"Skidanje" dijagnoze i "birokratska rupa"

[melanny]

pozdrav!

u desetom mjesecu 2008. godine u dobi od 17 godina hospitalizirana sam u kukuljevićevoj (psihijatrijska bolnica za djecu i adolescente) u zagrebu zbog pokušaja samoubojstva. od početka 2009. sam redovito išla na kontrole. zadnji puta sam bila početkom 2010. i nakon toga je psihijatrica otišla na bolovanje.

problem se javio nedavno kada sam trebala dobiti potvrdu za nešto da nemam psihičke bolesti od doktorice opće prakse. kaže da mi ne može dati tu potvrdu zbog toga jer mi je još postavljena dijagnoza. dijagnoza mi je F93 (emocionalni poremećaji koji se pojavljuju posebno u djetinjstvu).

moje pitanje je zapravo, koja je procedura za skidanje dijagnoze? nije da sam se sad odjednom sjetila da ja više neću imati dijagnozu, već je od onda prošlo dvije godine, više nisam u pubertetu i dosta sam promjenila stavove i sve od onda.
tako da više ne smatram da imam nekakve emocionalne poremećaje, kao ni moji bližnji, a i psihijatrica mi je redovito govorila da sam se promjenila i da joj je drago, tako da bih sada prije nego što krenem na faks voljela staviti točku na 'i' da se taj dio života riješi i zaboravi.

psihijatrica na svakom nalazu napiše prvo par riječi o obiteljskim problemima koje sam joj rekla, a zatim: negira postojanje značajnijih poteškoća, u statusu mirna, kontaktibilna, eutimična, bez produktivne psihotične simptomatologije, te bez mafestne hetero niti auto agresivnosti, neupadna raspoloženja, negira suicidalne misli i namjere.
to mi ide u prilog, jel?
i da. mislim da bi ovo moglo biti vrlo važno. nisam pod nikakvom terapijom. jedino razdoblje kada sam bila pod terapijom je bilo tijekom hospitalizacije onih desetak dana.

problem je što je ona sad na bolovanju (i ne zna se kad se vraća) a budući da sam punoljetna (imam 19 godina) ne mogu me poslati zamjeni u kukuljevićevoj, jer oni ne mogu obrađivati punoljetne.
tako da njima pripadam, a zapravo ne pripadam. moja mama to zove birokratska rupa.

mama se raspitala i u kukuljevićevoj bi u slučaju da sam maloljetna skupio se tim i obradio me kroz nekoliko testova. no nisam, tako da imam dvije mogućnosti.
1.) pričekati da se vrati moja psihijatrica (iako se ne zna kad, a to može biti i tek iduće godine, što ne želim)
2.) premjestiti se na odraslu psihijatriju i zatražiti psihijatrijsku procjenu jesam li zdrava ili nisam (u slučaju da jesam bi se maknula dijagnoza, jel?)

zanima me kako bi to izgledalo u slučaju 2.) ? isto kroz testove i sl. ili bi me neki psihijatar mogao gnjaviti da moram prvo opet kod njega na psihoterapije da me upozna? jer mi se doista ne da više zafrkavati s tim stvarima. ojačala sam emocionalno, psihičku bolest nemam, i želim to crno na bijelo. prije nego što je otišla na bolovanje, psihijatrica me cijelo vrijeme hvalila po tom pitanju. bi li onda bio problem dobiti skidanje dijagnoze? doista me sputava to što sam u kompjutoru još uvijek 'pod dijagnozom' i ne mogu rješiti neke stvari jer mi treba ta potvrda.

što vi mislite, koliko bih još posla imala ako se odlučim za opciju 2.) ?

[~Scarlet~]

Par detalja.
1. Dg se "ne skida". Ili imaš poremećaj (akutan, kroničan) ili si u remisiji. Ali medicinska dokumentacija (papirnata i računalna) se neće brisati, ona će zauvijek postajati.
2. Ne znam za što ti točno treba potvrda. Bilo bi mi lakše kada bih znala o ćemu se radi.

[melanny]

znam da se medicinska dokumentacija neće obrisati. ali isto tako kao što sam se 'razboljela' mogu biti i 'izliječena'. nije li to drugim riječima skidanje dijagnoze? uostalom, kako netko može imati cijeli život psihijatarsku dijagnozu zbog problema u pubertetu? djeca rastu, sazrijevaju. zar ću i sa 60 godina imati dijagnozu 'emocionalni poremećaji koji se pojavljuju u djetinjstvu'? penzioner s dječjim poremećajem.
potvrda mi treba za volontiranje s djecom, no ja bih radije da me se proglasi izliječenom da ne moram juriti okolo od ambulante do ambulante kad mi nešto zatreba. ima fakat poremećenih ljudi pa nisu pod nikakvom dijagnozom...

[jednokratna nika]

pitaj svoju doktoricu opce prakse, mislim da takve potvrde izdaju psihijatri po domovima zdravlja, isti oni koji daju razne potvrde za bolovanja i slicno za medicinu rada. nema potrebe da hodas po bolnicama ako ne trebas terapiju.

[~Scarlet~]

Tvoj psihijatar ti u nalaz napiše da su sposobna za volontiranje sa djecom i na temelju toga ti liječnik opće prakse izdaje navedenu potvrdu.
Sama dg nije kontraindikacija za obavljanje određenih poslova, zato se ne izdaju potvrde "nema psihičkih/fizičkih poremećaja", već "sposoban/na za obavljanje tih i tih poslova".

[melanny]

~Scarlet~ kaže:

Tvoj psihijatar ti u nalaz napiše da su sposobna za volontiranje sa djecom i na temelju toga ti liječnik opće prakse izdaje navedenu potvrdu.
Sama dg nije kontraindikacija za obavljanje određenih poslova, zato se ne izdaju potvrde "nema psihičkih/fizičkih poremećaja", već "sposoban/na za obavljanje tih i tih poslova".

kužim ja sve. ali, kad god ću trebati potvrdu ću trebati ići psihijatru dok kraja života zbog pubertetskih sranja?
hoće li mi se ikad u životu izdavati potvrde 'nema psihičkih poremećaja' ili sam obilježena za cijeli život?
doktorica opće prakse mi je rekla da mi ne može izdati to DOK imam dijagnozu. a ne JER imam dijagnozu. znači može se maknuti. a do tada mi može dati ako psihijatar napiše da sam sposobna (ovo što si sad ti rekla).
ali mene više zanima skidanje dijagnoze (ili kako god je to moja doktorica opće prakse nazvala). koliko to traje i kako to izgleda? timska obrada ili pojedinačni razgovori s psihijatrom? zahtjevaju upoznavanje i razgovore ili su samo testovi?
također je rekla doktorica opće medicine da je sve što je bilo zapravo uzrok obiteljskih problema tada, a ne psihičke bolesti i da ne vjeruje da bude problema sa 'skidanjem dijagnoze' (kako god da se to zove).
i da bude onda na nalazu pisalo 'idući pregled po potrebi' a ne 'po dogovoru' i da i to hoće vidjeti.

[ray of light]

tvoj post zapravo pokazuje koliko nas društvo stigmatizira, a i ti samu sebe na taj način, ali tako će uvijek biti dokle god ćemo skrivati dijagnoze, brisati ih......

[~Scarlet~]

melanny kaže:

kužim ja sve. ali, kad god ću trebati potvrdu ću trebati ići psihijatru dok kraja života zbog pubertetskih sranja?
hoće li mi se ikad u životu izdavati potvrde 'nema psihičkih poremećaja' ili sam obilježena za cijeli život?
doktorica opće prakse mi je rekla da mi ne može izdati to DOK imam dijagnozu. a ne JER imam dijagnozu. znači može se maknuti. a do tada mi može dati ako psihijatar napiše da sam sposobna (ovo što si sad ti rekla).
ali mene više zanima skidanje dijagnoze (ili kako god je to moja doktorica opće prakse nazvala). koliko to traje i kako to izgleda? timska obrada ili pojedinačni razgovori s psihijatrom? zahtjevaju upoznavanje i razgovore ili su samo testovi?
također je rekla doktorica opće medicine da je sve što je bilo zapravo uzrok obiteljskih problema tada, a ne psihičke bolesti i da ne vjeruje da bude problema sa 'skidanjem dijagnoze' (kako god da se to zove).
i da bude onda na nalazu pisalo 'idući pregled po potrebi' a ne 'po dogovoru' i da i to hoće vidjeti.

Tvoja psihijatrica, ukoliko je to zaista tako, ti piše ovakav zadnji nalaz: dulje vrijeme u poptunoj remisiji, nema prisutne simptomatlogije, osjeća se dobro i funkcionalno, th ex, nema potrebe za daljnim psihijatrijskim praćenjem, u slučaju pogoršanja javiti se nadležnom psihijtru. (dakle u tom stilu)
To odnosiš liječniku opće prakse i dg ti je "skinuta" i možeš dobiti tu potvrdu.

[znashtikosam]

rejoflajt kaže:

tvoj post zapravo pokazuje koliko nas društvo stigmatizira, a i ti samu sebe na taj način, ali tako će uvijek biti dokle god ćemo skrivati dijagnoze, brisati ih......

S jedne strane, mislim, cura nije kriva što postoje poslovi koji zahtijevaju takve potvrde. Iako ja dosad nisam naišla ni na jedan takav posao (potvrde o nekažnjavanju su potpuno druga stvar). Osobno ne bih zaposlila nekoga tko ne može donijeti potvrdu o nekažnjavanju, dok bih nekoga s dijagnozom zaposlila kao i svakoga drugoga, naravno, pod uvjetom da se liječi ako je to potrebno.

S druge strane, ne može ti psihijatrica samo tako brisati dijagnozu. Autorice, zamisli da se, ne daj, Bože, jednog dana nađeš u istoj situaciji kao i prije dvije godine, a dijagnoza ti je izbrisana prije vremena na tvoj vlastiti zahtjev. Psihijatrica ispada nestručna jer te pustila da ideš bez obzira prema tvojoj mogućoj sigurnosti. Na taj način i njoj i sebi činiš štetu. Posebno jer se pokušaj suicida dogodio prije manje od dvije godine. Previše ti to, autorice teme, neozbiljno shvaćaš.

Osim toga, bila sam na dosta razgovora za posao i, osim ako ne misliš raditi kao vojni pilot ( ), ne znam zašto bi te netko tražio potvrdu o mentalnom zdravlju.

Uostalom, kako ti znaš da više ne moraš hodati na terapije?

[~Scarlet~]

Niti jedna dg ne može biti zauvijek izbrisana. Netko može preboljeti karcinom u mladosti, a onda biti 30 g. u remisiji, pa opet oboljeti.
Nije samo stvar psihijatrijskih dg nego i somatskih.
Bez obzira na dg osoba je ili spossobna ili nesposobna obavljati neki posao.
Sumnjam da bi netko na npr. kontroli leta zaposlio osobu koja je liječeni alkoholičar ili pilota s epilepsijom... dakle ovisi o kakvoj vrsti posla je riječ i o kojoj dg se radi, ali i o simptomima. (pai sch ovisi dosta o premorbidnoj strukturi osobnosti, obiteljskom suportu, i raznim protektivnim faktorima)
Nitko, ni ti, ni psihijatar nema pogled u budućnost da može 100% reći da više nikad nečeš imati psihičkih problema. Možda ću ih imati i ja, tvoj dečko, kolegica s posla, otac...

[znashtikosam]

~Scarlet~ kaže:

Niti jedna dg ne može biti zauvijek izbrisana. Netko može preboljeti karcinom u mladosti, a onda biti 30 g. u remisiji, pa opet oboljeti.
Nije samo stvar psihijatrijskih dg nego i somatskih.
Bez obzira na dg osoba je ili spossobna ili nesposobna obavljati neki posao.
Sumnjam da bi netko na npr. kontroli leta zaposlio osobu koja je liječeni alkoholičar ili pilota s epilepsijom... dakle ovisi o kakvoj vrsti posla je riječ i o kojoj dg se radi, ali i o simptomima. (pai sch ovisi dosta o premorbidnoj strukturi osobnosti, obiteljskom suportu, i raznim protektivnim faktorima)
Nitko, ni ti, ni psihijatar nema pogled u budućnost da može 100% reći da više nikad nečeš imati psihičkih problema. Možda ću ih imati i ja, tvoj dečko, kolegica s posla, otac...

Tako je, ali mislim da je baš zato važno ne zahtijevati nekakvo brisanje ili kamufliranje dijagnoza. Jer, ponavljam, na taj način ne štetiš samo sebi, već i psihijatru koji ispada nestručan.

Druga je stvar što se šire pričice o tome da je netko bio bolestan i poslodavci si uzimaju za pravo preko veza i vezica dobivati uvid u tuđe psihičko stanje. Ali takvi i ne vrijede dovoljno kako bih radila za njih.

Mene psihijatar uvjerava kako nije moguće da poslodavac legalnim putem sazna moju dijagnozu ako prethodno mene nije tražio potvrdu o mentalnom zdravlju ili kako se to već zove. To mi je u rangu s onim ispitivanjem žene o tome planira li ostati trudna.

[melanny]

rejoflajt kaže:

tvoj post zapravo pokazuje koliko nas društvo stigmatizira, a i ti samu sebe na taj način, ali tako će uvijek biti dokle god ćemo skrivati dijagnoze, brisati ih......

znam da se dijagnoza ne može izbrisati, no ono što želim jest da za jednu glupu potvrdu ne moram obilaziti pola hrvatske (nisam iz zagreba). da me se vodi pod normalnom osobom, jer to i jesam. vidjela sam i gorih slučajeva, samo nikad nisu bili poslani psihijatru pa su u kompjutoru 'čisti' i mogu dobiti potvrdu kakvu žele.

~Scarlet~ kaže:

Tvoja psihijatrica, ukoliko je to zaista tako, ti piše ovakav zadnji nalaz: dulje vrijeme u poptunoj remisiji, nema prisutne simptomatlogije, osjeća se dobro i funkcionalno, th ex, nema potrebe za daljnim psihijatrijskim praćenjem, u slučaju pogoršanja javiti se nadležnom psihijtru. (dakle u tom stilu)
To odnosiš liječniku opće prakse i dg ti je "skinuta" i možeš dobiti tu potvrdu.

to me jedino zanimalo. hvala.

znashtikosam kaže:

S druge strane, ne može ti psihijatrica samo tako brisati dijagnozu. Autorice, zamisli da se, ne daj, Bože, jednog dana nađeš u istoj situaciji kao i prije dvije godine, a dijagnoza ti je izbrisana prije vremena na tvoj vlastiti zahtjev. Psihijatrica ispada nestručna jer te pustila da ideš bez obzira prema tvojoj mogućoj sigurnosti. Na taj način i njoj i sebi činiš štetu. Posebno jer se pokušaj suicida dogodio prije manje od dvije godine. Previše ti to, autorice teme, neozbiljno shvaćaš.

o brisanju dijagnoze sam već odgovorila reloflajt.
a ovo smatram itekako ozbiljnim. da se ja i dalje želim ubiti, više me ne bi bilo tu, baš zato jer je od onda prošlo dovoljno vremena da to napravim da doista hoću.

[melanny]

znashtikosam kaže:

Uostalom, kako ti znaš da više ne moraš hodati na terapije?

ne znam. smatram. zato sam i napisala tako dugačak post i par riječi s mojih nalaza i pitala vas za vaše mišljenje.
nije li psihijatrima posao da svoje pacijente osposobe da ih oni više ne trebaju? ja se smatram osposobljenom, baš zato jer PODUZIMAM stvari i brinem se za budućnost, što nije bio slučaj kada sam bila zaprimljena u tu bolnicu.

[melanny]

~Scarlet~ kaže:

Nitko, ni ti, ni psihijatar nema pogled u budućnost da može 100% reći da više nikad nečeš imati psihičkih problema. Možda ću ih imati i ja, tvoj dečko, kolegica s posla, otac...

e točno to. ja sam sada kao i svaki drugi čovjek. jer se ne zna za nikoga što donosi budućnost. zato bih voljela da me se i vodi kao svakog drugog čovjeka.

[jednokratna nika]

pa zato pitaj jel to moze rijesit psihijatar u tvom lokalnom omu zdravlja da ne moras obilazit pol hrvatske. moj je radio u dz i izdavao je razne potvrde za posao i svasta.

[melanny]

jednokratni nik kaže:

pa zato pitaj jel to moze rijesit psihijatar u tvom lokalnom omu zdravlja da ne moras obilazit pol hrvatske. moj je radio u dz i izdavao je razne potvrde za posao i svasta.

ja bih radije da to mogu dobiti kod svoje doktorice kao i svi ostali ljudi. ne želim više obilaziti psihijatre.
scarlet mi je odgovorila sve što me zanimalo.
zapravo je meni svejedno što će mi pisati u povijesti bolesti (tj. da li mi je dijagnoza 'skinuta' ili ne), dok god se vodim kao i ostali ljudi. kao što i sama sintaksa kaže; to je povijest bolesti.
hvala vam svima na odgovorima. ljubazni ste.

[Ptica Trkačica]

melanny, dobro da si ovo napisala.

Još u srednjoj sam trebala otići psihijatru ali nisam zbog toga da nemam dijagnozu.
Prije par dana sam nabavila uputnicu, skoro otišla, i sad kad sam naletila na tvoj topic opet sam odlučila da neću otići.

[ray of light]

Ptica Trkačica kaže:

melanny, dobro da si ovo napisala.

Još u srednjoj sam trebala otići psihijatru ali nisam zbog toga da nemam dijagnozu.
Prije par dana sam nabavila uputnicu, skoro otišla, i sad kad sam naletila na tvoj topic opet sam odlučila da neću otići.

jako dobro ti ćeš žrtvovati svoje zdravlje za birokraciju, čestitam!!!

[melanny]

Ptica Trkačica kaže:

melanny, dobro da si ovo napisala.

Još u srednjoj sam trebala otići psihijatru ali nisam zbog toga da nemam dijagnozu.
Prije par dana sam nabavila uputnicu, skoro otišla, i sad kad sam naletila na tvoj topic opet sam odlučila da neću otići.

mislim da je moja doktorica spomenula da je glavni problem jer sam bila hospitalizirana. i onda kad se to spoji s dijagnozom zbog koje sam bila hospitalizirana...
btw čitala sam negdje na forumu da jedna žena ide na psihoterapije, ne pije lijekove i nema dijagnozu. ide radi sebe i svog unutarnjeg mira. tako bi i ti mogla. ne moraš odmah dobiti dijagnozu, iako psihijatri uvijek nešto naškrabaju.
sve u svemu, nisi bila nikad hospitalizirana i mislim da ne bi smjela imati problema s birokracijom kao ja. a vjerojatno ih ni ja neću imati uskoro više.
svejedno se raspitaj kod doktora opće prakse.

[ray of light]

ako imate novaca, uvijek se možete liječiti privatno, 350 kn/tjedno+ lijekovi na privatni recept. ali ako radite, nema bolovanja jer vam to odobrava, piše, dr o.p. eto, al opet ako imate para, podmitite i njega pa vam napiše drugu dg. long live money tree!