Kako se ugasio jedan maleni život

[chocolatecookie]

Pomogla bi da do tog trenutka ne dođe.


Smrtna kazna nije baš učinila da zločini kažnjivi njome ne postoje. Kazna doživotnog zatvora nije učinila da zločini kažnjivi njome ne postoje. Nekako sam skeptična prema preventivnoj ulozi penalnog sustava.

Osim toga, smatram da je krajnje šupački od društva koje svesrdno promiče nasilje kao poželjan oblik ponašanja, koje obiteljsko nasilje smatra normalnim i zdravim oblikom funkcioniranja u obitelji (koliko ima ljudi koji smatraju da je neophodno ponekad udariti dijete da bi izraslo u zdravu ličnost?), koje ne radi dovoljno na edukaciji roditelja, koje ne radi dovoljno na edukaciji onih koji bi roditelje mogli educirati, da opali po nasilnom kažnjavanju obiteljskih nasilnika. Na makro razini, zalaganje za rigorozan penalni sustav umjesto za intenzivnu prevenciju isto je što rade i roditelji zlostavljači, i roditelji koji su samo povremeno fizički nasilni prema djeci. Ne odgajaš, nego tučeš.

Ja mislim da ljudi nisu bolji ljudi ako se boje kazne, mislim da djeca nisu bolja djeca ako se boje kazne, mislim da je kazna nešto što se primjenjuje tek kad sve prije toga zakaže - ako netko nakon mnogo vremena provedenog u razvijanju roditeljskih kompetencija zlostavlja dijete, treba zaštititi dijete, naravno. Ali mi ne radimo na prevenciji. U prevenciju se ne ulažu sredstva, nije percipirana bitnom. Meni je to isto kao ignoriranje odgoja, i šaketanje djeteta koje se ne ponaša poželjno.

[Death-of-Art]

chocolatecookie kaže:

Pomogla bi da do tog trenutka ne dođe.

ako je netko u stanju zavitlati dijete u zid...
bojim se da je tu rješenje jedino lobotomija.

brža, efikasnija i jeftinija od edukacije.

[chocolatecookie]

U trenutku kad je u stanju zavitlati dijete u zid, vjerojatno ne pomaže više ništa. Na koliko se mjesta prije toga nešto moglo učiniti? Zatvorila ti njega doživotno nakon toga ili ga spržila strujom, ostaje činjenica da je to dijete mrtvo. A moglo je biti živo i imati podnošljivo, ako ne sretno djetinjstvo.

[chocolatecookie]

Death-of-Art kaže:

brža, efikasnija i jeftinija od edukacije.

Delinkventnoj tinejdžerici je brže i jeftinije strgat ruke da više nikad ništa ne demolira, nego joj godinama biti dobar roditelj da do toga ni ne dođe.

[Death-of-Art]

chocolatecookie kaže:

Delinkventnoj tinejdžerici je brže i jeftinije strgat ruke da više nikad ništa ne demolira, nego joj godinama biti dobar roditelj da do toga ni ne dođe.

lobotomija... ili barem neka aktivnija psihoterapija se nipošto ne može svesti na ovakvu primitivnu razinu kao što je lomljenje ruku.

(btw...kad govorim lobotomija ne mislim u doslovnom smislu... tu može spadati i jaka terapija lijekovima koji prže mozak)

ja ti samo objašnjavam da edukacija za sadiste ne postoji.

kako bi ti osobu koja je sociopat naučila nečemu?
pa nisu oni glupi niti neuki.
sve oni znaju.
i više od toga.
pa to zloupotrijebe.

educirati poremećene osobe...
svašta.

veće besmislice nisam čula.

[Death-of-Art]

btw. iskreno mislim da u nekim trenucima mojoj majci nije trebala nikakva edukacija nego dobra doza tableta za smirenje.
no, bila je presebična da ih pije...jer ona se od njih...oh...loše osjećala.

[chocolatecookie]

Death-of-Art kaže:

kako bi ti osobu koja je sociopat naučila nečemu?

Većina roditelja koji tjelesno kažnjavaju svoju djecu su sociopati. :klap:

Da, sigurna sam u to.

Death-of-Art kaže:

btw. iskreno mislim da u nekim trenucima mojoj majci nije trebala nikakva edukacija nego dobra doza tableta za smirenje.
no, bila je presebična da ih pije...jer ona se od njih...oh...loše osjećala.

Sigurno uopće ne bi pomoglo da je u neko doba u životu naučila nositi se s vlastitim emocijama.

[Death-of-Art]

chocolatecookie kaže:

Većina roditelja koji tjelesno kažnjavaju svoju djecu su sociopati. :klap:

Da, sigurna sam u to.
.

ma koja većina?* pa ti si spomenula čovjeka koji dijete zabije u zid.
pa ako većina roditelja to radi onda me jebi idem se samoubit odmah.

[Death-of-Art]

chocolatecookie kaže:

Sigurno uopće ne bi pomoglo da je u neko doba u životu naučila nositi se s vlastitim emocijama.

je. odmah nakon solmizacije... "kako kontrolirati bijes".

pa kad bi knjige liječile ljudsku psihopatologiju... medikamentni ne bi niti postojali.

naime, ima jedna caka:
onaj koji čak i spozna...nije nužno da će se držati spoznatoga.

pa može netko znati.
ali jebeš teoriju bez prakse.
to je ko žena bez pizde.
ili ko pizda bez žene.

[chocolatecookie]

Aha, sad samo o ubojstvima djece pričamo.
3% muškaraca ima ASPD. Ne zavitlavaju svi oni vlastito potomstvo u zid.

Evo i o rizičnim faktorima za razvoj ASPD-a na koje se može utjecati.

Theories regarding the life experiences that put people at risk for antisocial personality disorder provide important clues for its prevention. Examples of such life experiences include a history of childhood physical, sexual, or emotional abuse; neglect; deprivation or abandonment; associating with peers who engage in antisocial behavior; or a parent who is either antisocial or alcoholic.
http://www.medicinenet.com/antisocia...ge2.htm#causes

[chocolatecookie]

Death-of-Art kaže:

pa kad bi knjige liječile ljudsku psihopatologiju... medikamentni ne bi niti postojali.

Ne pričam nužno o knjigama. Ljudi na razne načine uče što sa svojim bijesom bez da ozlijede sebe ili nekoga oko sebe. A nikome tko se ne može kontrolirati samo kad si treba isprebijati djecu, a može se kontrolirati na poslu, u autobusu, u restoranu, i općenito, kad bijesan na bilo koga tko može vratiti udarac, ne vjerujem da je baš tako jako nekontrolabilan i da mu trebaju lijekovi da se smiri i ne izudara dijete.

[Death-of-Art]

chocolatecookie kaže:

Ne pričam nužno o knjigama. Ljudi na razne načine uče što sa svojim bijesom bez da ozlijede sebe ili nekoga oko sebe.

ali potrebno je od nekud početi.

naprimjer... od psihologa.

čovjek koji jednom zvekne dijete trebao bi potražiti stručnu pomoć.

ne treba ga odmah trpati pod lijekove i elektrošokove, naravno da ne...

ali stručna pomoć psihologa...
psiholog će mu objasniti zašto se bijes treba kontrolirati a ne iskaljavati.
a osobito zašto se ne smije iskaljavati na biću koje je slabije od nas i kojem je potrebna naša pomoć i zaštita.
i objasniti moguće posljedice na djetetovu psihu ukoliko se te batine nastave.

ja osobno ne smatram da baš svaki šamar zadaje djetetu teške traume...
ali da je besmisleno šamarati dijete-besmisleno je.
osobito zato jer tim šamarima liječimo svoje komplekse i svoje frustracije.
znači, budimo pošteni i priznajmo... kad šamaramo dijete...ustvari šamaramo same sebe. ili svoje roditelje (ukoliko nismo riješili u glavi stvar s njima).

kako nekoga natjerati da ode na psihoterapiju.
zakonski?
prisilno?

ja sam za.

[glora's bastard]

hannah3 kaže:

ne, nego zato da takvi manijaci dobro razmisle da li ce takvo nesto napraviti.
za takve zlotvore strah od kazne je jedino sto ce eventualno spasiti neko dijete da mu se ne dogodi isto.
svima koji se tako izivljavaju na slabijima, ja bi organizirala gladijatorske borbe, pa nek se bore na zivot i smrt, sa sebi ravnima.
kladim se da bi se broj zlostavljanja drasticno smanjio.

je, identično tako i neki roditelji razmišljaju kad fizički kažnjavaju svoje dijete. npr. mali ukrade nešto u dućanu, oni ga pošteno našamaraju i misle si drugi put ćeš razmisliti. da, razmisliti će hoće li ga itko vidjeti i kako se bolje sakriti.

Death-of-Art kaže:

educirati poremećene osobe...
svašta.

ako se govri o poremećenim osobama koje su nasilne i opasne za okolinu, zna se gdje im je mjesto. u umobolnicama, gdje ih mogu pokušati rehabilitirati ili pak pretvoriti u biljke.

Death-of-Art kaže:

btw. iskreno mislim da u nekim trenucima mojoj majci nije trebala nikakva edukacija nego dobra doza tableta za smirenje.
no, bila je presebična da ih pije...jer ona se od njih...oh...loše osjećala.

a što se onda njoj dogodilo da te nakon šišanja na balkonu više nikad nije udarila?

[glora's bastard]

Death-of-Art kaže:

čovjek koji jednom zvekne dijete trebao bi potražiti stručnu pomoć.

DOA, čovjek koji jednom pukne dijete i žao mu je, možda više nikad neće ni puknuti to dijete jer mu je jasno da je učinio nešto loše i nažao svome djetetu, da je to učinio npr, jer je bio na kraju snaga, partner ga ostavio, iživcirao, dobio otkaz... i drugi put se sjeti kontrolirati i obuzdati u takvim situacijama i sve 5...

onda imamo čovjeka koji je nekoliko puta lupio dijete i žao mu je svaki put, ali si ne zna pomoći sam, a želi prekinuti takvo ponašanje jer mu je jasno da batine ne donose ništa dobroga... tu mu može pomoći drugi partner, podrška okoline, čitanje savjeta stručnjaka ... ako ne ide ni tako, može se obratiti CZSS, pedagozima u vrtiću ili školi na besplatan razgovor i program osnaživanja roditelja (npr.radionice za roditelje -UNICE koji se uglavnom provode u skupinama (efikasniji i jeftiniji))

onda opet imamo čovjeka koji ponekad pukne i namlati dijete, ali sebi laže da je u pravu... to su uglavnom takvi ljudi koji većinu vremena ignoriraju dijete, ne pridaju mu pažnje, pa ga namlate kad dijete 'prevrši mjeru'. dijete se smiri na neko vrijeme... i onda tako u krug, a oni misle da to tako dobro funkcionira, i ne vide kako 'odgajaju' nesretnu osobu...

onda opet ima onih koji piju i nemju pojma što rade djeci, trijezne se nikad...

onda ima onih u teškim životnim okolnostima (samohrani, siromašni,... bezbroj kombinacija...


i tako možemo u beskraj...

one roditelje, koji se, blago rečeno, ne ponašaju baš adekvatno i kompetentno možeš prijaviti CZSS. oni im lijepo dođu doma, fino neoptuživački razgovaraju, snime gdje i što ne štima i odrede mjeru. to mogu biti radionice za roditelje (gdje se roditelji osnažuju itd), ponekad može upaliti samo jedan jednostavan savjet i tako,... uvijek se se gleda najbolji interes djeteta, da se ono zaštiti... mislim, to rade stručnjaci koji se time bave i u praksi i teoriji... znaju kako i što...

[Death-of-Art]

glora's bastard kaže:

a što se onda njoj dogodilo da te nakon šišanja na balkonu više nikad nije udarila?

pa ne znam.

ona ti je čak tip osobe koji smatra da udaranje djece nije ok.
nas je 4 sve skupa.
moja dva brata nikad nisu pobrali batine.
a oni su već ljudi od 40 godina.
možda ih poberu sutra.
od svojih žena.


mene je rodila kasno.
poslije 40e.
počeo je i rat.
moj otac je nastradao i ostao invalid pa je s jebačko dobrog posla u banci pao na invalidsku mirovinu.
pa je ona morala raditi na sve strane svakakve poslove i uz to sve presvlačiti mog oca, mijenjati mu pelene, katetere, trpit njegove jauke valjda...
a takvu si starost očito nije zamišljala i eto ja sam se nekim čudom našla na krivom mjestu u krivo vrijeme.



kod mene je očito već bila na rubu živaca.
i htjela je valjda neki mir.
al je našla krivu osobu na kojoj bi se iskaljavala i izdrkavala.
a to smo bili moj otac i ja.
oboje jadni i oboje nemoćni.

na vrlo bolan način sam naučila zašto je poremećeno i ogavno iskaljavati se na bićima koji su očito slabiji od tebe.


možda bih i ja trebala namlatiti svoje dijete pa da on jednog dana ne tuče svoje dijete?
pa onda neka i njegovo dijete namlati svoje dijete pa da taj ne tuče svoje dijete?...
ha?...

[glora's bastard]

oboje jadni i nemoći, ovisni o njoj, a naporni do bola. možda joj je bilo teško priznati sebi da ste joj naporni jer vas voli. nije se ni njoj svidio ispušni ventil koji si je našla (iskaljivanje na vama, ali si ga je našla i ponekad ju je valjda taj ventil spašavao da ne poludi do kraja). istina da je bio kratkotrajan, ali očito ona u tom trenu nije znala bolje. vidiš i sama da joj je krivo kad laže da vas nije nikad tukla. sram je i ne može si to priznati. + kultura i okolina gdje je odrasla, nimalo podržavajuća za nju. da je pukla negdje izvan kuće vjerojatno bi posljedice bilo puno vidljivije i koknretnije tada.

a da je imala adekvatnu konkretnu pomoć (jer naravno da joj je to bio prevelik i fizički i emocionalni teret) sigurna sam da ne bi tako pucala. a koju je ona imala pomoć, tablete za smirenje. da baš, neš ti pomoći... ona je trebala okolinu gjde može bez straha od osude reći da joj idete na živce, da ste joj naporni, nekoga tko će te ponekad pripaziti, tko bi joj tu i tamo oprao (njegovao ili što treba) muža i tako...

[Maslina]

Moje nećakinje, koje su odrastale u Berlinu,
redovito su bile duplo zločestije i bezobraznije na ulici nego u kući.
Bratova žena bi se zezala: vidi kako me zajebavaju, znaju da im sada ne smijem ništa, ni dreknuti na njih, odmah će mi netko zvati policiju .
Nije ih tukla ni na ulici ni doma koliko sam primijetila .
Uglavnom, koliko sam shvatila, oni imaju politiku nulte tolerancije prema nasilju nad djecom.
E, sad, kako su to postigli
Čini mi se da smo mi još daleko od toga. U nas se još nitko ne miješa, nemaš koga pozvati, većina misli da je to normalno.....

[glora's bastard]

Maslina kaže:

Čini mi se da smo mi još daleko od toga. U nas se još nitko ne miješa, nemaš koga pozvati, većina misli da je to normalno.....

čini ti se. sve smo bliže. sve manje ljudi misli da je to normalno..sad imaš koga pozvati... i tako to...

[Death-of-Art]

glora's bastard kaže:

oboje jadni i nemoći, ovisni o njoj, a naporni do bola. možda joj je bilo teško priznati sebi da ste joj naporni jer vas voli. nije se ni njoj svidio ispušni ventil koji si je našla (iskaljivanje na vama, ali si ga je našla i ponekad ju je valjda taj ventil spašavao da ne poludi do kraja). istina da je bio kratkotrajan, ali očito ona u tom trenu nije znala bolje. vidiš i sama da joj je krivo kad laže da vas nije nikad tukla. sram je i ne može si to priznati. + kultura i okolina gdje je odrasla, nimalo podržavajuća za nju. da je pukla negdje izvan kuće vjerojatno bi posljedice bilo puno vidljivije i koknretnije tada.

a da je imala adekvatnu konkretnu pomoć (jer naravno da joj je to bio prevelik i fizički i emocionalni teret) sigurna sam da ne bi tako pucala. a koju je ona imala pomoć, tablete za smirenje. da baš, neš ti pomoći... ona je trebala okolinu gjde može bez straha od osude reći da joj idete na živce, da ste joj naporni, nekoga tko će te ponekad pripaziti, tko bi joj tu i tamo oprao (njegovao ili što treba) muža i tako...

a dobro. ti to ovako gledaš s malo više tolerancije.

ma gle. velim ti. meni je jasno . ja sam sebi to u glavi racionalizirala nakon dugo vremena i nekak sam se s tim pomirila. inače bih ju vjerojatno zamrzila.
ovako ju i dalje volim...ali da joj to nije trebalo. nije joj trebalo.

nije u redu tuđom glavom lupati po stolu....i da ja sad velim kako je unatoč svemu mogla postupiti bolje. jer ja nemam to njezino iskustvo. mislim, shvaćam da joj je bilo teško...ali jebemu mater... jednostavno-jebemu mater.
drugog komentara na njezino ponašanje nemam.

svi mi puknemo. al baš puknemo.
stvarno nam se svima desi to.

ali reci mi iskreno... jel misliš da bi bilo opravdano da tvoj muž u težoj životnoj situaciji (otkaz na poslu, šef ga pritom izvrijeđa, krediti u banani)... i eto on živčan...tebe zvekne jer si mu slučajno taj dan na žulj nagazila ne znajući uopće što se s njim događalo tog dana.

da mene moj muž udari zbog toga... ja bih ga ostavila.
za vijeke vjekova.

ne vidim opravdanje da se netko ide iskaljavati na slabijem od sebe.

umanjivati gadost tog čina... ne znam...

u jednu ruku bih mogla reći da ju shvaćam.
ali povrijeđeni dio mene to nikad neće shvatiti.

ma nije ok. što god rekli jednostavno nije ok i da je ne znam kako gadna situacija ... ne... ne možeš si priuštiti da se izdrkavaš na dvoje bespomoćnih. niti na jednom. a kamoli na dvoje.
NE!!!

shvaćam ja da je ona htjela kisika...ali sere uostalom...imala je kisika kolko hoće...
kad već spominješ čuvanje... ne bi vjerovala ali većinu vremena sam provodila upravo s ocem koji se nije bunio što mu derište poput mene visi nad glavom po čitave dane. makar je bio u kolicima.
ona nije imala strpljenja sa mnom pisati domaću zadaću.
on bi sa mnom redovito prošao ne samo kroz domaću zadaću nego kroz apsolutno čitavo gradivo koje smo učili taj dan.
bez piždenja. bez histeričnih ispada "joj kako pišeš tako grozno bla bla bla bla bla".

[Maslina]

Ne znam, ja sam došla u fazu kada za sve propuste roditelja mogu reći:
jebi ga, radili su najbolje kako su znali.
Da su znali/mogli bolje, vjerojatno bi radili.
Tek takav stav, bez previše ljutnje i gorčine omogućuje normalan nastavak života.
Da bi s došlo do njega, potrebno je proći neki put.
Za neke je to suočavanje sa roditeljima, za neke suočavanje sa samim sobom.....
Ti Doa još o svemu pišeš s previše emocija.
Ja te ne znam, možda si takva u svemu, ali ima tu previše uzrujavanja.