Dijete mi je delinkvent...

[Modesti]

Natch kaže:

ne mora znaciti. sve ovisi o tome sto se postavi kao drustveni prioritet. mozemo usporediti modele odgoja i brige o djeci u sad i italiji recimo.
italija ima nevjerojatno dobro uredjen sustav brige o djeci. sve je podredjeno tome, i sustav zdravstva, i socijale i odgoja i obrazovanja. zadivljujuce je koliko se ulaze u osmisljavanje kreativnog odgoja i slobodnog vremena djece. i obitelji su jako posvecene djeci, postoje pravi dnevni rituali i institucije s djecom u centru paznje. postoji cijeli sustav igraonica, cjelodnevnih boravaka, kreativnih radionica, cak i pravi mali djecji gradovi u kojima djeca kroz igru uce o svijetu oko sebe i razvijaju svoje talente.

Pa sad Nač ako ćemo biti pošteni onda moramo reći da to baš i nije tako.
Je, istina je da postoje radionice i razni programi, ali njihova neučinkovitost je srazmjerna njihovom broju.
Upravo Italija ima problem s maloljetničkom delikvencijom daleko veći nego što je on kod nas. Koliko samo imaš maloljetničkih bandi kojima je lijepa zaimacija bacati kamenje s mosta na automobile ili pljačkati starce po ulici.
Isto tako istina je da je školski sustav podređen djeci pa tako postoje razne aktivnosti, ali statistika neumoljivo govori o jako lošoj stopi nataliteta i o npr pretilosti kod djece.
Talijani bare nikad nisu bili debeli, ali pogledaj im klince sve su pretilniji. Toliko da je država odlučila poduzeti nešto u vezi toga.
No ono što se ovdje zaboravlja je uloga obitelji.
Obitelj ne živi u društvu dobrom za djecu već u potrošačkom društvu i ma koliko se razne institucije trudile sve je to luk i voda ukoliko ono kod kuće ima drugčiji tretman.
Tako da mogu oni govoriti da su djeci prijateljska sredina sve dok im matere nakon par tjedana od poroda budu trčale na posao mogu si mački o rep objesiti odgoj.
Kad govoriš u Americi ili npr Engleskoj i vučeš paralelu onda treba napomenuti da ipak postoji golema razlika između anglo- protestanskog i mediteransko- katoličkog pogleda na svijet pa od tuda i razlike.

[alexxx]

mora da su roditelji koji dijete vežu lancem bili prekrasni prema njemu cijeli njegov život, i da sad nemaju pojma kako to da je dijete delinkvent.

ja bih uvela dozvole za roditeljstvo, majkemi.

[Natch]

Modesti kaže:

Tako da mogu oni govoriti da su djeci prijateljska sredina sve dok im matere nakon par tjedana od poroda budu trčale na posao mogu si mački o rep objesiti odgoj.
Kad govoriš u Americi ili npr Engleskoj i vučeš paralelu onda treba napomenuti da ipak postoji golema razlika između anglo- protestanskog i mediteransko- katoličkog pogleda na svijet pa od tuda i razlike.

ne mozemo sve pripisivati ni pogledu na svijet. radi se o svjesnoj odluci o prioritetima i o tome da netko pocne primjecivati svu tu djecu oko nas.
s djecom TREBA RADITI. svaka minuta posvecena djeci se vraca sto puta. ne mogu shvatiti da netko napravi dijete i onda se propije ili prokurva, ili stavi malisana pred televiziju i kompjuter i pusti ga da se samo odgaja. raditi s djecom je najzahvalnija stvar jer se rezultat itekako vidi. s druge strane, ogromne su stete, i po dijete, i po obitelj i po drustvo ukoliko se dijete zanemaruje i zapusta, tj. ukoliko se ne povede racuna o njegovim pravima i potrebama.

[labellina]

Sve ste lijepo obrazložile

Ne slažem se jedino oko kritiziranja odgojnih ustanova i domova za odgoj

("srednja škola za kriminalce" -to je skoro istina ! Djeca fino razmjene iskustva )

Istina je i da tamo radi ( i daje sve od sebe ) stručno osoblje
koji su ipak samo ljudi i koji dane provode u neljudskim i nehumanim uvjetima
i vraćaju se svojim kućama čudeći se kako su uopće i živi , tako umorni i iscrpljeni
Ako roditelji ne mogu izaći na kraj sa svojim jednim problematičnim djetetom
( zanemarenim il razmaženim )
kako mogu odgajatelji sa njih 25-30 takvih?!
Nisu ni čudotvorci ni nadljudi!
Koji stručnjak može popraviti u par godina ( u svojoj smjeni )
ono što je neko sustavno zanemarivao i uništavao više od deset god. !?
( pod trideseterostrukim opterećenjem ?!)

Domovi su prebukirani...fali stručnog kadra..sadržaja,novca...
Radila sam kratko vrijeme u jednom takvom Domu,
"okivala" ih s ljubavi i entuzijazmom,ne s lancima,
pomaci su bili slabi il nikakvi a razočarenje svakodnevno.
O satisfakciji neću.Čista nula! Ni plaće a ni rezultata koji bi motivirao

A i upoznala sam u tih 6mj. skoro sve policajce u gradu

[Modesti]

Natch kaže:

ne mozemo sve pripisivati ni pogledu na svijet. radi se o svjesnoj odluci o prioritetima i .

A što je pogled na svijet nego odluka o priroritetima

[Modesti]

labellina

ja ne tvrdim da se oni u popravnim domovina ne trude, samo kažem da ne znam ni za jedan slučaj da je nekome popravni dom pomogao. Upravo suprotno. Dakle uzalud vam trud svirači.

Što se prosvjete tiče ona pomalo ubire danak negativne selekcije.
Istina nikad profesori n isu bili bog zna kako plaćeni, ali su barem uživali nekakvo poštovanje. Danas toga više nema tako da je prosječni profesor sretan ako mu se učenik ne popiša na cipele.

[ZgSash]

sve skupa sto nam se dogada, je proizvod nas i nase okoline
roditelji su prvi koje treba kriviti , ali niposto nisu jedini , jer djeca ne odrastaju u akvariju ili terariju
oni su takoder u neko doba mali ljudi i itekako vide , gledaju i upijaju svijet oko sebe
naravno , prilagodavaju se uvjetima u kojima rastu
danas , ako malo pazljivije pogledamo , roditelji imaju vrlo malo vremena za sebe i svoje obitelji
tko ima vremena?? cesta!
prema tome , cesta je ta koja odgaja djecu
treba lobi je definitivno najjaci lobby u hrvata (kao i drugdje), ali ne rjesava probleme
djeca sve svoje potrebe zadovoljavaju na cesti , ukrugu svojih prijatelja ili , kako nemamo srece , u krugu onih koji znaju kako ih upotrijebiti za svoje ciljeve i profit
danas roditelji nisu autoritet , ucitelji nisu autoritet , a svako dijete trazi autoritet i nekoga u koga ce se ugledati
dovoljno nam je razmisljati racionalno: bi li se mi ugledali u nekoga tko je vezan i ogranicen , ili bi se radije ugledali u nekoga tko je mocan i tko je kralj??
odgovor znamo , a tocno t je ono sto klinci rade , u nedostatku boljega

[Modesti]

sash

ovo je istina što ti govoriš, ali kad već imamo djecu, dakle pretpostavljam da su željena onda si moramo i poslagati prioritete.
Dakle nema meni važnijeg od moje djece.
Mogu biti ne znam kako uspješna u svim drugim životnim poljima,ali ako sam kao roditelj neuspješna onda sam životno neuspješna.
Daleko je poštenije uopće ne imati djecu ako znaš da za njih nemaš ni vremena ni volje.
A djeca danas iziskuju jako puno truda upravo zbog svega ovoga što si ti naveo.
U društvu koji samo novac cijeni zbog čega bi se dijete ugledalo na nekog ko pošteno zarađuje.
Zbog čega bi se ugledao u nekog ko poštuje red i zakon, a onda mu taj isti sustav napravi nepravdu. Nije li bolje ugledati se na nekog ko radi što želi i koji se tom sustavu ceri u brk, a prolazi nekažnjeno.
Dakle umjesto da društvo roditelju pomogne ono mu odmaže. I to značajno.
Zatim ljudi upadaju u zamku misleći da će sve riješiti ako se dovoljno obrazuju, ali na žalost rijetko kada se djeca ponašaju kao u knjigama o odgoju. I ono što mnoge obeshrabri je neuspjeh nakon kojega dižu ruke, a to je potpuno pogrešno.
Meni je npr potpuno smiješno očekivati od djeteta da "uradi pravu stvar" ukoliko će ga to koštati, jer ni mi odrasli nećemo uraditi pravu stvar nego ćemo uraditi ono što nam je lakše u milion slučajeva.
Pa kako možemo očekivati da djeca budu bolja od nas koji vrlo dobro znamo što je ispravno, a što nije.
Odgoj je proces koji traje od prvog dana života djeteta pa sve do njegovog formiranja u osobu.
I iziskuje jako, jako puno napora.
Ja znam da bi me neki razgovori sa sinom totalno isrcrpili jer nije mi bio cilj da me posluša "zato jer ja tako kažem" već da usvoji vrijednosti koje će nositi kroz život.
I kao svaki roditelj sam griješila , ali nisam odustala.
Roditeljstvo je izuzetno zahtjevno, a roditelju niko ne pomaže.

[baja]

Modesti kaže:

Mogu biti ne znam kako uspješna u svim drugim životnim poljima,ali ako sam kao roditelj neuspješna onda sam životno neuspješna.
Daleko je poštenije uopće ne imati djecu ako znaš da za njih nemaš ni vremena ni volje.
.....
Zbog čega bi se ugledao u nekog ko poštuje red i zakon, a onda mu taj isti sustav napravi nepravdu. Nije li bolje ugledati se na nekog ko radi što želi i koji se tom sustavu ceri u brk, a prolazi nekažnjeno.
Dakle umjesto da društvo roditelju pomogne ono mu odmaže. I to značajno.
....
Pa kako možemo očekivati da djeca budu bolja od nas koji vrlo dobro znamo što je ispravno, a što nije.
Odgoj je proces koji traje od prvog dana života djeteta pa sve do njegovog formiranja u osobu.
I iziskuje jako, jako puno napora.
....
I kao svaki roditelj sam griješila , ali nisam odustala.
Roditeljstvo je izuzetno zahtjevno, a roditelju niko ne pomaže.

odgoj je itekako mukotrpan proces
mislim (možda neskromno) da sam mu ozbiljno posvećena, a opet će se, sigurno, dogoditi da ću kiksati, da ću loše procijeniti dalekosežnost posljedica...
ne mislim da postoji super-roditelj ali sasvim sigurno postoje manje i više požrtvovni roditelji
roditelji, iz uvodne priče, su izgleda dugozatvarali oči pred potrebom da reagiraju, da se uključe u život svog djeteta
kad su se, napokon, na to odlučili ostale su im samo najdrastičnije metode

obrazovanje, odgajanje djeteta traži i obrazovanje samog sebe... puno rada na sebi jer, kako kažeš modesti, nemam prvo tražiti od djeteta disciplinu koju nisam u stanju provesti nad sobom
a to ide od najbanalnijih detalja
moja mišica je još premala za ozbiljne delikvencije ali oponaša onoliko koliko stigne... i sad se ja trudim svima oko sebe objasniti da ne želim vulgaran riječnik oko svog djeteta (meni izleti vrlo, vrlo rijetko), a svi se keze k'o hijene kako je to smiješno i kako su baš slatki tako mali kad prostače ( )
kad ih pitam kad da joj ukinem tu "slatkost" kažu da će proći samo od sebe
kažem im; pa nije ni kod vas prošlo, samo postaje gore...

i tako mišica i ja šetamo niz ilicu, ona nosi medu i u neko doba počne vikati na sav glas; medo kurac, medo kurac....
a aneđeo mali ne vidi kako bi to moglo biti loše kad i dida tako priča...

to je tek sličica, nezanemarivo jako društvo (u najširem smislu) kreira pojedinca
i da, odmaže roditeljima

[miki92]

daj pusti djecu---------

[green_apple]

Modesti kaže:

Dakle nema meni važnijeg od moje djece.
Mogu biti ne znam kako uspješna u svim drugim životnim poljima,ali ako sam kao roditelj neuspješna onda sam životno neuspješna.
Daleko je poštenije uopće ne imati djecu ako znaš da za njih nemaš ni vremena ni volje.
A djeca danas iziskuju jako puno truda upravo zbog svega ovoga što si ti naveo...

potpisujem od prve do posljednje riječi
ja zaista vjerujem da se nitko ne rađa kao potencijalni delikvent ili buduća loša osoba. svaka beba treba nježnost, toplnu, sigurnost, ljubav, dosljednost. to su temelji jedinog ispravnog roditeljstva. to znači 24-satnu skrb i žrtvu gdje više pojedinac (roditelj) nije sam sebi na prvom mjestu-ali nagrada je neprocjenjiva - sretno i napredno dijete. tako se grade čvrste i neprekidive veze između djeteta i roditelja/skrbnika. sve je kasnije samo nadogradnja koja je sama po sebi logična i očekivajuća. uvijek se iznova pitam zašto je ljudima toliko teško davati sve od sebe tim svojim malim, bespomoćnim bićima i zašto su toliko sebični. što je 4-5 godina intenzivnog odricanja i prilagođavanja vlastitom djetetu u odnosu na životni vijek ljudi koji je sve dulji. a toliko im je to nužno i potrebno. više se i ne sjećam kad sam pogledala film u komadui ili pročitala knjigu, ali to mi nije važno, jer kad vidim ozareno lišce djeteta dok se igramo ili šetamo sve je drugo isprazno i nebitno.
i znam i osjećam da sam na dobrom putu da odgojim dobrog i plemenitog čovjeka. koji neće imati problema sam sa sobom, sa mnom, drugim ljudima, državom i zakonom
mislim da je jako teško ispravljati "krive drine", ali to nije i nemoguće. samo što treba puno edukacije i vremena. mislim da djeca delikventi prvenstveno imaju problem sami sa sobom. nesigurna su, ranjiva i na neki način duboko "oštećena". treba im puno ljubavi, strpljenja i poticajnih razgovora koji će ih usmjeravati u pozitivu. treba ih uvjeriti da vrijede i da su sposobni živjeti na društveno odobravajući način. dati im sigurnost i nježnu brigu kako bi što lakše prebrodili vlastite turbulencije. mislim da su lanci, batine, ponižavanje i zatočenje zadnje što takva djeca trebaju
jako je važno da djecu ne tretiramo kao osobnu pokretninu, već ih uvažavajmo, mislimo o njihovim osjećajima, slušajmo što nam imaju reći i odgovarajmo na njihova pitanja. sve će to oni pohranit na svojim memorijskim karticama i učinit će ih ljudima kakvima se možemo ponositi. zato oprezno sa riječima (sli i djelima).
sorry na zbrci topica i offu.