Što učiniti kad zezneš svoj život?

[Ursula Iguaran]

Ne želim sad pričati u detalje što je bilo i kako, jednostavno niz loših odluka me doveo do ove situacije u kojoj sam sada. Sve je počelo s jednom lošom odlukom, koja me izbacila iz cipela, što se prelilo na druge aspekte života, i onda sam, kako bih pobjegla iz te situacije ili ju na neki način isparavila, donosila radikalne odluke da promijenim stvari, koje su me samo još dublje ukopavale. I onda kad sam mislila da sam se konačno stabilizirala (psihički od te prve loše odluke - a nisam), napravila sam još jednu veliku stvar impulzivno i iako ne mogu reći da sam na dnu - nisam beskućnik ili tako nešto - jednostavno, sve sam zeznula što sam mogla, a prije nekih 5 godina sve je bilo ok i obećavajuće za budućnost.

Što učiniti u takvoj situaciji?

Jedino što me nasmijalo je bilo što sam guglala what to do when you screw up your life i jedan tip je napisao da je sav svoj novac stavio u mirovinski fond jer je vidio da je stopa povrata za zadnjih 5 godina bila 10% godišnje, ali u cijelom tom procesu nije shvatio da će taj novac moći dobiti tek kad ode u mirovinu, ne prije. Hahaha. Nije da se veselim tuđoj nesreći nego mi je nekako utješno da ima još takvih ljudi kao ja.

[Uzumaki.]

A kreneš iznova, nema druge.
Znam, no shit sherlock itd ali tako je.

Kažeš da nisi beskućnik, dakle imaš nekakav start i sada amo lagano, grind.
I samom mi je tako bilo kada sam prije nekoliko godina sve (figurativno) polio benzinom i zapalio.
Ideš dalje i kada te greške is prošlosti povremeno ošamare plaćaš ih stoički. Nema druge.

[Ursula Iguaran]

Uzumaki. kaže:

A kreneš iznova, nema druge.
Znam, no shit sherlock itd ali tako je.

Kažeš da nisi beskućnik, dakle imaš nekakav start i sada amo lagano, grind.
I samom mi je tako bilo kada sam prije nekoliko godina sve (figurativno) polio benzinom i zapalio.
Ideš dalje i kada te greške is prošlosti povremeno ošamare plaćaš ih stoički. Nema druge.

Hvala, izgubila sam povjerenje u svoje odluke, to mi je najgore. Uvijek sam bila neodlučna i uvijek bi me, pošto bih nešto odlučila/izabrala, jako jako proganjalo da bi bilo bolje da sam izabrala ono drugo, ali sad se osjećam totalno smušeno. Dobijem skoro napad panike što moram odlučiti koju boju zidova želim.

A nisam tip koji će pričati sve drugim ljudima pa da mi oni govore: napravi to i to jer smatram da je cilj da sama naučim donositi svoje odluke i da te odluke budu pametne i da stojim iza njih. Nisam uopće tip koji voli pričati, više volim raditi i rješavati stvari. Ali blokira me ta neodlučnost i sada nepovjerenje u vlastiti zdrav razum u nekim stvarima.

Ali da, nema druge nego krenuti ispočetka, biti uporan i strpljiv i skroman i podnositi što sam si sama zakuhala. Treba vjerojatno i prihvatiti da je sada tako kako je, i isto oprostiti si - postati si opet frend, a ne neka optužujuća osoba. Ne znam.

[Uzumaki.]

Ursula Iguaran kaže:

Hvala, izgubila sam povjerenje u svoje odluke, to mi je najgore. Uvijek sam bila neodlučna i uvijek bi me, pošto bih nešto odlučila/izabrala, jako jako proganjalo da bi bilo bolje da sam izabrala ono drugo, ali sad se osjećam totalno smušeno. Dobijem skoro napad panike što moram odlučiti koju boju zidova želim.

A nisam tip koji će pričati sve drugim ljudima pa da mi oni govore: napravi to i to jer smatram da je cilj da sama naučim donositi svoje odluke i da te odluke budu pametne i da stojim iza njih. Nisam uopće tip koji voli pričati, više volim raditi i rješavati stvari. Ali blokira me ta neodlučnost i sada nepovjerenje u vlastiti zdrav razum u nekim stvarima.

Ali da, nema druge nego krenuti ispočetka, biti uporan i strpljiv i skroman i podnositi što sam si sama zakuhala. Treba vjerojatno i prihvatiti da je sada tako kako je, i isto oprostiti si - postati si opet frend, a ne neka optužujuća osoba. Ne znam.

A znas m da je sranje donosit odluke ali otvoren mozak i srve i uči. I sam još ponekad padnem kada userem jer nisam dobro pomislio, kada vjerujem krivoj osobi ko naivac ili financijska obaveza iz "prošlog" života ali globalno ide isključivo na bolje jer sam odlučio donosit najbolje moguće odluke.

Prva je bila da sve polijem benzinom i zapalim. Daleko najbolja ikad..

[descender]

Ursula Iguaran kaže:

...Što učiniti u takvoj situaciji?

Po "voila" zgotovljenosti i prestanku primijenjene prakse, možda primijetiti onog čini se naknadno, vrlo sposobnog sebe, kojim je naći ili nalaziti se u takvoj situaciji. Pitati se možda, koliko je moguće pokušajem popravljanja svega što je isti moguće u kratkome vremenu nekim samo njemu znanim razlogom "pokvario", popraviti, i hoće li se možda po jednom napokon ponovne urednosti, takva zatečena neuredna stanja, isti ponovo aktivirati i sve opet vrlo sposobno, pardon maj frenč, sjebati maksimalno u vrlo kratkom periodu pojavnosti/aktivnosti. Prije rad, rad, i rad, i rješavanje stvari; red, red i red, prije, za vrijeme i nakon svega automatskog pospremanja "stabilne homeostaze stabilnosti" radi, možda za/pitati se, pokušati dokučiti čemu je možda, kome je i kako je sve moguće možda, da je moguće, takvo zatečeno stanje kako sposobnog sebe tako i produkta sposobnog sebe, u korist? Možda. Koga je iznimno lako čini se "sjebao sjebani", kako, zašto...? "Nepovjerenje u vlastiti zdrav razum u nekim stvarima", promjene radi za promjenu, može biti vrlo kvalitetno stajalište, ili modus, ili pozicija sumiranja (sebe koji sumira sve) svega, možda?

[Art With Heart]

Život nekad da, nekad uzima bez obzira kako mi odlučivali.
Go with a flow, možda u sljedećim odlukama budeš znatno profitirala zbog dosadašnjeg iskustva. Nikad ne znaš šta je iza ugla.

[Uzumaki.]

Art With Heart kaže:

Život nekad da, nekad uzima bez obzira kako mi odlučivali.
Go with a flow, možda u sljedećim odlukama budeš znatno profitirala zbog dosadašnjeg iskustva. Nikad ne znaš šta je iza ugla.

Da, postotak loših odluka se postepeno mijenja u korist donošenja dobrih odluka.
Onda shvatiš da čitav svijet boli guzica za tebe i tvije promijene ali guraš dalje
Onda shvatoš koliko je teško biti dosljedan u provođenu dobrih odluka pa kreneš od lakših..

Uglavnom, dođeš do točke u kojoj si zadovoljna osoba u svojoj koži

[JuraSuper]

Ja sam u nekakvoj sličnoj situaciji, ali onako sam si 2021. kao početak neke nove ere u mom životu.

Uskoro će krenut na poslovnom lanu, a nadam se i na ljubavnom.

Ne treba tražiti puno od života.

[Stella PoP]

Ursula Iguaran kaže:

Treba vjerojatno i prihvatiti da je sada tako kako je, i isto oprostiti si - postati si opet frend, a ne neka optužujuća osoba. Ne znam.

ah pa to je temelj. ljudi zajebu, pogledaj ih, a neki čak neće ni priznati da su zajebali pa krive druge, izigravaju žrtve, traže prava... možeš i ti tako.
meni se čini da ja ne bih mogla ovako kako descender (valjda) predlaže - samo ići, bez reda i organizacije - ali zapravo (koliko znam) nekakvog utvrđenog i sto posto funkcionirajućeg plana i procesa oporavka i stabilizacije nema ni za pojedinačna pitanja u životu a kamoli život kao cjelinu.
ako si potrošila više nego što si planirala možeš se naredni period suzdržati od šopinga pa nadoknaditi i izravnati ali često se baš tad dogodi da ti pukne cijev u kupaonici ili ode neki grijač u autu i opet je sve izvan kontrole i reda.
a i ta greška koja te dovela do toga, ma valjda nikad nije samo jedna. skupi se to. pa kao kad ljudi hoće smršaviti pa kažu da ne mogu to preko noći jer nisu se ni udebljali preko noći, treba vremena za mijenjanje navika i utvrđivanje a tek će cijeli skup dovesti do poboljšanja.
razmišljam i projiciram...

[Stella PoP]

Uzumaki. kaže:

Uglavnom, dođeš do točke u kojoj si zadovoljna osoba u svojoj koži

treba biti zadovoljan provođenjem promjena a ne njihovim rezultatom. put, a ne cilj.

malo se šalim, ali i ne. meni nije radilo to ni s malim promjenama jer sam nestrpljiva i nedosljedna pa s nikakvim promjenama nigdje ne dođem. kao da se vrtim u istim krugovima i sve je isto. od kad sam to primijetila zabavljam se isprobavanjem drugačijih načina rađenja istih stvari, običnih svakodnevnih. koeljo.

[Uzumaki.]

Stella PoP kaže:

treba biti zadovoljan provođenjem promjena a ne njihovim rezultatom. put, a ne cilj.

malo se šalim, ali i ne. meni nije radilo to ni s malim promjenama jer sam nestrpljiva i nedosljedna pa s nikakvim promjenama nigdje ne dođem. kao da se vrtim u istim krugovima i sve je isto. od kad sam to primijetila zabavljam se isprobavanjem drugačijih načina rađenja istih stvari, običnih svakodnevnih. koeljo.

Eh, strpljenje. Bez toga nema naprijed. Ljudi bi pod promjenu nešto veliko kao da su velike stvari odvojene od malih.

Ano ti je dovoljno dobar život i bez promjena zabavljaj se. Ono što je mene udavilo što dobre odluke su rijetko zabavne..

[Ursula Iguaran]

Stella PoP kaže:

ah pa to je temelj. ljudi zajebu, pogledaj ih, a neki čak neće ni priznati da su zajebali pa krive druge, izigravaju žrtve, traže prava... možeš i ti tako.
meni se čini da ja ne bih mogla ovako kako descender (valjda) predlaže - samo ići, bez reda i organizacije - ali zapravo (koliko znam) nekakvog utvrđenog i sto posto funkcionirajućeg plana i procesa oporavka i stabilizacije nema ni za pojedinačna pitanja u životu a kamoli život kao cjelinu.
ako si potrošila više nego što si planirala možeš se naredni period suzdržati od šopinga pa nadoknaditi i izravnati ali često se baš tad dogodi da ti pukne cijev u kupaonici ili ode neki grijač u autu i opet je sve izvan kontrole i reda.
a i ta greška koja te dovela do toga, ma valjda nikad nije samo jedna. skupi se to. pa kao kad ljudi hoće smršaviti pa kažu da ne mogu to preko noći jer nisu se ni udebljali preko noći, treba vremena za mijenjanje navika i utvrđivanje a tek će cijeli skup dovesti do poboljšanja.
razmišljam i projiciram...

Potrošila sam toliko da bih, s ovim poslom na koji sam sad spala, trebala brutalno štedjeti (ništa osim hrane i nužnih higijenskih potrepština te eventualno ako mi se raspadne odjeća i obuća da kupim novu) - 7 godina da vratim taj novac. Mislim, ja sam štedljiva osoba, ovo je bila pogrešna investicija, nisam od onih rastrošnih koji ne znaju gdje im novac ode, čak bih i mogla tako asketski živjeti i biti sretna, nego žao mi tog vremena, za 7 godina da tek dođem na ono na čemu sam bila.
A mogućnosti za bolje poslove u svojoj struci sam si poprilično zatvorila.
Mislim da je rješenje inozemstvo, bar za taj poslovno-financijski dio.

Samo, to je opet bijeg, a svaki put do sad kad sam tako pobjegla i sve promijenila (brat bratu 4 puta), svaki put je ispalo sve gore i gore.
Ali dobro, možda to inozemstvo može baš biti to "i nogom u guzicu je korak naprijed", da na kraju ispadne sve puno bolje nego da sam ostala ovdje, pa na kraju kažem da je sve ovo bilo dobro da me dovede do ove točke i da napokon odem. Ne znam.

[Art With Heart]

Ursula Iguaran kaže:

Potrošila sam toliko da bih, s ovim poslom na koji sam sad spala, trebala brutalno štedjeti (ništa osim hrane i nužnih higijenskih potrepština te eventualno ako mi se raspadne odjeća i obuća da kupim novu) - 7 godina da vratim taj novac. Mislim, ja sam štedljiva osoba, ovo je bila pogrešna investicija, nisam od onih rastrošnih koji ne znaju gdje im novac ode, čak bih i mogla tako asketski živjeti i biti sretna, nego žao mi tog vremena, za 7 godina da tek dođem na ono na čemu sam bila.
A mogućnosti za bolje poslove u svojoj struci sam si poprilično zatvorila.
Mislim da je rješenje inozemstvo, bar za taj poslovno-financijski dio.

Samo, to je opet bijeg, a svaki put do sad kad sam tako pobjegla i sve promijenila (brat bratu 4 puta), svaki put je ispalo sve gore i gore.
Ali dobro, možda to inozemstvo može baš biti to "i nogom u guzicu je korak naprijed", da na kraju ispadne sve puno bolje nego da sam ostala ovdje, pa na kraju kažem da je sve ovo bilo dobro da me dovede do ove točke i da napokon odem. Ne znam.

Ako su novci problem, odi van. Ako znaš jezik, u startu ćeš zarađivati više nego što ti je potrebno za život. Ako ni ne znaš, naučiš kroz godinu dvije.
Vjeruj mi da sam imala pojma koje mogućnosti imam u inozemstvu, otišla bi davnih dana.

Moj trenutni minimalac u njemačkoj, je kao mojim kolegicama plaća u Hrvatskoj sa faksom i to težim faksom. Istina stanarina je u prosjeku veća, porezi.. al namirnice, odjeća isto ako ne i jeftiniji.
Ne padaju novci s neba, treba nać stan prvo, pa jezik naučit, pa ljude upoznat.. al jednom kad se "smjestiš" naći pristojan posao nije najmanja briga.

U Hrvatskoj godinama tražila posao povezan s faksom, prije bi jednoroga našla jbt. Njemačka npr je skroz druga priča sa tržištem rada, daljnom edukacijom itd. A nije jedina država koja nudi puno bolje mogućnosti.

Ako ti se i ne svidi, uvijek se možeš vratiti doma.

[Ursula Iguaran]

Art With Heart kaže:

Ako su novci problem, odi van. Ako znaš jezik, u startu ćeš zarađivati više nego što ti je potrebno za život. Ako ni ne znaš, naučiš kroz godinu dvije.
Vjeruj mi da sam imala pojma koje mogućnosti imam u inozemstvu, otišla bi davnih dana.

Moj trenutni minimalac u njemačkoj, je kao mojim kolegicama plaća u Hrvatskoj sa faksom i to težim faksom. Istina stanarina je u prosjeku veća, porezi.. al namirnice, odjeća isto ako ne i jeftiniji.
Ne padaju novci s neba, treba nać stan prvo, pa jezik naučit, pa ljude upoznat.. al jednom kad se "smjestiš" naći pristojan posao nije najmanja briga.

U Hrvatskoj godinama tražila posao povezan s faksom, prije bi jednoroga našla jbt. Njemačka npr je skroz druga priča sa tržištem rada, daljnom edukacijom itd. A nije jedina država koja nudi puno bolje mogućnosti.

Ako ti se i ne svidi, uvijek se možeš vratiti doma.

Hvala ti na mišljenju i iskustvu, malo se ustručavam jer znam da na početku krećeš od dna i minimalca, a ovdje ipak imam posao s faksom. Znam da se može poslije napredovati, ali treba to dočekati. Baš mi se javio neki čovjek da trebaju hitno sobarice u jednom hotelu u Njemačkoj... ne znam, možda da se prebacim direkt u struku, ali to će ipak biti malo teže.

[leptirica 2]

Ursula Iguaran kaže:

Ne želim sad pričati u detalje što je bilo i kako, jednostavno niz loših odluka me doveo do ove situacije u kojoj sam sada. Sve je počelo s jednom lošom odlukom, koja me izbacila iz cipela, što se prelilo na druge aspekte života, i onda sam, kako bih pobjegla iz te situacije ili ju na neki način isparavila, donosila radikalne odluke da promijenim stvari, koje su me samo još dublje ukopavale. I onda kad sam mislila da sam se konačno stabilizirala (psihički od te prve loše odluke - a nisam), napravila sam još jednu veliku stvar impulzivno i iako ne mogu reći da sam na dnu - nisam beskućnik ili tako nešto - jednostavno, sve sam zeznula što sam mogla, a prije nekih 5 godina sve je bilo ok i obećavajuće za budućnost.

Što učiniti u takvoj situaciji?

Jedino što me nasmijalo je bilo što sam guglala what to do when you screw up your life i jedan tip je napisao da je sav svoj novac stavio u mirovinski fond jer je vidio da je stopa povrata za zadnjih 5 godina bila 10% godišnje, ali u cijelom tom procesu nije shvatio da će taj novac moći dobiti tek kad ode u mirovinu, ne prije. Hahaha. Nije da se veselim tuđoj nesreći nego mi je nekako utješno da ima još takvih ljudi kao ja.

Prekinuti magicni krug ali.budi spremna na krvav rad jer navike se tesko mjenjaju...ako zelis nesto novo moras uciniti nesto novo
Nije kraj zivota sto god da se desi dok.god disemo iako se ponekad cini da jest...teska vremena nas lome da nas ponovno sastave i izgrade..ja kazem svako zlo za neko dobro

[Prometeja]

Ursula Iguaran kaže:

Potrošila sam toliko da bih, s ovim poslom na koji sam sad spala, trebala brutalno štedjeti (ništa osim hrane i nužnih higijenskih potrepština te eventualno ako mi se raspadne odjeća i obuća da kupim novu) - 7 godina da vratim taj novac. Mislim, ja sam štedljiva osoba, ovo je bila pogrešna investicija, nisam od onih rastrošnih koji ne znaju gdje im novac ode, čak bih i mogla tako asketski živjeti i biti sretna, nego žao mi tog vremena, za 7 godina da tek dođem na ono na čemu sam bila.
A mogućnosti za bolje poslove u svojoj struci sam si poprilično zatvorila.
Mislim da je rješenje inozemstvo, bar za taj poslovno-financijski dio.

Samo, to je opet bijeg, a svaki put do sad kad sam tako pobjegla i sve promijenila (brat bratu 4 puta), svaki put je ispalo sve gore i gore.
Ali dobro, možda to inozemstvo može baš biti to "i nogom u guzicu je korak naprijed", da na kraju ispadne sve puno bolje nego da sam ostala ovdje, pa na kraju kažem da je sve ovo bilo dobro da me dovede do ove točke i da napokon odem. Ne znam.

Prema napisanom, ne čini mi se da si sjebala život nego samo spizdila pare. Kao i da ti sadašnji prihodi omogućuju ugodan život... ili pak onaj asketski, ako hoćeš ponovno uštedjeti ono što si spizdila. Tako da ne vidim razloga za nekakve radikalne poteze, odlaske u inozemstvo, noge u guzicu i štatigajaznam. Dovoljno je da se odlučiš za jednu od dvije gornje opcije... ili pak srednji put.

[Ursula Iguaran]

Promethea kaže:

Prema napisanom, ne čini mi se da si sjebala život nego samo spizdila pare. Kao i da ti sadašnji prihodi omogućuju ugodan život... ili pak onaj asketski, ako hoćeš ponovno uštedjeti ono što si spizdila. Tako da ne vidim razloga za nekakve radikalne poteze, odlaske u inozemstvo, noge u guzicu i štatigajaznam. Dovoljno je da se odlučiš za jednu od dvije gornje opcije... ili pak srednji put.

Pare su samo bile posljednja pogresna odluka, kao posljedica svega ovog prethodnog (odnosno kao neuspjesni pokusaj saniranja tih pogresaka od prije). Ali da, mozda i ne moram nista raditi samo prihvatiti da je sada ovako i pomiriti se s tim.

[Ufur]

Koliko imas godina?

Mozes se iskobeljat, samo moras platit' cijenu i preprogramirat um, ponajvise podsvijesni.

Mozda se i ne moze iskobeljat, tesko je biti pametan tu.

[Mouchette]

ja ne znam kako NE zeznuti, dobrodošla u život

[Prometeja]

Ursula Iguaran kaže:

Pare su samo bile posljednja pogresna odluka, kao posljedica svega ovog prethodnog (odnosno kao neuspjesni pokusaj saniranja tih pogresaka od prije). Ali da, mozda i ne moram nista raditi samo prihvatiti da je sada ovako i pomiriti se s tim.

E, jesi li ti slučajno ona koja je kupovala 'zlatno prstenje' prek neta?