Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 13.12.2012., 15:44   #61
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Upravo tako.

Između ostalog, i u cipelama oca kojem dijete dolazi iz škole raskrvavljenog nosa, i o porukama koje cijela ta stvar šalje tom djetetu, i o integraciji i socijalnom funkcioniranju u kojem sutra opet mora po moguću porciju krvavog nosa...

Bilo bi zanimljivo vidjeti ovu opću topičnu dobrohotnost na djelu dok briše krv s lica svome djetetu (treba li reći da nikome na svijetu ne priželjkujem da mu se takvo što dogodi?).
ja sam se prije pisanja svog posta zamislila u svim cipelama.

i nije ovdje opća forumska dobrohotnost na djelu, nego dobrohotnost prema djeci.
__________________
Kad baciš TNT kraj polja kukuruza, ne bude eksplozija, već se naprave kokice
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2012., 15:55   #62
onog trenutka kad se dogodi nasilje, pređena je granica. bračno nasilje, vršnjačko nasilje, svako nasilje. na svakoj je školi ugravirano 'ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje' - nigdje nisam vidio dodatak '...osim ako imate dijagnozu'.

čovjek kaže da roditelji ignoriraju problem - nema nijednog razloga zbog kojeg bi njegovo dijete svojim krvavim nosom sudjelovalo u necijoj socijalizaciji i slanju poruka.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2012., 16:06   #63
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
onog trenutka kad se dogodi nasilje, pređena je granica. bračno nasilje, vršnjačko nasilje, svako nasilje. na svakoj je školi ugravirano 'ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje' - nigdje nisam vidio dodatak '...osim ako imate dijagnozu'.

čovjek kaže da roditelji ignoriraju problem - nema nijednog razloga zbog kojeg bi njegovo dijete svojim krvavim nosom sudjelovalo u necijoj socijalizaciji i slanju poruka.
Točno.

Žalosno je da u ovakvim situacijama roditelji moraju uzeti pravdu u svoje ruke.

Uz te silne stručnjake u školama i czss-ima...
Smotani2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2012., 19:24   #64
Čisto smnjam da bi itko čije je dijete zlostavljano na dnevnoj bazi imao toliko razumijevanja za malog nasilnika koliko očekuju forumski dušebrižnici.

Istina je, dijete je bolesno, nije dijete krivo, sve to stoji - dok ne napikira moje dijete.

Nažalost, Josipe, bojim se da ti je malo alata na raspolaganju. Najjednostavnije je inzistirati na prebacivanju tvog djeteta u drugi razred, ali nije idealno rješenje. Moje iskustvo kaže da stvarno u svakom razredu ima po jedan takav. Istina, onaj u drugom razredu može biti manje agresivan, ili učiteljica može biti kompetentnija u rješavanju problema... ali poruka koju tvoje dijete time dobiva mi se baš ne sviđa.

Druga opcija je, budući da ne funkcionira razgovor s roditeljima, učiteljicom, ravnateljicom, nema koristi od poziva policiji (što je uopće s tim bilo?) sukobiti se izravno s djetetom. Naravno, bez primjene fizičke sile. Iskreno, ta mi se čini najučinkovitija, ali nemam iskustva, nemam pojma može li se tako doprijeti do takvog djeteta. Jer ako ne uspiješ, tvoje dijete iz osvete još više strada.

Treća opcija je, ona za koju bih se ja najvjerojatnije odlučila - ja bi im se svima redom popela na glavu dok se nešto ne riješi. Redom - učiteljici, roditeljima, pedagogu i psihologu ako ih škola ima, ravnateljici, nadležnom gradskom tijelu, CZSS-u, ministarstvu... do nekoga ćeš valjda doprijeti ili ćeš nekome dosaditi, prije ili kasnije. Možda i rezultira time da mali nasilnik dobije asistenta u nastavi, pa koga briga ako to tvoje dijete riješi problema.
onix is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2012., 19:53   #65
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
onog trenutka kad se dogodi nasilje, pređena je granica. bračno nasilje, vršnjačko nasilje, svako nasilje. na svakoj je školi ugravirano 'ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje' - nigdje nisam vidio dodatak '...osim ako imate dijagnozu'.

čovjek kaže da roditelji ignoriraju problem - nema nijednog razloga zbog kojeg bi njegovo dijete svojim krvavim nosom sudjelovalo u necijoj socijalizaciji i slanju poruka.
jesam li ja igdje rekla da toleriram nasilje?
i nije baš isto bračno nasilje i vršnjačko nasilje.

ja sam samo reagirala na famozno micanje problematičnog učenika iz razreda.
ako ga se makne, opet će u drugom razredu biti problem i vjerojatno će i tamo neko dijete nastradati.
isto tako, micanje u drugi razred učenika koji je dobio udarac u nos nije nikakva garancija da tamo neće naletjeti na drugo dijete s ADHDom, poremećajem ponašanja ili na bullyng od strane djece bez dijagnoze.
a i da ne kažem da u ovakvoj situaciji ne bi bilo nimalo pedagoški seliti u drugi razred učenika žrtvu.
problem treba rješavati, a jedini način za to je da dijete krene u tretman i da dobije asistenta u nastavi.
treba slati dopise na sve moguće adrese i prisiliti institucije i roditelje tog djeteta da se pokrenu.
slažem se da ne bi bilo previše za očekivati da institucije same obave posao, ali pošto je kod nas situacija da to često i nije realno, onda jedino preostaje da roditelj djeteta žrtve to poduzme s ciljem da zaštiti svoje dijete i pomogne bolesnom djetetu.
__________________
Kad baciš TNT kraj polja kukuruza, ne bude eksplozija, već se naprave kokice
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2012., 20:49   #66
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
jesam li ja igdje rekla da toleriram nasilje?
Jesam li igdje rekao da si rekla?

Ono što si napisala je opširni esej o tuđim cipelama, socijalizaciji, poslanim porukama i svemu i svačemu - i ni slova o djetetu krvavog nosa, njegovim cipelama, socijalizaciji i poslanim porukama. Nemoj mi sad prišiti da tvrdim da ti do tog djeteta nije stalo - samo kažem da je komentar bio jako pristran.
Quote:
i nije baš isto bračno nasilje i vršnjačko nasilje.
Jesam li ja igdje rekao da je isto?

Isti je koncept "povlačenja crte" - u oba slučaja razumijevanje, empatija i ostala braća ustuknu pred elementarnim nasiljem i krvavim nosom.

U trenutku kad mu je djetetu razbijen nos, roditelj ima puno pravo reći "riješite to sad i odmah, ne tiče me se kako!". Hoće li to biti micanje problematičnog učenika ili nešto deseto, u tom je trenutku i u tim okolnostima posve svejedno.
Quote:
treba slati dopise na sve moguće adrese i prisiliti institucije i roditelje tog djeteta da se pokrenu.
Slati dopise? Moglo bi se osnovati i poneko povjerenstvo - možda se nešto i dogodi prije završetka osmog razreda.

Dijete raskrvavljenog nosa danas je bilo u istom razredu s onim tko mu je taj nos raskrvario. I sutra će biti. I u ponedjeljak opet. Ti bi se kao roditelj najozbiljnije svo to vrijeme dopisivala sa "svim mogućim adresama"?
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.12.2012., 23:30   #67
nisam pristrana, sagledala sam stvari iz šire perspektive i dugoročno gledano.
micanje problema, iako je najlakše i najjednostavnije, ne znači rješavanje problema.
__________________
Kad baciš TNT kraj polja kukuruza, ne bude eksplozija, već se naprave kokice
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 00:46   #68
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
micanje problema, iako je najlakše i najjednostavnije, ne znači rješavanje problema.
Roditelj djeteta okrvavljenog nosa ima puno pravo ne sagledavati dugoročna, pa čak ni bilo kakva rješenja problema - nego jednostavno tražiti sad i odmah zaštitu svog djeteta i pripadajućeg mu nosa.

Tek onda može krenuti dugoročno i svako drugo sagledavanje.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 12:52   #69
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
nisam pristrana, sagledala sam stvari iz šire perspektive i dugoročno gledano.
micanje problema, iako je najlakše i najjednostavnije, ne znači rješavanje problema.
Perspektiva ti je toliko široka da su se žrtve smanjile iz te udaljenosti?
Eurifesa is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 13:29   #70
Quote:
onix kaže: Pogledaj post
Moje iskustvo kaže da stvarno u svakom razredu ima po jedan takav. Istina, onaj u drugom razredu može biti manje agresivan, ili učiteljica može biti kompetentnija u rješavanju problema...

ovo zna biti cesto

zna biti, i da je drugi razred senzibiliziraniji i socijalno vise osvjesten za problematicnu djecu, pa se znaju lakse nositi sa njima (citaj:manje provociraju, stovise, prihvacaju ga/ju za igru, znaju ignorirati nepozeljna ponasanja cime zapravo pomazu tom djetetu, i broj nepozeljnih ispada u ponasnaju je manji)


u svakom slucaju, klik u glavu problematicnog djeteta se nece desiti kada ga se premjesti u drugi razred.
stovise, moze postat samo jos problematicniji ako ga i tamo ne vide i ne zele.
i tada postaje problem za cijelo drustvo, tj za svakog od nas na ulici.


Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Roditelj djeteta okrvavljenog nosa ima puno pravo ne sagledavati dugoročna, pa čak ni bilo kakva rješenja problema - nego jednostavno tražiti sad i odmah zaštitu svog djeteta i pripadajućeg mu nosa.

Tek onda može krenuti dugoročno i svako drugo sagledavanje.
je, kratkorocno gledano, ja zelim odstetu.
novcanu.
novi nos.
psihicko zdravlje.

sve ove pizdarije, uklanjanje "problematicnog djeteta iz razreda", ukljucivanje CZSS-a, policije, pravobraniteljice....mene, u situaciji kada moje dijete krvari, ne zanimaju.
(jer znam da traju, znam da nisu uvijek ucinkovite, i mene uopce ne zanima tretman i pomoc tom djetetu, ja hocu pomoc za svoje dijete)

trazila bih novac za pretrpljenu emocionalnu stetu, privatnog psihoterapeuta za svoje dijete i sebe te operaciju nosa djeteta.
isto kod privatnika
i naravno, nakon toga privatnog ucitelja doma, dok dijete ne ojaca

eto, nemam ideju sto bih drugo mogla
cak i ja, koja bas i nisam materijalista.
mozda sam predugo u sustavu, pa znam da je sve skupa, nakon sto se vec desi sranje, pizdarije, protokoli, hrpa birokracije.
(druga je strana prevencije, adekvatnog reagiranja na pocetku, biranja kompetetnih strucnjaka za rad sa takvom djecom...)

i ako je skoli preskup aistent u nastavi za ADHD dijete ili kompetentan ucitelj, neka onda plati psihoterapiju mom djetetu (ja biram terapeuta )

isto tako, ako agencija za odgoj/ministarstvo, moze popustati pred pritiskom roditelja kada je ocito da dijete mora ici u posebno odjeljenje (tipa OS precko, grigor vitez), pa dijete ne ode "da ne postane obiljezeno" a radi i dalje sranja u skoli, neka ta ista AZO/MO placa odstetu roditlejima cije je dijete zrtva.

proces na sudu vjerojatno traje koliko i tretman djeteta sa PUPom.
troskovi odvjetnika su vjerojatno vise nego da djetetu platim privatnog ucitelja doma i ne izlazem se borbi sa vjetrenjacama


al eto, da se stavim u cipele roditelja cijem je djetetu raskrvavljen nos...
sto mi je uzasno tesko, jer u moje doba....iako ja nisam niti tako stara, cak nisam niti u omladince primana, bilo je krvavih noseva, razrezanih usnica, savova na kapcima, slomljenih rebara...djeca su drugi dan bila opet prijatelji, posjecivali se doma dok je ovaj lezao....za ADHD nismo niti culi, ovi koji nisu htjeli uciti su bili lijeni, ovi koji ometaju nastavu neodgojeni, psihijatri su radili sa ludjacima koji vide bijele miseve, a ne sa djecom koja su zivahna i nece uciti....i tako.....
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
nosorog is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 15:25   #71
Quote:
nosorog kaže: Pogledaj post
ovo zna biti cesto
evo ja bi se nadovezala, iz mog izuzetno skromnog učiteljskog iskustva. već sam u biti i pisala u nekoj temi o tome.

ja sam u školi radila kratko kao zamjena. ono, završila faks, gdje se razno razni problemi s učenicima spominju na razini nekoliko natuknica iz literature prilikom spremanja ispita. i dobila poziv da odradim zamjenu.

predmetna nastava u osnovnoj školi.

u petom razredu, učenik s ADHD, inteligentan, iz problematične obitelji (tata je nasilni alkoholičar). uz to što ima ADHD, nasilan je prema drugim učenicima.

situacija u razredu: dok ja pokušavam predavati, on i vrišti i diže se i svašta. ja uopće nemam pojma što s njim, trudim se održati sat, u biti preživljavam.

u jednom trenutku, on napada dečkića koji sjedi ispred njega. počinje ga udarati, ovaj plače i dere se "učiteljice učiteljice".
ja verbalno reagiram, ovaj ga ne pušta.
dolazim do njih, hvatam napadača za nadlaktice i vučem ga od malog koji plače. van sebe sam, ono, tresem se.

situacija se smiruje, sat ide dalje.

kasnije razmišljam, što ako sam ga pregrubo uhvatila? jel to već maltetiranje učenika od strane nastavnika? što sam uopće trebala? što mi je uopće dozvoljeno?


pa me zanima:
jel postoji ikakva obuka za nastavnike vezana uz ovakve situacije, i općenito za sve moguće oblike rada s djecom koja odstupaju od normale? ili se sve svodi na "učili ste to na faksu, znate na onoj pedagogiji i psihologiji", što su predmeti koji su po težini i ozbiljnosti u rangu likovnog i glazbenog u osnovnoj.

koliko je škola uopće ozbiljno mjesto, ako se nekog nastavnika početnika ubaci u takav razred, bez da ga se upozori i bez da ga se savjetuje što da radi ako dođe do goreopisane situacije (ja sam to prijavila i tek tada mi je objašnjena njegova obiteljska priča, inače je svako malo neka situacija gdje on napadne neko dijete).



zaista me zanima, od strane nastavnika i ostalog stručnog osoblja u školama, postoje li nekakve edukacije koje vas pripremaju na ovakve situacije ili koje nude neka rješenja za rad s učenicima koji su npr. agresivni prema ostalima?

jer nema nikakve šanse, ali nikakve, da će svaki takav učenik u Hrvatskoj dobiti svog asistenta.
__________________
Where all think alike, no one thinks very much.
miss daisy is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 16:12   #72
Quote:
miss daisy kaže: Pogledaj post
...

jer nema nikakve šanse, ali nikakve, da će svaki takav učenik u Hrvatskoj dobiti svog asistenta.
Iskreno?

Mislim da takvom ne treba asistent, već čvrsta ruka.

U porpunosti se slažem sa onim što je nosorog napisala: nekad su takvi bili lijeni i problematični, a ne "djeca sa poremećajem". Psihijatri su se bavili bolesnim ljudima, a ne zločestom, i često, neodgojenom djecom.
Smotani2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 20:58   #73
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Roditelj djeteta okrvavljenog nosa ima puno pravo ne sagledavati dugoročna, pa čak ni bilo kakva rješenja problema - nego jednostavno tražiti sad i odmah zaštitu svog djeteta i pripadajućeg mu nosa.

Tek onda može krenuti dugoročno i svako drugo sagledavanje.
naravno da ima.
i ne mora ništa dugoročno sagledavati.
ali meni se dugoročno sagledavalo pa sam to napisala.

micanje problematičnog učenika iz razreda ne znači ništa, jer isto tako može njima doći neki drugi problematični učenik iz nekog drugog razreda.
i onda opet sve ispočetka.

Quote:
Eurifesa kaže: Pogledaj post
Perspektiva ti je toliko široka da su se žrtve smanjile iz te udaljenosti?
pa u toj širokoj perspektivi, dakle ne u ovom aktualnom nasilnom događaju, djeca s ADHDom su isto tako žrtve.
svojih obitelji, suučenika, nastavnika, profesora, vršnjaka, susjeda... koji su obično puni predrasuda i nerazumijevanja.
i stalno nailaze na odbijanje i etiketiraju se kao problem pa na kraju to i postanu.
problem cijelog društva.
Quote:
Smotani2 kaže: Pogledaj post
Iskreno?

Mislim da takvom ne treba asistent, već čvrsta ruka.

U porpunosti se slažem sa onim što je nosorog napisala: nekad su takvi bili lijeni i problematični, a ne "djeca sa poremećajem". Psihijatri su se bavili bolesnim ljudima, a ne zločestom, i često, neodgojenom djecom.
evo, tipičan primjer nerazumijevanja poremećaja i predrasuda prema istom.
__________________
Kad baciš TNT kraj polja kukuruza, ne bude eksplozija, već se naprave kokice
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 21:13   #74
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
micanje problematičnog učenika iz razreda ne znači ništa, jer isto tako može njima doći neki drugi problematični učenik iz nekog drugog razreda.
Može. A može mu i pasti luster na glavu u učionici. Ili već nešto takvoga.

Micanje problematičnog učenika iz razreda za žrtvu znači mirno (ili barem mirnije) odlaženje u školu, i osjećaj postojanja neke svemirske pravde. Iščekivanje da "dopisi svim mogućim instancama" nešto naprave, za žrtvu znači vrlo rano spoznavanje da se svijet dijeli na one koji nekažnjeno razbijaju nosove i one koji pišu dopise.
Lord Byron is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.12.2012., 21:25   #75
Quote:
Lord Byron kaže: Pogledaj post
Može. A može mu i pasti luster na glavu u učionici. Ili već nešto takvoga.

Micanje problematičnog učenika iz razreda za žrtvu znači mirno (ili barem mirnije) odlaženje u školu, i osjećaj postojanja neke svemirske pravde. Iščekivanje da "dopisi svim mogućim instancama" nešto naprave, za žrtvu znači vrlo rano spoznavanje da se svijet dijeli na one koji nekažnjeno razbijaju nosove i one koji pišu dopise.
to je isto rečeno u dugoročnoj perspektivi.
a i u kratkoročnoj može, a i ne mora značiti puno, ako će dijete premjestiti u drugi razred iste škole.
__________________
Kad baciš TNT kraj polja kukuruza, ne bude eksplozija, već se naprave kokice
tisi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2012., 12:49   #76
Quote:
tihonsee kaže: Pogledaj post
...

evo, tipičan primjer nerazumijevanja poremećaja i predrasuda prema istom.
Lako ti pričaš o predrasudama i nerazumijevanju kad nisi 8 godina morala živjeti sa time, i kad nisi bila u situaciji kad svaki dan očekujes neko novo sranje koje ti takav napravi djetetu.

Kao što rekoh ranije, a sad malo da pojasnim: lako je tuđim k***** po koprivama mlatiti.
Smotani2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.12.2012., 14:31   #77
ja moram priznati da baš ne bih imala puno razumijevanja da mi dijete postane žrtva nečijeg maltretiranja pa imalo to drugo dijete baš i tu famoznu dijagnozu. znam da se forsira inetegracija u skupine od vrtića, ali ako se vidi(a brzo se vidi)da nešto ne ide, e pa onda postoje i druge opcije.apsolutno se slažem s smotanim i lordom, dok nije konkretno tvoje dijete u pitanju sve je fino, divno i tolerantno ali kad osjetiš na koži vlastitog djeteta onda čovjek malo izgubi na razumijevanju
lea321 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.12.2012., 11:38   #78
A što ako dijete s "dijagnozom" ne maltretira pojedinca, već cijeli razred i to primjerice na sljedeće načine: udaranje i svi ostali vidovi iritantnog fizičkog maltretiranja ili dosađivanja u odnosu na drugu djecu, ničim izazvano i usred sata, bacanje i trganje svojih i tuđih predmeta, urlanje za vrijeme nastave, pisanja diktata i sl., konstantno zašprehavanje onoga tko u tom trenutku sjedi pored njega, razrezivanje škarama majice drugog djeteta, bježanje, udaranje nastavnika (ako se ne varam dosad već troje njih). Naravno, dok traju svi ti ekscesi, nastava se ne odvija, pa kad zbrojimo samo minute potrebne nastavniku za intervenciju danas, jučer, prekjučer.... možemo doći na kraju do stanovite brojke izgubljenih sati, neodrađenih materijala, nepročitanih slova, neuvježbavanja, neutvrđivanja gradiva.... E da, riječ je o prvom razredu osnovne škole. Ali škola je "učinila sve što može", "dijete mora ići u školu", "roditelji djeteta jako dobro surađuju", "dijete ide na tretmane" i to je to. Mogu razumjeti ako netko ne povjeruje u ovo što pišem. Ne bih ni ja. No, meni i mojem djetetu je to realnost i svakodnevica. Ostali roditelji su zgroženi, ali osjećamo se nemoćno i ne vidimo više izlaza, osim da odemo, iz tog razreda ili te škole.
trocadero is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.12.2012., 09:00   #79
A zamisli tek što ćete sve doživjeti od takvog djeteta do kraja 8. razreda...
Smotani2 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.12.2012., 14:26   #80
Quote:
Smotani2 kaže: Pogledaj post
A zamisli tek što ćete sve doživjeti od takvog djeteta do kraja 8. razreda...
Na onaj gore popis nisam sve ekscese ni stavila... Ali ajde, zasad krv još nije potekla, ima vremena do 8. r. I kad ti onda u sustavu kažu, nakon što izneseš svoje primjedbe, da ti vodiš atak na dotičnog i da njega treba zaštititi od ostalih, onda shvatiš koliko si jadan.
trocadero is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 18:53.