Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.12.2003., 19:24   #1
Post Zakoni i pogreške u logičkoj argumentaciji

Uvod

Na internetu postoje milijuni različitih rasprava, no vrlo malo ih ima pravih, kvalitetnih, koji zadovoljavaju kriterije logičke nauke i njenih pravila. Logika je inače, po jednoj od mnogobrojnih definicija znanost o mišljenju. Naravno, poznavanje logike kao nauke nije potrebno da bi se diskutiralo o nečemu, no čak i malo poznavanje je dovoljno da se u raspravi primijete krivi argumenti.

Cjeloviti nauk o formalnoj logici kao takvoj nam na ovom podforumu nije toliko potreban, a i preopširan je za izlaganje (ima tu svega, od tzv. Fuzzy logike, konstruktivne logike, moderne logike etc...). Ovdje je napisano samo ono što će nam dobro doći u bilo kojoj diskusiji na ovom podforumu (a može poslužiti i za druge), pogotovo u onim diskusijama kojima je primarni cilj baš dokazivanje svojeg stajališta. U tom slučaju postoji, da se tako izrazim, posebna vrsta logike, a to je dokazna logika ili logika dijalektike (Booleova logika) koja se bavi isključivo zakonima argumentacije i pogreškama koje se mogu javiti u njima.

Naravno, ovo je samo priručnik, i kada bi se svi strogo držali ovih pravila, diskusija bi ličila na akademsku prepisku. Naravno da se tako što ne traži, niti je potrebno, jer je puno zanimljivije i bolje ako je zabavna atmosfera, a ovo može poslužiti kada želite nekome baš "nabiti na nos" da krivo argumentira i još upotrijebiti latinski izraz .

Što je to argument?

Argument bi bio skup povezanim sudova koji tvore neku tvrdnju. Postoji mnogo vrsta argumenata, a ovdje ćemo prikazati tzv. deduktivne argumente. Deduktivni argumenti su vrlo zgodni, oni su naime najprecizniji, može ih se provjeriti i mogu biti točni (validni) i netočni (invalidni). Deduktivni argument ima tri "faze", premise, inferenciju, i konkluziju. Ovaj dio ćemo popuniti kasnije.

Dokaz

U dokazu se uvijek služimo zaključkom, a često i različitim metodama. Zato se u dokazu mogu pojaviti sve one pogreške koje se pojavljuju u različitim vrstama zaključka i u različitim metodama spoznaje. Međutim, ima nekih pogrešaka koje su karakteristične baš za dokaz. Možemo ih podijeliti u tri glavne grupe: pogreške irelevantnosti, pogreške neosnovanog razloga i pogreške slijeda.

Slijedi lista logičkih pogrešaka (Lista će se s vremenom dopunjavati)
obelix is offline  
Old 07.12.2003., 19:25   #2
  • Qui nimium probat, nihil probat

Otklon od teze može biti veći ili manji i može se dogoditi na različite načine. Kad netko dokazuje tezu koja je općenitija od one sporne, kažemo da dokazuje previše. Ako netko, naprotiv, dokazuje tezu koja je specijalnija od one koju bi trebalo dokazati, kažemo da dokazuje premalo.

Pretpostavimo da se u nekom skupu raspravlja ima li društvo pravo prijestupnika kazniti smrtnom kaznom. Netko tko bi počeo dokazivati da je grijeh usmrtiti bilo koje živo biće dokazivao bi previše; netko tko bi dokazivao da društvo ima, pravo da se braniti od onih koji ga ugrožavaju dokazivao bi premalo.

Onaj tko dokazuje premalo, olakšava sebi posao, ali ne dokazuje što bi trebalo. Onaj tko dokazuje previše; dokazao bi i užu tezu kad bi uspio dokazati širu. Ali općenitije teze uvijek je teže dokazati, pa se često dešava da se općenitija teza koju pokušavamo dokazati ne može nikako dokazati; dok bi se ona uža, koju zapravo i treba dokazati, mogla dokazati dosta lako. Zato se kaže: Tko previše dokazuje, ne dokazuje ništa (Qui nimium probat, nihil probat).
  • Prijelaz u drugi rod

Otklon od sporne teze može biti i takav da dokazujemo tezu koja, je sasvim druge vrste ili pripada u sasvim drugo područje. Tako nekad kažemo za nekog da je nesposoban; a počnu nas uvjeravati da je on vrlo pošten. Ili: kritiziramo društveni poredak i odnose među ljudima u nekoj zemlji, a apologet postojećeg stanja počne nam navoditi cifre o porastu proizvodnje ili o naoružanju vojske. Ovakvu pogrešku nazivamo prijelazom u drugi rod.
  • Argumentum ad hominem

Najčešći pseudoargument u raspravi, pogotovo u onim "žešćim". Kad netko ne umije pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže, pa je pokušava oboriti pričajući da je onaj koji ju je postavio "poznati lažljivac", "stari pijanac" ili "sin luđaka", i slično, reći ćemo da upotrebljava argumentum ad hominem (argument protiv čovjeka).

Argumentum ad hominem u svojoj "abuzivnoj" (pogrdnoj; uvredljivoj) varijanti sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati čovjek koji je tu tvrdnju postavio.

Postoji međutim i dobroćudnija varijanta ovog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga uvjeri da se on zbog specijalnih okolnosti u kojima se nalazi (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj političkoj partiji ili društvenoj grupi, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj oponira.

Ovim argumentom služimo se na primjer, kada u diskusiji sa svećenikom nastojimo pokazati da on, ako ne želi doći u kontradikciju sa Sv. pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada političkog protivnika uvjeravamo da naša teza s kojom polemizira logično proistječe iz nekih teza za koje se on zalaže.
  • Argumentum ad populum

Kada demagog na mitingu ničim ne potkrepljuje je svoje tvrdnje, nego im daje privid uvjerljivosti najavljujući ih zvučnim frazama: "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaća kako ...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk). Ovaj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje o biti sporne stvari, nastojimo pridobiti slušače djelujući na njihove osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Također, ovaj argument je moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznaša, i po jasnom dojmu da je akcent na formi a ne na samom sadržaju argumenta.

  • Argumentum ad misericordiam

Ako nekog optužuju da je pronevjerio novac, a on odgovara da ima bolesnu ženu i malu djecu; reći ćemo da upotrebljava argumentum ad misericordiam (argument za milosrđe). Ovaj pseudoargument upotrebljava, dakle, onaj tko izbjegavajući raspravu o biti sporne stvari, nastoji probuditi samilost kod sugovornika.

  • Argumentum ad verecundiam

Dok se neki rado pozivaju na "općeprihvaćeno" mišljenje, drugi više vole da se pozivaju na mišljenje istaknutih pojedinaca, velikih ljudi, "autoriteta", "eksperata", "znalaca". Takvo pozivanje ima neki smisao kada se nestručnjaci prepiru o nekom stručnom pitanju. Ali ono nije dokaz i ne može odlučiti u sporovima među samim stručnjacima. Najmanje je takvo pozivanje na mjestu kada se autoritet u jednoj oblasti citira kao arbitar u drugoj; npr. kad se crkveni oci citiraju kao autoritet u nauci, ili kad se političari citiraju kao autoritet u umjetnosti. Pogreška kada se sporna teza dokazuje pozivanjem na mišljenje autoriteta naziva se argumentum ad verecundiam (argument strahopoštovanja prema autoritetima).

  • Argumentum ad ignorantiam

Ako se primjerice, tvrdnja da je neka bolest neizlječiva potkrepljuje samo time što još nije pronađen lijek za nju, kažemo da se upotrebljava argumentum ad ignorantiam (argument neznanja). Bit je ovog argumenta u tome što se dovoljnim dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj je protivurječna.

  • Argumentum ad baculum

Kada se velika i mala država raziđu u mišljenju, pa velika država počne gomilati trupe na granici male, kažemo da velika država upotrebljava argumentum ad baculum (argument batine). Općenito, ovaj "argument" sastoji se u tome što, u nemogućnosti da drukčije dokažemo svoju tvrdnju prijetimo silom, ili čak i direktno upotrebljavamo silu protiv onog tko se ne slaže s našom tezom.
  • Non sequitur

Moguće je da se u dokazu služimo istinitim, argumentima i da pomoću njih dokazujemo baš tezu koju bi trebalo dokazati; a da dokaz ipak ne bude dobar. To se događa onda kada teza koju želimo dokazati nije zasnovana argumentima kojima se služimo, kada se ona nikakvim valjanim zaključkom ne može izvesti iz njih. Ovakvu pogrešku nazivamo non sequitur (ne slijedi).

Ova pogreška događa se uvijek kad izvodeći tezu iz argumenta pogrešno zaključujemo. Zato se ova pogreška može pojaviti u bezbroj različitih varijanti, naime u svim onim varijantama u kojim se pojavljuju logičke pogreške u zaključku.
  • Accent

Često se u pisanju događa da se neke stvari krivo shvate, jer ista rečenica izvučena iz konteksta može zvučati potpuno drukčije od duha u kojem je bila napisana. Accent je pogreška kojoj je specifično svojstvo da se naglašavanjem pojedine riječi mijenja značenje rečenice. U primjeru, vidi se kako se može mijenjati smisao rečenice, ovisno o tome koje su riječi naglašene (ovdje bold).

Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Dakle, ne smijemo prijatelje ogovarati, govoriti ružne stvari o njima, lagati etc...)

Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Ne smijemo pričati loše baš o prijateljima, dok o drugima možemo.)

Naravno, ova se pogreška na forumima gdje prevladava pisana riječ teško zamijeti (osim ako naglašena riječ nije boldirana ili na neki drugi način istaknuta), no njen smisao se može osjetiti po kontekstu.
  • Ad hoc

Postoji razlika između "argumenta" i "objašnjenja". Ako želimo dokazati tvrdnju A, a imamo tvrdnju B kao dokaz, onda je iskaz "A je zbog B" argument. No, ako želimo dokazati istinitost tvrdnje B, onda iskaz "A je zbog B" nije argument, nego objašnjenje.

Pogrešku ad hoc ste napravili kada dajete objašnjenje nekog iskaza koje se ne može primijeniti na sve situacije. Međutim, često je ad hoc postavljen tako da izgleda kao argument, što može zbuniti. Naprimjer, ako pretpostavimo da se Bog odnosi (ili tretira) prema svim ljudima jednako, onda imamo sljedeći primjer ad hoc pseudoargumenta.

"Ja sam se izliječio od raka."

"Onda se pomoli Bogu. To je sigurno njegova zasluga."

"Dakle, On će izliječiti i ostale ljude koji boluju od raka?"

"Hmm... Putevi Gospodnji su misterija za smrtnike."

Malo je karikiran primjer, no shvatili ste poantu.
  • Afirmacija konsekventa

Afirmacija konsekventa je pogreška u logičkom slijedu, kada izvedemo iz tvrdnje "A implicira B, a B je istinito" tvrdnju "dakle A je istinito". Da bi razumjeli zašto je ovo logička pogreška, dobro je poslužiti se tablicom istinitosti koja će biti napisana. Evo primjera;

"Ako je svijet stvoren od nekog nadnaravnog bića, onda bismo mogli vidjeti red i organiziranost svugdje. Budući da vidimo red, a ne slučajnosti, jasno je da je svijet imao svojeg kreatora."
  • Argumentum ad antiquitatem

Ova se pogreška najčešće potkrade kada argumentiramo je li nešto dobro ili loše na temelju toga koliko je staro ili koliko dugo egzistira. Suprotna pogreška je argumentum ad novitatem.

Primjer;
"Dvije tisuće godina kršćani vjeruju u Isusa Krista. Kršćanstvo mora biti istinito, kada je toliko dugo opstalo."
  • Argumentum ad novitatem

Pseudoargument, suprotan argumentum ad antiquitatem. To je pogreška u argumentiranju, kada se dokazuje da je neka teorija ili stvar bolja, ukoliko je novija.

Primjer;
"Windows 2000 je puno bolji izbor za operativni sustav od Winowsa 98, zato što je program noviji."

Zadnje uređivanje obelix : 07.12.2003. at 20:06.
obelix is offline  
Old 07.12.2003., 19:26   #3
  • Argumentum ad crumenam

Pogreška koja se sastoji u tome da se kriterij koristi neke teorije ili stvari objašnjava materijalnim ili novčanim argumentima u korist nje same; odnosno, da su oni koji imaju više materijalne moći u pravu. Suprotan argument je argumentum ad lazarum.

Primjer;
"Microsoftov software je nesumnjivo vrhunski, jer zašto bi onda njegov osnivač Bill Gates danas imao toliko novaca?"
  • Argumentum ad lazarum

Ova se pogreška temelji u pretpostavci da se kriterij čovjekovih ili teorijskih atributa određuje prema tome je li bogat ili siromašan, odnosno koliko posjeduje materijalnih dobara.

Primjer;
"Svećenici su bolje upoznati sa smislom života, budući da su se odrekli materijalnoga."
  • Argumentum ad logicam

Ovo je tzv. "pogreška pogreške", kojoj je značajka da argumentiranjem da je neka stavka kriva zato što je iznešena kao konkluzija ili zaključak krivog argumenta. Treba zapamtiti da se može doći i do istinitog zaključka preko krivih argumenata.

Primjer;
"Uzmimo razlomak 16/64. Ako "skratimo" broj 6 u brojniku i broj 6 u nazivniku dobit ćemo 1/4."

"Ali ne možemo to napraviti jer to nije matematički korektno!"

"Ali 16/64 je ipak jednako 1/4."

Ovdje vidimo kako smo krivim putem došli do točnog rješenja (slučajno naravno).
  • Argumentum ad nauseam

Ad nauseam zapravo i nije logička pogreška, nego krivo vjerovanje da će se neki argument ako se ponovi više puta, postati nekome prihvatljiv. Ukoliko netko stalno ponavlja istu stvar, izglednije je da neće biti prihvaćena nego da će biti, budući da svakome dosadi stalno ponavljanje.
  • Argumentum ad numerum

Ovaj pseudoargument je vrlo sličan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje, potkrepljujući je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo često upotrebljava.

Primjer;
"Tisuće ljudi vjeruje u horoskop, pa onda nešto od toga mora biti istina."
  • Logička bifurkacija

Bifurkacija je logička pogreška koja se sastoji u tome da netko postavi situaciju koja ima samo dvije alternative, a zapravo ih može biti više.

Primjer;
"Ili je čovjek nastao onako kako Biblija sugerira, ili je nastao od jednostavnih jednostaničnih organizama kako znanost sugerira."
  • Kompleksno pitanje

Kompleskno pitanje (complex question) je verbalistički pseudoargument koji se sastoji u tome da se nekoga "prevesla" (kako bi rekli u narodu) tako što će mu se postaviti pitanje na koje ne može odgovoriti.

Primjer;
"Jesi li prestao tući svoju ženu?"

Ovdje pitanje zahtijeva definitivan odgovor, a da se prije nije postavilo pitanje "Jesi li tukao svoju ženu?", tako da se bilo kojim odgovorom "dokazuje" da je odgovaratelj tukao ili još tuče svoju ženu.

Isto tako, ovaj se argument često upotrebljava od strane odvjetnika, kada ispituju osumnjičenika, kako bi ih naveli da odgovore upravo ono što bi potvrdilo njihovu krivnju.

Primjer;
"Gdje si sakrio novac koji si ukrao?"

Jasno je da je pogreška u obliku gdje se pita nešto što još nije niti dokazano, pa se u tome i sastoji logička pogreška.
  • Pogreška kompozicije

Ova pogreška se sastoji u pretpostavci da se svojstva elemenata od kojih se sastoji neki objekt automatski odnose i na taj objekt.

Primjer;
"Bicikl je sagrađen od mnogo dijelova koji su lagani, pa je stoga i bicikl lagan."
  • Generalizacija

Vrlo česta logička pogreška iako se vrlo lako prepoznaje. Sastoji se u tome da se na osnovu promatranja nekog subjekta kojemu pripada neko svojstvo, takvo svojstvo prenese i na cijelu skupinu koji imaju neko drugo svojstvo kojeg dijeli sa subjektom.

Primjer;
"XY je zao čovjek a deklarira se kao kršćanin, dakle svi su kršćani zli."
  • Error fundamentalis

Ako je razlog na kojemu počiva čitav dokaz neistinit, valjano izvođenje ne vrijedi mnogo. Ako, na primjer, u raspravljanju o aktualnim problemima Afrike i suvremenog svijeta pođemo od teze da su bijelci prirođeno talentiraniji od crnaca; naši dokazi neće mnogo vrijediti čak i ako izvođenje bude valjano. Pogreška u dokazu koja se sastoji u tome da se polazi od neistinitog razloga naziva se osnovna zabluda ili error fundamentalis.
  • Konvertiranje kondicionala

Konvertiranje kondicionala je pogreška argumenta čija je forma "Ako A onda B, dakle ako B onda A."

Primjer;
"Ako prosjek pismenosti ljudi opada, onda opada i broj ljudi koji koriste Internet. Dakle, ako vidimo da se smanjuje broj ljudi koji koriste Internet, znači da opada prosjek pismenosti."
  • Petitio principii

Kad kao argument za neku tezu navodimo neku drugu tezu, koja je također sporna i čije dokazivanje pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba dokazati, kaže se da smo počinili pogrešku petitio principii (anticipiranje principa). Ovu pogrešku čini, na primjer, majka kad osporavajući optužbu da je njen sin razbio susjedov prozor kaže: "Moj sin nije nikad razbio ničiji prozor. Prema tome nije razbio ni vaš prozor."
  • Idem per idem

Kad bi netko u prilog teze da se "kroz staklo može vidjeti" naveo razlog da je "staklo prozirno" ili u prilog teze da "opijum uspavljuje" argument da "opijum ima moć uspavljivanja", mogli bismo reći da dokazuje isto istim (idem per idem). On naime i ne navodi nikakav razlog nego svoju tezu ponavlja drugim riječima.
  • Circulus in demonstrando

Ponekad se ljudi pri dokazu služe argumentima koji su naizgled dokazani, ali u stvarnosti nisu. Uzmimo, na primjer, ovakav dokaz;

"Ja sam pošten čovjek. Ako ne vjerujete, pitajte mog prijatelja XY. U ono što će vam on reći možete potpuno vjerovati. Ja vam jamčim da on nikad ne laže."

U ovakvim i sličnim slučajevima, kada se teza A dokazuje pomoću teze B, a teza B pomoću teze A, ili kada se A dokazuje pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A, možemo reći da je počinjena pogreška krug u dokazu (circulus in demonstrando).

Zadnje uređivanje obelix : 07.12.2003. at 20:04.
obelix is offline  
Old 11.12.2003., 23:57   #4
  • Cum hoc ergo propter hoc

Pogreška slična onoj post hoc ergo propter hoc. Pogrešku čini kriva pretpostavka da su dva istodobna događaja istovremeno i uzročno povezana, odnosno negiranje ostalih faktora koji su eventualno mogli prouzročiti radnju.

Primjer;
"Pismenost raste od kad je izumljena televizija. Dakle, televizija uzrokuje rast pismenosti."
  • Post hoc ergo propter hoc

Pogreška koja se događa zbog pretpostavke da je nešto uzrok nekog događaja samo i isključivo zato što se dogodilo prije tog događaja.

Primjer;
"SSSR se raspao nakon uvođenja ateizma kao državne "religije". Dakle, moramo izbjegavati ateizam zbog toga."
  • Dicto simpliciter

Dicto simpliciter se događa kada se neko generalno pravilo prenese na partikularni slučaj, ali atributi i značajke toga slučaja nisu kompatibilne sa tim generalnim pravilom. Dakle, to je pogreška kada se ide od generalnoga prema specifičnom, za razliku od čiste generalizacije.

Primjer;
"Kršćanima ateisti generalno govoreći, nisu dragi. Ti si Kršćanin, pa zato sigurno ne voliš ateiste."

Pogreška se često događa ljudima koji ocjenjuju moralne ili neke druge kvalitete nekog čovjeka stavljajući ga u generalno pravilo, ili po narodu rečeno, "šablonu".
  • Ignoratio elenchi/mutatio elenchi

Ovo je jedan od dva tipa pogreške irelevantnosti koja se javlja u mnogo različitih oblika. Prema tome da li se vrši nesvjesno ili svjesno razlikujemo ignoratio elenchi (nepoznavanje pobijanja) i mutatio elenchi (promjena pobijanja). Primjerice, ovo se može pojaviti kada neki kršćanin počne argumentirati da je kršćanstvo u potpunosti istinita nauka. Ako bi on argumentirao na način da prikazuje kolikim je ljudima kršćanstvo pomoglo, bez obzira koliko dobro on to argumentirao, neće dokazati prvotnu tezu; odnosno tezu da je kršćanstvo istinita nauka.
  • Plurium interrogationum

Pogreška koja se sastoji u postavljanju kompliciranog pitanja na koje se traži samo jedan odgovor. Pogreška je slična onoj "kompleksno pitanje", ali ne i potpuno ista.

Primjer;
"Jesu li viši porezi bolji ili lošiji za državu?"
obelix is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 22:51.