Kako me oblikovala okolina

[candlestick]

Drage forumašice i forumaši!

Trebalo mi je puno vremena da se odlučim otvoriti ovu temu na forumu jer svaki put kada bih pokušao, našao bih neki razlog zašto da to ne učinim, ali ne mogu to držati u sebi zauvijek. Nisam netko tko će se jadati okolo da mi je život jadan jer, objektivno, dobro mi je u životu samo što me neke stvari muče...

Moj bivši prijatelj iz osnovne koji živi od primanja s burze, a inače je vrlo iskusan, načitan i sposoban čovijek, što god vas muči uvijek se njemu možete obratiti za pomoć, bilo da se radi o međuljudskim odnosima, poslu, ekonomskoj situaciji u državi ili svijetu, politici ili čak o ljubavi i seksu, on uvijek ima savijet za vas i rado će ga podijeliti s vama bez da ste ga to uopće tražili. Čak i ako volite svoj posao, on će vas rado savjetovati da se vi ne bi trebali baviti tim poslom jer taj posao vas zapravo ne zanima. Inače, na kavi će vam uvijek spomenuti kako ne podnosi ljude koji su ljubomorni i prave se pametni (što je i razumljivo). Nadam se da sam vam uspio približiti o kakvom se tipu osobe radi.
I tako jednom prilikom njegov susjed (s kojim btw ne razgovara iz nekog, meni nepoznatog razloga) je kupio novi auto. Što je očito bilo povod tome da me pozove kod sebe doma na kavu. Poziv koji se ne odbija! I što sam zatekao kad sam stigao? Njega kako se dere, udara šakom o stol i prijeti da će razbiti nešto, i njegovu sretnu odabranicu kako mu iznervirano i pomalo uznemireno govori da se smiri. Isprva sam pomislio da opet gubi u igri koju već neko vrijeme igra i usput meni sugerira da ju počnem igrat jer nemam što raditi u svom životu, no nije se o tome radilo. Rekao je da upravo ide kupiti novi android smartphone koji se tek pojavio na tržištu i bolji je od onog smeća iphonea. Morao sam odmah krenuti s njim u dućan, njegova djevojka nije mogla ići s njim jer je morala kuhati i čistiti po kući. Na putu mi je rekao kako se sad ekipa okuplja kod ove budale (njegovog susjeda). Šutnjom sam se pravio da suosjećam s njim. Kada je iskeširao novac za mobitel (skoro dvije moje plaće), na licu mu se pojavio onaj pomalo arogantan osmijeh, a uslijedila je i izjava: "Jesam ti ljepo reko da će to biti moj mobitel!". Zatim me upozorio da ne kažem njegovoj curi koliko ga je platio. Sjetio sam se da se nedavno žalio (vrlo glasnim tonom) da su mu računi za režije preveliki, no budući da smo bili na javnom mjestu, suzdržao sam se od toga da ga podsjetim na to. Nekoliko dana nakon toga je organizirao tulum na koji sam i ja bio pozvan. Ja sam u međuvremenu također kupio novi mobitel koji ne vrijedi ni trećinu njegovog (trebao mi je novi mobitel, ne bih ga inaće kupio).
Usudio sam se na tulumu spomenuti da sam ga kupio. To je bila pogreška jer se tulum pretvorio u "konzultacije" vezane uz to da sam "krivi" mobitel kupio, i da bi trebao razmislit o svom životu. Srećom, bio sam dovoljno pijan da mu ništa ne odgovorim na to, a i ostatak ekipe je gledao u pod. Međutim, njegova djevojka (za koju on tvrdi da je njegova srodna duša jer se kao nikad ne svađaju), već vidno iznervirana njegovom besmislenom i neopravdanom ljubomorom, je zauzela moju stranu. To je bio početak kraja našeg prijateljstva. Nedugo nakon tog tuluma opet me pozvao na kavu da me savjetuje i opet je bio ogorčen zbog računa za režije, a i spomenuo je i moj novi mobitel. Ovo je samo jedan isječak iz našeg "nazovi" prijateljstva, koje je srećom završilo. Bilo je puno gorih situacija među nama o kojima nemam namjeru pisati ovdje jer sam sretan da je sve to sada iza mene i tako treba biti. Svoju obitelj ne možete birati, ali zato prijetelje i partnere možete, stoga birajte pametno.
Bili smo cijela ekipa od desetak ljudi (cura nije bilo, osim jedne, jednostavno nismo popularni među ženama), a što nas je držalo na okupu? Posesivnost jedne umišljene osobe koja je uspjela dugi niz godina skoro deset ljudi držati na kupu. Ekipa se raspala, ima već neko vrijeme. Danas sam u kontaktu s nekim ljudima iz te ekipe. To su ljudi od 25 do 30 godina od kojih su neki već sad alkoholičari i usamljeni, bez perspektive, depresivni, bez bolje polovice, lutaju bez cilja. Jednom riječju izgubljeni. Pitam se zbog čega smo uopće u kontaktu? Zajedničko iskustvo? Možda. Neke ljude iz te ekipe i dalje cijenim bez obzira na sve.

Malo o meni. Klasika, bio sam odbačen i psihički maltretiran još u osnovnoj školi, to se nastavilo u srednjoj školi, bla bla, čak su me maltretirale cure i profesorice, ali muški nisu. Imao sam kakav takav status u muškom društvu - imao sam se s kim družiti u školi, čak i s nekim curama iako me cure uglavnom nisu prihvaćale. Nakon završetka srednje škole odlučio sam napraviti čovjeka tj. muškarca od sebe (posao, faks, trening). To je rezultiralo time da sam se posvađao s puno ljudi uključujući i neke od onih iz gornjeg odlomka. Danas imam 25 godina, završio sam faks. Pod kraj faksa sam saznao da jedna djevojka u koju sam bio zaljubljen skoro dvije godine, ima dečka već više od deset godina. Težak udarac, osjećao sam se kao nekakav ljigavi stalker koji slini za tim predivnim stvorenjem kojem se nikad neće uspjeti ni približiti, a kamoli pokazati osjećaje. MORAO SAM JU PUSTITI NEKAKO! Slijedilo je skoro pola godine pakla, skoro svaki dan pijan, svaku večer plačem, ne mogu se koncentrirati na faksu, padam u tešku depresiju, ljudi to primjećuju i gube poštovanje prema meni, počinje lagani mobbing od strane kolega. Zašto mobbing? Ne znam. Taj pakao koji sam proživio govori samo koliko sam ju jako zapravo zavolio, a nisam ju ni poznavao. Podsvjest mi je cijelo vrijeme govorila da ona ne može biti moja, ali u njoj sam vidio utjehu. Srećom, preboljena je!!!!! Zapitao sam se što ako mi se takvo što ponovi na poslu jednog dana? Što ću onda?
Primjetio sam da me privlače žene u kasnim dvadesetima, ranim tridesetima. Malo (ne nužno) povučene i pristojne, otvorene za dijalog bez predrasuda, zrele žene, a ne one sponze koje te tretiraju kao bankomat ili dildo. Pronašao sam posao. Upao sam u začarani krug - kuća - posao - forum i ponekad kafić sa tih par frendova s kojima sam ostao u kontaktu (koji danas propadaju). Sve smo životne teme prožvakali i čini se da više nemamo o čemu pričati.
Nitko nema curu od nas, druženje nam postaje depresivno. Nekad, kada popijemo čini mi se da stalno tonem sve dublje i dublje u depresiju. Počinjem se osjećati staro. Izlasci mi više jednostavno nisu bitni, rijetko izlazim.
Sva prijateljstva koja imam kao da se počinju gasiti i ostajem sam. Trebao bih naći curu, ali smatram da još nije vrijeme za to, jednostavno se ne osjećam spreman za pustiti neku curu u svoj život jer nemam joj što ponuditi
osim monotonije i suhoparne izjave da ju volim koja će, siguran sam, vrlo brzo postati nebitna. Proganja me moja prošlost koju imam sa tih nekoliko djevojaka (iz srednje škole) sa kojima sam htio imati nešto (prva ljubav je posebna), ali nisam bio spreman pa nisam ništa ni pokušavao, zavlačio sam ih i sve je to skupa završilo jako loše za mene. Svaki dan (već godinama) razmišljam o njima i o tome kako sam se krivo ponio prema nekima od njih i znam da nema kruha od toga. Budim se i odlazim spavati s njima u mislima.
Toliko sam frustriran zbog tih pogrešaka iz tog perioda da danas često udaram šakom u zid, psujem i vičem kad sam sam. Jedina svjetla točka trenutno u mom životu je ta što se nisam predao niti ću se predati dok sam živ! Jaakoo me zanima u kojem će smjeru otići moj život i da li ću ostvariti svoje snove i vizije. Na poslu je vrlo monotono, svatko gleda svoj posao i nema baš komunikacije. Uglavnom su to ljudi od 30+ godina.
Poučen dosadašnjim iskustvom s ljudima, nemam se potrebu zbližavati s nikim na poslu, samo službeno. Osjećam vrlo spor ali siguran napredak.
Radim na svom samopouzdanju kroz hobije kojima se bavim, tako da ne mogu reći da mi slobodno vrijeme nije popunjeno iako većinu slobodnog vremena znam provesti na forumu iz navike. Vidim da se jako puno ljudi osjeća slično kao ja.

Vjerujem da je sve ovo samo jedna normalna faza života i da će doći svijetlo na kraju tunela, mora doći, samo u vidu čega? Mene kao izgrađenog samostalnog čovjeka i žene pored mene do koje mi je stalo.
Volio bih vidjeti komentare ljudi koji su prošli kroz ovu fazu i izgradili si nekakav život.

[Sillenthill]

Za početak ti želim dobrodošlicu.

Oke first of žao mi je zbog mobinga kroz periode odrastanja. Drugo: Prijatelj mi zvuči ko seronja koji ne zna kontrolirati vlastite porive. Treće: Zašto si bio zaljubljen u nekoga tko te nit pola posto ne šljivi? Jer je nedostižna? Nadalje, kak možeš voljeti nekoga koga ne poznaješ? Si siguran da nisi možda zavolio projekciju?

Držiš se svoje prošlosti ko pijan plota. Riješi se te grižnje ako si već radio pizdarije i izađi iz kruga samosažaljevanja. Ako si ne možeš oprostiti za greške u prošlosti, kako ćeš krenuti dalje? Znaš što je definicija ludila? Raditi jedno te istu stvar ponovo i ponovo i očekivati da će se stvari promijeniti! Trebaš biti jebeni mazohist da si to dopustiš. Glava gore i radi dalje na stvarima koje voliš. Ne treba ti cura. Trebaš prvo naučit voljeti sebe. Dugotrajan, možda i bolan proces jer ćeš morati eksperimentirati mnogo sa sobom da vidiš što ti godi, odnosno ne godi. To će tražiti od tebe da izađeš van iz svoje zone komfora. Važno je da još nisi odustao.

[Holo]

imas 25 god bez brige, jos se puno toga da promjeniti

[jelena-85]

candlestick kaže:

Vidim da se jako puno ljudi osjeća slično kao ja.

ne znam kako ovo primjećuješ, tj. očito da se krećeš u takvom krugu ljudi.

ja osobno nikad ne bi rekla da se većina ljudi osjeća kao ti. ja bi rekla da je većina ljudi zadovoljna i (relativno) sretna sa svojim životima.

nije mi baš jasno koji je tvoj najveći problem sada.
čini mi se da ti je najveći problem što iako misliš da si krenuo naprijed i otpustio prošlost, ta prošlost te opsjeda i ne pušta na miru.

kada stvari ne procesuiramo, već potiskujemo i zavaravamo se kako smo ok, onda se događa to isplivavanje na površinu i pucanje po šavovima. a čini mi se da se tebi baš to događa.

da li si razmislio o stručnoj pomoći neke vrste?

jer djevojku ne želiš (kažeš da još nije vrijeme), posao imaš, hobijima se baviš..itd..koji je tvoj problem uopće?

[candlestick]

jelena-85 kaže:

ne znam kako ovo primjećuješ, tj. očito da se krećeš u takvom krugu ljudi.

ja osobno nikad ne bi rekla da se većina ljudi osjeća kao ti. ja bi rekla da je većina ljudi zadovoljna i (relativno) sretna sa svojim životima.

nije mi baš jasno koji je tvoj najveći problem sada.
čini mi se da ti je najveći problem što iako misliš da si krenuo naprijed i otpustio prošlost, ta prošlost te opsjeda i ne pušta na miru.

kada stvari ne procesuiramo, već potiskujemo i zavaravamo se kako smo ok, onda se događa to isplivavanje na površinu i pucanje po šavovima. a čini mi se da se tebi baš to događa.

da li si razmislio o stručnoj pomoći neke vrste?

jer djevojku ne želiš (kažeš da još nije vrijeme), posao imaš, hobijima se baviš..itd..koji je tvoj problem uopće?

Moj problem su zapravo učestale promjene raspoloženja (recimo sad se dobro osjećam) u kombinaciji sa prošlošću koja me opsjeda. Frustriran sam činjenicom da se krećem u nezdravom krugu ljudi (nemam pojma kako da to promjenim), živim s roditeljima (moja mama je jako posesivna) zbog čega se često loše osjećam i zapostavljam svoje hobije i tako stjećem dojam da idem prema dolje. Upravo mi je mama ušla u sobu da me pita što da mi skuha, kao da imam 5 godina (sad se više ne osjećam dobro). Nisam mamin sin nego moja mama je posesivna, nije svjesna koliko me upravo izbacila iz takta.

Muči me što previše ovisim o svojim roditeljima iako imam posao. Bojim se da kada bih se odselio da bih se onda osječao još više usamljen nego sada. Budući da sam u srednjoj školi patio od depresije (i sad isto) već sam bio kod psihijatra nisam siguran da želim ponovo tražiti stručnu pomoć jer loša su mi iskustva.

Da, rekao sam da nije još vrijeme za curu, ali kada bi se pojavila neka u mom životu siguran sam da bi se dogodile velike pozitivne promjene. No, problem je u tome što u ovom stanju u kojem trenutno jesam teško da mogu privući i zadržati neku normalnu curu. Nije da se žalim da ne mogu naći curu, primjetio sam da uz malo inicijative lako mogu privući cure. No kada bi cura upoznala moje roditelje tj. mamu, siguran sam da veza ne bi dugo potrajala.

Znam što želim postići u idućih 5 godina, ali jednostavno imam previše uspona i padova na dan (sve je u glavi), ali nemam ničiju podršku (podrške mi očajno fali u životu).

[jelena-85]

i sam navodiš da te prošlost opsjeda. kako to drugačije misliš riješiti nego stručnom pomoći? s obzirom da si sklon depresiji, vrlo je moguće da si i dalje depresivan. možda su ti potrebni i antidepresivi itd.

ako te roditelji (posebno majka) toliko guše, onda se jednostavno moraš odseliti. ovako ionako te to čeka u životu, osim ako ne namjeravaš vječno živjeti s roditeljima. mislim i mene muž pita što bi jela, pa nije da odmah podivljam na to. dapače, drago mi je da je nekome stalo. možda malo i pretjeruješ?

curu svakako ne trebaš tražiti u ovakvom raspoloženju/stanju, jer ti ne tražiš partnericu već spasiteljicu. a za to ionako već imaš mamu. kad se traži cura, onda se traži netko da se s tom osobom podijeli životna radost, a ne da ti ta osoba daje smisao životu. što se tiče tvoje mame; da, cure će vrlo lako pobjeći na sam spomen svekrve kojoj nisu postavljene granice. i to je tvoj posao.

isto kako se mijenja posao, tako se mijenja i krug ljudi s kojima se družiš. za početak odseliš, promijeniš kvart..upišeš teretanu/sport/već što te zanima. učlaniš se u udruge (npr. planinari)..nabaviš kućnog ljubimca..pohodiš koncerte koji te zanimaju itd..

mislim da shvaćaš..

[nela2910]

potrudio si se napisat veliki opis, stvarno jesi, al od tog cijelog opisa ja ne vidim ništa normalno. sam naziv tvoje teme uključuje to da kriviš okolinu i druge za ono što si i kak si ti sad. to je pogrešna perspektiva. okolina normalno da utječe al tvoj je odabir načina kak ćeš se postavljat prema stvarima. slažem se s jelenom - curu ovakav nemoj tražit, jer samo možeš prenijeti svoje stanje na nekog drugog. od staraca se odseli jer majka te guši. i razgovaraj s njom, jer gušit te može nastavit i kad se preseliš. to da vrištiš, vičeš, dereš se, lupaš glavom - za to već nema jednostavnijeg rješenja nego razgovarat s nekim stručnim. dobro je da si svjestan svojih problema i nezadovoljstva i bijesa prema drugima kojeg zapravo skrivaš u sebi. i baš zato kaj si svjestan nemoj to ignorirat nego poduzmi. mlad si, imaš 25 godina, al zakreni se nekamo. ne dopuštaj životu monotoniju kuća-poso-forum. možeš ti sve to promijenit, sretno!

[candlestick]

Zahvaljujem na komentarima. Iz svega što ste mi savjetovali/le, vidim da sam na pravom putu, jer već radim na svemu tome. A usput, zaključio sam da bih trebao manje razmišljati, a više djelovati jer kada previše razmišljam o svemu, u misli mi dođe sve ono najgore što mi se dogodilo u životu i zbog toga postajem demotiviran, depresivan i sve ovo loše što sam opisao se počne događati.

Događa mi se ponekad da se poneka cura zainteresira za mene, pošalje mi signale, pokušava pričati samnom. Ali ja moram okrenuti glavu ili preokrenuti temu ako razgovaramo, jer znam da će biti razočarana ako joj išta kažem o sebi. Zbog toga izbjegavam žensko društvo (dok se ne sredim). Često sam osuđivan zbog toga što ih izbjegavam. Svaki put kad primjetim da me neka cura gleda, pomislim da me gleda jer misli da sam čudan i da sam frik.

[FeetF1]

Što se ovoga tiče...

candlestick kaže:

Događa mi se ponekad da se poneka cura zainteresira za mene, pošalje mi signale, pokušava pričati samnom. Ali ja moram okrenuti glavu ili preokrenuti temu ako razgovaramo, jer znam da će biti razočarana ako joj išta kažem o sebi. Zbog toga izbjegavam žensko društvo (dok se ne sredim).

Mislim da previše odgađaš, tj. planiraš neki savršeni trenutak ili razdoblje jer kažeš: Kad se sredim...
Onda, kako možeš znati kako će neka cura reagirati na tvoju priču kad je ispričaš? Možda će te razumijeti a ne osuđivati ili biti razočarana.

Ovdje si, mislim, dao najbolji savjet samome sebi:

candlestick kaže:

. A usput, zaključio sam da bih trebao manje razmišljati, a više djelovati jer kada previše razmišljam o svemu, u misli mi dođe sve ono najgore što mi se dogodilo u životu i zbog toga postajem demotiviran, depresivan i sve ovo loše što sam opisao se počne događati...

No kada bi cura upoznala moje roditelje tj. mamu, siguran sam da veza ne bi dugo potrajala.

Ovako. Vjerojatno znaš da se punice nekad ne slažu sa zetovima niti nevjeste sa svekrvama.
Dakako, ima i obratnih slučajeva - netko je na ovom forumu napisao da uopće ne razumije viceve o punicama jer se sa svojom izvrsno slaže.

Tvojoj se curi, dakako, uopće ne mora svidjeti tvoja majka - a niti tvojoj majci ona - pa to riješite tako da se nje dvije ne viđaju često.
No, tvojoj će curi primarno biti interes vaša zajednička budućnost, i vjerujem da niti jedna žena ne bi voljela da joj se netko treći (pa bila to i majka njenog muža) miješa u brak. Tvoja (buduća) cura je tvoj izbor - taman da se nikome od tvojih ne sviđa. Ako je vama zajedno super, što te briga što netko treći misli o tome?

Znam što želim postići u idućih 5 godina, ali jednostavno imam previše uspona i padova na dan (sve je u glavi), ali nemam ničiju podršku (podrške mi očajno fali u životu).

Svi mi imamo uspone i padove, bolje i lošije dane.
Jedan moj frend (fakultetski obrazovan i sretno oženjen) reko mi je jednom: Sve što sam postigao - postigao sam SAM, svojim trudom i voljom.
(To također znači i da je sve svoje neuspjehe prebordio sam. Jer stjecanje diplome je bilo sve samo ne lak posao.)
Dakle, nemoj se 'izvlačiti' na loše dane.

[rolandus]

candlestick kaže:

Drage forumašice i forumaši!

Trebalo mi je puno vremena da se odlučim otvoriti ovu temu na forumu jer svaki put kada bih pokušao, našao bih neki razlog zašto da to ne učinim, ali ne mogu to držati u sebi zauvijek. Nisam netko tko će se jadati okolo da mi je život jadan jer, objektivno, dobro mi je u životu samo što me neke stvari muče...

Ljudi se dijele na one sa ciljem i one bez cilja. Ovi prvi žive život dostojan čovjeka, većina živi ovako kako si opisao. Čim jasniji cilj tim bolji život

[Nasmijan]

Ne želim previše pričati o sebi, nisam tip osobe kojeg je izgradilo društvo, nisam tip osobe koji je dobivao savjet od nekoga previše i nisam tip osobe kojeg se moglo tlačiti. Jesu li pokušali, o jesu jesu, dobrih 6-7 godina, na što bi dobivali kontre i siguran sam da su izgubili više živaca nego ja (kukavice nikad neće udarati fizički, a ako i pokušaju makni se od takvih bez da padaš na njihov nivo, ali ne osuđuj nikoga jer ne znaš kakav život tko ima), zato trebaš ljude koji ponižavaju jednostavno ignorirati. Okružuj se dobrim ljudima.

Ovako ću ti reći, prvo što ti moraš sebi napraviti je, sjesti, isplakati iz sebe sve probleme. Jednostavno ako nešto stoji u tebi, izbaci to, riješi se toga na način koji ti je najbolji, ali izbaci to. Ili se smiri, duboko udahni i kad osjetiš da si bolje, reci samom sebi, gotovo je. Počinje novi život.

Kad to kažeš samom sebi kreće seciranje samog sebe. Moraš se riješiti depresije, tuge, alkohola, tog udaranja šakom u stol i depresije, seciraj sve što ne valja. A onda seciraj ono što valja, a valja to da imaš posao i da nešto vrijediš kao osoba. S obzirom da ne diraš tuđe cure, znači da kao osoba nešto vrijediš. Nakon što shvatiš da kao osoba nešto vrijediš, da je prošlost iza (doslovce kad se sjetiš prošlosti misli na nešto ovo, a to je kako ćeš provesti ovaj dan) i pokušaj imati osmijeh na licu. Napravi si plan rada za početak kako provesti dan i polako dodavati dodatne stvari u svoj radni dan. S vremenom će doći spontanost, zadovoljstvo, a ako jedan dan postane kratak znači da je i dan ispunjen.

Savjet svima: Tko se budi zadovoljan sobom, tko na problem odgovara smireno ili problem smireno prebrodi i veseli se svemu dobrom što će doć nakon problema i ne da da mu problem uništi dan, taj čovjek živi u sadašnjosti, s osmijehom na licu, život će mu biti vedriji, pozitivniji. Nema veze jeste li usamljeni vukovi, volite li samoću, kad ste pozitivni, kad ne mislite na samoću, kad ste vedri, zadovoljni sobom, onda u život možete puštati vedre osobe, dobre ljude. Druženje sa ljudima koji ismijavaju druge (a vi niste takvi) nije druženje koje vam treba. Ne vraćajte takvom društvom uvredama i ne spuštajte se na taj nivo, pustite iza sebe i krenite dalje. Naučite ne suditi drugima, ali naučite biti sretni sobom. To je proces koji traje i kad se čovjek krene buditi s osmijehom na licu, prebroditi probleme i završavati dan s osmijehom na licu bez obzira što ga je netko probao baciti iz takta, proces je primjetan. Nakon toga dolazi sve od sebe.

Osobno nitko ne bi trebao dozvoliti da ga oblikuje okolina, svatko bi trebao oblikovati sebe kao dobru i poštenu osobu prije svega, koji poštuje svijet oko sebe, ali traži vedrinu i dobre ljude. Takve osobe vidjet će pozitivu u svemu. U startu treba u to vjerovati, a kad u nešto vjeruješ (a znaš da si takav u srcu), onda ćeš to i postati. Samo treba malo vremena.

[rolandus]

Nasmijan kaže:

Savjet svima: Tko se budi zadovoljan sobom, tko na problem odgovara smireno ili problem smireno prebrodi i veseli se svemu dobrom što će doć nakon problema i ne da da mu problem uništi dan, taj čovjek živi u sadašnjosti, s osmijehom na licu, život će mu biti vedriji, pozitivniji. Nema veze jeste li usamljeni vukovi, volite li samoću, kad ste pozitivni, kad ne mislite na samoću, kad ste vedri, zadovoljni sobom, onda u život možete puštati vedre osobe, dobre ljude. Druženje sa ljudima koji ismijavaju druge (a vi niste takvi) nije druženje koje vam treba. Ne vraćajte takvom društvom uvredama i ne spuštajte se na taj nivo, pustite iza sebe i krenite dalje. Naučite ne suditi drugima, ali naučite biti sretni sobom. To je proces koji traje i kad se čovjek krene buditi s osmijehom na licu, prebroditi probleme i završavati dan s osmijehom na licu bez obzira što ga je netko probao baciti iz takta, proces je primjetan. Nakon toga dolazi sve od sebe.

Ti si malo zabrijao, zar ne