Japan

[Hard-Boiled Wonderland]

Gagarin kaže:

sento.

Sento kao iskustvo da ali šteta da nisi otišao u neki onsen iz kojeg puca pogled po planinama. U sentou nema opuštanja u vrućoj vodi, onsen je druga priča.

Stvarno si upao u gužvu na Government Building vidikovcu. Svaki put smo tamo išli i nikad nije bila gužva - doduše, dvaput je padala kiša. Mislim da je posebno iskustvo voziti bicikl po Tokiju no po Osaki je pustolovina, tamo su svi ludi.

Bunkyo Ward Office Observatory

Vidiš, ovo je zgodno za ubaciti u itinerary, posebno zato jer je u tom kvartu nema puno visokih zgrada. Mislim da je super pogled na Tokyo Dome i LaQua park.

[Bilobrkster]

Hard-Boiled Wonderland kaže:

Neće biti problema ako imaš kakvu diplomu da im mahneš pred nosom. Inače sam sretao dosta zapadnjaka (native speakers) koji su rekli da sasvim dobro žive u Japanu kao predavači engleskog. Ako na to ciljaš, mogao bi ostat u Japanu neko vrijeme. Prvu godinu si dobrodošao, a dalje ćeš vidjet.



A sad ako si mislio neki drugi posao, Japanci u svojoj zemlji rade SVE poslove, nema poslova rezerviranih za strance.

Od diploma imam master sa splitskog PMFa iz matematike i informatike te CELTA certifikat za poucavanje engleskog neizvornim govornicima od Sveucilista u Cambridgeu. Al me jebe to sto nisam native speaker

Idealno bi mi dosla nastava matematike na engleskom

[Gagarin]

@Hard-Boiled slazem se da se sento ne moze mjeriti sa onsen-om. Bio sam u ovom onsenu na Hachijojimi - Urami-ga taki (baj d vej tako se zove i obliznji vodopad koji je, iako mali, jedan od najljepsih vodopada koje sam vidio ikad): https://www.pinterest.com/pin/71565081554959885/

Cak i ovdje mi je voda bila prevruca (preko 42) ali sva sreca da su kablovi za tusiranje sa hladnom vodom bili toliko dugacki da se mogu rastegnuti taman do ruba bazena da rashlade vodu (ovu foru su mi pokazala 2 penzionera koji vise tamo svaki dan po 2 sata kad sam im rekao da je voda nenormalno vruca)

Pogled sa Bunkyo Observatory-ja po noci je fenomenalan, iako zgrada nije nesto previse visoka (a sam observatory je na 20 i nekom katu). Uploadat cu par slika.

[Gagarin]

Bunkyo Ward Office Observatory







@Hard-Boiled s biciklom po Tokyu je stvarno super dozivljaj, u Kyotu takodjer (mozes iznajmiti biciklo za 500 yena po danu), u Osaki nisam biciklirao. Samo pazi, biciklo ne smijes ostavljati svugdje na ulici - na dosta mjesta je zabranjeno parkirati, zato imas coin parking samo za bicikla.

[Hard-Boiled Wonderland]

Gagarin kaže:

biciklo ne smijes ostavljati svugdje na ulici - na dosta mjesta je zabranjeno parkirati, zato imas coin parking samo za bicikla.

U biti ja ne vozim bicikl po Japanu, dosta fotkam pa bi svaki čas morao stajati, vadit fotić - zato radije pješačim. Jednom su me nagovorili na bicikl, u Kamakuri, i nije bilo uopće loše jer smo stigli dosta toga vidjeti. Dobro da znam za neki drugi put, mi nismo ostavljali bicikle na parkingu već negdje na početku svakog hramskog kopleksa koji smo obišli.

Zanimljive su ti slike, imaš kakvu galeriju na netu ?

[Hard-Boiled Wonderland]

Gagarin kaže:

Aldebaran Atelier, G-Cans, Yodobashi Camera, gin-tonic

Ne bih taj posjet pripisivao neorganiziranosti već je to uobičajena stvar da se Tokyo neprestano mijenja i jako je teško sva ta mjesta za posjetiti držati pod kontrolom. Meiji jingu znam da neće preseliti ali spomenuti Aldebaran Atelier lako maknu negdje drugdje. Jesi posjetio Robot Restaurant u Shinjuku-u ?

G-Cans izgleda nestvarno, obzirom da ju Saitami mogao bi se kombinirati sa klasičnijim Muzejem željezničkog prometa. Bilo koja Yodobashi Camera je raj za kupovanje elektronike tamo mnogi pokleknu ne možeš otići praznih ruku.

Vidim da si ljubitelj gin-tonica, jesi probao chuhai ?

[lappino]

Yodobashi ... nije najjeftiniji. (Šta!!!!?!?! Svetogrđe!)

Leću sam si na kraju kupio u... kako se ono zvaše... a da, BIC Camera. Došla me 3% manje nego u YB.

[Hard-Boiled Wonderland]

Gagarin kaže:

owl caffee, majmuni konobari, Nikko - let's go

Baš kad pomislim da me ništa više ne može iznenaditi, Japanci se pobrinu za suprotno. Patti Smith i Frank Zappa, luda imena za sove, to je bio neki rock owls cafe. Kao i u slučaju majmuna konobara, to mogu samo Japanci smisliti. Od običnijih kafića, ja nikako još da odem u Vampire Cafe i Christon.

Davno prije nego sam prvi put putovao u Japan čitao sam odličnu knjigu, pisao ju je tip koji je stopirao od krajnjeg juga do krajnjeg sjevera Japana. Hokkaido Highway Blues by Will Fergusson. I ova tvoja pustolovina je prava ludnica neću reći da se dosta često naleti na takve ljude u Japanu ali ima ih - ostave svoj posao i idu pomoći. Japanci su kao djeca, i njima je to uzbudljivo, pomoći strancu koji stopira umjesto da ide vlakom ili busom, slijedeći bi ti vjerojatno nudio novce da si kupiš kartu za vlak.

Pretpostavljam da je Nikko kao i Kamakura što se turista tiče, to su mjesta koja i japanski turisti posjećuju - tako da je sa zapadnjačkim posjetiteljima još veća gužva. Istina, naplaćuju ulaznice za ulazak u hramove i vrtove ali grubo je to nazvati tourist trap - sve što se u Japanu plati stvarno i vrijedi te novce.

[Hard-Boiled Wonderland]

Lappino - Yodobashi nije najjeftiniji već najveći.

Bilobrkster - Kad budeš u Japanu raspitaj se kod domaćina za posao. Ostanite u kontaktu i kad odlučiš, ponovo put pod noge.

[Gagarin]

@Hard-Boiled - znaci to je chuhai?! Vido sam Japance na brodu kako piju ovo (zapamtio sam zbog ambalaze koja izgleda trippy sa onim trokuticima koji se presijavaju), ja sam mislio da je neki sok u pitanju. Izgleda super zanimljivo, nisam probao, ali sad imam jos jednu stvar za nadodati na popis za sljedeci put

U robot restaurant-u u Shinjuku-u nisam bio, a sad kad sam vidio da je samo upad 7 somova, mislim da ni necu (osim ako mi zivotni standard nekim cudom naglo ne poraste u sljedecih par kvartala )

G-Cans mislim da definitvno vrijedi posjetiti, meni je bas bilo zao sto nisam mogao ovaj put...

Hvala na komplimentu za slike, nisam ih jos ni na facebook uplodadao, tek sam ih na komp prebacio - ima ih 2400 pa sad to moram razvrstati i sastaviti jednu smislenu galeriju. U krajnjem slucaju dam ti link na moj fb profil pa mozes i komentirati, svaki savjet i kritika je dobrodosla

Sto se tice stopiranja, na Hachijojimi je bilo jos vise dogodovstina, potrudit cu se da danas napisem dojmove sa otoka..

@lappino - 2 puta sam prolazio pored BIC kamere i prosla mi je ideja kroz glavu da zavirim i tamo, ali me moj superego (koji je inace zaduzen za financije) sprijecio u toj namjeri. U Yodobashiju isto imaju neki popust od cini mi se 5% ako placas sa VISA karticom + daju ti 8% povrata poreza na licu mjesta ako potrosis preko 10 800 yena. Kod Yodobashija mi se svidja sto (zavisi u kojem gradu) na raznim katovima imas i trgovine sa razlicitim asortimanom (sport, moda, supermarket...). To se isto pokazalo pogubnim po moj budzet jer sam u ABC Mart-u (jedna od najvecih i najjeftinijih trgovina obucom u Japanu) kupio Vans-ove kozne patike za 3000 yena (doduse bile su na rasprodaji, inace dodju 11 000). U Kyoto-u npr u podrumu Yodobashi-ja ima 100 yen store gdje sam nakupovao brdo suvenira - od magneta, lepeza i privjesaka do kuhinjskih krpa sa motivom sushi-ja.

[gileg]

Gagarin kaže:

@Hard-Boiled - znaci to je chuhai?! Vido sam Japance na brodu kako piju ovo (zapamtio sam zbog ambalaze koja izgleda trippy sa onim trokuticima koji se presijavaju), ja sam mislio da je neki sok u pitanju. Izgleda super zanimljivo, nisam probao, ali sad imam jos jednu stvar za nadodati na popis za sljedeci put

Sokić sa 5-6% alkohola. Zanimljivo piće, ima ga u svim okusima i bojama u onoj kič ambalaži. Ja sam ga zvao radler dok mi HBW nije objasnio što je to u stvari. Moraš probati drugi put, nama je bilo super, posebno višnja i nešto kao bronhi bombone. Čudi me zašto ga nema nigdje vam Japana.

[Hard-Boiled Wonderland]

Gagarin kaže:

chuhai, robot restaurant, facebook

I ja sam mislio da se radi o radleru prva dva putovanja. Chuhai i ja smo se upoznali jednog vrućeg srpanjskog dana 2007. i bila je to ljubav na prvi.. gutljaj. Isprobao sam puno okusa ali baš onaj s grejpom, ('ajd, i s ananasom) su mi najbolji.

Znači tako, upad u Robot Restaurant u Shinjuku-u dođe €50, mislim da ću radije opet na kabuki. Čudi me da ti kao kritičar zapadnjačkog komercijalizma imaš Facebook šalim se, ali stvarno, stavi slike na neku profi stranicu tipa Flickr. Ja nemam FB.

[Gagarin]

Hachijojima i Aogashima su otoci juzno od Tokya, spadaju u skupinu otoka koji se zovu Izu islands i iako je najjuzniji udaljen 500-injak km od Tokya, oni se i dalje smatraju dijelom Tokya. Kompanija koja obavlja prijevoz je Tokaikisen, a brodovi isplovljavaju sa Takeshiba terminala. Moram priznati da sam ostao paf kad sam usao u brod jer nisam znao sta ocekivati od prijevoza koji sam sa popustom platio 5120 yena - cca 300kn (najjeftinija regularna karta u jednom smjeru izadje oko 8500 yena, zavisno od sezone, popust koji daje 35% popusta kosta 750 yena) za voznju koja traje 10.5 sati - http://www.tokaikisen.co.jp/english/shipinfo/largeship/ - brod koji je vozio tu vecer je bio Tachibana Maru, koji iako izvana mozda izgleda neozbiljno (zbog zute i zelene boje kojom je prefarban i konstrukcijom koja podsjeca na neki oveci ribarski brod ), iznutra izgleda doslovno kao hotel od 4 zvjezdice - sve je novo, cisto, sa svim mogucim automatima za prodaju hrane, pica, piva (da bi kupili pivo morate imati japansku osobnu iskaznicu koju gurnete u automat jer morate biti punoljetni, ali bez problema ce vam je posuditi netko od osoblja na brodu ili slucajnih prolaznika ako fino zamolite), restoranom, wc-ima na tipke, tusevima, kabinama sa TV-om... Voznja je bila i vise nego ugodna, imao sam za sebe cijelu kabinu od 10 lezajeva, nije uopce bila tolika guzva kakvu sam ocekivao s obzirom da je taj tjedan pocinjao Golden week, stovise, brod je bio popunjen mozda samo 10%. Naravno, postavlja se pitanje o rentabilnosti ove brodske linije, poslje sam od Japanaca saznao da drzava naveliko subvencionira tu liniju da bi odrzala ove otoke na zivotu. Ipak mislim da vecina ljudi koji se odluce posjetiti Hachijojimu odabere avion kojem treba nekih 45 minuta od Tokya i koji leti 2 puta dnevno.

Po dolasku na Hachijojimu upoznajem dvojicu Japanaca za koje sam odmah po velicini prtljage i prostirkama koje su strsile iz backpackova skontao da idu u kamp, a kamp je bio i moje odrediste. Tu smo izmjenili par standardnih where are you from pitanja i na brzinu se skompali - kasnije smo se i za pravo skompali jer smo se nastavili druziti i sljedecih 5 dana, kako na Hachijojimi, tako i na Aogashimi. Kampiranje je besplatno ali se prethodno morate prijaviti (a pozeljno je i najaviti, pogotvo za vrijeme Golden weeka ili ljetnih vikenda) kod jednog cike koji ima stand unutar terminala sa natpisom Tourist Information. Nemalo smo ostali iznenadjeni kad nam je rekao da je kamp pun, ali nas je uputio na drugi kamp koji je malo dalje od ovog prvog koji je doslovno 10min hoda od terminala. Ovaj stariji Japanac, Kenji, lik od nekih 40-ak godina i pozamasnim backpacking iskustvom se odmah nametnuo kao vodja novoformiranog tria magnifica, sto meni ispocetka nije nimalo smetalo, ali sam s vremenom skontao da je lik preveliki organizator (gnjavator), tako da sam se lagano distancirao od njega i nekako vise skompao sa Daisukeom, 21-godisnjim studentom iz Shizuoke koji je bio puno spontaniji i spremniji za zajebanciju i egzbicije kao sto su stopiranje po noci i bancenje po izakayama.

Hachijojima ima jednu ogromnu zanimljivost - Hachijo Royal Hotel, nekad najveci (danas i dalje najveci, ali napusteni) hotel u Japanu: http://abandonedkansai.com/2014/12/3...o-royal-hotel/ U stvari tu je jos par napustenih hotela http://www2.gol.com/users/tward/island/island.htm ali ja sam "istrazio" samo ovaj Royal aka Oriental Resort Hotel. Nije bilo moguce uci u njega (osim ako se ne zelite igrati nasilne provale) ali sam uspio uci u sporednu zgradu kroz podrum do glavnog restorana i uzeti kao suvernir malu casu Asahi piva. Inace svuda po otoku su ogromne table sa upozorenjima od opasnosti od tsunamija - na kojoj se trenutno nadmorskoj visini nalazite i kolika je max visina moguceg plimnom vala, sa savjetom naravno da u slucaju tsunamija bjezite na sto vecu nadmorsku visinu. Duz obale uz naseljena mjesta se nalaze razbacani ogromni betonski elementi koji kao da su uzeti iz Tetris igrice, prebaceni u 3D format i uvecani za nekih 100 000 puta, a koji sluze za obranu od valova i tsunamija. S obzirom da je otok relativno slabo naseljen i da na ulicama nema bas toliko puno ljudi (uglavnom svi voze auta), citavo mjesto odise cudnom atmosferom kao da ste na setu za snimanje nekog postapokalipticnog horror filma. Poslje sam saznao od jednog Rusa da je na Hachijojimi zaista sniman jedan jako popularan horror film u kojem se djeca medjusobno ubijaju da bi prezivjeli A google mi je objasnio da je pored "Battle Royale"-a, na Hachijojimi snimljeno jos par kultnih japanskih filmova kao sto su Matango https://en.wikipedia.org/wiki/Matango i Runin: Banished https://en.wikipedia.org/wiki/Runin:_Banished

[Hard-Boiled Wonderland]

Gagarin kaže:

Hachijojima i Aogashima

Zanimljiv osvrt, pomoći će svakom tko te ima namjeru slijediti.

[Wandering Soul]

Kampiranje je besplatno ali se prethodno morate prijaviti (a pozeljno je i najaviti, pogotvo za vrijeme Golden weeka ili ljetnih vikenda) kod jednog cike koji ima stand unutar terminala sa natpisom Tourist Information

"Prethodno" je samo osobno tamo ili postoji online mogucnost?

[Palička]

Da malo podignem temu
Na jedno mjesec dana sam bila prekinula planiranje putovanja u Japan, ponajviše zbog gužve na poslu. I onda, prije 10-ak dana, odlučim da je stvarno vrijeme osigurat neki smještaj u Tokyu. Odem prvo na Booking, koji mi izbaci samo jedan slobodan hotel u Asakusi u zadnjem tjednu 8. mjeseca, i to ne baš jeftin. Zatim odem na AirBnB, koji mi izbaci samo jedan stan. Srećom, stan se činio ok, pa sam ga bez puno razmišljanja uzela. Što i nije loše, jer da sam imala više opcija vjerojatno bih potrošila dva sata na proučavanje, a ovako sam riješila stvar u 10 minuta
Što se cijena tiče, zasad sam vrlo zadovoljna. Stan u Kyotu za tri osobe za tjedan dana platila sam oko 800 eura, a u Tokyu oko 600 eura. U svjetskim razmjerima, to su vrlo razumne svote. Avion za nas troje je ispao malo ispod 20000kn, s tim da sam birala najbolje konekcije, s čekanjima od oko sat i pol. Kome ne smeta čekati duže, može proći i dosta jeftinije. Usporedbe radi, prošle godine sam platila oko 1000kn više karte do istočne obale SAD-a, koja je nešto bliža.
Toliko zasad od mene. Gagarine, čekam ostatak tvog izvješća

[Gagarin]

@ Wandering Soul - za kamp se moras prijaviti svakako kad dodjes tamo. Sto se tice rezervacije, nisam siguran da li to mozes online (ja kad sam trazio uspio sam naci samo website na japanskom), ali mislim da mozes preko tel napraviti rezervaciju.

Nastavljam s pisanjem cim uhvatim malo vise vremena i koncentracije

[Hard-Boiled Wonderland]

Palička kaže:

Da malo podignem temu

Istina, u Japanu se jako brzo popune kapaciteti, posebno Kyoto, ja obično šest mjeseci prije puta počnem tražit smještaj. AirBnB stvarno ima malu ponudu, gledao sam samo Tokyo i Kyoto, čini mi se da je to kod njih još uvijek nova stvar. Imaju oni naravno stanove za iznajmljivanje ali mislim da njih većinom uzimaju stranci koji duže borave u Japanu.

Nadam se da ćeš imati lijepo vrijeme, uskoro prestaje kišna sezona. Koliko vidim, ove je godine baš kišovito. Uskoro izlaze semi cvrčci, imat ćete nezaboravno pjevno razdoblje.

[shroomanoidz]

Poz svima,

u 9.mj. putujem u Tokyo, prvi put. Molio bih savjet oko financijskog dijela. Koju valutu nositi, EUR ili USD pa mijenjati u Yen ili? Da li je potrebno kupiti nešto Yena u Hr prije puta? Gdje mijenjati i sl.?

Hvala!

[Hard-Boiled Wonderland]

Jednostavnije ti je Yene promijeniti kod nas. Ja obično nosim pol keša a pol koristim karticu. Japannci su više vezani uz USD ali ni Euri im nisu strani. U mjenjačnicama znaju tražiti adresu boravka u Japanu pa si napiši negdje da imaš uz sebe.