Onaj pravi trenutak

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Anais, nabijem te, svaki put kad sama sebe uvjerim da me fakat boli kurac za sve naletim na neki tvoj post koji bocne di ne treba i onda se ostatak dana ceskam po glavi sa sbbkbb .

Mislim da sam ja ovom zadnjem bila jedna od tih "malih ljubavi" jer si je covjek zabrijo da je sa 30 i solo valjda mrtav. I onda je puno vremena proveo trazeci feler u meni, a da se nijednom nije zapitao da mu, jel, mozda ja naprosto ne pase. Nisam nuzno "kriva" generalno, ako sam kriva za njega.
On je inace gro mrzio sam sebe, sad mi je jasno i zasto .

Ja pak nikad nebi mogla "spustit kriterije" jer mi je vrijeme za nesto... Il mi se svidjas ili ne. Nema izmedju.

Sori.

A ne mora značit. Nekad su ljudi jednostavno iskompleksirani pa te tlače iako te "vole"- mislim, vole koliko mogu nekog voljeti.

Ja sam nesvjesno spustila kriterije ove godine, naprosto krivi motivi i privremeno ludilo me dovelo do nekih krivih izbora.
Kad čuješ rečenice poput "kad ću više naći nekog takvog" dok je lik tretira kao štracu mjesecima, onda kreneš misliti da je zaista tako. Da ne možeš baš više birati.
A općenito usrani očajni izbori i okolnosti, one neljubavne, vode do očajnih usranih izbora. Tako sam i ja popustila, daj šta daš.

Sad ću apstinirati od pokušaja dok se ne resetiram.

Nitko ne bira svjesno te male ljubavi. Iako vjerujem da jesu svjesni nekim dijelom.
No puka nekompatibilnost ne mora značiti da su emocije "male". Obično gdje je malo emocija, nema ni neke potrebe za sukobima jer je sve li-la i blah. Dakako, ne govorim da su prave ljubavi pune svađa jer je to bullshit.

[Clandestine]

alebi kaže:

Gledam neke ljude,jedan poznanin,drugi prijatelj.

Kasne tridesete,čak i početak 40-ih.Obrazovani,poprilično situirani,imaju karijeru,zarađuju za naše uvjete dosta.
Ne gledam previše u novčanik nikome,ali donekle sam siguran da ispod 2000 EUR ovaj frend mjesečno nema.

Ono što je zanimljivo.oboje su negdje u srednjim 30-ima našli cure/žene koji,da se ne lažemo prije 8-10 godina nebi imali.

novac je precijenjen,dolazi tek iza izgleda i statusa

[Flat]

Clandestine kaže:

novac je precijenjen,dolazi tek iza izgleda i statusa

Pa ti uvijek iste recenice pises.

[dire Dawn]

ex anais kaže:

Sori.

A ne mora značit. Nekad su ljudi jednostavno iskompleksirani pa te tlače iako te "vole"- mislim, vole koliko mogu nekog voljeti.

Ja sam nesvjesno spustila kriterije ove godine, naprosto krivi motivi i privremeno ludilo me dovelo do nekih krivih izbora.
Kad čuješ rečenice poput "kad ću više naći nekog takvog" dok je lik tretira kao štracu mjesecima, onda kreneš misliti da je zaista tako. Da ne možeš baš više birati.
A općenito usrani očajni izbori i okolnosti, one neljubavne, vode do očajnih usranih izbora. Tako sam i ja popustila, daj šta daš.

Sad ću apstinirati od pokušaja dok se ne resetiram.

Nitko ne bira svjesno te male ljubavi. Iako vjerujem da jesu svjesni nekim dijelom.
No puka nekompatibilnost ne mora značiti da su emocije "male". Obično gdje je malo emocija, nema ni neke potrebe za sukobima jer je sve li-la i blah. Dakako, ne govorim da su prave ljubavi pune svađa jer je to bullshit.

Moji kriteriji su sad valjda visi nego ikad.
Prvi put u zivotu hocu i ovce i novce, te apsolutno nista manje od toga ne dolazi u neki ozbiljan obzir.
Mislim, ipak imam potrebe, no .

O ljubavi kao takvoj vise ne bi.
Ne pisu mi se soneti o jednorozima .

Mislim da sam se pomirila sa cinjenicom da je sve privremeno i prolazno, pa samo pustam ljude da prodju kroz moj zivot i moje srce bez da ostave trajni trag.
U trenutcima dok jos odlaze, poneki se osvrnu da vide dali su ostale njihove stope - i jesu; ali brzo zapadne novi sloj snijega koji prekrije sca sjecanja.

Igrala sam se mislju kako je odredjena osoba na neki nacin bila prva, makar ne i doslovno, ali i zadnja, bas bas doslovno.
Neda mi se vise .

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Moji kriteriji su sad valjda visi nego ikad.
Prvi put u zivotu hocu i ovce i novce, te apsolutno nista manje od toga ne dolazi u neki ozbiljan obzir.
Mislim, ipak imam potrebe, no .

O ljubavi kao takvoj vise ne bi.
Ne pisu mi se soneti o jednorozima .

Mislim da sam se pomirila sa cinjenicom da je sve privremeno i prolazno, pa samo pustam ljude da prodju kroz moj zivot i moje srce bez da ostave trajni trag.
U trenutcima dok jos odlaze, poneki se osvrnu da vide dali su ostale njihove stope - i jesu; ali brzo zapadne novi sloj snijega koji prekrije sca sjecanja.

Igrala sam se mislju kako je odredjena osoba na neki nacin bila prva, makar ne i doslovno, ali i zadnja, bas bas doslovno.
Neda mi se vise .

Lijepo si to rekla.

Ako mi obogaćuje život, može.
Ako donosi i trun negative, ne ide više.

Otpatke i čekanje da otpadak postane full course dinner i prelaženje preko igranja ostavljam onima s manjkom kriterija i samopoštovanja. Nekima je to ionako jedino konkretno što su ikad dobili. Ja znam što mogu imati i što zaslužujem. Ne patim od titule "nečija draga" jer sam to imala u životu dovoljno puta službeno da bih zbog toga pristajala biti krpa pod parolom "kroz blato do pobjede".

Tako da, iduće će biti pravo ili ga neće biti. Ako se ne desi, i to je ok. Barem mi je savjest čista i srce mirno, ne strepim od ničeg i ne natječem se s nikim. Ljubav je mir, a ne natjecanje i igra moći. To je jedino u što vjerujem onako istinski.

[Myzrael]

@ alebi

Ovaj tvoj primjer iz uvodnog posta može se pojednostaviti sa paralelom na američke teen filmove. Znaš ono kad sportaši u srednjoj imaju sve zgodne cure, a za 10 godina ih nerdovi ožene. Cure su promjenile prioritete, jel...

No ja mislim da tebe muči vjerojatnost da će te netko danas/sutra voljeti ne zbog tebe samog, kakav jesi, nego eto zbog tog nekog statusa, sigurnosti, društvenog konteksta, vlakova i vozova.

To je jednostavno tako...gleda se cjelokupna slika i mora biti oku poprilično ugodna.

Cure su otišle na "don't ever settle" tematiku s kojom se ja apsolutno slažem, ali realno malo je onih koji izguraju tu zamisao. Većina ih nekako zatomi svoje želje i snove, posumnja u sebe i zadovolji se prosjekom. Kako u vezi tako i generalno u životu

[alebi]

AlessandraB kaže:

Samo kad ljudi ne znaju ni sta ce sa sobom, ni sa svojim zivotom, pa im treba neko da ih izvuce iz blata. Partner je slag na torti, ali torta mora da postoji pre toga i da je lepa i ukusna.

Gledano u teoriji to je točno.

Osoba koja se je ostvarila u nekom poslu,koja ima izgrađen život može si naći nešto da uživa u slobodnim trenucima.Pogotovo u većem gradu (mada,živimo u Hrvatskoj) gdje ćeš naći neki klub za neku aktivnost,pronaći prijatelje.

Ali,uz osjećaje,treba imati na umu i status dosta naših ljudi gdje ljudi traže suputnika i u materijalnoj,psihloškoj (dosta zbog ovog prvog) krizi.

Ova osoba iz primjera je imala/ima svoj stan,siguran posao uz neku ne preveliku plaću i roditelje koji su joj praktički odgajali dijete.

Ona je svojih 15-20 godina života potrošila na uživanje,da je slobodno vrijeme trošila na vikend izlete s frajerima,solarij,ljetovanje...

Malo ljudi može to tako raditi i ovo gore što si ti napisala nije baš lako primjenjivo.

Clandestine kaže:

novac je precijenjen,dolazi tek iza izgleda i statusa

Jučer sam htio mijenjati svijet,danas sam pametniji pa mijenjam sebe

Myzrael kaže:

@ alebi

Ovaj tvoj primjer iz uvodnog posta može se pojednostaviti sa paralelom na američke teen filmove. Znaš ono kad sportaši u srednjoj imaju sve zgodne cure, a za 10 godina ih nerdovi ožene. Cure su promjenile prioritete, jel...

No ja mislim da tebe muči vjerojatnost da će te netko danas/sutra voljeti ne zbog tebe samog, kakav jesi, nego eto zbog tog nekog statusa, sigurnosti, društvenog konteksta, vlakova i vozova.

To je jednostavno tako...gleda se cjelokupna slika i mora biti oku poprilično ugodna.

Cure su otišle na "don't ever settle" tematiku s kojom se ja apsolutno slažem, ali realno malo je onih koji izguraju tu zamisao. Većina ih nekako zatomi svoje želje i snove, posumnja u sebe i zadovolji se prosjekom. Kako u vezi tako i generalno u životu

Ova tema je nastala na nekom analiziranju i promatranju,pošto volim o svemu razmišljati

Ali,slažem se,to je jedna glupa spoznaja koja može boljeti-tim više zbog laganja i uvjeravanja u nešto drugo.

Ali ne planiram nikoga u svojem životu,pa neću imati s time problema

[jamesbond]

nyxter kaže:

Slažem se da smo oboje druge osobe nakon 10 godina, promijenili smo se, imamo različita razmišljanja, stavove, kriterije.

No, ja obično nakon neuspjelih odnosa (nebitno u kojem su stadiju oni bili) zatvorim tu priču. Nakon toga, nisam siguran da me ista osoba može ponovno zaintrigirati.

Ni mene do sada nije i ne vjerujem da hoce, ali sam se u zivotu opekao par puta na neke stvari i naucio da ne treba zanemarivat onu staru: nikad ne reci nikad

Inace, sto se tice ovih sponzorusa ja ne znam s kim to ljudi imaju posla, u kakvim krugovima se krecu pa stalno nalecu na sponze i cudom se cude kako ne mogu naletit na normalno zensko celjade.
Od starta ih se moze skuzit a nije bas da se one nesto i skrivaju i pretvaraju da su pepeljuge. Mozda ljudi misle da ce se one promjenit uz njih...
Zato i ne kuzim ove kad poslije kukaju kako samo lova vrti busilicu.

Mene takve po defaultu ne privlace (ne znam kako da one izgledaju) i nisam imao puno posla s njima. Kad sam bio mladji nekako sam vise naginjao prema divljim, neobicnim 'outcast curama' koje su furale neku svoju pricu

I danas su mi one slaba tocka, ali su i one sada starije pa drugacije ispoljavaju svoju divlju prirodu..
Definitivno je da smo se svi promjenili u 10 god, i da cemo se promjenit u sljedecih 10 god. Zivot nas oblikuje i formira mada su temelji isti.
Ljudi se adaptiraju zivotu i trude se da izbjegnu sto vise 'zivotnih metaka'.
Nekome uspije, nekome ne.

[jamesbond]

alebi kaže:

Gledano u teoriji to je točno.

Osoba koja se je ostvarila u nekom poslu,koja ima izgrađen život može si naći nešto da uživa u slobodnim trenucima.Pogotovo u većem gradu (mada,živimo u Hrvatskoj) gdje ćeš naći neki klub za neku aktivnost,pronaći prijatelje.

Ali,uz osjećaje,treba imati na umu i status dosta naših ljudi gdje ljudi traže suputnika i u materijalnoj,psihloškoj (dosta zbog ovog prvog) krizi.

Ova osoba iz primjera je imala/ima svoj stan,siguran posao uz neku ne preveliku plaću i roditelje koji su joj praktički odgajali dijete.

Ona je svojih 15-20 godina života potrošila na uživanje,da je slobodno vrijeme trošila na vikend izlete s frajerima,solarij,ljetovanje...

Malo ljudi može to tako raditi i ovo gore što si ti napisala nije baš lako primjenjivo.

Ja uopce ne kuzim ovaj upis... sta si htio rec

[dire Dawn]

ex anais kaže:

Lijepo si to rekla.

Ako mi obogaćuje život, može.
Ako donosi i trun negative, ne ide više.

Otpatke i čekanje da otpadak postane full course dinner i prelaženje preko igranja ostavljam onima s manjkom kriterija i samopoštovanja. Nekima je to ionako jedino konkretno što su ikad dobili. Ja znam što mogu imati i što zaslužujem. Ne patim od titule "nečija draga" jer sam to imala u životu dovoljno puta službeno da bih zbog toga pristajala biti krpa pod parolom "kroz blato do pobjede".

Tako da, iduće će biti pravo ili ga neće biti. Ako se ne desi, i to je ok. Barem mi je savjest čista i srce mirno, ne strepim od ničeg i ne natječem se s nikim. Ljubav je mir, a ne natjecanje i igra moći. To je jedino u što vjerujem onako istinski.

Jedina osoba koja trenutno unosi negativu u moj zivot sam ja .

Ljudi se fakat trude, ali ja sporo mrdam sa svoje "ne vjerujem vise nikome, jebite se svi redom" kul. I lijepo je gore, samo nekad mrvicu usamljeno .

Izmisljam izlike i razloge, a znam zasto to radim, ali ne i kako to prestat radit.
U krajnjoj liniji, ionak nije bitno .

Predstoji mi zivot malih i jeftinih ljubavi.
Bar imam materijala za shitty poetry .

[ex anais]

dire Dawn kaže:

Jedina osoba koja trenutno unosi negativu u moj zivot sam ja .

Ljudi se fakat trude, ali ja sporo mrdam sa svoje "ne vjerujem vise nikome, jebite se svi redom" kul. I lijepo je gore, samo nekad mrvicu usamljeno .

Izmisljam izlike i razloge, a znam zasto to radim, ali ne i kako to prestat radit.
U krajnjoj liniji, ionak nije bitno .

Predstoji mi zivot malih i jeftinih ljubavi.
Bar imam materijala za shitty poetry :rofl :.

Ja sam to radila, a onda kad sam se god otvorila ove godine, dobila sam po nosu toliko da sam zaključila da bolje da ja svoje oklope držim pa kome se da- da. Nemaju forumaši pojma.
Ali kao što je dobro primijetio moj jedan frend, inače psiholog, ja sam čudna biljka, ne vjerujem kao nikome, a onda odjednom spustim sve štitove i oklope i neonski svijetlim "sjebi me". Treba imati mjere valjda.

A nisu ti male ljubavi baš nešto za poeziju. :/ Ja više nemam koga zlorabiti za poeziju. To me isto muči. Nisu me ipak kvalitetno sjebali. Sve nešto meh. Onda moram reciklirati i mlatiti mrtve konje prošlosti, a to je dosadno kad više nema emocije.

Ono što sam skužila da kad pomisliš "ovo će biti dobro jednom za pisanje" to je vrišteći znak da je odnos otišao u kurac.

[1950ftw]

pa to i je iskreno, da ulazis u nesto bez kalkuliranja. Katastrofa je sto druga strana to iskoristi Valjda ce naici neko ko ce to znati cijeniti

[RedSonia]

1950ftw kaže:

Valjda ce naici neko ko ce to znati cijeniti

Ako te netko ne cijeni odmah onda nikada niti neće...zato je pametno biti bez štitova pred nekim jer druga osoba brzo pokaže pravo lice ili pobjegne zato što to ne može...ovako zbog štitova skriva pravu osobnost jer ego voli prodirati kroz te štitove pa kad štitovi konačno padnu tek onda vidimo tko je zapravo pred nama

[1950ftw]

zato i kazem

ne isplati se kalkulirati u pocetku, najbolje je pokazati pravo lice, pa kome pravo, kome krivo.

[RedSonia]

1950ftw kaže:

zato i kazem

ne isplati se kalkulirati u pocetku, najbolje je pokazati pravo lice, pa kome pravo, kome krivo.

istina, samo što ja štitove ne bih nazvala kalkulacijom, više je to oprez i sumnja, osim ako ne prelaze granicu normale naravno ...potpuna otvorenost doduše jako boli i za to moraš biti jebački jaka osoba...možda je to i prikriveni mazohizam, tko će ga znati

[ex anais]

RedSonia kaže:

Ako te netko ne cijeni odmah onda nikada niti neće...zato je pametno biti bez štitova pred nekim jer druga osoba brzo pokaže pravo lice ili pobjegne zato što to ne može...ovako zbog štitova skriva pravu osobnost jer ego voli prodirati kroz te štitove pa kad štitovi konačno padnu tek onda vidimo tko je zapravo pred nama

Nije tu stvar pravog lica. Nego puštanja da ti se netko zavuče pod kožu dok on možda rutinski odrađuje i tebe i sve to i kad pukne, samo će nastaviti šablonski s drugom istu spiku.
Potrošiš se. Sjebeš se za neke druge. Umoriš. Jer nisi dozirala. A drugoj strani je to možda standardna igra.

U teoriji bi trebalo uvijek i sa svakim otvoreno. U praksi, umoriš se.

[dire Dawn]

ex anais kaže:

Ja sam to radila, a onda kad sam se god otvorila ove godine, dobila sam po nosu toliko da sam zaključila da bolje da ja svoje oklope držim pa kome se da- da. Nemaju forumaši pojma. : D
Ali kao što je dobro primijetio moj jedan frend, inače psiholog, ja sam čudna biljka, ne vjerujem kao nikome, a onda odjednom spustim sve štitove i oklope i neonski svijetlim "sjebi me". : D Treba imati mjere valjda.

A nisu ti male ljubavi baš nešto za poeziju. :/ Ja više nemam koga zlorabiti za poeziju. To me isto muči. Nisu me ipak kvalitetno sjebali. Sve nešto meh. Onda moram reciklirati i mlatiti mrtve konje prošlosti, a to je dosadno kad više nema emocije.

Ono što sam skužila da kad pomisliš "ovo će biti dobro jednom za pisanje" to je vrišteći znak da je odnos otišao u kurac.

Ne znam za tebe, al ja sam poprilično iskrena što se tiče mog ludila. Baš sam neki dan pričala sa jednim likom o tome. Hrpa ljudi vidi to kao nešto blještavo i sjajno, sebe kao prinčeve na bijelom konju koji će mene jadnu spasit od mene same valjda i sve to može djelovat oh tako poetično i oh tako romantično, ali onda kad skuže da se ja valjam u tome u čemu se valjam već godinama, da nit želim nit me itko drugi može spasit i da je to blještavilo samo šareni papir u koji je umotan sav moj jad i bijeda u svojoj punini moje crninine... Obično si onda daju petama vjetra. A meni se to neda.
Da, treba mi vremena da spustim gard, al onda postanem nezanimljiva ili dosadna.
Ili napokon shvate da fakat jesam luda.
A lijepo im kažem još u startu .

Što se tiče pisanja, ja sad još vučem neke konce koje mogu iščupat iz odnosa prema kojem nemam emocija, ali ako se baš baš jaaaako potrudim skoro pa da mogu opet zamislit kako je to bilo volit njega.
Pa jašem na tom valu dok mi ne dopizdi mlatit istog mrtvog konja.

Oni neki novi ljudi koji su se uvukli u život mi ne daju jednaku dozu inspiracije jer nisu dovoljno ludi da budu moje muze .
Možda mi je baš trebao jedan takav shiftest da se napokon pronađem u izričaju koji mi odgovara i da napokon taj dio sebe stavim na neku zadovoljavajuću razinu.

Mislim da bi mi on i ono što je bilo zauvijek moglo biti inspiracija, ali kad prestanem pisat u tom trenutku presuše i emocije. Mogu biti do isusa patetična, ali ne osjećam neke pretjerane emocije trenutno. Možda je zato lakše zamislit neke od prije?

I da, imam hrpetinu materijala koji sam napisala dok sam bila s njim, a koji onda sad mogu uobličit u nešto novo. Kad to čitam, uz dovoljno mira i fokusa, mogu se prisjetiti kak mi je onda bilo i pisat iz tog lica.
Šta ćeš, mogu puno srat. Oduvijek mi je to bila prednost ili mana - ovisi tko je gledao .

I naravno, moja border crta fakat pomaže u tome svemu.
Patetična sam točno onoliko koliko želim biti samo ako se dovoljno triggam da razmišljam kak sam razmišljala nekad .

Makar, većinu vremena provodim radeći neke druge stvari i razmišljajući o nekim drugim ljudima .

[RedSonia]

ex anais kaže:

U teoriji bi trebalo uvijek i sa svakim otvoreno. U praksi, umoriš se.

znam i u pravu si...zato ja godinama ne ulazim u vezu nakon što se izmorim...štitove jednostavno ne znam podizati ali znam u startu otjerati nekoga ako nisam spremna na otvorenost

[Gošća]

MaloJa kaže:

Strah od samoće je najgori.

Ima i puno, puno gorih, naravno, a opet i kad nađeš nekog, gdje ti je garancija da je i to trajno, još ako osjeti da to tebi i nije baš to možda još i prije odluči otići, osim da je i on/a jednako očajan, kao i ti.

[rocket86]

Nekad stoji i to "ako" osjeti. Nisu baš svi toliki eksperti Štoviše, čini mi se da u praksi često nisu(pa bilo to jer ne kuže, ili zato što ne žele kužiti).