu bavi se sportom, uživaj u životu putuj. Kad ces imat viška novaca dat ćeš u unicef, ako budeš tila.
__________________
La familia es todo para mì ...
Andreasas is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.08.2017., 19:31   #6185
Quote:
Andreasas kaže: Pogledaj post
Kaj misliš da savist peče one kaj su pokrali mijione, boli njih ku..c za gladne u africi, a i u hrvstskoj. Samo gledaju sebe. Kolki su damo novci pronevjereni u zkladama za prikupljanje pomoći.
Odi na bazen, saunu bavi se sportom, uživaj u životu putuj. Kad ces imat viška novaca dat ćeš u unicef, ako budeš tila.
Kod mene je to sve poteklo jos od djetinjstva, kad sam se divila ljudima koji su proglaseni svecima, zamisljala sebe da budem na listi svetaca (ovo pisem najozbiljnije ) i smatrala da ce mi zivot bit potracen, ako ne ostvarim neki visi cilj, o tome sam ja sa 9.godina na zupnom vjeronauku razmisljala i krivila samu sebe jer koristim psovke.

Drugo,imala sam kocnicu oko trosenja novaca na sebe, oko toga da uzivam, sad polako shvacam, da je isto, sjedila ja doma i buljila u zid, ili otisla i uzivala, a uzitak kosta, al jbm misa, pa ne radim da bih utukla pare u neku palacu, radim da bi zivila.. eto polako ali sigurno uspjevam se osloboditi kocnica i necu sebe zakidati ako san bila zakinuta u djetinjstvu. bas me veseli godisnji.
vjerovatno cu ic na plivanje s dupinima ili letenje s balonom ili neki od zabavnih parkova. napravit cu si popis zelja.

najlude od svega sto sudjelujem u humanitarnim akcijama, ali ja sam si bila slozila film da je jedino to i stedit za obrazovanje, kucu u redu, a ako uzivam u zivotu, ako se zabavljam, da to nije fer naspram ovih sta to ne mogu ...
ok kuzim tek sad da je to skroz bezveze jer nisan ja odgovorna za sve ljude. nego moram se pobrinit za svoje psihicko zdravlje prvo pa tek onda kad budem stabilna i sretna moc cu plodove svog rada podilit s drugima. a ako se buden odricala sebe propast cu skroz i bit nesposobna za radit. onda san tek najeb...
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2017., 00:37   #6186
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
Kod mene je to sve poteklo jos od djetinjstva, kad sam se divila ljudima koji su proglaseni svecima, zamisljala sebe da budem na listi svetaca (ovo pisem najozbiljnije ) i smatrala da ce mi zivot bit potracen, ako ne ostvarim neki visi cilj, o tome sam ja sa 9.godina na zupnom vjeronauku razmisljala i krivila samu sebe jer koristim psovke.

Drugo,imala sam kocnicu oko trosenja novaca na sebe, oko toga da uzivam, sad polako shvacam, da je isto, sjedila ja doma i buljila u zid, ili otisla i uzivala, a uzitak kosta, al jbm misa, pa ne radim da bih utukla pare u neku palacu, radim da bi zivila.. eto polako ali sigurno uspjevam se osloboditi kocnica i necu sebe zakidati ako san bila zakinuta u djetinjstvu. bas me veseli godisnji.
vjerovatno cu ic na plivanje s dupinima ili letenje s balonom ili neki od zabavnih parkova. napravit cu si popis zelja.

najlude od svega sto sudjelujem u humanitarnim akcijama, ali ja sam si bila slozila film da je jedino to i stedit za obrazovanje, kucu u redu, a ako uzivam u zivotu, ako se zabavljam, da to nije fer naspram ovih sta to ne mogu ...
ok kuzim tek sad da je to skroz bezveze jer nisan ja odgovorna za sve ljude. nego moram se pobrinit za svoje psihicko zdravlje prvo pa tek onda kad budem stabilna i sretna moc cu plodove svog rada podilit s drugima. a ako se buden odricala sebe propast cu skroz i bit nesposobna za radit. onda san tek najeb...
Onda prestani cendrat o tome kako su te sjebali i sad kad si svjesna daj skupi muda i ekipu i odi zabavi se i reci svima ovima iz prošlosti eto vam na odjebite od mene.
8472 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2017., 01:35   #6187
Quote:
8472 kaže: Pogledaj post
Onda prestani cendrat o tome kako su te sjebali i sad kad si svjesna daj skupi muda i ekipu i odi zabavi se i reci svima ovima iz prošlosti eto vam na odjebite od mene.
Hocu!!
Osjecam se ka da dozivljavam preporod, toliko procitanih self help citata, knjiga, pozitivnih shema, forsiranje na rad na sebi, unaprijedenje sebe, budi bolja, onda skuzim, nesto tako jednostavno...

treba mi odmor, treba mi zabava, treba mi uzitak, treba mi ispusni ventil, to mi treba, da se osjecam ugodno, da sada kad me niko ne ometa, da uzivam u svemu sto bi tila, da buden sritna sta iman samokontrolu pri trosenju para, ali da se ne odricem onih stvari koje zelim, da uzivam u onome cemu zelim.

upalila mi se lampica, sta ako ja stvarno mogu sve sta pozelim, upalila san Destinys Child i rasplesala se po sobi
Osjecam se ka da san pukla u pozitivnom smislu i briga me se
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2017., 07:17   #6188
Splićanka, super mi je to za čuti s obzirom da sam čitala sve što si prije prošla s bratom i majkom.

Kad sam bila zlostavljana od strane obitelji, nikoga tko bi mi pomogao, kome se mogu obratiti govorila sam sama sebi da će biti bolje, iako nisam imala pojma ni kako ni kad... Ali evo, dokaz da hoće.

I ja bi u teoriji željela na bungee jumping, pa ono kad obuješ one neke cipele koje te dignu iznad mora (nemam pojma kako se to zove) itd. ali u stvarnosti se bojim svega toga, pogotovo visine
wadle is online now  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2017., 09:43   #6189
Bungee

I ja bi al se bojim

@Splićo
8472 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.08.2017., 11:18   #6190
Ave, ljudi!

Evo da i ja nešto natipkam budući da me kopka u zadnje vrijeme.

Ukratko, ne znam je li ovo s čim se borim granični poremaćaj ličnosti.
99% vremena sam stabilna i normalna osoba koja se pronalazi u stvarima koje me usrećuju.
Problem je u ljudima. Naime, osoba sam koja gradi jako duboke veze. Imam par ljudi u životu s kojima sam užasno vezana. Dečko, mama i frendica.

E sad, problem nastaje kada iz nekog razloga se ta ravnoteža uzdrma iz bilokojeg razloga. Npr dečko se ne slaže u nečem sa mnom i ode u kuhinju čitat i neće pričati sa mnom u tom trenutku.
Meni se sruši cijeli svijet, tresem se, stisnem se u kut i plačem kao da mi je maltene netko pobio cijelu obitelj. Isto tako s mamom, ako joj nešto nije po volji, ja pomahnitam i ne mogu podnijeti da su se te stabilne veze narušile.

Jasno je meni da su to gluposti i da ne može stalno biti cvijeće i sunce, ali ja bi to zaista htjela i užasno mi smetaju svađe i tome slično. Baš onako, imam 0% tolerancije na to.
Inače mi problemi u životu ne smetaju i navikla sam ih jako dobro riješavati i odlučna sam osoba, ali ne volim te svakodnevne gluposti oko kojih ljudi gube vrijeme.

Nadalje, imam problem nekad s euforijom. U jednom trenutku bi sve, život je predivan, srce mi lupa ko ludo, a u drugom sam u kurcu. Valjda mi se istroše hormoni kao da sam bila na tripu ili nekoj drugoj drogi.

Htjela bi znati kako izbalansirati svoje emocije i kako spoznati stvarnost?

Mislim da je problem način na koji me odgojila mama, ona je na svijet uvijek gledala jako crno-bijelo i ljudima je davala nerealne osobine. Npr susjeda ju pozdravi i donese kolače, a ona meni sva ushićena govori kako je to najbolja žena na svijetu. Dok recimo netko drugi joj se zamjeri i to je najveće smeće, treba ga pobit i tako.
Mama je na terapiji otkad znam za sebe, ali mislim da su joj krivo dijagnosticirali neki proces žalovanja. Ona sigurno ima neke drugu dijagnozu, ali ne želi opet psihijatru i stalno pije iste lijekove.

Hvala vam što ste pročitali ovo moje pisamce, pročitat ću i ja temu podrobnije čim uhvatim vremena da vidim vaša iskustva.
Prajapati is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2017., 19:02   #6191
@wadle i ja se bojim visine, ali zelim to sve.


Da, ja razmisljam o tome koliko unutarnji bijes, zamjeranje, meni prvenstveno stete, vikendom joj se obicno javim, obicna komunikacija, di si, kako si, sta radis.

Kako prihvatiti da mi je mater prica sama sa sobom, da pije nekoliko vrsta lijekova, da u njenom svijetu je svetica ona i da su svi nekulturni, bezobrazni, rastrosni, ona je izjavila kad san ja se brinila oko financija, da ona moze na KRUHU I VODI ziviti, i lezerno otisla lec, to je bolesna osoba, ona moze, a mogu li ja? sebi je kupovala boju za kosu, a na mene se derala, hocu li svaki misec trosit 30kuna na to? na trening san bila dala clanarinu 150kn, misec dana posli pitala san opet, a ona: "ocu ti sad svaki misec davat, dobila si prosli misec" bolesna osoba.

na oca se ljutila kad mi je donija bija djecji poklon, nabijala mu krivnju jer je barbika skupa, a on joj se opravdava da san ja tila barbiku.

i da to stvarno svi ljudi oko nje misle, da je bila pozrtvovna majka koja je trpila mog oca alkosa, ona je izludila i njega i svih, ali i dalje glumi sveticu. uzasno mi je to iritantno. kako prihvatiti da za moju patnju znaju samo forumasi na forumu, psihologica i par prijatelja, kako prihvatiti da su takvi zlostavljaci prosli nekaznjeni? dode mi od bijesa da i njoj i bratu noge polomim, al onda cu i ja bit ka oni, koje je rijesenje, bit "boljI"pa oprostit, zaboraviti, dignut obraz visoko.

uzasno se osjecam jer imam filing da je jedino rijesenje prekid kontakta, ali ne znam tko ce o njoj preuzeti brigu, brat ne zeli joj dat lipe, ja joj saljem novce, svjesna sam da sam maksimalno iskoristena. gadi mi se sve.
zelim doc u hrv i prekinit kontakt i odjebat svih od sebe. al nisam sigurna jel to dobro rijesenje.
cili zivot san ju slusala kako se zali na bolove u rukama, glaavobolje, na to da ju je povrijedilo sto je neko od rodbine komentira, na sta san rekla: pa sta im ne odgovoris, a ona: nije to moj stil. njen stil je bit svetica, a zapravo je kukakvica koja se ne zna zauzet za sebe, pa je ocekivala da cu ja slusat zalopojke, kad san joj rekla da ako se nece suprostaviti po ljudima koji seru po njoj, da mi onda ni ne prepricava kako ju to boli, na sta mi je rekla "a tko ce me slusat ako neces ti" ja san joj rekla da ja to ne zelim slusat, na sta je ona pocela plakat i isla u sobu lec.

a da ne spominjen kad mi je stari umra.. kad san plakala da je izjavila da prestanem plakat i da ONA mene ne moze gledat kako placen. da sta placem vise.
i bas je tad nasla prigodan trenutak da mi isprica tragicne dijelove svog zivota. da je bila na psihijatriji prije nego je imala nas u planu, da ju je moj stari ostavio, da je pobacila nesretnim slucajem i da sam ja trebala imati sestru. ono zena ne vidi dalje od svog prsta. u tom trenutku mi je najmanje tribalo opterecenje takve vrste.
te izjave da je smatrala da sam ja razumna i da cu ja nju razumjeti, na psihoterapiju nece da ode, njoj to ne triba, a za bratovo zlostavljanje "tukao te jer si bila neuredna" , "nije te bas jako udarao, ne pretjeruj" "sta si mu napravila, sta si mu rekla pa te udario, onda ja odgovorim sta san mu rekla nakon udarca, a ona: "eto vidis, ZATO te udario, pa ti njemu odgovaraj, pa ce te ponovno udariti" a to zato sto je bolestan i sto mu je evidentirano u nalazima rivalstvo brata i sestre od djecje psihologice, taj detaljcic koji je ona znala, to cemo zaboraviti, ona-ja sam kriva sto me se tuce, fuuuuuj, bas san ljuta, i stvarno da mi ovo neko drugi prica, rekla bi mu odjebi to dvoje pacjenata skroz, tj. s tim debilom ne pricam, al s njom jos uvik jesam... kako da si slozim film u glavi da ce se ona vec snaci za sebe i da je on odgovoran o njoj briniti i da nek se ona njemu nakaci. to bi najradije tila. da neman opce kontakt. gadi mi se jer san svjesna da je bolesna ona skroz. da mijenja boju glasa dok prica samnon. doslovno mijenja boju glasa u usiljenju. samo zato jer gleda sebi srediti ugodnu starost. briga se nju za mene.
onda kad se sitim kako je brinila za mene.
onda se sitim da je kuhala hranu, cistila za nama, pratila moje ocjene, ali nikad se nije poigrala samnon, poslusala sta joj iman za ispricat, to je radila kad bi vidila na televiziji uputu na nekoj emisiji tipa "s djecom treba razgovarat i maknuti im kompjuter iz sobe" onda bi ko papagaj ponavljala da je ugledni doktor rekao da se sa djecom treba razgovarat. onda krenem opravdavati da ni ona to nije imala. sjetim se babe njene matere koja mi je ko djetetu govorila MRS, MRS, gubi se... sjetim se da je moja mater ipak bolja od nje. odma krene to kao opravdavanje nje da je bila bolja, shvacanje nje da je psihicki bolesna i da je jos pupcanom vrpcom vezana za svoju mater koja je uzasno konzervativna i koja joj je vjerovatno dala naputak da se ni slucajno ne rastavi, mater mi jedino prati tko je kad umra, tko se rastavio i tko je zavrsio faks, prati tude zivote, opterecena tudim misljenji,as njom ka osobom neman bas o cemu pricati, iman filing da ja njoj krenem pokazivati slike s putovanja, da bi to vise djelovalo da ja sa "kceri" pricam i da ugadam njoj, neman onaj filing da sam ja dijete koje pokazuje mami, nikad nije bila zainteresirana za nista, nego da skuha, opere, kuka nad teskom sudbinom, da je ona znala kako ce to s dicom bit nikad ne bri radala, svi cemo ju srusiti, teska li zivota, proklet bio dan kad se ona rodila, niko nista ne cisti, ona sve mora.. a kad bi se mi ukljucili. ne valja. nije to kako ona radi, nju je mama druckije ucila. na sta san joj rekla: sta postoji jedino pravilo na svitu za robu stavit susit, ja radim na drukciji nacin, ona:al nije to kako ja radim. uzasno ogranicena.

s jedne strane ne zelim s njom diliti nista o sebi. a s druge strane bi volila imat mamu da joj ispricam o svom zivotu planovima.
ali za djavla kad ona automatski sije negativu. krene umiljatim glasom "znas mami se to ne svida" onda nenos nista drugo nego rec, pa koga briga, meni se svida. na sta krece red placa i tuge.

ono svjesna san manipulacije. prejadno mi je to sve. pusto ignoriranje. kupila bih pribor za radit sama od fima mase nausnice, koliko to kosta. jedini upit. nikakav apsolutno nikakav interes za mene nije imala.
a sad da joj ovo sve kazem u facu ili nekome njenome bliskome. bilo bi: kako si bezobrazna. sve sam za tebe ucinila. kako ti je mama kad si bila mala knapravila to i to. a zapravo je ona gledala samo sebe. mi ko da smo njoj okupirali njen zivotni prostor. eto tako san se osjecala. sve je cinila da njoj bude komodnije i prilagodila svojoj depresiji. a obzirom da prica sama sa sobom. cak razmisljam da to nije i shizofrenija u ciloj prici. pa onda kako mogu bit ljuta na nekog ko je bolestan.
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.......... ..

i onda nakon ovoga svega. krenem razmisljati. kako ja sad zivim za sebe. kako imam pravo biti sretna. kako je ona psih. bolesna i da zivi u svom svijetu i da nije u redu da prikinem kontatk. da ionako njena razmisljanja ne utjecu na moj zivot. da ja imam sad slobodu i svoj sam covijek pa mogu kako ne zivim s njome.da me pukne otic na Aljasku i spavat u satoru misec dana. apsolutno me ne moze kontrolirati. makla sam joj tu mogucnost. rekla ni da o bolestima ne zelim slusat(glavobolja,nesanica,anemija).nek prica doktoru. morala san to napraviti jer nisam ni ja rupa bez dna pa da mogu cili zivot slusat. sad i ona i baba misle da san se prominila i da san postala ZRELIJA. a kad san babi govorila da mater triba ic psihicu. da lezi misec dana u sobi. da ne jede hranu opce. onda je ona izjavila da su moju mater njena dica/ ja i brat unistili. i zena me doslovno izignorirala. baba. moje ponasanje zabrinuto se tumacilo kao da se ponasan ka pokojni otac. da san bezobrazna. da san na njega ponasanje pokupila i histeriju.
luda kuca.
svi su groznuiali mater je savrsena. cak me i o svadi sa svojom rodbinom opterecivala kako nju nesto boli jako taj odnos i da radi toga je depresivna.
svako malo je neko drugi na tapeti ko krivac radi toga sta je depresivna
sad sam ja na tapeti. ako se ne javim bit cu ja kriva jer "kcer mi se ne javlja meni je pretesko nitko ne zna kako majcino srce boli kad joj se kcer ne javlja"i s time tare ljude oko sebe. ljude koji su me kad san dite bila cuvali. tocno zna kome ce sta rec. nece sigurno to pricat ljudima koji poznaju ocevu stranu familije. njima sve u superlativu prica.

Zadnje uređivanje Splićankaa : 26.08.2017. at 19:39.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.08.2017., 21:55   #6192
@Splićanka

[QUOTE=Splićankaa;65208857]

KRIVNJA- RADITI NA TOME NA PSIHOTERAPIJI

Quote:
1.Kako prihvatiti da mi je mater prica sama sa sobom, da pije nekoliko vrsta lijekova, da u njenom svijetu je svetica ona i da su svi nekulturni, bezobrazni, rastrosni, ona je izjavila kad san ja se brinila oko financija, da ona moze na KRUHU I VODI ziviti, i lezerno otisla lec, to je bolesna osoba, ona moze, a mogu li ja?


2. kako prihvatiti da za moju patnju znaju samo forumasi na forumu, psihologica i par prijatelja, kako prihvatiti da su takvi zlostavljaci prosli nekaznjeni?



3. uzasno se osjecam jer imam filing da je jedino rijesenje prekid kontakta, ali ne znam tko ce o njoj preuzeti brigu, brat ne zeli joj dat lipe, ja joj saljem novce, svjesna sam da sam maksimalno iskoristena. gadi mi se sve.
zelim doc u hrv i prekinit kontakt i odjebat svih od sebe. al nisam sigurna jel to dobro rijesenje.



4. kako je ona psih. bolesna i da zivi u svom svijetu i da nije u redu da prikinem kontatk.



5. ako se ne javim bit cu ja kriva jer "kcer mi se ne javlja meni je pretesko nitko ne zna kako majcino srce boli kad joj se kcer ne javlja"i s time tare ljude oko sebe.



6. ono svjesna san manipulacije. prejadno mi je to sve. pusto ignoriranje. pa onda kako mogu bit ljuta na nekog ko je bolestan.



7. kako da si slozim film u glavi da ce se ona vec snaci za sebe i da je on odgovoran o njoj briniti i da nek se ona njemu nakaci.



uz psihoterapiju, step by step



INFORMIRANJE MAME- STATI S TIM UZ POMOĆ PSIHOTERAPIJE

Quote:
s jedne strane ne zelim s njom diliti nista o sebi. a s druge strane bi volila imat mamu da joj ispricam o svom zivotu planovima.
s vremenom, uz pomoć pt, imat ćeš sve manje potrebu informirati je o svom životu jer ćeš emocionalno prihvatiti da je ona presebična da bi ju stvarno zanimalo ono što je tebi važno, itd., a time ćeš spriječiti pljuvanje i kritiziranje po sebi, polako ćeš ju skidati s trona





ZDRAVO RAZMIŠLJANJE/ZDRAVA SEBIČNOST


Quote:
i onda nakon ovoga svega. krenem razmisljati.


1. kako ja sad zivim za sebe.


2. kako imam pravo biti sretna.


3. da ionako njena razmisljanja ne utjecu na moj zivot.


5. da ja imam sad slobodu i svoj sam covijek pa mogu kako ne zivim s njome.


6. da me pukne otic na Aljasku i spavat u satoru misec dana.


7. apsolutno me ne moze kontrolirati. makla sam joj tu mogucnost.


8. rekla ni da o bolestima ne zelim slusat(glavobolja,nesanica,anemija).nek prica doktoru. morala san to napraviti jer nisam ni ja rupa bez dna pa da mogu cili zivot slusat.


ovo si napiši i polijepi po stanu



prvo- imaš prevelika očekivanja od sebe, a tek si počela sa pt- to je dugotrajni proces, svjesna si svega na racionalnoj razini, a sad ti slijedi najteži dio- emocionalno prihvaćanje onoga što ne možeš promijeniti


drugo, vjerojatno najteži dio- osjećaj krivnje isto ćeš tako odrađivati na pt- sve ovo ovdje treba znati tvoja šrinka!!!



treće- tijekom psihoterapijskog procesa emocionalno ćeš prihvatiti da nemaš što očekivati od mame, nikakve isprike, nikakve pohvale (tebe), moralnu podršku, bilo što što bi stvarno željela čuti, a jednog dana da se to i dogodi više ti neće ništa značiti ili vrlo vrlo malo

https://genius.com/Sam-cooke-a-chang...me-lyrics:top:

ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 07:21   #6193
@ray of light hvala, hocu ispricat cu na pt.

odlucila sam da necu mater nazvat.

kasnije cu napisati osvrt na tvoj post, hvala jos jednom.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.08.2017., 17:04   #6194
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post
@ray of light hvala, hocu ispricat cu na pt.

odlucila sam da necu mater nazvat.

kasnije cu napisati osvrt na tvoj post, hvala jos jednom.
nema na čemu, samo polako i strpljivo,ja sam godinam riješavala odnos s roditeljima, osobito s ocem, no to nikako ne znači da će kod tebe toliko trajati, sve je skroz individualno
ray of light is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.08.2017., 09:14   #6195
Koliko ova dijagnoza moze biti zapreka ili razlog ne primanja u drzavnu sluzbu?
Konkretno me zanimaju poslovi tajnice i administracije, tj.rad u poreznoj, konzulatima, ministarstvu i sl.?
Da li itko ima ikakvo iskustvo da je imao problema na ljecnickom?
__________________
Kome se ne sviđam mora još poraditi na sebi.
Roly is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 17:35   #6196
Quote:
Roly kaže: Pogledaj post
Koliko ova dijagnoza moze biti zapreka ili razlog ne primanja u drzavnu sluzbu?
Konkretno me zanimaju poslovi tajnice i administracije, tj.rad u poreznoj, konzulatima, ministarstvu i sl.?
Da li itko ima ikakvo iskustvo da je imao problema na ljecnickom?
Koliko mi je poznato, na razgovoru te ni ne smiju pitati za dijagnozu. Što se porezne tiče, mislim da su tamo sve borderice. Okej, možda ima i pokoja histrionka.
__________________
#HoldMyRakija
Leteća is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 17:38   #6197
Quote:
Roly kaže: Pogledaj post
Koliko ova dijagnoza moze biti zapreka ili razlog ne primanja u drzavnu sluzbu?
Konkretno me zanimaju poslovi tajnice i administracije, tj.rad u poreznoj, konzulatima, ministarstvu i sl.?
Da li itko ima ikakvo iskustvo da je imao problema na ljecnickom?
Ne bi smjelo.biti prepreke ali ja nisam vise sigurna.Vlastito iskustvo
Mozda bi mogao biti problem za konuilate ako se lijecis privatno nista uostalom.budes vidjela
__________________
Od trnja pa do zvijezda
Azaleja is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 17:51   #6198
Nemoj se previse poistovjecivati sa svojom dijagnozom.

Neka ti to bude samo objasnjenje tvome ponasanju i postupcima, ali ti mozes koliko toliko popraviti svoje ponasanje i mjenjati se ka osoba, ono kakva si sada, za po godine mos bit drukcija, jer nisi kamen, u tebe ulaze i formiraju te i situacije i ljudi oko tebe i mozes mjenjati okolinu i ljude i osjecat se bolje.
Splićankaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 21:35   #6199
Quote:
Prajapati kaže: Pogledaj post
Ave, ljudi!

Evo da i ja nešto natipkam budući da me kopka u zadnje vrijeme.

Ukratko, ne znam je li ovo s čim se borim granični poremaćaj ličnosti.
99% vremena sam stabilna i normalna osoba koja se pronalazi u stvarima koje me usrećuju.
Problem je u ljudima. Naime, osoba sam koja gradi jako duboke veze. Imam par ljudi u životu s kojima sam užasno vezana. Dečko, mama i frendica.

E sad, problem nastaje kada iz nekog razloga se ta ravnoteža uzdrma iz bilokojeg razloga. Npr dečko se ne slaže u nečem sa mnom i ode u kuhinju čitat i neće pričati sa mnom u tom trenutku.
Meni se sruši cijeli svijet, tresem se, stisnem se u kut i plačem kao da mi je maltene netko pobio cijelu obitelj. Isto tako s mamom, ako joj nešto nije po volji, ja pomahnitam i ne mogu podnijeti da su se te stabilne veze narušile.

Jasno je meni da su to gluposti i da ne može stalno biti cvijeće i sunce, ali ja bi to zaista htjela i užasno mi smetaju svađe i tome slično. Baš onako, imam 0% tolerancije na to.
Inače mi problemi u životu ne smetaju i navikla sam ih jako dobro riješavati i odlučna sam osoba, ali ne volim te svakodnevne gluposti oko kojih ljudi gube vrijeme.

Nadalje, imam problem nekad s euforijom. U jednom trenutku bi sve, život je predivan, srce mi lupa ko ludo, a u drugom sam u kurcu. Valjda mi se istroše hormoni kao da sam bila na tripu ili nekoj drugoj drogi.

Htjela bi znati kako izbalansirati svoje emocije i kako spoznati stvarnost?

Mislim da je problem način na koji me odgojila mama, ona je na svijet uvijek gledala jako crno-bijelo i ljudima je davala nerealne osobine. Npr susjeda ju pozdravi i donese kolače, a ona meni sva ushićena govori kako je to najbolja žena na svijetu. Dok recimo netko drugi joj se zamjeri i to je najveće smeće, treba ga pobit i tako.
Mama je na terapiji otkad znam za sebe, ali mislim da su joj krivo dijagnosticirali neki proces žalovanja. Ona sigurno ima neke drugu dijagnozu, ali ne želi opet psihijatru i stalno pije iste lijekove.

Hvala vam što ste pročitali ovo moje pisamce, pročitat ću i ja temu podrobnije čim uhvatim vremena da vidim vaša iskustva.
Ja ne bih rekla da je ovo granični poremečaj jer tebe pogađaju loše stvari koje se događaju, ali nije baš da ih sama uzrokuješ, po napisanome ovo mi djeluje funkcionalnije (shvatit ćeš to i sama ako kreneš čitati iskustva ljudi koji imaju granični).
Moguće je da je primjesa nekog poremećaja, ne mora biti, u svakom slučaju, ako ti smeta idi popričaj sa psihologom ili psihijatrom. Jedan razgovor ili čak psihoterapija ne čine te "ludom", koliko god ti se možda iz trenutne perspektive čini drugačije
BLANQUETTE is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.09.2017., 21:42   #6200
[QUOTE=ray of light;65210977]
Quote:
Splićankaa kaže: Pogledaj post

KRIVNJA- RADITI NA TOME NA PSIHOTERAPIJI

uz psihoterapiju, step by step



INFORMIRANJE MAME- STATI S TIM UZ POMOĆ PSIHOTERAPIJE



s vremenom, uz pomoć pt, imat ćeš sve manje potrebu informirati je o svom životu jer ćeš emocionalno prihvatiti da je ona presebična da bi ju stvarno zanimalo ono što je tebi važno, itd., a time ćeš spriječiti pljuvanje i kritiziranje po sebi, polako ćeš ju skidati s trona





ZDRAVO RAZMIŠLJANJE/ZDRAVA SEBIČNOST






ovo si napiši i polijepi po stanu



prvo- imaš prevelika očekivanja od sebe, a tek si počela sa pt- to je dugotrajni proces, svjesna si svega na racionalnoj razini, a sad ti slijedi najteži dio- emocionalno prihvaćanje onoga što ne možeš promijeniti


drugo, vjerojatno najteži dio- osjećaj krivnje isto ćeš tako odrađivati na pt- sve ovo ovdje treba znati tvoja šrinka!!!



treće- tijekom psihoterapijskog procesa emocionalno ćeš prihvatiti da nemaš što očekivati od mame, nikakve isprike, nikakve pohvale (tebe), moralnu podršku, bilo što što bi stvarno željela čuti, a jednog dana da se to i dogodi više ti neće ništa značiti ili vrlo vrlo malo

https://genius.com/Sam-cooke-a-chang...me-lyrics:top:

Ni stručnjak nebi ovo bolje opisao ! Točno tako sam i ja to prošla uz pomoć psihoterapije i prekidom komunikacije od nekoliko mjeseci (u čemu me terapeutica podržala). Riješila sam se osjećaja krivnje. Dovela sam odnos s mamom na nivo komunikacije koji meni odgovara i ne muči me to više.
Ali sad se pitam što još moram učiniti da prestanem ponavljati nezdrave obrasce ponašanja u ljubavnim vezama ? Jer pročitala sam negdje da takvi odnosi neće funkcionirati dok se ne riješi početni odnos koji je i stvorio poremećaj. A ja mislim da sam početni odnos (s mamom) riješila.
S obzirom da si ti uspjela to riješiti kroz psihoterapiju, zanima me jesi li imala i imaš li još uvijek problema u ljubavnim vezama ?
BLANQUETTE is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:45.