Pružiti djetetu šansu

[zoro007]

blablica kaže:

ok, to se valjda podrazumijeva.
meni je isto materijalno bolje, neusporedivo bolje. ali duhovno, no way. možda se promijeni, ali nisam baš sigurna u to.

promijenit ces se onda kad budes to htjela - to je barem moje iskustvo

[styria]

zoro007 kaže:

promijenit ces se onda kad budes to htjela - to je barem moje iskustvo

definitivno

[styria]

ma gle blablica,mislim da ti sama o tome moras odluciti i da ces ovdje dobiti svakakve savjete
postoji li mogucnost ako odete da se ponovo vratite?

[blablica]

styria kaže:

ma gle blablica,mislim da ti sama o tome moras odluciti i da ces ovdje dobiti svakakve savjete
postoji li mogucnost ako odete da se ponovo vratite?

misliš, dal bi ostavili otvorena vrata u slučaju da nam doma ne krene po planu? da, naravno.

[styria]

tocno to mislim

pa ako se mozete vratiti onda nemas sta niti izgubiti
idite pa vidite,pa ako ste zadovoljni ostanite,a ako ne lijepo kofer u ruke i nek vam rit vidi puta

[larazg]

samnom u srednju su išla djeca Yugošvaba (tako su se u socijalizmu zvali gastići )
i sad na godišnjici mature.. pitam di je Kristina (doselili njezini i ona iz Frankfurta).. rekoše mi.. o poslije srednje se je vratila u Frankfurt.. radi na Frankfurtskom auerodromu ( a starci su ostali u Hrvatskoj), pitam di je Marko (njegovi i on doelili iz Berlina).. rekoše mi.. poslije srednje Marko otišao studirati u Heidelberg (a starci su ostali u Hrvatskoj), pitam di je Goran (isto se doselili) rekoše mi u Beču je.. otišao poslije faksa (a starci su ostali u Hrvatskoj)...

Kada sad malo bolje razmislim... djetinjstvo je ono što nas vuče.. ma gdje god ga proveli...

Čovjek se u jednom periodu svoj života vraća na vlastiti 'izvor', u daleko i davno djetinjstvo, u kojem je mala, radoznala i začuđena dječija duša otkrivala svijet i bila najbliža sebi i životu na svoj 'čist' i iskren način....

E neki to uspiju a neki ne..... neki shvate a neki ne žele shvatiti.... a neki su shvatili

moja pokojna majka je cijeli radni vijek provela u školi učeći generacije i generacije djece.... i znam da mi je uvijek znala reći...

Lara, djecu u određenom trenu treba znati pustiti od sebe.... to je najteže ali jedino ispravno

bla bli...ja sam uvjerena da ćeš ti to znati napraviti ma gdje god da živjela i tvoje dijete se neće u ničem osjećati zakinuto...

[Clicky]

Ja i muz smo se vratili iz Beca, mojojm voljom najvise, da se malac rodi u HR.
On sad stalno putuje relacija Bec- Split, ja i malac ponekad.
Kad sm doselili u Bec, stalno me nesto vuklo u Hr, ali sad kad sam se vratila, tek sam sad vidila koliko je gore mom sinu moglo biti lakse u nekim stvarima, isto se pitam oce mi jednog dana priigovarat zasto smo otisli, zasto mu nismo pruzili sansu.
Jer velika su razlika Bec i Split........

[blablica]

Clicky kaže:

Ja i muz smo se vratili iz Beca, mojojm voljom najvise, da se malac rodi u HR.
On sad stalno putuje relacija Bec- Split, ja i malac ponekad.
Kad sm doselili u Bec, stalno me nesto vuklo u Hr, ali sad kad sam se vratila, tek sam sad vidila koliko je gore mom sinu moglo biti lakse u nekim stvarima, isto se pitam oce mi jednog dana priigovarat zasto smo otisli, zasto mu nismo pruzili sansu.
Jer velika su razlika Bec i Split........

isss, ne želim se sjećat tog perioda. dok smo bili zajedno mm je putovao iz zg u beč i nazad, 3 dana radi, putuje za zagreb, 3 dana u zagrebu, putuje za beč. i tak dok nismo odselili.
ali ti se možeš vratit ak ti muž još radi u beču
btw, di ste živjeli?,još nisam imala prilike upoznat ni jednog dalmoša u beču

[Clicky]

O, ima ti nas dalmosa u Becu!

Mi smo zivjeli blizu Kagrana, to je 21 bezirke (jel se tako pise).

On trenutno ide po tjedan dana svaki misec, a sad do kada ce biti tako nemam pojma. Grozno je ovo putovanje, i sigurno se sad ne bi onako uporno zelila vratit nazad u Hr kao kad sam zatrudnila!
Ako nista, bilo bi mi lakse da smo svi skupa, nego ovako stalno razdvojeni!
Sad bi bilo dok traje projekt stoj tu i gotovo!

[La_LuNa]

netko je vec i napisao - da se "sutra" vratite, nece vam toliko zamjerati, jer je premala da bi se sjecala svojih prijatelja i tog zivota.. mozda ostanu neki fragmentici (ja se, recimo, sjecam ponekog detalja iz vrlo rane dobi, ono, godinu i po, dvije sam bila stara, ali to su stvarno fragmenti)
e, sad, zamjeranje..
kad udje u pubertet, iovak i onak ce vam svasta zamjerati
kao sto sam ja zamjerala svom tati sto je, i prije nego me napravio, dosao iz slavonije u zagreb (stravicno sam vezana za njegov rodni kraj, iako sam relano 99% svog zivota provela bas u zagrebu, a 1% u slavoniji)
a jednako tako sam zamjerala i mami i tati sto nismo, kada je rat pocinjao, otisli van. tata je bio vezan uz naftnu kompaniju, mogli smo otic bilo di - on bi posla uvijek imao. i on je imao zelju odvest nas van - mama nije htjela. a ja, naravno, nadobudni tinejdjer, sam mislila da bi mi bolje bilo da citam bravo nego okej i tin
kuzis paradoks istovremeno sam patila i za selendrom od slavonije (da me se krivo ne shvati, ja slavoniju obozavam i sutra bih se preselila u zadnje slavonsko selo samo da mi netko zagarantira mjesecna primanja od moje struke) i za "belim svetom".
to ti je to, tinejdjeri ce uvijek nekaj zamjerati. tak ce i tvoja - ak se ne vratis cvilit ce za korjenima, ak se vratis cvilit ce za becom.
a mozda i nece. nisu sva djeca ista.
a mozda ce ti cvilit, di god da budete za 10 i kusur godina, da zakaj niste emigrirali u njujork.
ili u klakutu, ak ce se zakacit na indiju

zato se to i zove pubertet ;D gledajuci iz njenih cipela.

gledajuci iz tvojih cipela.. da, vani ce njoj biti bolje. darling, citala si kakvo nam je stanje u vrticima. znas i sama koliko je kod tebe u becu bolje.
sa skolama nemam toliko iskustva, ali vjerujem da je i tamo bolje nego kod nas.

da, imamo bolonju, da, kao, uci cemo u dogledno vrijeme u eu i granice ne bi trebale biti prepreka skolovanju.
da, i sama smatram da su neke stvari u pogledu stjecanja znanja kod nas bolje (koliko god tehnike bile nazadne) i da u mnogim stvarima mozda mi imamo bolje i opsirnije znanje nego sto to imaju djeca vani.
al to su neka moja osobna raznisljanja.

evo, navest cu ti primjer.
imam frendicu ciji su roditelji pocetkom rata odeslili u svicarsku iz zagreba. njihova najstarija kci isla je u razred s mojim braticem do tad. u nizim razredima vukla je dvojke i trojke.
kad su dosli u svicarsku, krenula je u svicarsku i hrvatsku skolu (oke, sad vise ne znam jel bas od samog starta ili je hrvatska dosla kasnije, ali da, isla je u obje skole)
ima i mladjeg brata i seku, oni su bili jos u vrticu kad su dosli u svicarsku.
da se razumijemo, ona nikada nije nesto ekstra briljirala u skoli, ali imala je bolje ocjene nego u hrvatskoj. plus sto je savladala i njemacki i francuski jezik, uz materinji hrvatski.
zavrsila je srednju, nesto grafickog smjera, kod nas bi to bilo otrpilike kao neki trogodisnji smjer u grafickoj. kod njih je drugaciji sistem, i ona je naokn te srednje dosla kod nas upisati ekonomski fakultet.
zasto? samo zato sto joj je u jeftinije nego u svicarskoj. a kao, priznat ce joj se jednako.

nismo se dugo vidjele pa ne znam kak je sad.. znam da su braco i seka u skoli bili bolji, da je on isao za neki elektotehicki smjer, a seka u nesto tipa gimnazije i da je tada imala planove ici dalje na pravo.
svi imaju dvojno drzavljanstvo.
roditelji se namjeravaju vratiti u hrvatsku pod starije dane, oni ne.

imaju se gdje vratiti, imali bi vrlo vjerojatno i posla, no oni misle da im je bolje u svicarskoj.

ne, nije im bajno. da, mnogi ih, unatoc sto je proslo vec gotovo 2 desetljeca, i dalje smatraju auslenderima. ne, nije med i mlijeko.
ali, relano, bolje su im sanse u svicarskoj nego ovdje.

zatim, imam ti jos jedan primjer, moji prvi susjedi. zive u svicarskoj od samog starta rata, djeca rodjena u svicarskoj, i prije godinu - dvije supilo njih da bi se vratili u hrvatsku.
imali poslove ovdje, a da i nisu, opet nisu bili bez prihoda jer su rentali svoj stan u svicarskoj, djeca se super prilagodila u skoli, ocjene bile izvredne (prosli su s 5), ali su se vec iduce godine vratili nazad.
em sto se nisu uspjeli presaltat na nas mentalitet, jer su stvarno dugo bili vani, em sto su zakljucili da je, unatoc prilagodbi i svemu, djeci ipak bolja perspektiva u svicarskoj.

ne znam sto bih ti zaista pametno rekla osim da svi primjeri koje ti jos uz ova dva mogu navesti ne moraju biti pravilo, jer nismo svi isti.

da sam na tvom mjestu, samo i iskljucivo zbog nostalgije se ne bih vracala, najvise zato jer je tebi iz beca zagreb onak, nahitit se s kamenom
(ja recimo, imam fiksaciju na kanadu i da mogu, emigrirla bih u vanocuver. znas kak bi mene prala nostalgija, a mogla bih doma maximalno 1 godisnje i to sam ak imam jebene prihode )
jednako tako, da sam na tvom mjestu, djetetu bih svakako dala dvojno drzavljanstvo, jer mislim da bi joj bilo lakse.
barem iz trenutnog gledista. ako udjemo u eu, mozda to fakat nece bit bitno..

al, gle, to sam ja.
koliko god patila za slavonijom svog oca, koliko god patila za svojim zagrebackim predgradjem, dom bi bio tamo gdje znam da djetetu mogu pruziti ono sto je najbolje za njega.
moje razmisljanje je "jebes kucni prag ak ga moram glodat da nebum galdna"..
al.. nismo svi isti.. netko gleda posve suprotno od mene..

na tebi je da odlucis sto ces glodati
eh, i ajmo jednu famoznu - nikad ne rusi mostove za sobom. kao sto nisi srusila most do zagreba kad si odlazila, ako se vratite, nemoj rusiti mostove prema becu.
cisto ako ce vam se ponoviti prica s mojim svicarskim susjedima

ajme, otegla sam, oprostite

[La_LuNa]

eh, i jos da nest dodam..
familija i frendovi..
mogu reci da sam vezana uz mamu i tatu. i ajt, uz dva bratica s kojima sam odrastala. nije da nemam familije, imam ih, al mi si nismo bas onoliko bliski da se stalno posjecujemo. znaju proci godine bez da se vidimo, i to ne iskljucivo iz geografskih razloga (imam familije unatar 10 km a da ih nisam vidjela godinama)
to sve ovisi o nekom mentalitetu, obicajima.. da, vjetojatno bih patila za mamom i tatom, al mislim da bi bilo lakse nekgo onima koji su povezani sa sirom familijom, koji obozavaju svatove, krstitke i ine dogadjaje unutar sire familije..
takvi ce vise patiti za "domom", dok ja smatram da bih ja patila manje.
misljenja sam kao i Aeon, dom mi je tamo gdje je MOJA obitelj, a mojom obitelji smatram prvenstveno sebe i muza (i dijete jednog dana).
ima ljudi kojima je NJIHOVA obitelj siri i bliskiji pojam od "nuklearne" obitelji. njima je, vjerujem, puno teze no sto bi meni bilo.

[lala]

Kad mi moja dijaspora kuka kako puno rade, kako nemaju vremena-opisuju točno dan mog muža (moj ne-jer sam trenutno doma-s bebom i nezaposlena jerbo u mojoj branši žene dobiju nogu kad zatrudne ). Ta druženja , ispijanje kava ionako čovjek može doživjeti samo na godišnjem-ali ne, mi ćemo za godišnji pituravat stan (jer nemamo love za platit) ili polagati kojekakve ispite za posao i slično. U Hrvatskoj se lipo živi ako radiš u kakvoj državnoj službi- svako malo praznik, ne trebaš se truditi i natjecati jer si posao i onako dobio preko veze, na poslu lagano, ostali moraju tegliti da bi takva radna mjesta opstala...za istu, ako ne i za manju lovu.

Da smo bili pametniji kao mlađi-išli bi vani. On bi sa svojim faksom našao posao u struci (računarstvo), a ja sa svojim (filozofski) neću ni ovdje. Hrvatska će za 15 godina imati sve te negativne osobine Zapada. Pogledajte s koliko ćemo u mirovinu, zdravstvo koje poznajemo propada, za njim će školstvo...samo nećemo poštenim radom moći zaraditi dovoljno jer će generacije otplaćivat devedesete...
Falili bi mi moji (mama, tata i brat), prijatelji su mi ionako raštrkani po HR, otkad su bebe tu, viđamo se uglavnom virtualno ili dođemo na tjedan jedni kod drugih (a to bih valjda mogla i iz Beča)-rodbina i susjedi mi ne bi falili, a neviđanje svekrve bi bio raj

[HAL3]

Mislim da ja ne bi previše dvojila oko tog pitanja Ostala bi.
Za početak, pokušala bi sebi dati šansu da Beč osjetim kao svoj grad, to traži vremena...
Sestrična sa obitelji živi u Beču, i u najluđim snovima ne razmišlja o povratku, ali njoj najviše smetaju mentalni sklopovi naših ljudi - zato je i "pobjegla" Druga pak sestrična već 10 godina živi i radi u JAR - Capetown. Kaže da bi svugdje rađe živjela nego ovdje. Ali one kad su odlazile nisu išle trbuhom za kruhom, već su tragale za mjestom pod suncem gdje ih neće sputavati "uokvirenost". Tak, sve je individualno i relativno.
Ali na tvom mjestu, ne bih jurila nazad

[Death-of-Art]

pa ako mislite seliti selite sad.
još koja godina i bit će vam kasno i ostat ćete zauvijek zatočeni na zapadu.

[RAMBO IZ ZAGORE]

nek te rani kora kruva, kapja vina, zrno soli
nek ti kušin bude stina al Hrvatsku sine voli

vraćaj se kući.. kako ti more biti lipo u stranom svitu

[sijandraffm]

blablica kaže:

zašto ste došli? mislim, jeste znali kaj vas čeka?
onak realno, možeš usporedit kakvu budućnost bi djeca imala u hr a kakvu da ste ostali u njemačkoj, bez pretjerivanja?

malo tesko pitanje, na koje ne mogu dati bas konkretan odgovor, ali pokusat cu malo razjasnit:

ako sam se u de icega nagledala , onda su to roditelji, tetke, stricevi, ujaci koji su zivijeli cijeli zivot na dvije strane, tamo su zivijeli na rubu siromastva, da bi u hr nesto stvorili, za sebe, za svoju dijecu. cijeli zivot cekajuci penziju, da bi se vratili u to sto su stvorili i ostavili svoju dijecu u njihovoj domovini. sada cuce svi sami u hrvatskoj i cakaju da im jedanput u godini dodu njihova dijeca i unuci, koje jedva poznaju, niti su bili prisutni kod rodenja unuka, kod rodendana,.... nista. zalosno. ja takav zivot nisam htijela niposto. moj muz je dosao kao teenager u de, i nikada se nije pomirio s zivotom tamo, vijerojatno bi on izgurao nekako do penzije ali znam da bi mu kad tad bila najveca zelja doci u hr. mene osobno je gledajuci realno vukla vise neka zelja za avanturom u hr, imala sam, moram priznat , dosta naivan pogled na sve to, nisam razmisljala previse o tome kako cu se ja snaci u zemlji u kojoj nisam odrasla, kako cu se pomiriti s sasvim drugim mentalitetom, kako ce mi biti bez rodbine, prijatelja, koji su me cijeli zivot pratili,........mislila sam idem s muzem kojeg volim i koji mene voli, s nasom dijecom, sto mi moze falit ??? sad tek vidim da mi to nije dosta za potpunu srecu i duhovni mir, vidim da sam od onih biljaka koje se tesko primaju kad ih presadis, ne osijecam se na svom mijestu i stranac sam u svojoj kuci.

nas su u hr cekali idealni materialni uvijeti za dobar zivot, kuca, apartmani, muz u bransi u kojoj uvijek ima posla. u biti smo stajali ispred odluke dali to sve prodat, i kupit nesto u de ili doci u hr, eto kod mog muza je bila zelja velika da se vrati, on je imao pozitivan stav o hr i bio je uvijeren da cemo u hr uspijeti, vise nego u de, a kako je najstariji trebao krenuti u skolu stajali smo pred odlukom da ili ne, sad ili nikad. u biti mislim, da moja dijeca ovdije imaju iste mogucnosti, ako ne i bolje za buducnost, imaju slobodu, cijeli dan su vani, imaju mijesta, mislim da zive ljepi dijeciji zivot. mozda se za neke mogucnosti treba vise trudit u hr nego u de, ali nije da ih nema, sve ovisi o tome koliko je netko spreman ulozit i potrudit za njih.
realno gledano stvari u de idu naglo na gore, imam jedan primjer:
mi smo u de zivjeli u mirnome kvartu, u kojem su ljudi vecinom imali privatne kuce, s vrticem u naselju, u koji su isla moja dijeca. sad su taj vrtic "preuzeli" turci. tamo se vise ne slavi uskrs, nego muslimanski zuckerfest. i ako sam odrasla medu turcima i kojekakvim nacijama, i nemam nista protiv njih, dapace, meni fali jako zivot u multikulturi s drugim nacionalnostima, taj tok zbivanja me je ipak zastrasio. ja bih recimo sa svojih cetvero dijece tamo svima bila asocijalna koja je naradala dijecu, unatoc tome sto mozda od nikoga nista ne trazim, ne zelim, unatoc tome sto smo ja i muz u stanju tu dijecu hranit i odgajat bez icije pomoci,ovdije nemam osijecaj da me ljudi tako dozivljavaju, cak razmisljam o tome da bih rodila i petog bebkana, bez imalo brige da ce netko reci "vidi je, samo rada, vaki su naki su,...tko im hrani tu dijecu???" i tako bih mogla nabrojat jos hrpu stvari koje ne valjaju u de, ali , ja bih se unatoc svemu tome sutra vratila , jer to je moje mijesto.

neznam, jel razumijes sto ti zelim reci.
ako ces cijeli zivot imati zelju za zagrebom, onda dodite. jako je bitno covijeku da je sretan u sredini u kojoj zivi i da se osijeca na svome. ja ti to stavrno govorim iz iskustva, jer ja zivim na mijestu gdje to ne cinim, i mogu ti reci da nije lako zivjeti s time. dijete ce ti svasta prigovorit, kako je napisala LaLuna, ali ne idi zatim, ja sam svojoj mami prigovarala cijeli zivot zasto je primila prezime moga oca , jer je ruzno i svi su mi se izprdivali u skoli i niko ga nije znao izgovorit, tako da su me u osnovnoj svi zvali sir, jer je ime slicno glasalo kao njemacka rijec Käse, eto ti, sto su dijeca. ne racunaj na to.

idi tamo gdije te srce vuce i pokusaj, vidjet ces jel to to, a ako ostavis mogucnost otvorenu za povratak u bec, jos bolje, dodi sto brze, imati ces par godina da vidite hocete li te se snaci, dok vam dijete ne krene u skolu, pa u slacuju da to nije to sto zelite, vratite se u bec da vam dijete krene tamo u skolu. ja bih tako napravila.

jesam otegla, sorry.

[lala]

RAMBO IZ ZAGORE kaže:

nek te rani kora kruva, kapja vina, zrno soli
nek ti kušin bude stina al Hrvatsku sine voli

v:

ovo moj muž piva kad dobije plaću

[8472]

Meni je zanimljivo kao se ovdje ljudi grupiraju po stavu i iskustvu.

Varijante:
-Ako nikad nisu mrdnuli iz HR
---Ilim misle da vani teče med i mlijeko i savjetuju svakome da ode čim stigne
---Ili su toliko domoljubni da skoro da nemaju putovnicu koliko ne žele van države

-Ako su živjeli vani ili žive
---Znaju da vani ne teče med i mlijeko
te da se uvjek može otić van, da to nije bauk i da se uvjek može vratit

Generaliziram





Istina je da gdje god djete odraste da mu je to "dom" i da će težit povratku, bilo da je odrastao u domovini predaka ili u stranom svijetu.
Ali, ljudi, ajmo malo otvorit okice.
Pa nije danas isto što i prije 100 god kad su naši stari odlazili u Ameriku/Argentinu i nisu se nikad vraćali ili bi se vratili "umrijet doma", malo je to drugačije danas.
Svijet je postao jedna velika selendra. Danas si ovdje, za par sati u Nevjorku.
Nije to tako teško, svašta se danas može.

[Death-of-Art]

8472 kaže:

Meni je zanimljivo kao se ovdje ljudi grupiraju po stavu i iskustvu.

Varijante:
-Ako nikad nisu mrdnuli iz HR
---Ilim misle da vani teče med i mlijeko i savjetuju svakome da ode čim stigne
---Ili su toliko domoljubni da skoro da nemaju putovnicu koliko ne žele van države

-Ako su živjeli vani ili žive
---Znaju da vani ne teče med i mlijeko
te da se uvjek može otić van, da to nije bauk i da se uvjek može vratit

vani ne teče med i mlijeko al vani se mučiš ko stoka za nešto.
ovdje se uglavnom mučiš ko stoka za ništa.
na zapadu je praktički kolko rada tolko para.
ovdje je kolko rada tolko si gluplji.
jer rad se kod nas ne cijeni.

[styria]

Death-of-Art kaže:

vani ne teče med i mlijeko al vani se mučiš ko stoka za nešto.
ovdje se uglavnom mučiš ko stoka za ništa.
na zapadu je praktički kolko rada tolko para.
ovdje je kolko rada tolko si gluplji.
jer rad se kod nas ne cijeni.