Razočarani samotnjak

[Stran]

Meni osobno je splicanka takoder naporna s tim preporukama za izac van i njenog osobnog blagostanja, prvenstveno jer to pise na svakoj temi. Ali bas svakoj.

Druga stvar koliko sam ja skuzio njoj je trebalo samo da se makne od mame koja ju je sputavala u raznim sferama zivota.

[Splićankaa]

Strangeways kaže:

Meni osobno je splicanka takoder naporna s tim preporukama za izac van i njenog osobnog blagostanja, prvenstveno jer to pise na svakoj temi. Ali bas svakoj.

Druga stvar koliko sam ja skuzio njoj je trebalo samo da se makne od mame koja ju je sputavala u raznim sferama zivota.

Imas opciju blokirat korisnika?
Zasto me ne blokiras ?



Eto ti zivi u blagostanju u Hrvatskoj i svi sritni.

[Splićankaa]

the beginning kaže:

X

i najjači su mi takvi koji se drže kao da oni nisu dio svog naroda i da su iznad njega pa jadni moraju pobjeći. što se tiče odlaska u inozemstvo, draže mi je biti svoj na svome, nego da me tamo gledaju kao imigranta i inferiornog slavena. kao da me nijemci ili irci jedva čekaju.

Super s takvim razmisljanjem stoj tu di jesi.

[Stran]

Splićankaa kaže:

Imas opciju blokirat korisnika?
Zasto me ne blokiras ?



Eto ti zivi u blagostanju u Hrvatskoj i svi sritni.

Zato sto mi je zanimljivo citat razmisljanja koja nisu kao moja, samo sto ponekad nesto postane naporno jer se ponavlja iz posta u post.

Meni blagostanje ne donosi drzava, vec moja obitelj i prijatelji.

[Nohappy]

Strangeways kaže:

Meni osobno je splicanka takoder naporna s tim preporukama za izac van i njenog osobnog blagostanja, prvenstveno jer to pise na svakoj temi. Ali bas svakoj.

Druga stvar koliko sam ja skuzio njoj je trebalo samo da se makne od mame koja ju je sputavala u raznim sferama zivota.

A nisu naporni ovi koji preporučuju ostanak u zemlji koja je pri samom vrhu po nepotizmu,korupciji....i koja,gledano na našu regiju je najviše nazadovala u zadnjih 20-ak godina.

Netko tko je imao manje,malo više je puno.Neznam u čemu je problem.

[Stran]

Nohappy kaže:

A nisu naporni ovi koji preporučuju ostanak u zemlji koja je pri samom vrhu po nepotizmu,korupciji....i koja,gledano na našu regiju je najviše nazadovala u zadnjih 20-ak godina.

Netko tko je imao manje,malo više je puno.Neznam u čemu je problem.

Razlika je kada netko nesto preporuci, savjetuje a nesto sasvim drugo je kada se nesto diže u nebesa samo iz razloga jer ta osoba sama sebe tako tapše po ramenu da je nešto napravila za sebe.

Moze se i u hrv zivjeti jako lijepo i kvalitetno, a moze i da nije tako. Jednako je i izvan zemlje.

[Nohappy]

Strangeways kaže:

Razlika je kada netko nesto preporuci, savjetuje a nesto sasvim drugo je kada se nesto diže u nebesa samo iz razloga jer ta osoba sama sebe tako tapše po ramenu da je nešto napravila za sebe.

Moze se i u hrv zivjeti jako lijepo i kvalitetno, a moze i da nije tako. Jednako je i izvan zemlje.

Naravno da može.Eto,neki ovdje kod mene žive predivno,sad pod cijenu čega o tome bi se dalo,ali odlično im je.

Ali ljudi pričaju kako oni vide stvar,i teško mogu biti objektivni.Ali zato postoje dobre i loše,manje i više objektivne priče izvana,kao i iznutra.

Ti si spomenuo tapšanje sebe po ramenu i privatne probleme dotične,pa što može biti veći poticaj nekome nego to?

[Stran]

Nohappy kaže:

Naravno da može.Eto,neki ovdje kod mene žive predivno,sad pod cijenu čega o tome bi se dalo,ali odlično im je.

Ali ljudi pričaju kako oni vide stvar,i teško mogu biti objektivni.Ali zato postoje dobre i loše,manje i više objektivne priče izvana,kao i iznutra.

Ti si spomenuo tapšanje sebe po ramenu i privatne probleme dotične,pa što može biti veći poticaj nekome nego to?

Postoji ljudi koji vrijedno rade i žive od svog rada, jako dobro. I to se uvijek isplati na duže staze.

Pa ja nisam rekao da mi nije drago jer je netko vani uspio, ali konstantno pljuvanje po svemu i svakom u vlastitoj drzavi je primitivno.

[Nohappy]

Strangeways kaže:

Postoji ljudi koji vrijedno rade i žive od svog rada, jako dobro. I to se uvijek isplati na duže staze.

Ima ih,ali jako malo.

Pa ja nisam rekao da mi nije drago jer je netko vani uspio, ali konstantno pljuvanje po svemu i svakom u vlastitoj drzavi je primitivno.

Što ih nije za razumijeti?

-Normalnog posla niti za lijek.

-Pomoćnica ministra i to još graditeljstva sruši tuđu kuću,i to sve radi bez dozvole-kao nagrada se dobiva mjesto savjetnika ministra.

-Tajkun iz krim miljea gradi nasred plaže,novine javno pišu,ništa se ne događa.

-Maloljetni sin tajkuna ti ubije djecu i biva oslobođen s obrazloženjem-on dolazi iz ugledne obitelji.

To jesu primjeri ovih "najvećih",ali sam ih naveo zato što su poznatiji.Takvih primjera ima u svakoj sredini.

Pa pogledaj kakvi likovi se primaju za policajce,a sutradan te maltretiraju na cesti ako si u privatnim problemima s njime.

Kada 90% ljudi s povlaštenim mirovinama je to zaradilo na kriminalan način-misliš da to ljudi ne znaju?

Ljudi više ne vjeruju u ništa dobro ovdje,i to je veliki problem.

[Stran]

Nohappy kaže:

Ima ih,ali jako malo.



Što ih nije za razumijeti?

-Normalnog posla niti za lijek.

-Pomoćnica ministra i to još graditeljstva sruši tuđu kuću,i to sve radi bez dozvole-kao nagrada se dobiva mjesto savjetnika ministra.

-Tajkun iz krim miljea gradi nasred plaže,novine javno pišu,ništa se ne događa.

-Maloljetni sin tajkuna ti ubije djecu i biva oslobođen s obrazloženjem-on dolazi iz ugledne obitelji.

To jesu primjeri ovih "najvećih",ali sam ih naveo zato što su poznatiji.Takvih primjera ima u svakoj sredini.

Pa pogledaj kakvi likovi se primaju za policajce,a sutradan te maltretiraju na cesti ako si u privatnim problemima s njime.

Kada 90% ljudi s povlaštenim mirovinama je to zaradilo na kriminalan način-misliš da to ljudi ne znaju?

Ljudi više ne vjeruju u ništa dobro ovdje,i to je veliki problem.

ti mislis da van drzave nisu stvari iste?

[Nohappy]

Strangeways kaže:

ti mislis da van drzave nisu stvari iste?

Mislim da nisu.

Naravno,ovo visoko,to je svugdje isto od Trumpovi,Kennedyevi,Bushevi...ali ovi niže,ipak postoji neka odgovornost.

Ne kažem da nema ljudi koji kradu,ali tamo se to manje nagrađuje,kao što postiji neka moralna cijena kod ministara za seksualne izjave,plagirane doktorate...kod nas je to strani pojam.

[Stran]

Nohappy kaže:

Mislim da nisu.

Naravno,ovo visoko,to je svugdje isto od Trumpovi,Kennedyevi,Bushevi...ali ovi niže,ipak postoji neka odgovornost.

Ne kažem da nema ljudi koji kradu,ali tamo se to manje nagrađuje,kao što postiji neka moralna cijena kod ministara za seksualne izjave,plagirane doktorate...kod nas je to strani pojam.

U tome i jest stvar, što ti mislis
Nemas pojma, tocnije.

[Nohappy]

Strangeways kaže:

U tome i jest stvar, što ti mislis
Nemas pojma, tocnije.

A ti imaš ? Po čemu to?

Znači svi su kao mi

[HariHarr]

cudan tip1 kaže:

Odlučih napisati i svoju ispovijest. Vidim da postoji jedna slična tema (ova o sabotiranju života) koju je otvorila jedna forumašica ali svaki slučaj je poseban pa valjda i moj zaslužuje temu. Nadam se da nisam pogriješio podforum.

Znači, imam 25 godina, ne smatram se ružnim (dapače mislim da sam sasvim ok u vezi izgleda), niti se smatram glupim. Svejedno ne volim sam sebe jer osjećam kao da nisam stvoren za ovaj svijet. Nabrojit ću konkretnije probleme: Naime odrastao sam u obitelji gdje stvarno nije bilo manjka ljubavi prema meni, roditelji su me voljeli ali bi možda bilo bolje za mene da su bili stroži prema meni. Nije bilo discipline i dane djetinjstva sam provodio isključivo igrajući se dok sam knjigu i učenje potpuno zanemario. U jednu ruku mi nije žao jer sam imao fantastično djetinjstvo ali zato sad ispaštam. Jebiga naš školski sustav je tako posložen da već sa 13-14 godina moraš ganjati ocjene da bi upisao neku pristojnu srednju. Ja sam skupio toliko bodova da sam mogao birati: ili obrtnička ili neka tehnička koja me uopće nije zanimala. Uz blagi pritisak roditelja sam upisao tu tehničku i nisam je završio jer me nije ni najmanje zanimala. Već nakon prve godine sam se prebacio u obrtničku koja me još manje zanimala ali sam je završio preko neke stvari što se kaže. Dakle, već sa 13 godina sam prokockao svaku mogućnost za ozbiljnije školovanje zbog našeg usranog sustava. Kao da sam ja sa 13-14 godina znao da trebam nabijati ocjene i kao da sam tada bio u stanju dugoročno planirati. Bio sam samo zaigrani klinac kojeg roditelji nisu tjerali na učenje.

I danas sam zbog toga nekvalificiran za bilo što. Dolazim iz obitelji gdje je otac šljaker, fizički radnik koji je 30 godina lomio leđa a majka je domaćica. Oni nemaju nikakve veze ni poznanstva pa me ne mogu ugurati na nijedan normalan posao. Od punoljetnosti pa do sad sam radio sve skupa nekih godinu dana a i to su bili nekakvi (polu)poslovi sa kraćim radnim vremenom za mizernu lovu. Sada mi se nude jedino poslovi koje neće nitko da radi, čak i ovi migranti iz zemalja trećeg svijeta okreću glavu kad im netko ponudi takve poslove. Ja imam opciju ili prihvatiti takve nehumane poslove ili biti nezaposlen. Već 3 godine radije biram nezaposlenost. Znam da sam gad i parazit u naponu snage na grbači 50-godišnjih roditelja i možete slobodno to napisati. Već sam sam sebe tisuću puta izvrijeđao u tom kontekstu tako da nisam baš osjetljiv. Nisam lijen da se razumijemo, kada radim stvari za neki gušt tj. kad imam motiv marljiv sam. Samo je problem što nemam motiva ustajati se svako jutro u 7h i raditi za crkavicu po 10-12 sati poslove koje izbjegavaju čak i ovi migranti iz ratom zahvaćene Sirije. Smatram da je rad u takvim uvjetima samo traćenje života. I ovo što ja radim je na neki način traćenje života ali barem ne krivim kičmu i barem na mojem radu neće nijedan poduzetnik (robovlasnik, izrabljivač) zaraditi za novi bmw.

Što se tiče prijateljstava i ljubavnog života: Djevojku nemam niti je tražim. Znam da i gori, ružniji a i gluplji od mene imaju partnerice ali jednostavno me sram kada moram objašnjavati da sam nezaposleni tip bez kune koji živi sa starcima. Osjećam se ko George Constanza. Nisam uopće loš u priči sa curama ali budimo realni, cure traže ''ambicioznog'' momka (čitaj onog s lovom) a ne tipa koji u ormaru ima tek par otrcanih majica i kojemu bi bio problem izađi sa njom na kavu jer bih molio Boga da ne naruči bilo što preko 20 kn.

A prijatelji, udaljavam se od apsolutno svih ljudi. Sve do prije par godina sam se veselio svakom novom poznanstvu. Kada bi netko iz ekipe rekao da će pozvati nekog novog sa nama ja bih bez razmišljanja pristao. Nisu mi ni najmanje smetali novi ljudi. Danas ne samo da mi smetaju novi ljudi već i ove stare prijatelje koje poznajem od pelena izbjegavam. Pretpostavljam da sam se razočarao u ljude. Prije bih u svakome vidio nešto dobro jer sam ljude općenito smatrao dobrim bićima. Sada sam svjestan da ih je debelo preko 90 posto najobičniji talog, ljudi bez poštenja i ljudskosti. Vode se parolom ''u se, na se i poda se'' te su površne prazne ljušture bez ideala. Jedini ideal im je novac. U takvom okruženju gdje je 9 od 10 ljudi šljam ne smatram da ima smisla tražiti tog jednog poštenog. Koštalo bi me živaca i vremena a postoji 90 posto šansi da bih se opet razočarao.

Eto, otprilike je to to. Ako se netko našao u sličnoj situaciji neka prokomentira. Ne očekujem spasonosne savjete, više pišem da bi si olakšao dušu, negdje moram.

I ja sam samotnjak poput tebe i nemam posla samo moja priča je drugačija.
Imam 24 godine. Rođen sam u siromašnoj porodici gdje je otac koji je umalo završio fakultet na kraju se propio a mati domaćica koja ima samo osnovnu školu. Otac mi je umro prije skoro 11 godina tako da sad živim s majkom i bratom i jedva sastavljamo kraj sa krajom
U djetinjstvu bio sam psihički verbalno zlostavljan mada i nekad je tu bilo i fizičkog nasilja kako u školi tako i u naselju u kojem živim.
Kao rezultat toga dobio sam socijalnu fobiju i socijalnu anksioznost sa blagim oblikom depresije
Živjeti s tim je pakao jer nemam društva sem onog društva što bratu dolazi. Nikad nisam imao djevojku jer me je strah pričati s njima osim ako one otvore kakvu temu, jer sam ja mutav i nesposoban za toga, zatim ne znam kako da im se udvaram, i tako te stvari. Smatram sebe ružnim kako psihički tako i fizički s obzirom da sam mršav jer ne mogu svaki dan jesti zbog ekonomske situacije. Kao rezultat mršavosti mogu podići nešto do 10-15 kg, uraditi svega 3 skleka itd.
Vježbam ponekad, naporno ne smijem jer sam imao 2 operacije crijeva prije 6 godina
Nemam para za izlazaka a i nemam s kim izaći mada i da mogu sumnjam da bi koga upoznao jer mi muškarci moramo prvi korak da učinimo a ja ne smijem plus dobio bi simptome svog poremećaja kad bi to učinio pa bi djevojka odmah vidjela da sam čudan
Ove godine sam odlučio da idem kod psihijatra i idem svaki utorak na grupnu seansu gdje ima mladih ljudi. Jedna djevojka mi je zapala za oko i svaki put čekam s njom autobus na putu kući al dzaba kad ja ne smijem pričati s njom plus ne znam sta bi plus mislim da ne bi imao šanse
Što se tiče posla, išao sam na razne konkurse 6-7 puta i nikad ne bi dobio posao a i smatram sebe nesposobnim za posao iako bi volio da radim, da imam platu jer neće moje majke i njenih socijalnih primanja biti zauvijek ali ja nemam nikakvog poznanstva, nemam prijatelja koji bi me mogli preporučiti negdje, nemam hrabrosti pitat nekog da li traže negdje radnika plus ne znam koga pitati
Živiti u Bosni ljudima poput mene je pakao i ja ne vidim svoju budućnost kad mi majke jednom ne bude

[Nohappy]

HariHarr kaže:

I ja sam samotnjak poput tebe i nemam posla samo moja priča je drugačija.
Imam 24 godine. Rođen sam u siromašnoj porodici gdje je otac koji je umalo završio fakultet na kraju se propio a mati domaćica koja ima samo osnovnu školu. Otac mi je umro prije skoro 11 godina tako da sad živim s majkom i bratom i jedva sastavljamo kraj sa krajom
U djetinjstvu bio sam psihički verbalno zlostavljan mada i nekad je tu bilo i fizičkog nasilja kako u školi tako i u naselju u kojem živim.
Kao rezultat toga dobio sam socijalnu fobiju i socijalnu anksioznost sa blagim oblikom depresije
Živjeti s tim je pakao jer nemam društva sem onog društva što bratu dolazi. Nikad nisam imao djevojku jer me je strah pričati s njima osim ako one otvore kakvu temu, jer sam ja mutav i nesposoban za toga, zatim ne znam kako da im se udvaram, i tako te stvari. Smatram sebe ružnim kako psihički tako i fizički s obzirom da sam mršav jer ne mogu svaki dan jesti zbog ekonomske situacije. Kao rezultat mršavosti mogu podići nešto do 10-15 kg, uraditi svega 3 skleka itd.
Vježbam ponekad, naporno ne smijem jer sam imao 2 operacije crijeva prije 6 godina
Nemam para za izlazaka a i nemam s kim izaći mada i da mogu sumnjam da bi koga upoznao jer mi muškarci moramo prvi korak da učinimo a ja ne smijem plus dobio bi simptome svog poremećaja kad bi to učinio pa bi djevojka odmah vidjela da sam čudan
Ove godine sam odlučio da idem kod psihijatra i idem svaki utorak na grupnu seansu gdje ima mladih ljudi. Jedna djevojka mi je zapala za oko i svaki put čekam s njom autobus na putu kući al dzaba kad ja ne smijem pričati s njom plus ne znam sta bi plus mislim da ne bi imao šanse
Što se tiče posla, išao sam na razne konkurse 6-7 puta i nikad ne bi dobio posao a i smatram sebe nesposobnim za posao iako bi volio da radim, da imam platu jer neće moje majke i njenih socijalnih primanja biti zauvijek ali ja nemam nikakvog poznanstva, nemam prijatelja koji bi me mogli preporučiti negdje, nemam hrabrosti pitat nekog da li traže negdje radnika plus ne znam koga pitati
Živiti u Bosni ljudima poput mene je pakao i ja ne vidim svoju budućnost kad mi majke jednom ne bude

Imam i ja sličnu priču,s time da imam živog oca ali s obzirom kako se odnosi prema meni nisam siguran da bi mi bilo lošije da ga i nema.

Rekao bi da se držiš,ali znam da je lakše reći nego iskusiti to sve.

[jack daniells]

Probaj malo vježbat.Bio sam isti ko i ti i onda sam sebi kupio bajs i poceo sam svaku noc vozat se.Nevjerovatno koliko mi se poboljšala kondicija,psihicko stanje na pozitivno i zadovoljstvo samim sobom.Sport je zakon ! Ne treba ti niko za to.
Naravno da neces raditi kao rob za neke bjedne pare ,nema ni od tog ništa.
Uostalom imas pasoš EU i mozes se ispalit u DE il neku drugu drzavu.
Iz koje g si točno grada u HR ?
Ako je grad 100k+ stanovnika nije mi bas realno da ti moze biti dosadno .
A ovo sto si napisao da su ljudi pojvareni,materijalisti ,ljušture tu te apsolutno podrzavam .I oko mene su takvi,naravno ne svi ali vecina njih.Zato sam drustvo sveo na max 3 covjeka ovo ostalo drzim kao poznanike jer ne mogu smisliti vise tih crni prica,hvaljenja samog sebe,opterecenosti parama i statusom.Presipanja iz praznog u suplje.Bolje sam nego sa toksicnim drustvom.
Uglavnom prati oglase,gledaj ponude za posao.Sigurno ce nesto ispasti.Samo pozitiva bajo moj.Ne dopusti da ti crne misli okupiraju mozak.Odmah ih otjeraj.
Ja sam isto razocan u ljude ali sam davno odjebo to sve jer sam bio previse naivan i vjerovao svakom.Radije izlazi sam nego sa svakim.Nemoj samo da budes non stop u kuci jer ce te depresija pojest.Ona se hrani tvojom usamljenosti.

[Nosonja_]

cudan tip1 kaže:

Odlučih napisati i svoju ispovijest. Vidim da postoji jedna slična tema (ova o sabotiranju života) koju je otvorila jedna forumašica ali svaki slučaj je poseban pa valjda i moj zaslužuje temu. Nadam se da nisam pogriješio podforum.

Znači, imam 25 godina, ne smatram se ružnim (dapače mislim da sam sasvim ok u vezi izgleda), niti se smatram glupim. Svejedno ne volim sam sebe jer osjećam kao da nisam stvoren za ovaj svijet. Nabrojit ću konkretnije probleme: Naime odrastao sam u obitelji gdje stvarno nije bilo manjka ljubavi prema meni, roditelji su me voljeli ali bi možda bilo bolje za mene da su bili stroži prema meni. Nije bilo discipline i dane djetinjstva sam provodio isključivo igrajući se dok sam knjigu i učenje potpuno zanemario. U jednu ruku mi nije žao jer sam imao fantastično djetinjstvo ali zato sad ispaštam. Jebiga naš školski sustav je tako posložen da već sa 13-14 godina moraš ganjati ocjene da bi upisao neku pristojnu srednju. Ja sam skupio toliko bodova da sam mogao birati: ili obrtnička ili neka tehnička koja me uopće nije zanimala. Uz blagi pritisak roditelja sam upisao tu tehničku i nisam je završio jer me nije ni najmanje zanimala. Već nakon prve godine sam se prebacio u obrtničku koja me još manje zanimala ali sam je završio preko neke stvari što se kaže. Dakle, već sa 13 godina sam prokockao svaku mogućnost za ozbiljnije školovanje zbog našeg usranog sustava. Kao da sam ja sa 13-14 godina znao da trebam nabijati ocjene i kao da sam tada bio u stanju dugoročno planirati. Bio sam samo zaigrani klinac kojeg roditelji nisu tjerali na učenje.

I danas sam zbog toga nekvalificiran za bilo što. Dolazim iz obitelji gdje je otac šljaker, fizički radnik koji je 30 godina lomio leđa a majka je domaćica. Oni nemaju nikakve veze ni poznanstva pa me ne mogu ugurati na nijedan normalan posao. Od punoljetnosti pa do sad sam radio sve skupa nekih godinu dana a i to su bili nekakvi (polu)poslovi sa kraćim radnim vremenom za mizernu lovu. Sada mi se nude jedino poslovi koje neće nitko da radi, čak i ovi migranti iz zemalja trećeg svijeta okreću glavu kad im netko ponudi takve poslove. Ja imam opciju ili prihvatiti takve nehumane poslove ili biti nezaposlen. Već 3 godine radije biram nezaposlenost. Znam da sam gad i parazit u naponu snage na grbači 50-godišnjih roditelja i možete slobodno to napisati. Već sam sam sebe tisuću puta izvrijeđao u tom kontekstu tako da nisam baš osjetljiv. Nisam lijen da se razumijemo, kada radim stvari za neki gušt tj. kad imam motiv marljiv sam. Samo je problem što nemam motiva ustajati se svako jutro u 7h i raditi za crkavicu po 10-12 sati poslove koje izbjegavaju čak i ovi migranti iz ratom zahvaćene Sirije. Smatram da je rad u takvim uvjetima samo traćenje života. I ovo što ja radim je na neki način traćenje života ali barem ne krivim kičmu i barem na mojem radu neće nijedan poduzetnik (robovlasnik, izrabljivač) zaraditi za novi bmw.

Što se tiče prijateljstava i ljubavnog života: Djevojku nemam niti je tražim. Znam da i gori, ružniji a i gluplji od mene imaju partnerice ali jednostavno me sram kada moram objašnjavati da sam nezaposleni tip bez kune koji živi sa starcima. Osjećam se ko George Constanza. Nisam uopće loš u priči sa curama ali budimo realni, cure traže ''ambicioznog'' momka (čitaj onog s lovom) a ne tipa koji u ormaru ima tek par otrcanih majica i kojemu bi bio problem izađi sa njom na kavu jer bih molio Boga da ne naruči bilo što preko 20 kn.

A prijatelji, udaljavam se od apsolutno svih ljudi. Sve do prije par godina sam se veselio svakom novom poznanstvu. Kada bi netko iz ekipe rekao da će pozvati nekog novog sa nama ja bih bez razmišljanja pristao. Nisu mi ni najmanje smetali novi ljudi. Danas ne samo da mi smetaju novi ljudi već i ove stare prijatelje koje poznajem od pelena izbjegavam. Pretpostavljam da sam se razočarao u ljude. Prije bih u svakome vidio nešto dobro jer sam ljude općenito smatrao dobrim bićima. Sada sam svjestan da ih je debelo preko 90 posto najobičniji talog, ljudi bez poštenja i ljudskosti. Vode se parolom ''u se, na se i poda se'' te su površne prazne ljušture bez ideala. Jedini ideal im je novac. U takvom okruženju gdje je 9 od 10 ljudi šljam ne smatram da ima smisla tražiti tog jednog poštenog. Koštalo bi me živaca i vremena a postoji 90 posto šansi da bih se opet razočarao.

Eto, otprilike je to to. Ako se netko našao u sličnoj situaciji neka prokomentira. Ne očekujem spasonosne savjete, više pišem da bi si olakšao dušu, negdje moram.

Razumijem te, ali pokušaj i ti razumjeti da situacija nije baš toliko bezizlazna

Kao prvo i osnovno, ti si osoba koja nije uspjela napraviti nikakav korak iz dječjo/pubertetskog doba prema odraslosti(ili kako to već nazvati?). Shvaćam te, ja sam na kraju osnovne škole bio kao u nekom oblaku, uopće mi nije padalo na um što ću ja jednog dana raditi, kako ću zarađivati za život i sl. To mi je bilo kao u nekom filmu, nešto daleko i nestvarno. S nekih 17 godina malo sam se trznuo, počeja sam učiti, uspio sam i fax upisati ali ipak bila je prevelika moja rupa neznanja, a još sam patio i od nedostatka samopouzdanja, a i blaže socijalne fobije.

Nije mi ispalo kako sam možda htio ali opet tražija sam poslove, nešto našao, nisu bili neki poslovi ali opet sve bolje nego stajati doma, a uz to se potvrđuješ kao odrasla osoba. Sad sam našao posao s kojim mogu reći da sam čak i zadovoljan.

Navodiš da si završio obrtničku školu i da zato ne možeš naći posao, oprosti ali to je žešće sranje Danas obrtnici bolje zarađuju nego diplomirani inžinjeri, zapravo danas imaš dosta nezaposlenih diplomiranih inžinjera, a da ne govorimo o nezaposlenim pravnicima, politolozima i sl, pa tako ne kukaj previše što nisi studira

[cudan tip1]

Nohappy kaže:

Ima ih,ali jako malo.



Što ih nije za razumijeti?

-Normalnog posla niti za lijek.

-Pomoćnica ministra i to još graditeljstva sruši tuđu kuću,i to sve radi bez dozvole-kao nagrada se dobiva mjesto savjetnika ministra.

-Tajkun iz krim miljea gradi nasred plaže,novine javno pišu,ništa se ne događa.

-Maloljetni sin tajkuna ti ubije djecu i biva oslobođen s obrazloženjem-on dolazi iz ugledne obitelji.

To jesu primjeri ovih "najvećih",ali sam ih naveo zato što su poznatiji.Takvih primjera ima u svakoj sredini.

Pa pogledaj kakvi likovi se primaju za policajce,a sutradan te maltretiraju na cesti ako si u privatnim problemima s njime.

Kada 90% ljudi s povlaštenim mirovinama je to zaradilo na kriminalan način-misliš da to ljudi ne znaju?

Ljudi više ne vjeruju u ništa dobro ovdje,i to je veliki problem.

Prvo, hvala svima koji pokušavaju nešto konstruktivno napisati. Nisam danima odgovarao ali evo gore je nohappy napisao dosta toga. Ima još milijun primjera u kakvom društvu živimo.

Samo ću napisati da sam čitajući ovu temu još bolje shvatio zašto HDZ i SDP u Hrvatskoj i dalje dobivaju većinu glasova. Zapanjujuće puno ljudi misli da žive u uređenom društvu i da se do novaca dolazi pameću i radom. Većina ljudi misli da je u redu da ''poduzetnik'' zahvaljujući političkim vezama tokom privatizacije za kunu kupi nešto državno što vrijedi milijarde. I onda još stavi radnike na 2500 kn plaće dok on ubire extra profit, plovi jahtom i čak živi u dvorcu. Jebo me pas ako naš najpoznatiji ''poduzetnik'' nije kupio dvorac samo da bi se narugao ''inteligentnom'' radnom narodu. Što je najbolje - potlačeni članovi društva brane takve poduzetnike i glasaju za stranke koje omogućavaju postojanje takvih poduzetnika. Čak napadaju ljude koji im pokušavaju otvoriti oči i probuditi malo bunta u njima jer ''šta mene ima brigati koliko novaca imaju Kutle i Todorić''. Meni je ovo sve skupa smiješno, majke mi.

Ovi što i dalje pričaju o lijenosti nakon što sam dvanaest puta objasnio o čemu se radi ne zaslužuju odgovor. Ali čak i takvi su mi draži od ovih koji pokušavaju objasniti kako živimo u utopiji i kako je budala svak ko poziva na prosvjede, pobune pa i revolucije. Jedva čekam da propadnu mirovinski fondovi, da ne bude novaca za isplatu plaća u javnom sektoru, da nastane potpuni kaos u državi. Ovi koji su najgorljivije branili HDZSDP i uvjeravali me kako živimo u medu i mlijeku, meritokraciji, će biti najžešći na prosvjedima. Oni će prvi baciti kamen na policiju i zgradu Vlade, jer takvi što reagiraju naglo su obično najgori. Ti ljudi ne mogu razmišljati na duže staze. Oni će reagirati tek kada stvarno dođe taj scenarij i kada im po prvi put ne dođe mirovina ili plaća. Oni ne djeluju preventivno nego naknadno. Oni smatraju da prvo treba dotaknuti samo dno da bi se ustali, a taj scenarij neupitno stiže u roku par godina. Mladi idu vani jer neki od njih shvaćaju da pripametni i radišni Kerum nije inteligencijom i radom došao do bogatstva te shvaćaju da se u ovoj državi ne cijene normalne vrijednosti. Postajemo država staraca. Tko će uplaćivati novce u državnu kasu i ko će omogućiti izbjegavanje crnog scenarija? Nitko. Dok ne dođe taj crni scenarij, vi branite poduzetnike i proglašavajte lijenčinama i budalama one koji bi dizali pobune. Zato ćete, kad nastane kaos biti veći revolucionari od Che Guevare, ali tek tada. Prije toga ne.