Meditacija

[Ardacer]

Fazlija kaže:

Ne moze covjek sam mijenjati 2-3 meditacije... Te stvari se uce od ovlastenih ucitelja/ica mjerodavnih skola koje njeguju vrlo razradjene sustave meditativne prakse. To nije nesto sto si svatko sam bira. Kao kada bi smo rekli, pokusao sam 2-3 puta nauciti kineski jezik onako sam od sebe, koliko sam vidio na TV i po raznim filmovima, ili kako si sam zamisljam da izgleda kineski jezik, ali mi nije islo pa sam se svega ostavio?!

Druga stvar je da je nemoguce (i nepotrebno) zaustaviti misli i osjecaje. Meditacija nije pokusaj da ne misli nista... jer vec time mislis da zelis da ne mislis nista?! To govori koliko ljudi ne shvacaju bit meditacije i cine pogresne stvari vec na pocetku. Potom zakljuce da je to sve nemoguce.

Zato se vrlo mali broj ljudi ustvari bavi meditacijom, jer vecina nije nikada niti pokusala nauciti ispravan proces, a mnogi su se ostavili i nakon sto su ga naucili. Ipak, vecina ljudi o tome nema mnogo iskustva, sto se vidi iz njihovih stavova o toj temi.

pa, neznam. daj malo opiši onda taj proces meditacije, jer kolko ja kužim to je ono, biti jedan sam sa sobom. upoznat bolje sam sebe, sve osjećaje, tijelo itd.

[Fazlija]

Dobro sad, mislim da analogija nije baš dobra. Ima puno ljudi koji su sami naučili neki strani jezik bez neke formalne naobrazbe

Mozda, ali koja je to razina znanja? Ipak te stvari idu bolje kada se uci po skolama, fakultetima i sl. Tako je i sa duhovnoscu. To nije neka budalastina da se moze kako god tko hoce. To je sustav koji su razvijali duhovni ljudi preko 7.000 godina, cijela znanost. I onda netko ide nesto svoje izvoditi bez poznavanja i najosnovnijih pravila. Moram primjetiti da je to smijesno, jednako kao sto je smijesna i opca razina duhovnosti trenutno na Zemlji, osobito Zapadu.

Istocnjaci barem znaju kako izgleda ozbiljna duhovna praksa. Dugogdisnje naucavanje uz Gurua, sluzenja Guruu, duge meditacije, cesto po nekoliko dana... pa tko nema snage i volje time se baviti onda svjesno izabere slikovite hramske obrede svoje narodne religije i mitologije, pa s tockom na celu mantijaju u hramu. Indijci i Kinezi su barem posteni pa kazu "nije to za mene, nisam ja na toj razini"... jer dobro znaju sto znaci istinski duhovni rad.

Zapadnjaci su toliko intelektaulno razvijeni da ih hinduizam i hramska mantijanja s svijecama i mirisnim stapicima (uglavnom) ne zanimaju... ako izuzmemo nekolicinu Hare Krshna. Opcenito to nije trend na Zapadu, hvala Bogu! To imaju i u crkvama. No, ne shvacaju da dublji vid duhovnosti iziskuje ozbiljan rad. Isti onaj intelekt, koji im omogucije britak uvid u stranputice i plicake narodnih praznovjerja Istoka, im razvoja i ogromnu oholost i umisljenost. Svaki srednjoskolac nakon procutane dvije Hesseove knjige umisli da ce biti novi Buddha ili Milarepa. Tko njega ili nju da poducava, sto novo ima da nauci?! Tako plivajuci u svojoj umisljenosti nemocni da ucine ista, i nakon par godina se okane svega. U najboljem slucaju postanu neki zapadni new ageri... sto je zapadni blizanac puckog hinduizma, pa citaju knjige o andjelima, reikiju, kamecicima i kristalima, pale stapice i padaju u trans kada Misak ima emisiju od cudnovatim i neobicnim pojavama, uuu... To je razina danasnje pseudo-duhovnosti.

Uzgred budi receno, latinski prefix "pseudo" ne znaci nuzno nesto lazno ili izopaceno, nego radije oznacava nesto sto samo slici na svoj izvornik. Nesto sto je samo napola to sto bi trebalo biti. Eto, to je razina naseg poznavanja duhovnosti. Onad ne cudi kada djeca umisle da meditiraju, i kada pokusaju zaustaviti misli?!

[oliver_haddo]

Fazlija kaže:

Ne moze covjek sam mijenjati 2-3 meditacije... Te stvari se uce od ovlastenih ucitelja/ica mjerodavnih skola koje njeguju vrlo razradjene sustave meditativne prakse. To nije nesto sto si svatko sam bira. Kao kada bi smo rekli, pokusao sam 2-3 puta nauciti kineski jezik onako sam od sebe, koliko sam vidio na TV i po raznim filmovima, ili kako si sam zamisljam da izgleda kineski jezik, ali mi nije islo pa sam se svega ostavio?!

Druga stvar je da je nemoguce (i nepotrebno) zaustaviti misli i osjecaje. Meditacija nije pokusaj da ne misli nista... jer vec time mislis da zelis da ne mislis nista?! To govori koliko ljudi ne shvacaju bit meditacije i cine pogresne stvari vec na pocetku. Potom zakljuce da je to sve nemoguce.

Zato se vrlo mali broj ljudi ustvari bavi meditacijom, jer vecina nije nikada niti pokusala nauciti ispravan proces, a mnogi su se ostavili i nakon sto su ga naucili. Ipak, vecina ljudi o tome nema mnogo iskustva, sto se vidi iz njihovih stavova o toj temi.

Na žalost, meditacija nije znanost kako to mnoge škole joge pokušavaju predočiti.Nije istina da se slijedjenjem određenih tehnika precizno i po naputku instruktora može doći do konkretnih rezultata, a dokaz mojoj tvrdnji je vrlo jasno vidljiv:koliko praktikanata joge ili sličnih "znanstvenih" sustava ima a koliko ih je stvarno ostvarilo nešto putem istih?Koliko ja znam, vrlo vrlo malo.Zato i u svemu tome ima mnogo razočarenja, prijelaza od jednog drugome čitelju, sektašenja, egomanije itd,itd.Problem je u tome da je vrlo malo uistinu kvalificiranih učitelja, a pod kvalifikacijom ne podrazumijevam nikakve diplome, putovanja u Indiju ili slične cirkuse, već istinsko ostvarenje.Tehnike, načini i sve ono što zaokuplja većinu današnjih instruktora su u stvari samo površina, pravo znanje je neizrecivo, neki ga nazivaju energetski prijenos s učitelja na učenika i to smatram pravom biti duhovne discipline.Naravno da u svemu tome ima mnogo lopovluka, mutne su te "duhovne" vode u koje mnogi bacaju mreže u potrazi za naivnim početnicima željnim nečega više od obične svakodnevice...
No čisto intelektualni pristup bez pravog ostvarenja je isto tako prodavanje muda pod bubrege, bez obzira koliko instruktor bio načitan, informiran ili koliko sati dnevno on mislio da meditira....ostvarnje je ono što dijeli prave od lažnih.

[Fazlija]

Dragi Olivere, ne bih se slozio, ali to je i normalno jer nemaju svi ljudi isto misljenje i iskustvo. Tvoj pogled drzim sasvim legitimnim, osobito u odnosu na okolnosti o kojima govoris i ne zelim mu proturijeciti, ipak ga dozivljavam kao dosta povrsan pogled (ipak) sa strane.

Prvo su postignuca. Nema niti jedne vjestine na ovom svijetu koja donosi svjetska i epohalna postignuca na osnovu 10 min. dnevnog bavljenja. Uzmi bilo koje podrucje, sport, znanost, umjetnost... bilo sto. Iskustva velikih yogija o kojima obicno citamo u poznatim knjigama o toj temi jesu ustvari postignuca ljudi koji su poput velikih zapadnih... recimo, sportasa ili znanstvenika. Koji svoju vjestinu treniraju po nekoliko sati dnevno. Bavljenje tim obimom bilo cime u zivotu ce donijeti vidljive rezultate. No, prosjecan zapadni zamisljatelj duhovnosti nije spreman redovito raditi svoju praksu cak niti po 10 min. redovito svaki dan

Potom slijedi razocaranje o kojem govoris. Prelazak u drugu skolu, drugom ucitelji ili izmisljanje necega svojega, a sve sa ciljem pronalazenja magicnog rjesenja koji ce donijeti senzacionalan napredak bez ulaganja mnogo truda. Pa to je sasavim uobicajeno i u sportu. Svi smo rekreativno isli po tertanama, raznim klubovima, trcali, trenirali neko vrijeme, onda prestajali, prelazili u druge klubove i mijenjali oblike bavljenja. No, samo oni od nas koji su dosita ostali u samo jednoj vjestini, ulozili dovoljno napora... postigli su neke mjerljive rezultate. Za nas ostale je uspjeh ako ostanemo redoviti rekreativci, umjesto da sport gledamo samo na TV uz pivo i grickalice.

Tako je i sa duhovnoscu. Bilo bi dobro da ljudi imaju svoju vjestinu koju njeguju i razvijaju tijekom cijelog zivota, umjesto da svastare i lutaju. Cak i kada krenes u teretanu netko strucan ti mora pokazati kako da se ne slamatas i ne ucinis vise stete po tetive i zglobove nego koristi za tijelo. Cak i sportovi u kojima gotovo nema povreda... kao npr. plivanje... cesto se zgrazamo od stila kojim vecina ljudi mlatara rukama i nogama dok si umislja da plivaju. Bilo bi stvarno dobro da im je netko pokazao nacin disanja, stil i sl.

Konacno, u takvom oruzenju posvemasnjeg laprdanja i opce nestrucnosti nema sumnje da se javljaju i paraziti koji na tom osnovu pokusavaju nesto uloviti u mutnom za svoju korist. Prodaju razne lastike i rastezalice kojima ce se za 2 dana postici ono sto profesionalni sportasi postizu nakon godina redovitog bavljanja i sl. Cesto se smijem tim reklamam koji nude jeftine plasticne igracke i pitam se zasto ljudi ne uvidjaju da ozbiljni profesionalni klubovi ne koriste ta sranja i metoda... ali raja je glupa. Isto je i sa duhovnoscu. Postavis kristal na celo i stvar je rijesena. Kristalu je, naravno, cijene prava sitnica... itd.

Nadam se da ne zamjeras sto sam usporedio duhovnost sa sportom ili bilo cime drugim, ali osobno smatram duhovnost necim vrlo prirodnim na sto se odnose sve druge ljudske i prirodne zakonitosti u ovom svemiru. Uvidjam istu mjeru ljudske gluposti i ljenosti u tom podrucju kao i svakom drugom. Pa je na takav nacin jednostavno nempoguce nepristrano suditi o tom polju bez ulazanja u samu sistinu iskustva o tome.

[svjetloisjena]

Koliko ljudi, toliko ćudi. Svatko mora naći svoj vlastiti put u svemu, tako i u duhovnom životu.

Fazlija, pročitala sam sve što si gore napisao o meditaciji i dopada mi se, osobito ona usporedba sa športom koju ne smatram nimalo neumjesnom.

Samo, nisam sigurna koliko je ova ozbiljna rasprava pomogla forumašici koja je postavila pitanje. Danas se svašta naziva meditacijom, zato sam gore i napisala odgovor kakav sam napisala, jer mislim da razni oblici kontemplacije i opuštanja mogu jako pomoći ljudima koji se koprcaju u mrežama svakodnevice, a zaključili su da "prava" meditacija nije za njih ili nisu mogli naći učitelja. Ima i dosta žena koje su se udale i imaju djecu, a ne mogu vježbati po nekom ozbiljnom sustavu, ali ipak žele učiniti nešto za svoj duhovni život, bez da pritom zanemare potomstvo i muža, što bi s duhovnog aspekta sigurno bila veća greška nego manjak meditativne prakse.

[Fazlija]

Da, to me podsjeca na dvije stvari za koje vejrujem da su bitne...

Prva je ta tzv. zamrsena svakodnevnica nije nista razlicita od Boga, ili same sustine duhovnosti ako je nekome tako lakse razumjeti. Svjetovan zivot je jednak duhovnom postignucu i duhovno postignuce je jednako svjetovnom zivotu... Naravno, to vrijedi za onoga tko se bavi duhovnoscu i provodi svoju redovnu duhovnu praksu. To je temeljno i najdublje otajstvo duhovnog zivota, da izmedju duha i tvari nema razlike. Bogu se nikada nista nije desilo, ne postoji nista izvan Boga, nista sto bi bilo od Njega razlicito. Tvarne stvari (kruh i vino) jesu sama sustina Bozanskog duhovnog bica (tijelo Kristovo). To je doista stara, temeljna, kljucna tantricka misterija (otajstvo). I buddhizam kada se postupno tantrizirao je prihvatio ucenja po kojem su samsara (svjetovnost) i niravan (duhovnost) jedno te isto. Nagarjuna je rekao, Buddha nikada nije zastupa postojenja neke druge stvarnosti. Samsara i nirvana su jedno te isto... naravno, ponavljam opet, za onoga tko se bavi duhovnoscu. Zbog toga se u tantri uvijek na obiteljske i svjetovne ljude gledalo kao na jednako vrijedne kao i redovnici i redovnice, pa cak i kao na vrednije jer se brinu i sluze drugim ljudima (djeci, starijim i sl.).

Druga stvar je vise anegdotalne prirode. Odnosi se na mojeg osobnog Gurua, Shri Shri Anandamurtija, osnivaca Ananda Marge. Jednom prilikom su Mu se neke udane zene i majke pozalile da ne mogu uvijek biti redovite u svojoj duhovnoj praksi, jer ne stignu od obaveza prema svojoj djeci i sl. On im je odgovori neka se ne brinu, tada Najvisa Svijest radi njihovu duhovnu praksu umjesto njih.

[r0nin]

IMO neki praktikanti meditacije koji ne shvacaju zivot kao meditaciju vec na nju gledaju kao nesto sto odrade par puta na dan, tjedan, mjesec, itd. igraju neku igru natjecateljske patnje u kojoj se onaj koji ima najduze vremena ukocene noge osjeca samopohvalno.

Da li iza toga stoji nauka, gubljenje vremena, ocaj ili nesto cetvrto nije ni bitno dokle god covjek misli da to treba raditi.

[svjetloisjena]

Meni je jasno da su samsara i nirvana jedno te isto za ostvarenu osobu. No to je shvaćanje u velikoj mjeri na intelektualnom nivou, samo ga sporadično mogu doživjeti kao stvarnost. I sad se postavlja pitanje kako prosječnu osobu približiti tom idealu ostvarene osobe, jer tek kad se počne ozbiljno približavati, dakle kad stvarno "zagrize", počet će mu se pružati prilike za stvaran duhovni razvoj - prave ili lažne, s time se svatko sam mora nositi.

Dakle netko tko je malo zavirio u svijet duhovnih tehnika, trebalo bi ga po mogućnosti uputiti kad pita, a ne postaviti pred njega trenutno nemoguće uvjete. Mislim da je bilo kakva pozitivna duhovna praksa bolja od nikakve. Ona čak i kad naizgled nema nekog učinka vjerojatno pruža čovjeku određena iskustva koja su mu u tom trenutku potrebna.

[oliver_haddo]

Fazlija kaže:

Dragi Olivere, ne bih se slozio, ali to je i normalno jer nemaju svi ljudi isto misljenje i iskustvo. Tvoj pogled drzim sasvim legitimnim, osobito u odnosu na okolnosti o kojima govoris i ne zelim mu proturijeciti, ipak ga dozivljavam kao dosta povrsan pogled (ipak) sa strane.

Prvo su postignuca. Nema niti jedne vjestine na ovom svijetu koja donosi svjetska i epohalna postignuca na osnovu 10 min. dnevnog bavljenja. Uzmi bilo koje podrucje, sport, znanost, umjetnost... bilo sto. Iskustva velikih yogija o kojima obicno citamo u poznatim knjigama o toj temi jesu ustvari postignuca ljudi koji su poput velikih zapadnih... recimo, sportasa ili znanstvenika. Koji svoju vjestinu treniraju po nekoliko sati dnevno. Bavljenje tim obimom bilo cime u zivotu ce donijeti vidljive rezultate. No, prosjecan zapadni zamisljatelj duhovnosti nije spreman redovito raditi svoju praksu cak niti po 10 min. redovito svaki dan

Potom slijedi razocaranje o kojem govoris. Prelazak u drugu skolu, drugom ucitelji ili izmisljanje necega svojega, a sve sa ciljem pronalazenja magicnog rjesenja koji ce donijeti senzacionalan napredak bez ulaganja mnogo truda. Pa to je sasavim uobicajeno i u sportu. Svi smo rekreativno isli po tertanama, raznim klubovima, trcali, trenirali neko vrijeme, onda prestajali, prelazili u druge klubove i mijenjali oblike bavljenja. No, samo oni od nas koji su dosita ostali u samo jednoj vjestini, ulozili dovoljno napora... postigli su neke mjerljive rezultate. Za nas ostale je uspjeh ako ostanemo redoviti rekreativci, umjesto da sport gledamo samo na TV uz pivo i grickalice.

Tako je i sa duhovnoscu. Bilo bi dobro da ljudi imaju svoju vjestinu koju njeguju i razvijaju tijekom cijelog zivota, umjesto da svastare i lutaju. Cak i kada krenes u teretanu netko strucan ti mora pokazati kako da se ne slamatas i ne ucinis vise stete po tetive i zglobove nego koristi za tijelo. Cak i sportovi u kojima gotovo nema povreda... kao npr. plivanje... cesto se zgrazamo od stila kojim vecina ljudi mlatara rukama i nogama dok si umislja da plivaju. Bilo bi stvarno dobro da im je netko pokazao nacin disanja, stil i sl.

Konacno, u takvom oruzenju posvemasnjeg laprdanja i opce nestrucnosti nema sumnje da se javljaju i paraziti koji na tom osnovu pokusavaju nesto uloviti u mutnom za svoju korist. Prodaju razne lastike i rastezalice kojima ce se za 2 dana postici ono sto profesionalni sportasi postizu nakon godina redovitog bavljanja i sl. Cesto se smijem tim reklamam koji nude jeftine plasticne igracke i pitam se zasto ljudi ne uvidjaju da ozbiljni profesionalni klubovi ne koriste ta sranja i metoda... ali raja je glupa. Isto je i sa duhovnoscu. Postavis kristal na celo i stvar je rijesena. Kristalu je, naravno, cijene prava sitnica... itd.

Nadam se da ne zamjeras sto sam usporedio duhovnost sa sportom ili bilo cime drugim, ali osobno smatram duhovnost necim vrlo prirodnim na sto se odnose sve druge ljudske i prirodne zakonitosti u ovom svemiru. Uvidjam istu mjeru ljudske gluposti i ljenosti u tom podrucju kao i svakom drugom. Pa je na takav nacin jednostavno nempoguce nepristrano suditi o tom polju bez ulazanja u samu sistinu iskustva o tome.

Ali o duhovnosti se ne može govoriti kao o nečem drugom.Sa duhovnošću se nije moguće baviti, u duhovnosti nije moguće postizati, osvajati trofeje.Duhovnost je alkemija, samospznaja, njezin put nije pravolinijski, nije zacrtan.Ta ambicija za postignućima je samo još jedan vid uobičajene ambicije koju je moguće vidjeti u svim drugim granama i djelatnostima i koja oslikava mehanizam ljudskog uma.Samospoznaja je nešto drugo, i u ovom polju ne važe uobičajeni brže-bolje-jače obrasci svojstveni zapadnome čovjeku.Deautomatizacija, uviđanje duboko ukorijenjenih mehanizama i obrazaca.Inače, kakve se svrhe ima "baviti duhovnošću"?Ako ja moram odverglati svoje asane i mantre toliko i toliko puta, i to će mi uskratiti toliko i toliko života, gdje je tu neka samospoznaja?Nije li to već vidjeni obrazac i nisam li se i dalje mogao nastaviti baviti nogometom i autima, ako nije bitno uvidjeti taj obrazac koji stoji iza svega?Problem je u tome da slijepi vode slijepe, od yoge i srodnih umijeća samospoznaje je zapadno društvo načinilo još jedan vid zabave i način za ostvarivanje vlastitih ambicija, potvrđivanja statusa i neke vrste prestiža.S druge strane, običan život, ako se vodi sa potpuno otvorenim očima i svim čulima može biti vrhunska duhovna sadhana.Pravi majstor je u stanju i od drvenog mača načiniti ubojito oružje, dok je i najskuplja katana u rukama profanog samo komad metala, zar ne?

[MAJSTOR Ivan]

Fazlija kaže:

Sto se mene tice, meditacija ima prvo jednu psihoanaliticku svrhu jer pomaze u uvidu u tok misli i podsvjesnih osjecaja. Na drugom stupnju ona ima ucinak oslobadjanja od misli i dubinskih osjecaja, jer se nase "ja" spaja sa svim onim sto inace pokusava izbjeci. Tantricko iskustvo meditacije je da svaki osjecaj bez obzira kakav bio (lijep, ruzan) na svojem vrhuncu prelazi u iskustvo ciste i neogranicene svijesti. Da bi netko mogao koristiti osjecaje i misli kao sredstvo oslobodjenja mora ih posve prihvatiti i poistovjetiti se s njima. Tada moze iskusiti spajanje s Najvisom Svijescu upravo kroz te osjecaj, misli i slicne sadrzaje uma kada dostignu svoju potpunu ispunjenost. Nakon toga meditant osjeca cisto blazenstvo, uziva u dodiru beskonacnosti, srece i njeznog, mekog i toplog dodira Svijesti i Blazenstva.

Ama bash uvijek ista pricha ...

Nema shanse da "uvid u tok misli i podsvjesnih osjecaja" ikako "pomogne.

Ta "onaj koji uvidja" - GLAVOM I BRADOM, KOSTIMA I MESOM, PAMECHU I CHULIMA - jest isti taj MEDITANT SAM.

Iz sebe sama nema niti uvida, niti prosirenja svijesti, sto god da poduzeli.
Meditacija je tek ZHUDNJA i "ANTICIPACIJA". Prljavi trik razuma koji bi rado NASAMARIO pache i SEBE SAMOGA, sve u "ime" vlastitog opstanka.

Uchitelji koji su ostavljali meditacijske napute, ili nisu poimali chovjeka do kraja, ili su to chinili iz dubokog milosrdja. Da se MAJSTOR Ivan "u ovom smislu rijechi" pred vama i na glavu posadi, ne biste mu vjerovali - i nije ni chudo. Neprobudjenost i jest tek IGNORANTSKA UOBRAZILJA.

Fazlija, pitao si se u par navrata je li MAJSTOR' Ivanovo iskustvo s meditacijom mozda jednostrano ili pak i posve skromno.

Odgovor ces nachi u onih ucitelje koji su meditaciju i svaki oblik "duhovjezbanja" odbacivali kao nekorisne i neuputne.

MAJSTOR Ivan prosvijetlio se bez i jednog dana rechenih radnji.

[Beljki]

Fazlija kaže:

[B]Mozda, ali koja je to razina znanja? Ipak te stvari idu bolje kada se uci po skolama, fakultetima i sl.

pa na stranu analogija u stvari je ta razina znanja vrlo cesto bolja od formalnog obrazovanja. Ja sam talijanski naucio preko TV-a kao i mnogi klinci ovdje gledajuci crtice, dakle cak i bez prilike za razgovor, a sad ucim talijanski zenu kojoj je lingvistika profesija Iako ne mogu nista gramaticki objasnit sto je, zasto je i kako je znas jednostavno "po uhu" slicno kao i sto znas hrvatski onako kako si ga doma naucij+o (knjizevni, dialekt..) bez da ga moras ucit u skoli.
A ljud koji ga uce u skoli najcesce kad se nadju u zaista pravom okruzenju gdje se govori taj zivi jezik nisu bas pravo uklopljene jer je formalni jezicni okvir uvijek malo drugaciji. Recimo zena u vezi tog talijanskog kaze kako im je profesor na tecaju cesto govorio kako je ovo ili ono gramaticki ispravno, ali bi se ipak prije reklo na taj i taj (drugacii) nacin itd... naravno ovisi i od jezika, neki imaju jako puno "Pjesnicke slobode", iznimaka od pravila itd.. dok su drugi "precizniji" i lakse ih je ucit "tehnickim pristupom". Ipak bih ekao da su ljudi koji su jezik naucili spontano ziveci u sredini di se govori, posebno kao djeca, u prednosti pred onima koji ga uce kroz formalno obrazovanje.

A to me podsjetilo sa da se vratimo na analogiju kako je nas dragi (i malo ograniceni doduse ) Muni Sadhu pricao kako se uz Ramanu najvise ucilo u tisini prisustva, ne u lekcijama i formalnim podukama.. upoznas neko stanje, pokusas ga sam dozvati, vjezbas (kao sto vjezbas hodati pokusajima i pogreskama) i vremenom postane stalno.. naravno i Ramna je dao metod, a i rjetko tko ima prilike zivjeti kraj nekog takvog.. ipak nekad se neke stvari upiju intuitivno, nisu potrebne skole.

Al inace se generalno slazem s onim sto govoris

[Beljki]

Fazlija kaže:

Istocnjaci barem znaju kako izgleda ozbiljna duhovna praksa. Dugogdisnje naucavanje uz Gurua, sluzenja Guruu, duge meditacije, cesto po nekoliko dana... pa tko nema snage i volje time se baviti onda svjesno izabere slikovite hramske obrede svoje narodne religije i mitologije, pa s tockom na celu mantijaju u hramu. Indijci i Kinezi su barem posteni pa kazu "nije to za mene, nisam ja na toj razini"... jer dobro znaju sto znaci istinski duhovni rad.

Zapadnjaci su toliko intelektaulno razvijeni da ih hinduizam i hramska mantijanja s svijecama i mirisnim stapicima (uglavnom) ne zanimaju... ako izuzmemo nekolicinu Hare Krshna. Opcenito to nije trend na Zapadu, hvala Bogu! To imaju i u crkvama. No, ne shvacaju da dublji vid duhovnosti iziskuje ozbiljan rad. Isti onaj intelekt, koji im omogucije britak uvid u stranputice i plicake narodnih praznovjerja Istoka, im razvoja i ogromnu oholost i umisljenost.

Imas prilicno ogranicene poglede koji eliminiraju gomilu bhakti svetaca (Gauranga, Narada, Ramanuja, sv Franjo, krscanski pustinjaci itditd.. ), ako nesto nije tvoj pristup nije razlog da se omalovazava, osobno bih Anandamurtija za bilo kog od navedinih bilo kada zamjenio ne razmisljajuci.. al opet to sam samo ja

[Beljki]

oliver_haddo kaže:

Na žalost, meditacija nije znanost kako to mnoge škole joge pokušavaju predočiti.Nije istina da se slijedjenjem određenih tehnika precizno i po naputku instruktora može doći do konkretnih rezultata, a dokaz mojoj tvrdnji je vrlo jasno vidljiv:koliko praktikanata joge ili sličnih "znanstvenih" sustava ima a koliko ih je stvarno ostvarilo nešto putem istih?Koliko ja znam, vrlo vrlo malo.Zato i u svemu tome ima mnogo razočarenja, prijelaza od jednog drugome čitelju, sektašenja, egomanije itd,itd.Problem je u tome da je vrlo malo uistinu kvalificiranih učitelja, a pod kvalifikacijom ne podrazumijevam nikakve diplome, putovanja u Indiju ili slične cirkuse, već istinsko ostvarenje.Tehnike, načini i sve ono što zaokuplja većinu današnjih instruktora su u stvari samo površina, pravo znanje je neizrecivo, neki ga nazivaju energetski prijenos s učitelja na učenika i to smatram pravom biti duhovne discipline.Naravno da u svemu tome ima mnogo lopovluka, mutne su te "duhovne" vode u koje mnogi bacaju mreže u potrazi za naivnim početnicima željnim nečega više od obične svakodnevice...
No čisto intelektualni pristup bez pravog ostvarenja je isto tako prodavanje muda pod bubrege, bez obzira koliko instruktor bio načitan, informiran ili koliko sati dnevno on mislio da meditira....ostvarnje je ono što dijeli prave od lažnih.

Najvise zanimljivih ljudi na zapadu je ipak izniklo iz krscanstva, istok ih nije dao tolko puno (iako je bilo zanimljivih ucenika pojedinih gurua, koji pak nisu tolko poznati kao sto bi bili krscanski sveci u povijesti pa i tu ima jedan razlog).. No postoji i razlika u mentalitetu i veci individualizam u svemu pa tako i duhovnosti, time i drugaciji odnos prema guruu (malo lakocemovski) i odabranom nasljedju nego sto bi bilo u indiji i onda cesto prelazenje i premisljanje.
No ne govorim o tome kao o necemu po sebi nuzno losem ili dobrom, ali ima taj razliciti stav i mentalitet.. jedan "mistik" je jednom opisivao kako je "vidio" kako se na istoku ostavlja svojevrsni "duhovni pecat" na uceniku i uoblicava prema tradiciji dok je na zapadu razvj duhovnosti u nekim dubljem, misticnom smislu cak i u okviru religije (krscanstva) cesto vise individualan...
To je vejrojatno lose, sporije itd.. al je opet specificnost zapada.. sto se moze

[Beljki]

Fazlija kaže:

Dragi Olivere, ne bih se slozio, ali to je i normalno jer nemaju svi ljudi isto misljenje i iskustvo. Tvoj pogled drzim sasvim legitimnim, osobito u odnosu na okolnosti o kojima govoris i ne zelim mu proturijeciti, ipak ga dozivljavam kao dosta povrsan pogled (ipak) sa strane.

Prvo su postignuca. Nema niti jedne vjestine na ovom svijetu koja donosi svjetska i epohalna postignuca na osnovu 10 min. dnevnog bavljenja. Uzmi bilo koje podrucje, sport, znanost, umjetnost... bilo sto. Iskustva velikih yogija o kojima obicno citamo u poznatim knjigama o toj temi jesu ustvari postignuca ljudi koji su poput velikih zapadnih... recimo, sportasa ili znanstvenika. Koji svoju vjestinu treniraju po nekoliko sati dnevno. Bavljenje tim obimom bilo cime u zivotu ce donijeti vidljive rezultate. No, prosjecan zapadni zamisljatelj duhovnosti nije spreman redovito raditi svoju praksu cak niti po 10 min. redovito svaki dan

Potom slijedi razocaranje o kojem govoris. Prelazak u drugu skolu, drugom ucitelji ili izmisljanje necega svojega, a sve sa ciljem pronalazenja magicnog rjesenja koji ce donijeti senzacionalan napredak bez ulaganja mnogo truda. Pa to je sasavim uobicajeno i u sportu. Svi smo rekreativno isli po tertanama, raznim klubovima, trcali, trenirali neko vrijeme, onda prestajali, prelazili u druge klubove i mijenjali oblike bavljenja. No, samo oni od nas koji su dosita ostali u samo jednoj vjestini, ulozili dovoljno napora... postigli su neke mjerljive rezultate. Za nas ostale je uspjeh ako ostanemo redoviti rekreativci, umjesto da sport gledamo samo na TV uz pivo i grickalice.

Tako je i sa duhovnoscu. Bilo bi dobro da ljudi imaju svoju vjestinu koju njeguju i razvijaju tijekom cijelog zivota, umjesto da svastare i lutaju. Cak i kada krenes u teretanu netko strucan ti mora pokazati kako da se ne slamatas i ne ucinis vise stete po tetive i zglobove nego koristi za tijelo. Cak i sportovi u kojima gotovo nema povreda... kao npr. plivanje... cesto se zgrazamo od stila kojim vecina ljudi mlatara rukama i nogama dok si umislja da plivaju. Bilo bi stvarno dobro da im je netko pokazao nacin disanja, stil i sl.

Konacno, u takvom oruzenju posvemasnjeg laprdanja i opce nestrucnosti nema sumnje da se javljaju i paraziti koji na tom osnovu pokusavaju nesto uloviti u mutnom za svoju korist. Prodaju razne lastike i rastezalice kojima ce se za 2 dana postici ono sto profesionalni sportasi postizu nakon godina redovitog bavljanja i sl. Cesto se smijem tim reklamam koji nude jeftine plasticne igracke i pitam se zasto ljudi ne uvidjaju da ozbiljni profesionalni klubovi ne koriste ta sranja i metoda... ali raja je glupa. Isto je i sa duhovnoscu. Postavis kristal na celo i stvar je rijesena. Kristalu je, naravno, cijene prava sitnica... itd.

Nadam se da ne zamjeras sto sam usporedio duhovnost sa sportom ili bilo cime drugim, ali osobno smatram duhovnost necim vrlo prirodnim na sto se odnose sve druge ljudske i prirodne zakonitosti u ovom svemiru. Uvidjam istu mjeru ljudske gluposti i ljenosti u tom podrucju kao i svakom drugom. Pa je na takav nacin jednostavno nempoguce nepristrano suditi o tom polju bez ulazanja u samu sistinu iskustva o tome.

iiii ipak bez obzira ne sve generalno se s ovim slazem

[Beljki]

Fazlija kaže:

Da, to me podsjeca na dvije stvari za koje vejrujem da su bitne...

Prva je ta tzv. zamrsena svakodnevnica nije nista razlicita od Boga, ili same sustine duhovnosti ako je nekome tako lakse razumjeti. Svjetovan zivot je jednak duhovnom postignucu i duhovno postignuce je jednako svjetovnom zivotu... Naravno, to vrijedi za onoga tko se bavi duhovnoscu i provodi svoju redovnu duhovnu praksu. To je temeljno i najdublje otajstvo duhovnog zivota, da izmedju duha i tvari nema razlike. Bogu se nikada nista nije desilo, ne postoji nista izvan Boga, nista sto bi bilo od Njega razlicito. Tvarne stvari (kruh i vino) jesu sama sustina Bozanskog duhovnog bica (tijelo Kristovo). To je doista stara, temeljna, kljucna tantricka misterija (otajstvo). I buddhizam kada se postupno tantrizirao je prihvatio ucenja po kojem su samsara (svjetovnost) i niravan (duhovnost) jedno te isto. Nagarjuna je rekao, Buddha nikada nije zastupa postojenja neke druge stvarnosti. Samsara i nirvana su jedno te isto... naravno, ponavljam opet, za onoga tko se bavi duhovnoscu. Zbog toga se u tantri uvijek na obiteljske i svjetovne ljude gledalo kao na jednako vrijedne kao i redovnici i redovnice, pa cak i kao na vrednije jer se brinu i sluze drugim ljudima (djeci, starijim i sl.).

Druga stvar je vise anegdotalne prirode. Odnosi se na mojeg osobnog Gurua, Shri Shri Anandamurtija, osnivaca Ananda Marge. Jednom prilikom su Mu se neke udane zene i majke pozalile da ne mogu uvijek biti redovite u svojoj duhovnoj praksi, jer ne stignu od obaveza prema svojoj djeci i sl. On im je odgovori neka se ne brinu, tada Najvisa Svijest radi njihovu duhovnu praksu umjesto njih.

to je jedna strana medalje.. a opet se Budha ili Ramakrishna ili mnogi drugi ne bi bas u potpunosti sa gore navedenim slozili.. Puno pristupa, iskustva, praksi ucitelje.. nijedan stav nije tako konacan i apsolutan

[Beljki]

svjetloisjena kaže:

Meni je jasno da su samsara i nirvana jedno te isto za ostvarenu osobu.

MOzes li mi reci gdje je Buddha to rekao? Posebno u starijim izvorima (Pali kanonu)? Mozda je, nisam bas puno od pali kanona citao, a i ovo sto jesam sam uglavnom zaboravio, samo se ne sjecam niceg slicnog pa bih volio neki citat

[svjetloisjena]

Beljki kaže:

MOzes li mi reci gdje je Buddha to rekao? Posebno u starijim izvorima (Pali kanonu)? Mozda je, nisam bas puno od pali kanona citao, a i ovo sto jesam sam uglavnom zaboravio, samo se ne sjecam niceg slicnog pa bih volio neki citat

Nisam to čitala. Ne znam je li i gdje je Buddha to rekao, ali rekao je Fazlija u postu iznad mog

Nemam sustavno obrazovanje na ovom području, iako sam dosta čitala i ponešto prakticirala, i ne mogu diskutirati na ovom nivou. Ako pogledaš moje gornje postove poanta je u tome da je u prvom postu bilo postavljeno jednostavno pitanje. Mislim da jednostavno pitanje zaslužuje jednostavan odgovor.

Inače mi je tema zanimljiva i pažlljivo je pratim.

[Beljki]

svjetloisjena kaže:

Nisam to čitala. Ne znam je li i gdje je Buddha to rekao, ali rekao je Fazlija u postu iznad mog

Nemam sustavno obrazovanje na ovom području, iako sam dosta čitala i ponešto prakticirala, i ne mogu diskutirati na ovom nivou. Ako pogledaš moje gornje postove poanta je u tome da je u prvom postu bilo postavljeno jednostavno pitanje. Mislim da jednostavno pitanje zaslužuje jednostavan odgovor.

Inače mi je tema zanimljiva i pažlljivo je pratim.

Fazlija je tantrik, a kako su samsara i Nirvana budhsticki pojmovi vise bih volio da se takve ideje argumentiraju budhinim ucenjem, a ne njihovim tumacenjem kroz prizmu tantre. Fazliju smatram prilicno potkovanim u tantri, poznavanju povijesti i strucne strane .. medjutim kao sto krishnijevca (jer su ograniceni) ne pitam za stvari van njihove tradicije tako mi se cini da niti on ne govori o budhizmu i ostalom iz perspektive istog nego vlastite To je uostalom jedino normalno, medjutim ako govorimo o necemu sto je Budha spominjao (samsara, nirvana) i njegovim metodama onda se trebamo na njegove rijeci i oslanjat, a najvise u tome po meni tezinu ima stariji theravada budhizam i pali kanon jer se asnije vise toga mjesa s budhizmo u kasnijim tradicijama.

E sad budha je bio dosta asketski orjentiran i dosta se odrzavala odvojenost od svijeta i nekako mi nije u duhu njegovog ucenja takvo tumacenje

Iako je s druge strane imao i sljedbenike laike.

[vege_vampirica]

da li netko zna gdje bih se mogla prikljuciti nekoj kvalitetnoj grupi i meditirati? tesko mi je u samoci postici meditativno stanje, imam vrlo malo iskustva... ili mozda neki savjet?

[Beljki]

Grupe u hrv sa nekim ozbiljnijim zaledjem su JUSZ (par clanova na forumu), AnandaMarga (ne poznam ih, ali Faz je clan pa moze poblize rec). TM je poznat al o meni dosta mulja i iskrivljuje.. no ne znaci da se nekom nece svidjet. Imas AnandaSangu koja je u Joganandinom nasljedju ali osnovao covjek koji se odvoio (bio izbacen?) od njegove organizacije, a i vukao po sudovima zbog seksualnih i financijskih skandala... a sam i SRF danas ne bije najbolji glas..

Ima nekoliko budhistickih organizacija dosta ozbiljnih barem po tome sto sljedne odredjeno jasno nasljedje, postoje kolko znam Zen budisticke, Tibetanske i Shingon tradicije..

Hmm ne mogu se sad vise sjetit, sigurno ima i drugih.

Sto se same meditacije tice (bez yoge i stalog) vjerojatno su budhisti najvise na to fokusirani.

Osobno bih izbjegavao "novosklepane" stvari..