Ima li koja mater za šetnju?

[Nelly+4]

Mene fasciniraju likovi iz Selimovicevih knjiga,Dostojevskih prica.
Poznal ko takvog nekog?

I mene draga, ali da da dođeš do tog stupnja da upoznaš nekog tako dobro, da ti se otvori ko´ Derviš , moraš prožvakat i puno onog neobaveznog, svakidašnjeg. Pričaj o klincima , spavanju, igračkama, školi, svemu onom što se tiče možda tvog djeteta ili njihovog, dok se ljudi malo opuste, dok skuže da nisi baba- roga, nego možda prije lik iz Tvrđave, M. Selimovića, pa će i njima biti ugodnije pitati tebe bilo što i možda te bolje upoznati. Kad prođete tu razinu, sigurna sam da će se i tamo pojaviti koji takav lik i ugodno te iznenaditi.

[MAX-factor]

ja mislim da smo mi iz istog mjesta

[La_LuNa]

ja autoricu kuzim. potpuno.
nije toliko bitna cinjenica da je to mala sredina, koliko cinjenica da je bas u toj sredini mentalitet ljudi eto bas u kukiju. zna se poklopiti. ooooo, iz iskustva vam govorim

inace sam zagrepcanka. tu saam zivjela citav zivot. vec godinama sam mu na rubnom dijelu grada. al recimo, ja nisam zaljubljenik u zagreb. ne volim spice i guzve i toliko ljudi. caca mi je slavonac koji je eto, iz slavonije pobjegao, a ja sam bas oduvijek mastala da se vratim u njegov rodni grad. meni je tamo divno. i ljudi su mi predivni, jer ne zabadaju nos kada ne treba, ali su pristupacni i otvoreni. samo jebatga, nema posla. ne mogu si priustiti preseljenje u cacin rodni grad

e, sad moj muz je iz male sredine, cca 2k stanovnika. imamo "olakotnu" okolnost da tamo imamo zemljiste i odredjene benificije kod gradnje kuce. i tak cu ja zbog rjesavanja stambenog pitanja morat "pregrist" govno. govno? da, govno. ma da mi pricaju o omeksivacu, ja bih bila presretna pokusat cu vam docarati mentalitet u tom mjestu: znate onu temu na trudnicama o mitovima o trudnoci? e, pa izjave o mraku koji pada na robicu, neizlasku iz kuce dok se dijete ne krsti (a mi ga ne planiramo krstiti ), o narukvicama protiv uroka njima su onak, pod dobar dan. i to ti se svatko ziv nalazi prozvan govoriti. ne kao savijet, neg ono, moras!! i staro i mlado! ovo ljeto smo si krcili i sredjivali zemljiste. tko god je prosao po ulici ne samo da je stao i zurio u nas, nego su svi do jednoga nasli shodnim pitati "a cije je to i sto mi tu radimo". jedna susjeda se nalaktila na ogradu i 3 sata tamo stajala. muz je kratko popricao s njom, a posto mene ne zna, njega je pitala "a tko ti je ta" i zurila u mene k'o da sam elijen. a ja nemam pirs na faci i rascupanu kosu . bojim se da cu ubuduce hodat po dvoristu sa slusalicama u usima, jer mi se ne da satima razglabati sa svakom dusom koja naidje. a to je tako tamo. nema "dobar dan". njih sto pitanja zanima odmah, citava povijest bolesti. kad nam se kum prije 2 godine zenio, komentirali su da "sto se mali xy zeni kad ne mora" - citaj: odabranica mu nije trudna jos jedna anegdotica, ovo ljeto rusimo mi jedno drvo na nasem zemljistu. prolazi par lokalnih klinaca, muz ih zna. i jedan dobaci mom muzu: "ej, pa sta radis, nedjelja je, ne smije se raditi nedjeljom". jos ne znam jel to za smijat se il za plakat kuma kad je rodila u panici je zakljucavala vrata da joj ljudi ne banu u kucu bez najave i bez jebenti gledat bebu. i to je njima normalno. kakve najave, cim mama i beba dodju iz bolnice odmah se ide gledati beba. i meni su vec isto najavili, a ja jos nit trudna nisam. al ja se ne dam, ja im kazem da cu imat dobermana u dvoristu pa nek slobodno dodju nepozvani
eto, i takvih sredina ima. ja bih se jos pomirila s cinjenicom da oni vole tracati iza ledja i da nemaju interesa iznad omeksivaca. mene izjeda sto si oni daju za pravo gurat nos doista tamo gdje mu nije mjesto.

[eberlin]

ja mislim da nije problem ni u malom mjestu, niti u malogradanima nego u tebi... ti se moras postaviti drukcije jer dok budes razmisljala ovako kako si napisala prvi post neces nista postici...
isto tako nece nitko trcati k tebi i vuci te za rukav da mu budes prijateljica...pogotovo ne u gradu u kojem si ti nova, a vecina njih vec ima prijatelje iz vrica, skole, srednje, faksa, ulice i slicno...
potrebno je vise vremena da se stekne "prijatelj"...
nemoj me krivo shvatiti, ja te razumije... i ja sam u slicnoj situaciji, iako nisam tip koji nosi crno, sto pircinga i slicno... mogu pricati o cemu god je tema....ali sam nova u veeeelikom gradu, ne znam jos uvijek dobro jezik... gad gledam oko sebe svi se nesto drze skupa, melju, ja ih pola ne razumijem i naravno da mi se teze uklopiti, a s druge strane mislim sta cu ja nekoj svabici da natucam s njom, kad ona ima vec svoje kolegice s kojima "laje" na veliko.... i eto, upravo jer tako razmisljam necu nikoga ni naci i sama sam si kriva
no, s druge strane onda mislim imam toliko obaveza da i kad bih imala nekih kolegica ne bih imala bas puno ni vremena za njih....

[franči]

ja sam se doselila iz zg u manje mjesto i bilo mi je jako jako teško,jer svi nama dragi ljudi su ostali u zg...bila sam trudna gradili smo kuću na sto strana...kad smo gradili kuću tako smo upoznavali susjede i tako su neki od njih znali o nama baš sve prije nego kaj smo mi uspjeli predstraviti se... al dobro...a to kaj se tiče prijateljica hm..ja imam jednu kvalitetnu prijateljicu u zg i ona mi je sve..u park idem svaki dan i tamo ima jako puno mama sa djecom sa nekima sam na dobar dan ,sa nekima popijem kavu , a sa nekima smo kućni prijatelji...u ulici imam par mama koje stalno vise na ulici sa svojom djecom.i moji dečki se igraju nekad sa njihovom na cesti il u dvorištu...ja si nisam iz ulice sa nikim previše bliska popije se tu i tamo koja kava u dvorištu i to je to jednom godišnje dječji roćkasi i ok..muški se drugačije i češće druže možda zato jer su muški ili negledaju na neke stvari ko mi žene meni se jednostavno neda jer moram neke stvari ispočetka objašnjavati da se shvate zašto i kako...al ok ja mislim da je sve stvar u prilagodbi ali sa obje strane..ja neke stvari u svom mjestu neću nikad shvatiti ni prihvatiti ali opet si mislim zašto i bi????zašto se živcirat ako je njima tako ok?ja sam sebi svoj život sredila živim sa svojim mužen i djecom najbolje kako umijem i mogu i hvala bogu na tome ....a baba i deda će uvjek biti i bilo je koji pričaju jer im je dosadno al nek se ljudi vesele...

[Sajn]

La LuNa Ovo tvoje je hardcore.
A,i to sto kazes...takav i imam osjecaj.Meni se uvijek sve fino poklopi.Za ne povjerovati.

Svatko ima svoje kriterije,stavove.
Netko je lakse prilagodljiv,netko teze.
No,ja i dalje tvrdim da nema ni jedne od tih desetak mama koje vidjam,kojoj pasem ja ili da one pasu meni.
Mozda neka koja doma kuha rucak u trenutku kad ja vodim curicu u vrtic je ona prava .Ali putevi nikako da nam se posloze.
I to je to.
Hvala svima na misljenjima.

[cicamaca]

Ponekad imam dojam da je nama ženama teže nać prijateljicu nego muža.

[Sajn]

cicamaca kaže:

Ponekad imam dojam da je nama ženama teže nać prijateljicu nego muža.

Imas dobar dojam.Jos ako si umisljena skoro pa nemas sanse.

[La_LuNa]

shajni, tebi je vjerojatno sok jer nisi ocekivala da ces u svojoj sredini zateci takvu situaciju.. ja, (u jednu ruku na srecu ) znam vec godinama sto me ceka, zivotne, tj financijske okolnosti su takve da si drugdje svoja 4 kvadrata i krov nad njima ne mozemo priustiti.. al hey, ja vec sada znam da cu biti golemi trn u oku i da mi nece falit' dobrosusjedski odnosi s takvim ljudima. samo, ja sam nit 15 minuta od starog kvarta, ja sam nekih pola sata od centra zagreba.. tak da ce meni u pogledu socijalizacije moj stari drustveni zivot ostati dostupan..
inace, vec je spominjano na temi, i ja se slazem s time da pokusas naci posao. ako nista drugo, bar nesto volonterski, tipa u azilu za zivotinje. bit ces u kontaktu s ljudima, raditi nesto sto te ispunjava i popunjava, i to kvalitetno, tvoje vrijeme, pa ti kavice s temom omeksivaca nit nece faliti
jedino sto me malo scimalo u tvojoj prici je i izjava tvog djeteta da tamo nije sretno ako zbog takvog okruzenja i djeca pate, hmmm.. mozda bi fakat bilo pozeljno promijeniti sredinu? cemu forsirati ostanak ako nitko od vas nije zadovoljan, a imate mogucnosti preseliti? neki bi to mogli protumaciti razmazenoscu, i komentirati pa kaj bi svi trebali na prvu stvar koja nam ne odgovara podviti rep i pobjeci; ali stvarno, ajmo biti relani, bi li itko od nas trpio nesto sto bas ne mora?

[cicamaca]

Shajni kaže:

Imas dobar dojam.Jos ako si umisljena skoro pa nemas sanse.

Jesam umišljena sam Meni je i Split mali ubila bi se na tvom mjestu

Problem s malim mjestom je što nema tolikog izbora ljudi, uostalom ja još nisam upoznala osobu koja je "katica za sve"

[Sajn]

La_LuNa kaže:

shajni, tebi je vjerojatno sok jer nisi ocekivala da ces u svojoj sredini zateci takvu situaciju.. ja, (u jednu ruku na srecu ) znam vec godinama sto me ceka, zivotne, tj financijske okolnosti su takve da si drugdje svoja 4 kvadrata i krov nad njima ne mozemo priustiti.. al hey, ja vec sada znam da cu biti golemi trn u oku i da mi nece falit' dobrosusjedski odnosi s takvim ljudima. samo, ja sam nit 15 minuta od starog kvarta, ja sam nekih pola sata od centra zagreba.. tak da ce meni u pogledu socijalizacije moj stari drustveni zivot ostati dostupan..
inace, vec je spominjano na temi, i ja se slazem s time da pokusas naci posao. ako nista drugo, bar nesto volonterski, tipa u azilu za zivotinje. bit ces u kontaktu s ljudima, raditi nesto sto te ispunjava i popunjava, i to kvalitetno, tvoje vrijeme, pa ti kavice s temom omeksivaca nit nece faliti
jedino sto me malo scimalo u tvojoj prici je i izjava tvog djeteta da tamo nije sretno ako zbog takvog okruzenja i djeca pate, hmmm.. mozda bi fakat bilo pozeljno promijeniti sredinu? cemu forsirati ostanak ako nitko od vas nije zadovoljan, a imate mogucnosti preseliti? neki bi to mogli protumaciti razmazenoscu, i komentirati pa kaj bi svi trebali na prvu stvar koja nam ne odgovara podviti rep i pobjeci; ali stvarno, ajmo biti relani, bi li itko od nas trpio nesto sto bas ne mora?

Sad cu reci nesto smijesno.
Ni ja,ni moje starije dijete kao ni moj muz nismo zadovoljni i sretni u ovoj sredini.(mislim da potjecemo iz druge galaksije )
Tj. moj muz je citav zivot zivio u inozemstvu u jednom velikom gradu gdje se puno drugacije zivi,a ja nema gdje nisam (skitnica).
Zivjela jesam ovdje prije i u selu,no bila sam mala i mlada tada...pa je to naravno bilo sve drugacije.
Reci cu jos i ovo ajde...starija cura mi je iz prvog braka i ona kod tate odlazi u jedan grad na moru i tamo joj je puno ljepse jer ima vise mogucnosti i svega.
Dok joj mi,(sredina) tu ne mozemo bog zna sta ponuditi.
Plus,sto ni ona kao i mater joj nema pravu prijateljicu.To je nesto sto me najvise boli.Eto,i njoj se u skoli poklopila takva situacija da nema ni jednu jedinu onu pravu.
U vezi toga neznam sta nisam pokusala.Zove ih doma...pozovu oni i nju,ali to je sve povrsno.
A,ona nije kao ja umisljena (salim se) nego je kruh od djeteta,pa je samo iskoristavaju i guraju po strani kad im ne treba.No,to je vec druga tema.

Posto smo podstanari i kuce svoje jos nemamo,da,razmisljamo da odemo odavde.Ali ima jedan veeliki razlog i da ostanemo koji nam puno znaci.No,o tome necu ovdje.

[mandarina_os]

Tatsha kaže:

ak si blizu Višnjevca loše gledaš

i ja sam iz Visnjevca!!!

i isto me zanima odakle je zacetnica teme jer je meni moje mjestasce cisto ok!

[Sajn]

mandarina_os kaže:

i ja sam iz Visnjevca!!!

i isto me zanima odakle je zacetnica teme jer je meni moje mjestasce cisto ok!

Pa,Visnjevac je premija.

[Sajn]

A,i vec smo zakljucili da nije toliko do sredine koliko do toga da ja smrdim i koliko sam umisljena.Drugim rijecima...moja "prava" stavlja robu u vesmasinu bas dok sam ja na igralistu.

[Lali Puna]

Shajni kaže:

.moja "prava" stavlja robu u vesmasinu bas dok sam ja na igralistu.

i tko zna koji omekšivač koristi

nego, što se tiče razgovora o omekšivaču - nije to baš sam tak. meni draže šutit, ne pričat ni o čemu nego pričat o omekšivaču. small talk nit znam vodit nit želim. umara me to i čini nesretnom zapravo. nesretnijom nego da šutim s nekim.

znam ja jednu kao svastamorac - imala sam jednu takvu frendicu na faksum, ta bi se upustila u razgovor of par rečenica sa svakim tko bi na semaforu naglasa prokomentirao kak danas svi ludo voze ili na autobusnoj stanici kak dugo nema buseva.
ja se, kad mi se netko obrati s takvim komentarom, usiljeno nasmijem i to je to dokud moje small talk vještine idu.

napisala sam na ovom forumu nebrojeno puta - stvar koja me najviše živcira kod imanja djeteta je što se onda nepoznati ljudi po cesti, parkovima i tramvajima osjećaju slobodni započet razgovor s tobom, smijuljit se tebi i djetetu, postavljat pitanja kako jede, spava, jel ide u vrtić i s obzirom da je dijete u pitanju, koje će i odgovorit na započetu interakciju, nemreš ih izignorirat.

[shtefy]

Shajni kaže:

......

Priča mog života (osim piercinga)...

Bez brige, draga, nisi prepotentna. U malim gradovima je tako. Ja sam ovdje već skoro 6 godina, a još uvijek se neke trude da mi dokažu da su bolje od mene, iako ja nikada nisam ni mislila da sam ja bolja od ikoga (jer inače valjda ne bih iz velikog grada selila ovamo dobrovoljno). I naslušala sam se svakakvih sranja, uvreda, primitivizama... Moj stav je jednostavno tko ih jebe.

Prvih godinu dana su mi objašnjavali da su oni bolji i veći hrvati, jedini pravi hrvati... Ja uopće nisam hrvatica. Onda su mi objašnjavali što je sve iz mog kraja (Slavonije) ni za kurac (doslovno tim riječima), ali bi se dali prasnuti odpozada za npr. malo kulena. Pa sam slušala priče o raznim drugim "dotepencima", objašnjenja da sam sada "tamo" i da ima da se ponašam onako kako se u njihovom kraju ponaša ( wtf, taj dio nikada nisam do kraja shvatila)...

Slijedeći su bili pokušaji da saznaju nešto o meni privatno. Nudili su mi se na kavice i sl., sve da vide kako je kod mene uređeno. Kad nije prošlo, onda su komentirali bar zavjese. Naslušala sam se takvih kretenizama da ih pas ne bi s maslom, od priče da sam gradska droca koju nitko tamo nije htio do priče da sam neka bogataška kćer, da imam u svom kraju farmu svinja (taj mi je jedan od boljih... )...

Sad sam im dopizdila. Ili je možda netko friškiji doselio pa više nisam interesantna. Uglavnom, ima ovdje sasvim normalnih ljudi s kojima se može normalno razgovarati. Ali to sam otkrila tek na poslu. Jer oni normalni se ionako ne guraju, neprimjetni su, žive svoj život i puštaju druge da žive po svom. Ali zato 10 nasilnih, dosadnih i nekulturnih babetina (bez obzira na godine) može napraviti dojam da je cijeli taj kraj puknut.

[shtefy]

I da... Možda nemam piercing, ali zato imam još puno goru "grešku"... Ne idem u crkvu!

Živim u zadrto-vjerničkom kraju. Uostalom, ovdje su od vjere napravili cijelu turističku ponudu. Nedjeljna misa je društveni imperativ i cijeli tjedan se prežvakava što je rekao velečasni ovaj put.

Ja živim u divljem braku, imamo nekršteno djete koje ne ide na vjeronauk. Kada pop ide svetiti kuće, jedino je u ulici zatvorena naša kapija i još jedna od susjeda, ali oni su srbi pa im se oprašta. Ne nabijam nikome na nos, ali i ne krijem da smo mi ateisti, da ne vjerujemo u boga, da ne dopuštamo da nam se djete vjerski indoktrinira... U maloj sredini ovo je ogroman grijeh...

Ma antikristi, što da kažem...



P.S. - Slažem se sa Lali. Nije svatko za small talk. Ja također nisam. Ako nemam što za reći, radije ću šutiti. Jednako tako ne očekujem ni da se meni drugi ljudi obraćaju tek toliko da nešto kažu.

[lizianthus]

Kayla3 kaže:

je kak da ne, a u velikom gradu su svi fini, načitani, kulturni i prosvjetljeni i žele svi do reda izaći iz okvira svog načina razmišljanja i ne niko nije konzerva i svi su tolerantni, daj poštedi me...

naravno da nisu al ih je lakše zaobić i ne susrest u ovolikoj gužvi
nebi ja mjenjala svojih milijun sugrađana za ni jedno manje mjesto di svaka baka zna kaj sam kuhala i kad i kak mi muž prdi. i ne, nije da naše tu bake to ne zanima al srećom, ne stignu mi zaviriti u lonac.

[lizianthus]

Lali Puna kaže:

i tko zna koji omekšivač koristi

nego, što se tiče razgovora o omekšivaču - nije to baš sam tak. meni draže šutit, ne pričat ni o čemu nego pričat o omekšivaču. small talk nit znam vodit nit želim. umara me to i čini nesretnom zapravo. nesretnijom nego da šutim s nekim.
znam ja jednu kao svastamorac - imala sam jednu takvu frendicu na faksum, ta bi se upustila u razgovor of par rečenica sa svakim tko bi na semaforu naglasa prokomentirao kak danas svi ludo voze ili na autobusnoj stanici kak dugo nema buseva.
ja se, kad mi se netko obrati s takvim komentarom, usiljeno nasmijem i to je to dokud moje small talk vještine idu.

napisala sam na ovom forumu nebrojeno puta - stvar koja me najviše živcira kod imanja djeteta je što se onda nepoznati ljudi po cesti, parkovima i tramvajima osjećaju slobodni započet razgovor s tobom, smijuljit se tebi i djetetu, postavljat pitanja kako jede, spava, jel ide u vrtić i s obzirom da je dijete u pitanju, koje će i odgovorit na započetu interakciju, nemreš ih izignorirat.

potpisujem
+ ja se ponekad upitam dok sugovornik/ica još otvara usta: a zakaj ona sad bezveze izgovara ove rijeći i troši kisik bezveze kad ga ionako nema previše i neko jadno drvo će sad morat to nadoknađivat

[La_LuNa]

shtefy kaže:

I da... Možda nemam piercing, ali zato imam još puno goru "grešku"... Ne idem u crkvu!

Živim u zadrto-vjerničkom kraju. Uostalom, ovdje su od vjere napravili cijelu turističku ponudu. Nedjeljna misa je društveni imperativ i cijeli tjedan se prežvakava što je rekao velečasni ovaj put.

Ja živim u divljem braku, imamo nekršteno djete koje ne ide na vjeronauk. Kada pop ide svetiti kuće, jedino je u ulici zatvorena naša kapija i još jedna od susjeda, ali oni su srbi pa im se oprašta. Ne nabijam nikome na nos, ali i ne krijem da smo mi ateisti, da ne vjerujemo u boga, da ne dopuštamo da nam se djete vjerski indoktrinira... U maloj sredini ovo je ogroman grijeh...

Ma antikristi, što da kažem...

halelujah, sista

drito to je i kod mene najveci problem, al sam ga presutjela jer je i onako ispalo poprilicno lose i zadrto kod nas ce biti jedina razlika sto ipak jesmo u braku, ali da, sve ove ostale stavke bit ce dovoljne da nas se (pogotovo mene, jer on je tamo ipak "domaci") gleda k'o na zadnje cudake i antikriste masu puta se desilo, nedjelja ujutro, mi se iskrmeljavili iz kreveta i pred muzevom kucom blazeno pijemo kavicu na suncu. ekipa ide s mise i gleda u nas k'o da smo im pola familije ubili bas, onak, zastrasujuce
ja znam s cime ce se meni utrpavati. obzirom da sam odgojiteljica, htjet ce mi uvaljivati djecicu na cuvanje. nije da vec nije bilo takvih pokusaja