Quote:
Kvalitetnom braku ne treba takva publika. U njemu bračni partneri »igraju« pred vlastitom djecom, a umjesto burnog pljeska očekuju konkretne rezultate njihovih životnih uspjeha i sreće.
Glas Koncila, 40/2003
[/B]
|
A "konkretni rezultati" čovjeka mogu navesti da poput starozavjetnog Propovjednika kažu: "I to je ispraznost i velika nevolja".
Ovakvi tekstovi, ispovijedi ljudi s ružičastima naočalama na očima, preplavljuju svijet. Njihova ružna životna iskustva, naposljetku uronjena u vrlo tople i navodno svima korisne savjete, trebaju poslužiti kao nekakav naputak kako umrijeti u miru, sreći i blagoslovu.
Ali svaki idealizam puca pod teretom činjenica koje su uvijek sasvim različite od onoga što je na papiru. Jedan od takvih ideala je spariti dva bića s izraženim animalnim nagonima za opstankom u jednu sretnu, vječnu, bajkovitu zajedničku cjelinu.
Cjelinu koja će se na livadi pokraj obiteljskog ognjišta poigravati sa svojom dječicom; vječito nasmijana, trpeljiva i tako slatka; on u kariranoj košulji, ozarena lica od neupitne sreće, ona u cvjetnoj haljini s vijencem od tratinčica u kosi; oko njih petero malih Hrvata koji se bezbrižno valjaju livadom, svi redom nasmijani, rumeni u licu, tako ljupki i krepki; tako mili da tjeraju suze na licu slučajnom promatraču koji ovakvom prizoru može samo pozavidjeti.
A onda, kad se takav raj na zemlji ne dogodi, analizirati i do u besvijest obrazlagati:
pobogu, zašto!?. Kako bi se svim budućim "grešnicima" nametnuo jedan stereotip, jedan put koji bi navodno samo trebalo slijediti ne bi li se "nekvaliteta" ipak izbjegla.
Kao prvo, sam izraz "kvalitetan brak" je otrcan i staromodan.
Kvalitetan brak osim toga ne mora biti nikakva posebna
igranka za djecu. "Kvalitetan brak" je onaj kada oboje osjete da je takav, a ne zato što to netko treći, u obliku pojedinca ili neke licemjerne institucije, smatra.
Što može tko reći o kvaliteti ove ili one veze? Ljudima je onoliko dobro koliko im jest dobro, i ne trebaju suca koji će im određivati što jest dobro a što nije. Jer - ono što je dobro jednom, nije dobro drugom. Crkva očito zaboravlja na zakon relativnosti ovoga svijeta i na činjenicu da je osjet dobrote i ružnoće u potpunosti osoban.
Zato ne postoje nikakvi izvanjski parametri uspješne veze.
Ne postoji ništa izvana što jednu vezu, eventualno osuđenu na neuspjeh, može učiniti boljom, pa tako ni naputak nekog dokonog crkvenog piskarala.
Ako su djeca jedina spona koja dvoje veže, a među njima, već zarana, nema seksualne podudarnosti, tada će ona odrastati u jednoj stresnoj i uvijek nategnutoj atmosferi. Kakve će predrasude u tim dječjim glavama na temelju toga nastati, nije moguće sagledati dok se one ne zaista ne dogode. Ali očito je da djeca ne mogu zdravo odrastati ako žive uz roditelje koji se zbog ovog ili onog razloga ne trpe. A mnogi se ne trpe i zato jer na njih utječu i neki vanjski utjecaji.
Tako u stvari imamo jednu cjelinu koja nema livadu pokraj obiteljskog ognjišta, jer uostalom ni nema svog ognjišta, budući da otac i majka rade besplatno, jer poslodavcu nikako da sjedne novac za plaću. S dječicom se nemaju vremena igrati jer ih poslodavci tjeraju da rade još i prekovremeno. Njegovo lice nije ozareno od sreće, jer je zabrinut hoće li uopće preživjeti. Ona nema cvjetnu haljinu jer je zadnju poderala još prije godinu dana. Nema petero malih Hrvata nego ih je samo dvoje. Oni se ne valjaju bezbrižno jer po ocu i majci vide da nešto nije u redu. Njihova su lica blijeda jer žive u potleušici u predgrađu, među tvorničkim dimnjacima.
A kada se otac jednoga dana dosjeti da prosječan čovjek nije sam, da se on ima kome požaliti, da ima nekoga o koga se može osloniti, odlazi u župni ured, pa na upit kada će mu doći plaća čuje spreman odgovor: "Ne brini ti ništa, Bog će njima naplatiti Sudom svojim. Nitko se Bogu ne može sakriti."
Tako sit gladnome!
Licemjerno, zar ne!? Dijeliti onda savjete za bračnu sreću udvoje!?
sramotimo kao nacija 
Linearni mod
