Nasilje u obitelji

[Katrin]

Vess, ti bi kao pravnica to trebala bolje znati od ljudi s foruma. Necemo ovdje razvlaciti tudje probleme, a ti si sasvim kompetentna to prijaviti nadleznim institucijama.

[KarloDelPontiac]

Zanima me kako dokazati verbalno nasilje, tj. verbalno zlostavljanje (jer zakon navodno poznaje i tu formu)? Mislim na ono što se događa unutar 4 zida obitelji i u većini slučajeva nije poznato okolini. Tu također pridodajem i klevetanje i blaćenje (bivšeg) supruga u cilju postizanja što bolje pozicije pri razvodu ( alimentacija), imovinskim sporovima i sl.

Kako suprug može dokazati manipulaciju Zakona od strane svoje supruge kad su joj te iste institucije po defaultu sklone i štite je ko medvjeda?

Dok su prijašnjim Zakonom žene bile jako loše zaštićene i policija nije mogla intervenirati u masu slučajeva kada je to trebala učiniti, guranjem i izglasavanjem sadašnjeg Zakona ( sa posebnim zalaganjem gđa. Flander) stvari su okrenute naopako: žena je svetinja i ne dao bog da ona nešto veli loše protiv svojeg supruga.

Molim savjet ili komentar upućenih.

[Katrin]

KarloDelPontiac kaže:

Kako suprug može dokazati manipulaciju Zakona od strane svoje supruge kad su joj te iste institucije po defaultu sklone i štite je ko medvjeda?

pogotovo ih stite u masi slucajeva kad zene prijavlju muzeve zbog nasilja i nitko nista ne cini sve dok te iste zene ne zavrse pod zemljom.

o kojem zakonu uopce pricas?

[~Scarlet~]

Verbalno nasilje je jako teško dokazati. Bila bi tvoja riječ protiv njezine, ili ako imaš kakve svjedoke (djeca- nažalost), susjedi (ako su voljni svjedočiti), ali ne znam kakve sankcije očekuješ i da to dokažeš. U praxi muž mora istuči ženu 3 puta da dobije koji dan zatvora (ili žena muža, da ne ispadnem sexist)
A što se tiče navedenih sudskih postupaka, pa 90% bračnih partnera po defaultu blati onog drugog.
Što se tiče klevete, preporučam privatnu tužbu.

[KarloDelPontiac]

Katrin kaže:

pogotovo ih stite u masi slucajeva kad zene prijavlju muzeve zbog nasilja i nitko nista ne cini sve dok te iste zene ne zavrse pod zemljom.

o kojem zakonu uopce pricas?

pretpostavljao sam da će biti takvih komentara...

ja uopće ne negiram da su žene u većini slučajeva izložene fizičkom nasilju i osuđujem svaki takav događaj.... to i dovodi do toga da su žene pred sucem u daleko boljoj poziciji nego muškarci...

Katrin, zaboravi na trenutak takve slučajeve, i probaj si zamisliti što sve žena, po "Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji", može izvesti u praksi da napakosti suprugu. Zakon ima prilično nedefinirana objašnjenja što je uopće nasilje u obitelji, odnosno, prilično uopćen... A nisu sve žene cvijeće ( iako ti misliš da jesu).... nažalost to govorim iz iskustva...

[KarloDelPontiac]

scarlet1 kaže:

Verbalno nasilje je jako teško dokazati. Bila bi tvoja riječ protiv njezine, ili ako imaš kakve svjedoke (djeca- nažalost), susjedi (ako su voljni svjedočiti), ali ne znam kakve sankcije očekuješ i da to dokažeš. U praxi muž mora istuči ženu 3 puta da dobije koji dan zatvora (ili žena muža, da ne ispadnem sexist)
A što se tiče navedenih sudskih postupaka, pa 90% bračnih partnera po defaultu blati onog drugog.
Što se tiče klevete, preporučam privatnu tužbu.

Ma svjestan sam toga da je to vrlo teško dokazati i zato mi se čini pomalo smiješna uopće ta definicija u Zakonu... Kao što je poznato da u praksi puno češće muž digne ruku na ženu, tako je i poznato da žena puno češće verbalno maltretira ( ne mislim uvrijediti nikoga)... samo kaj dokazati fizičko i psihičko nasilje nije isto...
Uplitati djecu kao svjedoke je nešto što svakako i pod svaku cijenu treba izbjegavati, da ne velim unaprijed zaboraviti takovu mogućnost jer to ostavlja neopisivo duboke traume kod djece i to za cijeli život...
Susjedi često i ne znaju kaj se događa, ako nije neka pretjerana galama.. pogotovo ako se radi o kući, a ne o stanu...a i upitno je koliko bi se mješali..

A ovo o 3x da netko nekoga mora istući da bi onaj drugi završio u ćuzi, nije točno... bar ne u praksi i bar ne kad muškarac digne ruku na ženu....

[Katrin]

KarloDelPontiac kaže:

A nisu sve žene cvijeće ( iako ti misliš da jesu)....

nit to mislim niti sam to rekla

KarloDelPontiac kaže:

A ovo o 3x da netko nekoga mora istući da bi onaj drugi završio u ćuzi, nije točno... bar ne u praksi i bar ne kad muškarac digne ruku na ženu....

cesto ipak je tocno i to bas u praksi.

[KarloDelPontiac]

Katrin kaže:

cesto ipak je tocno i to bas u praksi.

govoriš iz 1. ruke?

ja da, zato sam to i pisal..

teorija je jedno, a praksa sasvim drugo.....

[Katrin]

ne govorim napamet ili zbog stvari koje se pisu po novinama. naravno, ne govorim samo o jednom slucaju.

[~Scarlet~]

Ja ti govorim iz prve ruke. Naravno ne u onim krajnjim slučajevim da se kazneno dijelo karakterizira kao nanošenje teških tjelesnih ozljeda ili čak pokušaj ubojstva. Al ono šamaranje, šaka pod reba, nogom u bubreg... zbog toga će prva dva tri puta dobit globu, prekršajnu prijavu, a ako ima mlt. djece opomenu CZSS ili ako se ponavlja Nadzor...

[KarloDelPontiac]

s obzirom da imamo različita iskustva o tome, očito se praksa provodi na više načina... ja sam se našao u nezavidnoj situaciji i imam samo negativna mišljenja o tome... a zakon mi baš i ne pomaže....

[~Scarlet~]

Visina alimentacije je određena obiteljskim zakonom i ne može se mjenjati obzirom na verbalno zlostavljanje ili klevetanje. A imovinsko pravni sporovi su ovak i onak u banani, to može trajati godinama, sve što ti treba su pare i dobar odvjetnik. Pretpostavljam da si u postupku rastave, pa se zato raspituješ. Žene, pošto su fizički slabije, često pribjegavaju verbalnom nasilju, što je isto ogavno, pogotovo ako ta govna slušaju i jadna djeca.
Nema veze što sam žena, a ti ovo kažem kao čovjek čovjeku, ne troši energiju na dokazivanje da te verbalno zlostavlja, fokusiraj se na sebe i djecu. Znam da je savjet pregeneralan jer ne znam kontekst i pozadinu priče, ali u tome i je problem da ljudi najčešče se troše na stvari na koje ne mogu utjecati. Ako je došlo do verbalnog nasilja, očito je vaš brak već podulje u banani do te mjere da se jedva trpite. Sad šta je tu je. Probaj biti veći čovjek i humano se razvesti.

[KarloDelPontiac]

Scarlet1, svaka čast!!!

Mudro, realno i objektivno....

[Katrin]

KarloDelPontiac kaže:

s obzirom da imamo različita iskustva o tome, očito se praksa provodi na više načina... ja sam se našao u nezavidnoj situaciji i imam samo negativna mišljenja o tome... a zakon mi baš i ne pomaže....

zao mi je zbog toga, ali ne mozes po svom slucaju prosudjivati sve ostale uzmi odvjetnika i sretno.

scarlet1 kaže:

Visina alimentacije je određena obiteljskim zakonom

ispravka, odredjen je minimalni iznos alimentacije.

[psyhoaktiva]

KarloDelPontiac kaže:

pretpostavljao sam da će biti takvih komentara...

ja uopće ne negiram da su žene u većini slučajeva izložene fizičkom nasilju i osuđujem svaki takav događaj.... to i dovodi do toga da su žene pred sucem u daleko boljoj poziciji nego muškarci...

Katrin, zaboravi na trenutak takve slučajeve, i probaj si zamisliti što sve žena, po "Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji", može izvesti u praksi da napakosti suprugu. Zakon ima prilično nedefinirana objašnjenja što je uopće nasilje u obitelji, odnosno, prilično uopćen... A nisu sve žene cvijeće ( iako ti misliš da jesu).... nažalost to govorim iz iskustva...

Evo i mog doprinosa temi

Zakon ima jako dobro definirana objašnjenja što je nasilje u obitelji (vidi članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sad je Vlada poslala Saboru u proceduru i neke izmjene kojima se u definiciju uvode još neke stvari tipa ekonomsko nasilje...)

Što se tiše muškaraca i žena, sve statistike i kod nas, a i u svijetu govore da su muškarci nasilni u 90% slučajeva, a žene u 10%. Međutim, to je statistika. U praksi je taj omjer nešto drugačiji, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji žene su u odnosu na muškarce prijavljene u oko 40% slučajeva (može neko pomisliti "lajave dalmatinke" ) No, šalu na stranu, kod nas postoji jedna sudska zaštitna mjera koja se zove obvezni psihosocijalni tertman koja se izriče osobama koje se nasilnički ponašaju u svojim obiteljima. U Splitu se ta mjera počela provoditi u svibnju ove godine i od tada do danas je u tretmanski centar upućeno 29 muškaraca i 2 žene. U Zagrebu, Rijeci i Zadru se to provodi već petu godinu. Za Zadar nemam podatke, ali zato znam da je u Rijeci već odrađena jedna grupa ženskih nasilnica (grupa je od 8 do 12 osoba), a Zagreb ili jednu radi ili je već odradio.

A kad si već spomenu gđu. Flander, slučajno sam jako dobro upoznata s njenim likom i djelom i jako bi se iznenadio da znaš ono što znam ja. Niti je ta žena žestoka braniteljica drugih žena, a niti muškaraca. Ona se zalaže isključivo za dobrobit djece i vrlo je kritički nastrojena i oštra kada se u Poliklinici za zaštitu djece pojave majke koje očito manipuliraju djecom (naročito u brakorazvodnim postupcima). Više puta je u svojim vještačenjima kod povjeravanja djece na skrb jednom roditelju odluka bila da je u interesu djeteta da skrbnik bude otac.

[KarloDelPontiac]

psyhoaktiva kaže:

Evo i mog doprinosa temi

Zakon ima jako dobro definirana objašnjenja što je nasilje u obitelji (vidi članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sad je Vlada poslala Saboru u proceduru i neke izmjene kojima se u definiciju uvode još neke stvari tipa ekonomsko nasilje...)

Što se tiše muškaraca i žena, sve statistike i kod nas, a i u svijetu govore da su muškarci nasilni u 90% slučajeva, a žene u 10%. Međutim, to je statistika. U praksi je taj omjer nešto drugačiji, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji žene su u odnosu na muškarce prijavljene u oko 40% slučajeva (može neko pomisliti "lajave dalmatinke" ) No, šalu na stranu, kod nas postoji jedna sudska zaštitna mjera koja se zove obvezni psihosocijalni tertman koja se izriče osobama koje se nasilnički ponašaju u svojim obiteljima. U Splitu se ta mjera počela provoditi u svibnju ove godine i od tada do danas je u tretmanski centar upućeno 29 muškaraca i 2 žene. U Zagrebu, Rijeci i Zadru se to provodi već petu godinu. Za Zadar nemam podatke, ali zato znam da je u Rijeci već odrađena jedna grupa ženskih nasilnica (grupa je od 8 do 12 osoba), a Zagreb ili jednu radi ili je već odradio.

A kad si već spomenu gđu. Flander, slučajno sam jako dobro upoznata s njenim likom i djelom i jako bi se iznenadio da znaš ono što znam ja. Niti je ta žena žestoka braniteljica drugih žena, a niti muškaraca. Ona se zalaže isključivo za dobrobit djece i vrlo je kritički nastrojena i oštra kada se u Poliklinici za zaštitu djece pojave majke koje očito manipuliraju djecom (naročito u brakorazvodnim postupcima). Više puta je u svojim vještačenjima kod povjeravanja djece na skrb jednom roditelju odluka bila da je u interesu djeteta da skrbnik bude otac.

ja ovo ne bih zvao "dobro definiranim" definicijama:
Nasilje u obitelji je:

– svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe,

– svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol,

– prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva,

Ne znam ni ja sam kako bih to bolje definirao, ali po tim definicijama svako podizanje tona, psovka pa čak i neslaganje u razgovoru se može ugurati u te definicije. Od jednog policajca sam čuo da po tom zakonu i okretanje leđa i odlazak dok ti partner nešto govori može bit tumačeno kao nasilje u obitelji.... na to sam mislio kad sam rekao da je nejasno... taj zakon je otišao u totalno drugo krajnost od onoga što je bio prije toga.....
dat ću jedan primjer za koji bih volio da me ne shvatite krivo, tek toliko da oslikam i drugu stranu situacije.... npr, zgražamo se kad pročitamo u novinama da je taj i taj izmlatio svoju suprugu te je za to osuđen na bla, bla ( nikada to nisam napravio niti ikada budem)...... i u većini slučajeva se slažem sa odlukom suda te i sam osuđujem takove postupke.... ako ti ne odgovara supruga takva kakova je, mogao si se maknuti iz te veze i sve 5..... dignuti ruku na slabiji spol fakat nije u redu...
ali..... da li se itko ikada zapitao kad je pročitao takav članak što je moguće prethodilo tome? da li je čovjek puko i iz čiste dosade istukao ženu? iz vlastitog iskustva mogu reći da to nije uvijek baš tako.... zašto?pokušat ću ovdje ispričati svoju priču, u vrlo skraćenoj verziji...

imali smo dugu vezu, sa hodanjem cca 20 lijepih godina.. rodilo se dvoje prekrasne djece.... ali počele su se odvijati stvari u krivom smjeru.... naravno, financije su bile u pitanju, mala firma kojoj je bivša bila vlasnik je tonula u dugove na sve strane... kroz dvije-tri godine dugovi su narasli na cca 50.000€... za nas kao obitelj i više nego previše i tu je bio početak kraja.. sa novcima nije znala, a htjela je voditi tu firmu i dalje do beskraja ( ja sam bio zaposlen drugdje)....meni je pukao film i moja tolerancija za njen biznis je nestala do kraja, te su svađe, dotada sporadične, postale svakodnevne... djecu nisam uplitao u detalje naših svađa tako da ustvari situaciju nisu ni poznavale....ali naravno da su ponekad čule galamu....nažalost.... nisam poticao svadje, a nisam ih ni mogao izbjeći... svaki dan su frcale optužbe na mene, izmišljali se preljubi ( nikada to nisam učinio), kocka ( ja ni ne znam kako se to radi),zanemarivanje obitelji ( obitelj mi je bila sve, u svakom pogledu, i jedina vrednota u mom životu) itd... sve to kroz deračinu koju sam pokušavao tolerirati u najvećoj mogućoj mjeri, ali je vrlo teško razgovarati s osobom koja ti upada na svake dvije-tri riječi sa svojim ironičnim i ponižavajućim komentarima, koja te ustvari i ne sluša, samo se prazni.. ( tesko će tu i tada ijedan muškarac zvati policiju i prijaviti verbalno nasilje u obitelji, 1. jer ga je sram, 2. jer to nitko ne radi) tada sam pomislio da je pukla u glavi, te da ju je teško materijalno stanje ( dugovi na sve strane zbog te firme) učinlo takvom... palo mi je na pamet puno puta da bih možda trebao tražiti rastavu, ali tu je tih 20 dobrih godina života, tu su dvije kćeri, tu je sav moj život i nekako mi se činilo kukavički samo tako dignuti sidro, a ne podnjeti teške dane u obitelji kao svoj doprinos.... mislio sam da je na meni izdržati tu krizu i time ženi pružiti podršku dok se ne stabilizira ( da ne spominjem da sam je volio i dalje).... dok jednog dana nisam bio suoćen sa željom sve tri važne žene u mom životu ( žena i kćeri) da se iselim i odem... ostao sam preneražen, ne time što je to žena tražila, nego što su to tražile i kćeri..... tu noć sam spakirao kofer, otišao familiji i plakao kao kišna godina.... sav moj svijet je nestao... sve se srušilo...
nakon 10-ak dana sam je uspio namoliti, doslovce namoliti da se vratim i da pokušamo ponovo, laganije, pažljivije, obazrivije.... vratio sam se u kuću i trudio se dalje živjeti i popravljati greške... ali s vremenom sam u razgovorima sa kćerima skužio da je žena njih cijelo vrijeme kljukala neistinama ( a ja se trudio ne govoriti im ništa o problemima između mene i mama) i izmanipulirala ih do te mjere da su me onda izbacile iz kuće... shvatio sam gdje je problem i otada kod svakog problema i svadje, ako su bile zainteresirane za uzrok, isti i objasnio... iskreno, onako kako je.... protokom vremena, kćeri su shvatile koliko su bile izmanipulirane ( čak im je rekla da je moja ljubavnica, koju nikada nisam imao, trudna)... strahota.... to si normalan čovjek teško može zamisliti.... tada se sve počelo okretati.. supruga je uočila to i promijenila taktiku.... gađala me u slabe točke (psihički) i čekala svojih 5 min.... jednom svadjom se, kao i mnogo puta dotada, derala na mene unjevši mi se u lice i doslovce pljunula u lice... puko sam.... da je bio bilo koji muškarac na njenom mjestu, odalamio bih ga da bi izletio koz prozor.... ali uspio sam se iskontrolirati, samo sam je primio za vrat, odgurao do kaucha i grubo je bacio na kauč, te se okrenuo od nje i rekao joj da ne želim imati nikakvog posla s njom.... to je čekala i odmah se uhvatila telefona i okrenula 92...prijavila je pokušaj ubojstva i da se boji za svoj život...
da ne duljim (koga zanima mogu mu i to ispričati), napravila je to i 2 mjeseca kasnije (urlala te me maltene i fizički napala, pa sam je primio za nadlaktice i posjeo u fotelju, te se opet maknuo od nje) i to pred starijom kćerkom ( ona danas živi sa mnom, što puno toga objašnjava) te me obilježila za cijeli život kao nasilnika... a kako situacija ide dalje, bojim se da će to napraviti i 3. put....
htio sam reći da nitko nema pravo osuđivati bilo koga na osnovu šturih informacija koje načuje ili negdje pročita jer, vrlo vjerovatno, nema pojma što se sve odigravalo.... ja sam uvjeren da bi većina muškaraca na mojem mjestu ženu zaista i udarila kad ih dovede do ruba.... u nekim situacijama ženski jezik i mozak djeluju puno jače i ostavlja puno jače ožiljke nego sami fizički napad....
da se razumijemo, ja govorim o manjem broju slučajeva, ali da se zna da postoje i oni.... i to u ne bash zanemarivom broju...

protiv gđa. Flander nemam ništa i drago mi je da je dala doprinos te popravila položaj žene pred zakonom, ali treba imati i mjere.... ne treba sve generalizirati... osobno znam da je danas ozračje pred svim institucijama ( sudovi, CZSS, Argentinska i ini) takvo da je muškarac u debelom minusu a žena u plusu kad se pojave pred vratima tih institucija....

termin samohrana majka ( iako je krivi) je postao svetinja ( bez ozira kako je do toga došlo), a termin samohrani otac je zbunjujući, neuobičajen, ljudi ga izbjegavaju.... ( to smo oboje postali jer je jedno dijete kod mene, jedno od bivše, po izboru djece same)

[psyhoaktiva]

Ne bi se mogla složiti s konstatacijom da su "muškarci u debelom minusu, a žene u plusu pred institucijama". Slažem se i prihvaćam da je to tako bilo nekad i to ne tako davno, ali vjeruj mi da danas nije tako. Kada to tvrdim onda pri tome ne mislim na one policajce koje zove tvoja supruga (bivša) kada okrene 92. Tu se slažem s tobom da se radi o ljudima koji dođu u obitelj "rutinski odraditi zlikovca". Čak i ima i sudaca koji onda "tom zlikovcu presude" bez da imaju vremena saslušati povijest, jer im u takvim postupcima ona nije niti bitna. Ali je greška u stavovima i predrasudama koje imaš, a koje su normalna posljedica naše socijalizacije i odgoja i kao takve imaju veliki doprinos kako nasilničkom ponašanju muškaraca (koji nastoje zadržati "macho" lik pa ne dozvole nekim tamo partnericama da rade što hoće), ali i ovakvim uvjerenjima koje imaš ti u onom dijelu gdje boldano naglašavaš razloge zašto muškarci neko nasilje ne prijave.

To što je tvoja supruga tebi i djeci radila bilo je klasično psihičko i verbalno nasilje, kako nad kćerima tako i nad tobom. I hvele je vrijedan tvoj stav da nakon 20 godina ne pobjegneš glavom bez obzira iz takvog života. Međutim, kada si otjeran iz kuće mogao si se tada obratiti nekome (specijaliziranim policijskim službenicima, argentinskoj, nekim socijalnim radnicima...). To je u ovoj priči koju si ispričao bio ključni moment kada još nisi bio "nasilnik", a žena nije bila "žrtva", kada si mogao i morao ispričati tu povijest koja bi dala sasvim jednu drugu boju vašim životima. Žena očito ima dubljih psihičkih poteškoća i zato nisam baš sigurna koliko će se biti u stanju brinuti za to dijete koje je ostalo kod nje, ukoliko i sama ne potraži pomoć. Zato ti savjetujem da o tome povedeš računa i da gledaš nekako spasiti i drugo dijete kad već supruga nije dozvolila da i njoj budeš oslonac u teškoćama.... Sretno!

[KarloDelPontiac]

meni se ovo zbivalo pred cca 3 godine i ne vjerujem da je danas išta drugačije... ja sam i mislio da ćemo to sve moći riješiti razgovorom, nisam se ni brinuo puno oko toga jer je moja savjest čista, ali iskustvo mi je pokazalo drugačije... primjer:
kada me 2. put prijavila, vidio sam da je vrag odnio šalu i da ako me sad zatvore neću dobro proć...tada sam i ja nju prijavio, što mi je sutkinja na prvom suđenju rekla da mogu učiniti a ja do tada nisam znao ( u pravu si u dijelu da suci rješavaju samo slučaj koji je pred njima , a ne i događaji koji su prethodili tome jer sutkinju tada nije zanimalo ništa drugo).... mislim da je tek tada shvatila što znači poigravati se s policijom i sucima jer joj se nije dopalo što je tada i ona noć provela u pritvoru ( meni je to već bilo poznato od 1. puta)... kasnije se bivša žalila na presudu koju je dobila ( a dobila ju je, mada manju nego ja), što ja nisam ni znao.... ali sam saznao kad sam dobio u ruke rješenje drugostupanjskog suda u kojemu se uvažava njena žalba jer, citiram:
"to što je bacila opušak u moju kavu nije napravila pred djecom, te se stoga ukida prvostupanjsko rješenje" kojim je proglašena krivom... radi se o tome da, dok smo čekali policiju, je, ljuta što sam i ja prijavio nju, iz revolta bacila opušak u moju kavu kao čin provokacije, što sam ja kasnije i naveo u izjavi pred sucem, pored svega ostalog što je bilo ( urlanja, vrijeđanja, verbalnog ponižavanja i dr.)...... i kako se onda oteti dojmu da su "muški u minusu, a žene u plusu"?
da sam trebao još kod 1. izlaska iz kuće nešto napraviti u pravnom smislu, danas je jasno i meni, ali tada nisam imao pojma ni za Zakon niti bilo što o tome... iskreno, nije mi ni padalo na pamet..... bivša se tu puno bolje snašla, napravila dugoročniji plan i držala ga se.... dok sam ja shvatio kuda sve to vodi, već sam bio u dreku....
nebježanje od problema koji su se tada stvarali mi se kasnije razbilo u glavu i razbija mi se dan danas... jedino zbog čega mi nije žao što sam prošao ( i još prolazim) tu kalvariju je to što sam opet otac svoje djece u punom smislu, jer sam ih onda, izmanipulirane, u biti izgubio... strahovito je težak osjećaj kada su tvoja vlastita djeca okrenuta protiv tebe, a u biti ni ne znaš zašto... da sam se tada povukao, ostao van kuće i počeo vući pravne poteze ( za što nisam bio spreman ni financijski ni psihički) protiv bivše, samo bih dao nove " dokaze" koje bi bivša iskoristila da potvrdi djeci ono što je govorila o meni kao lošem čovjeku, a pitanje je da li bih ikada više bio u prilici objasniti istinu... tada sam mogao djecu izgubiti zauvijek....
druga kćer je, nažalost, sa 16 godina, zrelija i odgovornija od svoje mame, te iz osjećaja odgovornosti neće otići od nje, a brine ju što bi si mama bila u stanju napraviti da ostane sama.... srce mi puca kad čujem kakve se i dalje manipulacije i pokušaji manipulacije odvijaju kod njih dve, ali neću ići preko odluke kćeri.... mislim da je mala mentalno nadjačala majku i da će sve proći ok...... ja samo pratim izdaleka i bez pritiska...
malo sam otišao u širinu, ali poanta svega ovoga je bila da ima slučajeva koji su prestrašni kada određene žene iskoriste u Zakon u negativnom smislu.....
zato i jesam pitao na početku, kako dokazati verbalno nasilje, a ne upletati djecu i vući ih po sudovima? teško, vrlo teško i zato će neki muževi pokušati istjerati pravdu na taj, macho, primitivan način, a to je silom....

[wizardofOZ]

psyhoaktiva kaže:

Što se tiše muškaraca i žena, sve statistike i kod nas, a i u svijetu govore da su muškarci nasilni u 90% slučajeva, a žene u 10%. Međutim, to je statistika. .

Sto se tice muskaraca i zena, sve statistike i kod nas, a i u svijetu govore da su djeca dodijeljena majci u 90% slucajeva, a ocu u 10 % slucajeva.

Kad vec govorimo o statistikama......

I samo da bude jasno, ja osudujem svako nasilje.

[~Scarlet~]

wizardofOZ kaže:

Sto se tice muskaraca i zena, sve statistike i kod nas, a i u svijetu govore da su djeca dodijeljena majci u 90% slucajeva, a ocu u 10 % slucajeva.

Kad vec govorimo o statistikama......

I samo da bude jasno, ja osudujem svako nasilje.

Ne bih o statistikama, ali u prosjeku, žene češće traže skrbništvo nad djecom nego očevi pa im se zato i u većini slučajeva dodjeljuju djeca.