Trebam pomoć za diplomski rad

[0Sandra0]

Dragi Hrvati, dobri ljudi!
Trebam vašu pomoć. Jesam Polakinja i studiram vaš ljepi hrvatski jezik. Moram napisati sažetak mog diplomskog rada na hrvatskom. Je li netko toliko dobar da ispravi mi ovo što sam napisala? Imam poteškoće s gramatikom i ne znam gdje treba staviti zareze . Može li netko pogledati i na to da sam upotrebila ispravne rječi? Da ovaj tekst je razumljiv? oprostite mi moje pogreške u vašem jeziku jer on je lijepi ali težak za mene

Ovdje je tekst:

Ovaj diplomski rad je poredba poljske i hrvatske frazeološke izraze prikazujuće emocije. Njegov cilj je pokazati na temelju frazeologije da li poljaci i hrvati isto shvate osjećaje. Ovaj rad bavi se samo primarnim emocijama i pokušava sastaviti kognitivne definicije određenih osjećaja. Istovremeno pokazuje sličnosti i razlike u poljskoj i hrvatskoj frazeologiji.
Rad je podjeljen na četiri poglavlja iz čega prva tri čine teoretsko dio. Sadržava objašnjena svih pojmova koje se tiče frazeologiije: raspravlja o prethodnim istražavanjima, funkcjama frazeloških izraza te o prijevodima frazema. Osim toga bavi se definicjama koje se odnose na emocjie i kognitivnu znanost. Objašnja što zanima jezikoslovaca ovog pokreta i kim su oni, raspravlja o metodama njihovih istraživanja te o definicjama poput kategorizacije i jezične slike svijeta.
Cilj istraživanja je sastaviti kognitivne definicije primarnih emocija, ispravne za poljski i hrvatski jezik. Istovremeno ova definicija uključuje jezične razlike. U radu su predstavljene ljudske poglede na osjećaje, reakcije na emocije, promjene izgleda i uzroci nastanja. Razmotreno je da je li to isto u polskom i hrvatskom jeziku ili da svaki narod drugačije razumije određene emocije. Na temelju frazeologiije analizira se da funkcioniraju one na isti način u Polskoj i u Hrvatskoj.
Analize su pokazale da emocije možemo izražavati u jeziku. Postoji puno rječi kojima predstavljamo ono što osjećamo. Jedna od metoda izražavanja emocija u jeziku je upotrebljavanje frazema. U frazeologiji postoji puno izraza koje opisuju emocije. Istraživanja su dokazale da jezik hrvatski ima puno istih ili sličnih frazema kao poljski. Znači to da na taj sam način shvatimo emocije. Kažemo o istim reakcjama, promjenama izgleda i mimike, gestama. Dakle, možemo reći da naša kultura je vrlo bliska i da upotrebljavamo iste rječi izražavajuće emocije. Postoje i slučajevi da hrvati imaju neki frazem kojeg nema u Poljskoj i obratno. Također imamo situacije da sličan izraz znači nešto drugo nego u Poljskoj, a ponekad iste značenje opisuje sasvim drugi frazem. Naprimjer najviše postoji izraza sa komponentom srce, a većina od njih je ista u polskom i hrvatskom jeziku. Slično je u slučaju frazema sa srećom, ali razlika je u tome da Hrvati razumjeju sreću ne samo kao osjećaj, ali i okolnost. Poljaci i Hrvati slaže se da tuga to primarna, negativna emocija. Isto vide i gađanje, a iznenađenje predstavljaju kao najkraći osjećaj. Očekivanje u množini, kao i u Poljskoj, ima značenie želje ili zahtjeva. Zanimanje osim emocije također ima više značenja, ali Hrvati razumjeju ga još kao profesiju ili struku, što ne postoji u Poljskoj. Ostavka isto je primjer za rječ koja znači osjećaj te nešto drugo. Ostavka pojavlja se i u obliku pisma, uglavnom tiče se to radnog mjesta ili funkciji.
Jednostavno možemo reći da hrvatska i poljska kultura je vrlo bliska, dakle ima i slične frazeme. Imamo skoro isti pogled na svijet, dakle i na emocije. Kognitivne definicje sastavljene na temelju frazema mogu biti slične za poljski i za hrvatski. Na primjeru ove analize čak možemo vidjeti da Slaveni su nekada imali zajednički jezik.

Hvala

[MmeTipfeler]

Nije previše zahtjevno i rado ću ti to napraviti - volim mlade ljude koji studiraju hrvatski, bili naši ili stranci, samo mi, molim te, u PM pošalji nekakav mejl jwe ima nekih stvari koje ne razumijem - vjerojatno su utjecaj poljskoga - pa bih te htjela pitati za objašnjenje, a nema smisla da gnjavimo ostale.

[Wikiceha]

Ja bih rekao sljedeće;

Ovaj diplomski rad je usporedba poljskih i hrvatskih frazeoloških izraza za prikazivanje emocija. Njegov cilj je pokazati na temelju frazeologije da li Poljaci i Hrvati isto doživljavaju (može i percipiraju) osjećaje. Ovaj rad se bavi samo primarnim emocijama i pokušava dati kognitivne definicije određenih osjećaja. Istovremeno pokazuje sličnosti i razlike u poljskoj i hrvatskoj frazeologiji.
Rad je podijeljen na četiri poglavlja iz čega prva tri čine teoretski dio. Sadržava objašnjenja svih pojmova koji se tiču frazeologiije: raspravlja o prethodnim istraživanjima, funkcijama frazeoloških izraza te o prijevodima frazema. Osim toga bavi se definicijama koje se odnose na emocije i kognitivnu znanost. Objašnjava što zanima jezikoslovce u ovom istraživanju, raspravlja o metodama istraživanja te o definicijama poput kategorizacije i jezične slike svijeta.
Cilj istraživanja je sastaviti kognitivne definicije primarnih emocija, ispravne za poljski i hrvatski jezik. Istovremeno ova definicija uključuje jezične razlike. U radu su predstavljeni ljudski pogledi na osjećaje, reakcije na emocije, promjene izgleda i uzroci nastajanja. Razmotreno je da je li to isto u poljskom i hrvatskom jeziku ili svaki narod drugačije razumije određene emocije. Na temelju frazeologiije analizira se da li one funkcioniraju na isti način u Poljskoj i u Hrvatskoj.
Analize su pokazale da emocije možemo izražavati u jeziku. Postoji puno riječi kojima predstavljamo ono što osjećamo. Jedna od metoda izražavanja emocija u jeziku je upotrebljavanje frazema. U frazeologiji postoji puno izraza koje opisuju emocije. Istraživanja su pokazala da hrvatski jezik ima puno istih ili sličnih frazema kao poljski. Što znači da na taj sličan ili isti način shvaćamo emocije. Govorimo o istim reakcijama, promjenama izgleda i mimike, gestama. Dakle, možemo reći da je naša kultura vrlo bliska i da upotrebljavamo iste riječi izražavajuće emocije. Postoje i slučajevi da hrvati imaju neki frazem kojeg nema u Poljskoj i obratno. Također imamo situacije da sličan izraz znači nešto drugo nego u Poljskoj, a ponekad isto značenje opisuje sasvim drugi frazem. Naprimjer najviše postoji izraza sa komponentom srce, a većina od njih je ista u poljskom i hrvatskom jeziku. Slično je i u slučaju frazema za sreću, ali razlika je u tome da Hrvati doživljavaju sreću ne samo kao osjećaj, već kao i okolnost. Poljaci i Hrvati se slažu da je tuga primarna, negativna emocija. Isto vide i gađanje, a iznenađenje predstavljaju kao najkraći osjećaj. Očekivanje (u množini da li je ovo potrebno?), kao i u Poljskoj, ima značenje želje ili zahtjeva. Zanimanje osim emocije također ima više značenja, ali Hrvati ga razumiju još kao profesiju ili struku, što ne postoji u Poljskoj. Ostaviti isto je primjer za riječ koja znači osjećaj te nešto drugo. Ostavljanje se ponavljavlja i u obliku pisma, uglavnom tiče se to radnog mjesta ili funkciji (kao otkaz, ostaviti nekoga u vezi je drugačiji frazem).
Jednostavno možemo reći da su hrvatska i poljska kultura vrlo bliske pa imaju i slične frazeme. Imamo skoro isti pogled na svijet pa onda i na emocije. Kognitivne definicije sastavljene na temelju frazema mogu biti slične za poljski i za hrvatski. Na primjeru ove analize čak možemo vidjeti da Slaveni su nekada imali zajednički jezik.

Evo, savio sam ti par ispravaka, komentare sam pisao kurzivom, a promjene boldao.
Međutim, uzmi u obzir da nisam lingvist, a dobar dio svakodnevne komunikacije obavljam na dijalektu, pa tu može biti i nekih grešaka

[Honey 1]

"da li Poljaci i Hrvati isto doživljavaju (može i percipiraju) osjećaje"

*osjećali li Poljaci i Hrvati(ili pak poljaci i hrvati?) (može i percipiraju) osjećaje

U hrvatskom standardnom jeziku se to "da li" baš i ne preporuča.

[Honey 1]

Honey 1 kaže:

*osjećali li Poljaci i Hrvati(ili pak poljaci i hrvati?) (može i percipiraju) osjećaje

*doživljavaju li poljaci i hrvati isto (može i percipiraju) osjećaje

[Wikiceha]

Zezne se čovjek, ne brini

[0Sandra0]

Wikiceha kaže:

Ja bih rekao sljedeće;

Ovaj diplomski rad je usporedba poljskih i hrvatskih frazeoloških izraza za prikazivanje emocija. Njegov cilj je pokazati na temelju frazeologije da li Poljaci i Hrvati isto doživljavaju (može i percipiraju) osjećaje. Ovaj rad se bavi samo primarnim emocijama i pokušava dati kognitivne definicije određenih osjećaja. Istovremeno pokazuje sličnosti i razlike u poljskoj i hrvatskoj frazeologiji.
Rad je podijeljen na četiri poglavlja iz čega prva tri čine teoretski dio. Sadržava objašnjenja svih pojmova koji se tiču frazeologiije: raspravlja o prethodnim istraživanjima, funkcijama frazeoloških izraza te o prijevodima frazema. Osim toga bavi se definicijama koje se odnose na emocije i kognitivnu znanost. Objašnjava što zanima jezikoslovce u ovom istraživanju, raspravlja o metodama istraživanja te o definicijama poput kategorizacije i jezične slike svijeta.
Cilj istraživanja je sastaviti kognitivne definicije primarnih emocija, ispravne za poljski i hrvatski jezik. Istovremeno ova definicija uključuje jezične razlike. U radu su predstavljeni ljudski pogledi na osjećaje, reakcije na emocije, promjene izgleda i uzroci nastajanja. Razmotreno je da je li to isto u poljskom i hrvatskom jeziku ili svaki narod drugačije razumije određene emocije. Na temelju frazeologiije analizira se da li one funkcioniraju na isti način u Poljskoj i u Hrvatskoj.
Analize su pokazale da emocije možemo izražavati u jeziku. Postoji puno riječi kojima predstavljamo ono što osjećamo. Jedna od metoda izražavanja emocija u jeziku je upotrebljavanje frazema. U frazeologiji postoji puno izraza koje opisuju emocije. Istraživanja su pokazala da hrvatski jezik ima puno istih ili sličnih frazema kao poljski. Što znači da na taj sličan ili isti način shvaćamo emocije. Govorimo o istim reakcijama, promjenama izgleda i mimike, gestama. Dakle, možemo reći da je naša kultura vrlo bliska i da upotrebljavamo iste riječi izražavajuće emocije. Postoje i slučajevi da hrvati imaju neki frazem kojeg nema u Poljskoj i obratno. Također imamo situacije da sličan izraz znači nešto drugo nego u Poljskoj, a ponekad isto značenje opisuje sasvim drugi frazem. Naprimjer najviše postoji izraza sa komponentom srce, a većina od njih je ista u poljskom i hrvatskom jeziku. Slično je i u slučaju frazema za sreću, ali razlika je u tome da Hrvati doživljavaju sreću ne samo kao osjećaj, već kao i okolnost. Poljaci i Hrvati se slažu da je tuga primarna, negativna emocija. Isto vide i gađanje, a iznenađenje predstavljaju kao najkraći osjećaj. Očekivanje (u množini da li je ovo potrebno?), kao i u Poljskoj, ima značenje želje ili zahtjeva. Zanimanje osim emocije također ima više značenja, ali Hrvati ga razumiju još kao profesiju ili struku, što ne postoji u Poljskoj. Ostaviti isto je primjer za riječ koja znači osjećaj te nešto drugo. Ostavljanje se ponavljavlja i u obliku pisma, uglavnom tiče se to radnog mjesta ili funkciji (kao otkaz, ostaviti nekoga u vezi je drugačiji frazem).
Jednostavno možemo reći da su hrvatska i poljska kultura vrlo bliske pa imaju i slične frazeme. Imamo skoro isti pogled na svijet pa onda i na emocije. Kognitivne definicije sastavljene na temelju frazema mogu biti slične za poljski i za hrvatski. Na primjeru ove analize čak možemo vidjeti da Slaveni su nekada imali zajednički jezik.

Evo, savio sam ti par ispravaka, komentare sam pisao kurzivom, a promjene boldao.
Međutim, uzmi u obzir da nisam lingvist, a dobar dio svakodnevne komunikacije obavljam na dijalektu, pa tu može biti i nekih grešaka

Hvala Mislim da to je dobro. Samo sam malo tužna da sam napravila toliko grešaka. Još jednom hvala na pomoći

[Wikiceha]

0Sandra0 kaže:

Hvala Mislim da to je dobro. Samo sam malo tužna da sam napravila toliko grešaka. Još jednom hvala na pomoći

Dobro si napravila, neke stvari se ni ne vide na prvu.
Neke greške su čisto iz leksika, a ostale su ti većinom iz načina pisanja poljskog (npr. u hrvatskom je tu lj, a u poljskom l Polska/Poljska, negdje ti promakne nj, kako je to u poljskom ń, a negdje ima i priče s našim j, npr. definiciju si pisala kao definicja ). Eventualno si negdje fulala padež, ali to je isto vjerojatno radi toga kaj su nam jezici slični.
Sigurno ima i pokoji tipfeler
Sretno