Kako se nositi sa živcanim partnerom?

[Amica]

Postujem iskustva drugih ljudi i njihove rane, ali moram reci da biti nasilan i biti nervozan dvije su razlicite stvari. Moj partner nije nasilan. On je, kako bi u Dalmaciji rekli, musav . Ali slazem se da je to na neki nacin uvjetovano vjerojatno oodgojem. Njegov otac je isto takve naravi (valjda zato samo oni mogu izaci na kraj jedan s drugim ), dok im je majka nevjerojatno smirena zena. Ali oni zive u sretnom braku i vole se. Mogu razumjeti da se s nekim ne slazete pa odlucite krenuti svojim putem, ali izjave tipa: Bjezi!, ne mogu shvatiti. Da zelim pobjeci sigurno se ne bi savjetovala na forumu nego bi to ucinila (ako bi ga prestala voljeti ili bi bio nasilan). Takoder naglasiti da ja nisam zrtva. Nitko mene ne tjera da ja budem ovdje i ja sam sretna s tim covjekom. Ne zivim u kuci u kojoj sam bespomocna i nemam svoj glas. Nitko me ne maltretira!

Iako se nedavno poceo baviti sportom (alpinizam) i to je na neki nacin postao centar njegove paznje (moram naglasiti, poslije mene) i da je to poprilicno pomoglo.

A i slazem se da takvi ljudi ne biraju ponekad vrijeme i mjesto sto je znalo biti neugodno, dok se ja nisam postavila na taj isti nacin. Pa su mu neke stvari postale jasnije. Tako da vise nemamo takve ispade.

[TincH]

magic potion kaže:

Mislim, i ti nemaš mjere. Npr. moj je stari užasno živčan, ali u 26 godina braka niti je udario moju majku, niti je udarao djecu. Tako da...smanji malo doživljaj. Ne možeš čovjeka odmah proglasiti nasilnikom.
Razumijem da si ti imala takvo iskustvo, ali moraš shvatiti da ne možeš tako generalizirati.

I moj je
Nije nam odnos bio sto posto mlijeko i med, ali naučila sam se svađat konačno s njim. I nikad se nismo bolje slagali, imamo i dalje epizode, ali s tendencijom smanjenja. Njgova živčanoća je od mene brzo napravila odraslu osobu, a ne cvebu, to je isto prednost.
Tragom te genetike, i ja sam živčenjakuša .
A šta sad, dobra sam osoba, sve ću ti dat, samo me trebaš naučit ostavit na miru kada mi treba.

[Amica]

Nikada mi nije receno da sam ja kriva za nervozu. Takoder ne toleriram bacanje stvari, vristanje po kuci, lupanje ( rukom, predmetima, sakom). Mozda nisam bila dovoljno precizna kada sam postavila pitanje. Iako nemojmo se lagati, vi nikada niste bili zivcani pa se grizli za ruku?! Jer imam osjecaj da se neki ljudi ovdje postavljaju kao da nikada nisu imali los dan :asshole:.

Pomaze na neki nacin Ribaa, hvala .

[TincH]

Amica kaže:

Postujem iskustva drugih ljudi i njihove rane, ali moram reci da biti nasilan i biti nervozan dvije su razlicite stvari. Moj partner nije nasilan. On je, kako bi u Dalmaciji rekli, musav . Ali slazem se da je to na neki nacin uvjetovano vjerojatno oodgojem. Njegov otac je isto takve naravi (valjda zato samo oni mogu izaci na kraj jedan s drugim ), dok im je majka nevjerojatno smirena zena. Ali oni zive u sretnom braku i vole se. Mogu razumjeti da se s nekim ne slazete pa odlucite krenuti svojim putem, ali izjave tipa: Bjezi!, ne mogu shvatiti. Da zelim pobjeci sigurno se ne bi savjetovala na forumu nego bi to ucinila (ako bi ga prestala voljeti ili bi bio nasilan). Takoder naglasiti da ja nisam zrtva. Nitko mene ne tjera da ja budem ovdje i ja sam sretna s tim covjekom. Ne zivim u kuci u kojoj sam bespomocna i nemam svoj glas. Nitko me ne maltretira!

Tako je. Temperament i nervoza ne uključuju nužno i nasilje.
Žao mi je onih koji imaju drugačija iskustva, ali ima i drugačijih priča.
Meni je cijela linija po tati dramatično nervozna i svadljiva. Nitko nije ni zlostavljao ni maltretirao druge.
Ponavljam, bilo je muka, ali nijedna u sferi maltretiranja, hvala bogu.

[TincH]

Amica kaže:

Nikada mi nije receno da sam ja kriva za nervozu. .

Ne možeš ti biti kriva za ničiju nervozu. Ljudi to nose u sebi bez obzira na okolinu.

[Amica]

Drago mi je cuti da ste uspjeli to nekako svesti na minimum . Pa zivcani ljudi nisu sotone. Iako to pusti me 5 minuta meni cesto zna ici na zivac .

[Cordelia]

Mi doma kad smo nervozni jednostavno to kažemo: Ljubavi ako danas budem živčana/živčan nemoj se ljutiti takav mi je dan, imao/la sam problema na poslu, s mamom, ustala/o na lijevu nogu....(već koji je razlog). I onda ono drugo živčanog ostavi na miru ili ne zamjera povremeno pucanje.
Kad si s nekim mislim da spada u opis posla tu i tamo pretrpiti i živce. Naravno to mora biti uzajamno, ne da jedno stalno trpi, a drugo živčani.

[Mia aldutera]

Ja inače nisam neka živčana osoba po prirodi, ali sam imala period kada sam svaki dan dolazila doma živčana, došlo je do te mjere da sam pila tablete.
Na poslu sam imala svaki dan stresne situacije, šinkaniranje, vrijeđanje, radila sam od 7-19, i vikendom....
I znam da su muž i djeca patili, jer sam imala kratki fitilj a oni su navikli na nešto drugo.
Meni je pomagala topla kupka od lavande, masiranje stopala i neko kome ću se izjadati i naravno teretana i aerobic
Dakle to ne mora značiti da je on živčenjak po prirodi i da ga ti trebaš ostaviti, ali isto tako ti ne moraš trpjeti njegove ispade.
Nek si nađe nešto protiv stresa, tipa teretana, kickboxing, boks, squash, naročito squash nek umjesto loptice zamisli nečije lice i opali...

[sodomaigomora]

Amica kaže:

Postujem iskustva drugih ljudi i njihove rane, ali moram reci da biti nasilan i biti nervozan dvije su razlicite stvari. Moj partner nije nasilan. On je, kako bi u Dalmaciji rekli, musav . Ali slazem se da je to na neki nacin uvjetovano vjerojatno oodgojem. Njegov otac je isto takve naravi (valjda zato samo oni mogu izaci na kraj jedan s drugim )

Eh, dalmatinci,
Imam ja jednog doma

Dok je njegov stari kranje živčenjak, ali ne zbog posla, ne zbog života već je on takav od kada zna za sebe a to zna biti nezgodno...glasan je, viče i lamaće rukama.Nije nasilan, nije agresivan..daleko od toga. Ne zna se jednostavno nositi sa svojom živčenoćom.

Dok mm je najvjerovatnije najsmirenija osoba koju ja poznajem skuliran do daske. Uz odgovoran posao i sav taj stres, dodje doma na još novi stres ( ima neke svoje projekte pa se tu dosta zna istrošiti) a kad vidi da mu je sve to too much, uspori, ode van na jogging, ode se ispuhat, razbistrit glavu.

Ako dodje do nekog pristiska, to čovjek može osjetiti ( ja odmah osjetim kada me pukne živčenoća ili se bliži pms ) i jednostavno se maknem, mantram, odem šetat, bilo kaj samo da dodjem k sebi..
znam i reći da se svi maknu metar od mene radi svoje sigurnosti dok sam u osjetljivom stanju ,nek me bolje nish ne pitaju niti ne gledaju.

dok najčešće ljudi uglavnom pod pristiskom popucaju po šavovima i onda se iskale na prvoj osobi koja im se nađe na putu kasnije im bude žao, to treba znat izbjeći, može se

[Dora K]

magic potion kaže:

Mislim, i ti nemaš mjere. Npr. moj je stari užasno živčan, ali u 26 godina braka niti je udario moju majku, niti je udarao djecu. Tako da...smanji malo doživljaj. Ne možeš čovjeka odmah proglasiti nasilnikom.
Razumijem da si ti imala takvo iskustvo, ali moraš shvatiti da ne možeš tako generalizirati.

Zlato, onda ti ne zivis sa pravom sizikom i u biti nemas problema
Ili ce vrijeme pokazati svoje
Tko se jednom opece, puse i na hladno
Na zivcenjaka, ma da je najzlatniji, ne bih vise trosila vrijeme. Fala, ali, ne fala....
Cijenim ljude koji me oraspoloze i olaksavaju mi situaciju i znaju se/me u svakoj situaciji nasmijati.

[bublic]

Dora K kaže:

Da. Ima to svoj razvojni proces...
Prvo je svaki kua kriv kaj je zivcan, a jednoga dana kada je ziher (uplovio u bracnu luku) ti si kriva kaj je zivcan, ako ti dopizdi, prigovoris dici ce prvo glas, a onda i ruku na tebe..... konstantna napetost, kaj sam sad krivo napravila??? Ak nije nista, onda mu muha na zidu smeta. Sam da nekaj smeta. Ne kontrolira se, tj. kontrolira se pred drugima (na poslu je recimo fiiin, pred nepoznatima je najpristojiniji najsmireniji covjek na svijetu), a doma se nakon nekog vremena vise uopce ne kontrolira, boli ga ona stvar kaj tvoji prijatelji, tvoja obitelj misle, prema njima se ne kontrolira. Gubis prijatelje. I pred svojima prasne, ali oni ga vec dobro poznaju, to im je normalno, najcesce je netko od roditelja takav, a taj se vise ili manje pred tobom kontrolira. Ali on ti prica, pa znas....
Onda imate dijete, i ono je zivcano, geni....Pedijatar kaze, to vam je takav karakter, tko vam je u familiji zivcan? Ne kontrolira se ni pred djetetom, ako se ustane na lijevu nogu, polomi mu igracku jer ga dijete nije istog trena poslusalo. Onda ti skocis na njega i sve zavrsi u fizickom obracunu, a on je jaci, fizicki.
Da li je dobar? Je, ako ga ne vidis, ako radi kaj hoce u nekom kutu stana, ako ga pustis na miru i onih dva tjedna na godisnjem (uglavnom). Inace nikada ne znas kada ce i radi cega eksplodirati. Jednoga dana shvatis da je on zivcan, a ti na rubu zivota. Jer se zderes iznutra i ne znas kako van. Pa povuces zid, da se zastitis, mentalno, fizicki....
Ali da, dobra je dusa, samo se ne zna kontrolirati.
Previse sam rekla
I have been there, done that...
Bjezi mala, steta vremena i svih onih dobrih frajera koji cekaju na tebe. Steta tih lijepih godina. Ima jako dobrh decki, s kojima je jako lijepo su-zivjeti, s kojima se puno smijes i sretna si kada su doma, a ne napeta...

Ovo je precrtan moj život...totalno sam sad doživjela šok kad sam to pročitala i osvijestila da i ja tak živim...da mi tete u vrtiću kažu da mi dijete ima težak karakter i da smo već prošli fazu razbijenih igračaka, a prošli smo i fazu fizičke prijetnje, a ja svaki dan propadam sve više i sad ozbiljno razmišljam da odem... znam samo da s vremenom postaje sve gore, takvi ljudi se ja mislim ne mogu promijeniti...mogu se čak i kontrolirati , ali kad tad opet izgube kontrolu

[Ludacha87]

Ja sam živčana, a dragi mi je smiren, i super funkcioniramo.
Uopće ga ne mogu zamisliti s curom koja je poput njega - mislim da bi sve probleme bacali pod tepih i šutjeli.
Isto kao što se ni ja ne mogu zamisliti sa živčanom osobom.
Šta bi bilo?
Tukli se?


MADA ne mislim da živčanost uvijek mora ići s agresijom i nasilništvom.

[Bukoroshe]

Amica kaže:

Iako nemojmo se lagati, vi nikada niste bili zivcani pa se grizli za ruku?! Jer imam osjecaj da se neki ljudi ovdje postavljaju kao da nikada nisu imali los dan :asshole:.

Izgleda da taj tvoj grize malo i previše, čim to u tolikoj mjeri osjetiš da tražiš savjete od drugih kako se nose s tim.

Samo sam s jednim partnerom osjetila u značajnoj mjeri nervozu spram mene radi drugih, i to je u tolikoj mjeri jednom eskaliralo da sam očekivala udarac nakon litanija bijesa i deranja. Nije ga bilo srećom. Tad i nikad više.

[štemajzl]

sodomaigomora kaže:

Ako dodje do nekog pristiska, to čovjek može osjetiti ( ja odmah osjetim kada me pukne živčenoća ili se bliži pms ) i jednostavno se maknem, mantram, odem šetat, bilo kaj samo da dodjem k sebi..
znam i reći da se svi maknu metar od mene radi svoje sigurnosti dok sam u osjetljivom stanju ,nek me bolje nish ne pitaju niti ne gledaju.

Velika, pregolema razlika je u tome što si ti 1. svjesna svojeg problema, 2. svjesna si da bi njegovo nerješavanje otežalo život dragim osobama kojima si okružena, 3. stalo ti je da im ne otežavaš život pa 4. voljna si poraditi na sebi kako bi ih poštedjela ispada.

A svaki od ta četiri koraka je velik, pogotovo treći ako se kombinira s egom i tradicionalnim odgojem.

[Amica]

Bukoroshe kaže:

Izgleda da taj tvoj grize malo i previše, čim to u tolikoj mjeri osjetiš da tražiš savjete od drugih kako se nose s tim.

Nemoj se ljutiti, ali postavljanjem ovog pitanja nisam trazila da me se psihoanalizira, a niti da se analizira moja veza od ljudi koji me ne poznaju. To sam u stanju sama. Hvala. Tako da svoje misljenje ne cijeni po tom pitanju .

Moje pitanje se odnosilo na ljude koji su nervozni (ne nasilni) ili one koji zive s njima. Neka ostane na tome.

[Amica]

Ludacha87 kaže:

Ja sam živčana, a dragi mi je smiren, i super funkcioniramo.
Uopće ga ne mogu zamisliti s curom koja je poput njega - mislim da bi sve probleme bacali pod tepih i šutjeli.
Isto kao što se ni ja ne mogu zamisliti sa živčanom osobom.
Šta bi bilo?
Tukli se?


MADA ne mislim da živčanost uvijek mora ići s agresijom i nasilništvom.

Da mislim da i mi funkcioniramo na vrlo slican nacin .


Takoder vjerujem da postoji tema o nasilnim vezama. Svi koji imaju potrebu da nekog zale, zabadaju nos ili da se jadaju vjerujem da su tamo dobrodosli.

[bublic]

Moje osobno mišljenje je da postoji jaaako velika razlika između ljudi koji su inače po prirodi smireni, ali u određenim situiacijama postanu nervozni i živčani, mislim da svatko od nas ponekad ispolji svoju živčanost u nekim stresnim situacijama . U takvim situacijama je dobro naći neki hobi, ili ispušni ventil, razgovarati ili jednostavno pustiti tu osobu u tom trenutku na miru da se "smiri".
Drugi tip ljudi koji su po prirodi neurotici i živčenjaci, takvi se ne mijenjaju...

[sama45]

Živčanost ne znači fizičko nasilje,ali psihičko da,i to jako i stalno.
Ako stalno čekaš neki ispad,jer mu ne treba neki povod,dovoljno je da dođe sa posla ljut,to je sasvim dovoljno za život koji nije nije nimalo ugodan.

Tko voli stalnu napetost?

[Bukoroshe]

Amica kaže:

Nemoj se ljutiti, ali postavljanjem ovog pitanja nisam trazila da me se psihoanalizira, a niti da se analizira moja veza od ljudi koji me ne poznaju. To sam u stanju sama. Hvala. Tako da svoje misljenje ne cijeni po tom pitanju .

Moje pitanje se odnosilo na ljude koji su nervozni (ne nasilni) ili one koji zive s njima. Neka ostane na tome.

Draga, ne postoji pitanje koje je nevezano za tvoju situaciju, jer je ona podloga za sve. Nebriga mene hoćeš li ili nećeš priznati meni ili nekim strancima da ti je u toj vezi neugodno, ali priznaj bar sebi.

Ti si tražila da ti se veza analizira, inače ne bi iznosila detalje iste van. Simple as that. Druga je stvar što tebi ne pašu razni odgovori, a razlog toga opet znaš sama ti. Ali ovo je forum, pa deal with it

[sodomaigomora]

štemajzl kaže:

...

Pa definitivno čovjek treba biti svjestan da se ne može istresavati na nekoga, ukoliko postoji način da se to izbjegne, a postoji.

Ako osoba nije svjesna svojega ponašanja kada je izložena stresu, pristiscima sa svih strana, onda se to treba dati na znanje.
Ozbiljan je problem ukoliko se osoba spremno ogluši na molbe partnera i smatra da je izderavanje, histeriziranje i takvo "ispuhavanje" nešto sasvim normalno.

Opet bih spomenula svog svekra, koji recimo svoje ponašanje doživljava kao nešto normalno. Kojemu nitko nije pokušao objasniti ( sada je kasno za bilo kakve promjene, to je čovjek u šezdesetima) što njegova nervoza i ponašanje čini ljudima oko njega no tu se radi o čovjeku koji nije povremeno nervozan pa se istresava na druge, već je taj čovjek 24 sata nervozan i ne zna (ne želi) drugačije komunicirati.
A sa takvom osobom sigurno nije lako živjeti. Ne znam kak sveki izdrži sa njim.

bublic kaže:

Moje osobno mišljenje je da postoji jaaako velika razlika između ljudi koji su inače po prirodi smireni, ali u određenim situiacijama postanu nervozni i živčani, mislim da svatko od nas ponekad ispolji svoju živčanost u nekim stresnim situacijama . U takvim situacijama je dobro naći neki hobi, ili ispušni ventil, razgovarati ili jednostavno pustiti tu osobu u tom trenutku na miru da se "smiri".
Drugi tip ljudi koji su po prirodi neurotici i živčenjaci, takvi se ne mijenjaju...

Ovo je dobro objašnjeno