Dijete mi je delinkvent...

[VirtualBaby]

Potaknuta raspravom na Muškom kutku u temi "Nasilnici u parku i da li biti zaštitnik" pretraživala sam nekakvu stručnu literaturu iz područja Psihologije odgoja i obrazovanja te naišla na, za mene, šokantan izvještaj socijalnog radnika koji kaže:

Dana X, Centru za socijalnu skrb se obratila majka malodobnog T.T. usmenom zamolbom da joj se pomogne u rješavanju odgojnih teškoća s njenim sinom, koji je upravo navršio 14 godina. Pri tome je istakla da je njen sin inače štičenik Centra za odgoj djece sa smetnjama u ponašanju u mjestu X, ali da već nekoliko puta bježi iz te ustanove te da se trenutno nalazi kod kuće. Dodaje da ga je otac prije četiri dana svezao za postelju nekim lancem. Saslušavši je, odmah sam se uputio u obitelj i tom sam prilikom ustanovio slijedeće:
Malodobnog T.T. sam zaista našao svezanog željeznim lancem za noge, na kojima je bio pričvršćen okrugli željezni predmet, težak oko sedam kilograma (izgleda da se radi o atletskoj kugli). Odmah sam od oca zatražio da malodobnog T.T. oslobodi vezova, što je on odmah i učinio, otključavši lokote na lancima. Scena je bila veoma neprijatna. Na moje pitanje zašto su to učinili roditelji su izjavili da "nisu imali drugih mogućnosti da ga spriječe od bježanja i činjenja krivičnih djela". U početku, dječak nije pristao poći samnom, ali je na moje uporno nastojanje pristao

Što misliš tko je u ovoj situaciji čija žrtva - djete roditelja ili roditelji djeteta?
Kako se odnositi prema takvom djetetu i koji je pravi način z apomoći i sebi kao roditelji i njemu kao djetetu?
Kome se obratiti?

[kelly's_rider]

ma mali se voli kurcit ... a roditelji su za to krivi jer su vjerovatno bili prezaposleni pa je mali odgojio sam sebe... a moze se to rijesit ...

[VirtualBaby]

kelly's_rider kaže:

a moze se to rijesit ...

Kako? Imaš nekakav savjet za roditelje s takvim problemima?

[Modesti]

Smatram da apsolutno nema opravdanja za roditelje koji dijete drže svezano lancem.
Na koji način takvo dijete može odrasti u normalnu osobu kad se prema njemu uopće ne ponašaju kao prema osobi.
U svakom slučaju smatram da ti roditelji nisu sposobni brinuti se o svom djetetu.

[kelly's_rider]

VirtualBaby kaže:

Kako? Imaš nekakav savjet za roditelje s takvim problemima?

popravni dom i psiholog do 18e , roditeljima samo na vikend jer oni nisu sposobni brinut se o tom djetetu

[njasa]

da da sigurno ce mu popravni dom pomoc da izraste u zdravu, socjalno bice koje je i usput psihicki stabilno. naravno da se treba maknit od takvih roditelja sta prije, ali popravni dom bi bila kazna za dite, a roditelji bi se "rjesili" svog problema. na taj nacin se kretenoidnim roditeljima izaslo u susret. rjesenje bi mozda bilo da se rodbina brine za to dite. ako nekoga odgajas do 14 godine, 80% njegovih postupaka je proizaslo iz odgoja i obiteljskih odnosa. tako da je tesko krivit to dite za ista...

[VirtualBaby]

kelly's_rider kaže:

popravni dom i psiholog do 18e , roditeljima samo na vikend jer oni nisu sposobni brinut se o tom djetetu

Nažalost, popravni dom je najgore moguće rješenje za takvo dijete. Majka u citiranom članku je već rekla da joj je sin pod patronatom centra za odgoj djece s problemima u ponašanju tzv. popravni dom, ali on i dalje bježi što je z aočekivati. Popravni domovi prepuni su djece s problemima u ponašanju a jako malo stručnog osoblja imaju na raspolaganju.
Roditelji su zakazali u odgoju. Dijete već ima 14 godina i slikovito rečeno ono je poluproizvod loših roditelja. Oni su dokazali da ne znaju s njim postupati onako kako bi trebali.
Dati nekom da reparira nastalu štetu u odgoju, definitivno. Pitanje je kome?

[Natch]

Modesti kaže:

Smatram da apsolutno nema opravdanja za roditelje koji dijete drže svezano lancem.
Na koji način takvo dijete može odrasti u normalnu osobu kad se prema njemu uopće ne ponašaju kao prema osobi.
U svakom slučaju smatram da ti roditelji nisu sposobni brinuti se o svom djetetu.

slazem se. u dom ili udomitelju osposobljenom za rad s takvom djecom.

[Natch]

VirtualBaby kaže:

Nažalost, popravni dom je najgore moguće rješenje za takvo dijete. Majka u citiranom članku je već rekla da joj je sin pod patronatom centra za odgoj djece s problemima u ponašanju tzv. popravni dom, ali on i dalje bježi što je z aočekivati. Popravni domovi prepuni su djece s problemima u ponašanju a jako malo stručnog osoblja imaju na raspolaganju.
Roditelji su zakazali u odgoju. Dijete već ima 14 godina i slikovito rečeno ono je poluproizvod loših roditelja. Oni su dokazali da ne znaju s njim postupati onako kako bi trebali.
Dati nekom da reparira nastalu štetu u odgoju, definitivno. Pitanje je kome?

ovo je jako dobro pitanje. 'maloljetni delikventi' su zapravo najosjetljivija kategorija djece, koji, ukoliko se o njima ne povede adekvatna briga, predstavljaju potencijalno najvecu buducu stetu za drustvo. takvo dijete, koje se pocne od desete godine vuci po popravnim domovima, ako ne izadje iz tog zacaranog kruga, sasvim sigurno ce postati kriminalac. mislim da je rjesenje u udomljavanju, ali u zaista posebno obucene obitelji ili stambene zajednice u kojima ce imati prilagodjeni program socijalizacije i pojacani tretman. tko je ikada vidio tu djecu zna koliko su sjebana i problematicna i s njima zaista treba posebno raditi. a u domovima se s njima ne radi nikako. to je katastrofa.

[Natch]

isto tako, moramo biti svjesni da ce takve djece biti sve vise i da treba razvijati specijalizirane programe za njih. to znaci da i u skolama treba vise obucenih psihologa i pegagoga, jer ces u svakom razredu imati minimalno 3-4 delikventa.
ne moram sad objasnjavati da je to sve posljedica opceg moralnog kolapsa, siromastva, bijede, neobrazovanosti i kriminala u poracu i tranziciji. djeca jednostavno kopiraju prevladavajuce modele koje vide u drustvu oko sebe.

klincima treba osmisliti slobodno vrijeme i uciti ih alternativnim, zdravim modelima ponasanja.
osim toga, treba osmisliti i programe obrazovanja za kvalitetno roditeljstvo.
danas mladi jednostavno nisu sposobni i osposobljeni za ulogu roditelja. ljudi nemaju pojma sta ce s djecom, pa se ona vuku po ulici, piju, drogiraju se, kradu itd.

[Modesti]

VirtualBaby kaže:

Dati nekom da reparira nastalu štetu u odgoju, definitivno. Pitanje je kome?

Jako teško.
U biti vrlo je teško popravljati već nastalu štetu kad je šteta tako izrazita.
Vrlo je očito da ti roditelji nisu sposobni brinuti se o svom djetetu.
Na žalost institucije isto nisu sposobne se brinuti mada im je to posao. U biti popravni domovi su srednja škola za kriminalce.

Jedini način da se takvo što svede na najmanju moguću mjeru je preventiva.
Ja ne vjerujem da niko do 14te godine tog djeteta nije primjetio da on baš i ne raste u normalnim uvjetima.
No vjerojatno nikoga nije z animalo.
U razred mog sina je išao jedan momak kome su isto dali dijagnozu djeteta s posebnim potrebama, mada po mom sudu taj momak nije ni malo glup.
Samo neprilagođen.
No najlakše je bilo dati da radi po posebnom programu pa je on za prolaznu iz npr zemljopisa morao odgovoriti točno koji je glavni grad Hrvatske.
Niko s tim djetetom nije radio. Normalno je da je napustio srednju školu i da je sad uglavnom na ulici.No tako je bilo lakše profesorima , roditeljima, školskoj pedagogici.
Uvjerena sam da je taj momak imao roditelje koji bi imali volje da ga pravilno usmjere da bi izrastao u normalnog momka. Ovako je propao.
Žalosno.

[Barca]

Mozda sam naivna, ali ja ne vjerujem da postoje zla djeca.
Preneupucena sam da bih znala da li se psihopati takvima radjaju ili se u to pretvaraju kroz zivot - pa necu o tome.

Anyway, ti roditelji ne samo da ne zasluzuju to dijete, vec ne zasluzuju djecu uopce. Protiv sam kaznjavanja, protiv sam "batina je izasla iz raja" principa i slicnoga.
Moje dijete bi u popravni dom islo samo preko mene mrtve. Niti mislim da su ti stacionari imalo korisni - koliko god u teoriji bili dobro zamisljeni.

Virtual, ja sam se na onoj temi slagala s tobom u tvrdnji da se sa ljubavlju jako cesto moze doprijeti do covjeka i pomoci mu. Ne uvijek, ne u svim prilikama, ali vjerujem da ako ulozis odredjeni trud u nekog covjeka - da ti se to s vremenom cesto vraca. Naravno, lako se truditi oko nekog tko tebe direktno ne ugrozava, nego oko nekog tko i tebe vuce za sobom u kaljuzu (tipa sustavno te zlostavlja).

Jedna od boljih osoba koje sam upoznala tokom svog skolovanja bio je delikvent najgore vrste. Medjutim, on je agresijom reagirao samo na ljude koji su se prema njemu ponasali kao prema zivotinji. Nazalost, bilo je i takvih profesora. I njegove reakcije su bile i vise nego pretjerane.
Prema onima koji su pokazivali neke pozitivne emocije prema njemu, ili su jednostavno njegovali fer odnos i bilo strogi ali posteni je bio vrlo korektan.

Ono sto bi u nekom idealnom utopistickom svijetu trebalo biti jest da su psiholozi i svi prosvjetni radnici u nekoj skoli to zanimanje odabrali iz ljubavi i da to rade sa srcem, a ne kao radnici na tvornickoj traci.
S obzirom da je to nerealno za ocekivati, onda bi trebalo da svaki pojedinac svjestan tog problema pokusa djelovati na djecu iz svoje okoline. I pruziti pomoc onome za koga vidi da mu je potrebna.

[VirtualBaby]

Modesti kaže:

Ja ne vjerujem da niko do 14te godine tog djeteta nije primjetio da on baš i ne raste u normalnim uvjetima.
No vjerojatno nikoga nije z animalo.

Ja tu apeliram na društvo tj. okolinu. Roditelj će rijetko procjeniti da mu je dijete kriminalac. Uvijek kreću pravdanja "Pa nije on tako mislio", "Nije on tako loš", "Pogledaj svoju dicu pa mi se javi", "Imam ja pravo svoje dijete odgajat kako ja hoću", "I ja sam bio/bila na ulici pa pogledaj me sad, šta mi fali..." i gomila sličnih sranja. Dakako, to je zatvaranje očiju pred problemom. I sada vjerojatno neki roditelji dok čitaju ovaj topic razmišljaju - Nije moje dijete takvo. To se meni ne može dogoditi. -
I naravno, zatvaranjem očiju od problema dijete radi što ga je volja uz indirektno odobrenje roditelja.
Uz to društvo zatvara oči jer se ne želi zamjeriti roditeljima, baki, djedu i sl.
No, pitam se, što treba napraviti dijete da bi roditelj shvatio da treba alarmirati dok nije prekasno?

[VirtualBaby]

Barca kaže:

Virtual, ja sam se na onoj temi slagala s tobom u tvrdnji da se sa ljubavlju jako cesto moze doprijeti do covjeka i pomoci mu. Ne uvijek, ne u svim prilikama, ali vjerujem da ako ulozis odredjeni trud u nekog covjeka - da ti se to s vremenom cesto vraca.

Naravno, ne uvijek, ne u svakoj prilici i ne uz male napore. Ekstremni slučajevi postoje i njih je teško gotovo nemoguće "ukrotiti" ali uz ogromna odricanja, bezbroj "Idemo iz početka" i bezuvjetnom empatijom možemo pokušati barem prodrijeti do takvih ekstremnih pojedinaca i zagrebati tu ljušturu bijesa koju grade oko sebe. Ipak sam uvjerena da je nedostatak ljubavi (ne mislim tu samo onog - volim te i cmok cmok srač srač ) nego o bezuvjetnoj ljubavi koja se manifestira od banalne pizdarije do ogromnih poteza koje smo spremni odraditi ZA pojedinca.

Jedna od meni dražih citata glasi:

J.Wesley kaže:

Učini svu dobrotu koji možeš, svim sredstvima kojima možeš, na sve načine na koje možeš, na svim mjestima na kojima možeš, u bilo koje vrijeme kada možeš, prema svakome prema kome možeš, Toliko dugo koliko možeš.

[Modesti]

Barca kaže:

Mozda sam naivna, ali ja ne vjerujem da postoje zla djeca.

Ja vjerujem da većina djece takvima postaje, ali vjerujem da ima i onih koji se jednostavno rode takvi. Pa tako od istih roditelja imaš normalnog čovjeka i sociopata. Sad zašto do toga dolazi, ali tu sam sklona vjerovati u onu biblijsku o sjemenu i tlu.

Barca kaže:

Jedna od boljih osoba koje sam upoznala tokom svog skolovanja bio je delikvent najgore vrste. Medjutim, on je agresijom reagirao samo na ljude koji su se prema njemu ponasali kao prema zivotinji. Nazalost, bilo je i takvih profesora. I njegove reakcije su bile i vise nego pretjerane.
Prema onima koji su pokazivali neke pozitivne emocije prema njemu, ili su jednostavno njegovali fer odnos i bilo strogi ali posteni je bio vrlo korektan.

Ovo sigurno stoji. Za vrijeme mog školovanja u srednjoj isto smo imali jednog momka koji je bio delikvent i to samo takav. No istina je da sam mu ja pružila ruku, učila sam s njim i da se on odista potrudio.
Na kraju školovanja rekao je da mu je velika motivacija bila da me ne razočara jer da je to bilo prvi puta da je neko vjerovao u njega.
Na žalost poginuo je u domovinskom ratu.

[Modesti]

VirtualBaby kaže:

Ja tu apeliram na društvo tj. okolinu. Roditelj će rijetko procjeniti da mu je dijete kriminalac. Uvijek kreću pravdanja ......"

Smatram da roditelje treba educirati, no to dolazi polako. Evolucijom društva. Na žalost danas kako tehnika ide naprijed tako imam dojam da odgoj ide nazad jednakom brzinom.
Potrošačko društvo i vrijednosti koje ono nameće ne idu na ruku odgoju.
Ja sam mlada postala mama, a suprug mi radi posao koji zahtjeva česte odlaske, tako da sam možda i zbog toga bila mrvicu strožija nego što bi to trebalo.
No smatram kako s djetetom treba raditi stalno. Ne onda kada počmu problemi već stalno treba razgovarati. Već sam pisala o tome da roditelji uglavnom ne poznaju svoje dijete za što je većina sama kriva. Npr jedan banalan primjer, ako ismijavaš glazbeni izbor svog djeteta nije za realno očekivati da će ti se ono povjeriti i da će ti reći što misli . A čovjek bi trebao znati što mu djete misli od globalnog zatopljenja pa do Britnine nulerice.
Nikad nisam reagirala na gore opisani način, a moram reći ni da moje prijateljice nisu, mada ima takvih roditelja.
VB ja mislim da je tu malo i pitanje razlike u mentalitetima, vi južnije ste ipak dosta temperamentniji. Kod nas je uglavnom dogovor među mamama bio ako vidiš moje dijete da se ponaša kako ne smije reci mi. I ja ću reći tebi. Nema uvrede jer ma koliko mi nije drago takvo što čuti ( a budimo realni ni jedno roditelju nije i uvijek je prvi poriv da ga obraniš jer je to prirodno) ako znam za problem mogu ga riješavati. Ne s namjerom da kaznim svoje dijete već s namjerom da mu pomognem da osvijesti zbog čega se tako ponašao i da to više ne radi.
Ja sam svom sinu uvijek govorila, pijan, drogiran, u muriji -zovi. Neću obećat da se neću ljutiti jer naravno da ću se ljutiti ako si napravio sranje, ali ću ti pomoći.
I zvao je.
Njegovo prvo i za sada jedino pijanstvo, zvao je.

[Natch]

Modesti kaže:

je da sam mu ja pružila ruku, učila sam s njim i da se on odista potrudio.
Na kraju školovanja rekao je da mu je velika motivacija bila da me ne razočara jer da je to bilo prvi puta da je neko vjerovao u njega.

ovo je istina. s tim da ne treba jedina motivacija biti to da netko vjeruje u njega. svatko ima kapacitet da ojaca svoj zdravi ego ako raste u zdravoj sredini. i kod zivotinja se dogodi da majka odbaci dijete, pa ga prihvate ostali clanovi stada i odrastanje prodje manje vise ok.
mislim da je zato vazno jacati drustvene kapacitete za zdravi odgoj, odnosno stvarati djeci zdravu zivotnu sredinu i osposobiti obitelji za roditeljsku funkciju, tako da se rizik za potencijalnu delikvenciju svede na minimum.

[Modesti]

Natch kaže:

ovo je istina. s tim da ne treba jedina motivacija biti to da netko vjeruje u njega. svatko ima kapacitet da ojaca svoj zdravi ego ako raste u zdravoj sredini. i kod zivotinja se dogodi da majka odbaci dijete, pa ga prihvate ostali clanovi stada i odrastanje prodje manje vise ok.
mislim da je zato vazno jacati drustvene kapacitete za zdravi odgoj, odnosno stvarati djeci zdravu zivotnu sredinu i osposobiti obitelji za roditeljsku funkciju, tako da se rizik za potencijalnu delikvenciju svede na minimum.

Ne treba biti jedina motivacija, ali u ovom slučaju je i to bilo dovoljno kao pokretač.
U biti bi sredina trebala reagirati, ali na žalost ljudi rade uglavnom ono što im je lakše, a najlakše je reći da se radi o propalici za kojeg vrijedi jedino batina.
Na žalost zdrava sredina ne samo da se ne stvara već sredina svakim danom postaje sve nezdravija.

[Natch]

Modesti kaže:

Smatram da roditelje treba educirati, no to dolazi polako. Evolucijom društva. Na žalost danas kako tehnika ide naprijed tako imam dojam da odgoj ide nazad jednakom brzinom.
Potrošačko društvo i vrijednosti koje ono nameće ne idu na ruku odgoju.

ne mora znaciti. sve ovisi o tome sto se postavi kao drustveni prioritet. mozemo usporediti modele odgoja i brige o djeci u sad i italiji recimo.
italija ima nevjerojatno dobro uredjen sustav brige o djeci. sve je podredjeno tome, i sustav zdravstva, i socijale i odgoja i obrazovanja. zadivljujuce je koliko se ulaze u osmisljavanje kreativnog odgoja i slobodnog vremena djece. i obitelji su jako posvecene djeci, postoje pravi dnevni rituali i institucije s djecom u centru paznje. postoji cijeli sustav igraonica, cjelodnevnih boravaka, kreativnih radionica, cak i pravi mali djecji gradovi u kojima djeca kroz igru uce o svijetu oko sebe i razvijaju svoje talente.
uglavnom, sve je u funkciji djece i njihovog blagostanja. u americi, koja je takodjer kapitalisticko drustvo, djeca se vise odgajaju da budu u funkciji sistema, roditelji rade po cijele dane i klinci su uglavnom zapostavljeni i prepusteni televiziji. kao i kod nas.
kod nas djeca nisu prepoznata kao drustveno bogatstvo, vec ih se vise dozivljava kao cesto nezeljeni nusprodukt seksa. kad su vec tu, uvale se baki ili lose placenoj odgajateljici u vrticu i kasnije frustriranoj uciteljici, i umjesto da razvijaju talente, djeca najcesce postanu zrtve bullinga i loseg obrazovnog sistema. kod nas je sve napravljeno tako da je najlogicniji put vecine malisana da ce u cetvrtom osnovne upasti u lose drustvo, poceti pusiti, piti i opcenito rizicno se ponasati. samo oni najrazumniji se uspijevaju othrvati tom bolesnom trendu.
hocu reci, sve pocinje od nekog opceg drustvenog stava prema djeci i o odluci o prioritetima.

[Natch]

Modesti kaže:

Ne treba biti jedina motivacija, ali u ovom slučaju je i to bilo dovoljno kao pokretač.
U biti bi sredina trebala reagirati, ali na žalost ljudi rade uglavnom ono što im je lakše, a najlakše je reći da se radi o propalici za kojeg vrijedi jedino batina.
Na žalost zdrava sredina ne samo da se ne stvara već sredina svakim danom postaje sve nezdravija.

slazem se, ali morao bi postojati mehanizam ublazavanja trauma u odrastanju. recimo ako imas problematicnu obitelj, dijete bi moralo imati jaku pedagosku podrsku i zdravu okolinu u skoli, ili na sportskom treningu ili u izvidjacima, ili u nekoj drugoj slobodnoj aktivnosti koja ce amortizirati problematicnu obitelj. mora dakle postojati mreza institucija, koja ce dijete prihvatiti ukoliko bude odbaceno u obitelji.