Smisao slavljenja crkvenih blagdana

[subito]

Iz godine u godinu sve je eksplicitnije da najveći katolički blagdani: Uskrs i Božić, postaju sinonimi za bjesomučno kupovanje, spremanje ogromnih količina hrane, prejedanje, pokazivanje pred drugima tko je veći hrvat, katolik, vjernik.
Slažem se da se trebaju njegovati običaji, no gledati "velike" vjernike kako reda radi odlaze na misu tih dana, nervozno cupkajući s noge na nogu u crkvi, nezainteresirano prateći propovijed, nestrpljivo iščekujući kraj da odu popričati s onima koje su sreli na misu, pokazati jedan drugom tko je bolje oblečen, tko ima bolji auto parkiran ispred crkve i da odu na kavu kako bi otračali sve oko sebe i sve svjetovne teme.
Moramo li zaista tih dana glumiti veliku pobožnu svjetinu, na silu širiti ljubav, plemenitost, dobre vibre, a u sebi samo razmišljamo kako se najesti janjetine, šunke, kolača i kako se pokazati prd drugima.
Sa ženom se skoro svaki blagdan posvađam jer smo uvijek pod stresom oko kupovine, uređenja, čišćenja... Treba li nam sve to zaista? Da li možemo blagdane dočekati zaista u skromnosti, poniznosti?

[Detektor]

Naravno da ne možemo,hrvatski mentalitet je takav da pred drugim moraš pokazati da imaš doma sve a drugi dan sve po starom. Uvijek se rade posebni ručkovi za goste a svi znamo da nije tako svaki dan. Sjećam se kad mi je jednom došao stranac kao neki uvaženi gost,čovječe ručak takav kakav niti u restoranu ne dobiš i čuješ lika na stranom jeziku "ovo kao da su Hrvati radili" jer ima našu ženu. Napravi se majmunovo,tipa u birtiji ako si gastarbajter trebaš izvaditi 500e pred svima nakon čiščenja wca po vani da ljudi vide kako imaš makar te nema u državi a ovi naši uvažavaju to što im je plaćena runda. Baš neki dan bio za ručkom kod drugoga ono kuća nema fasadu a nema čega nema na stolu,niti možeš sve pojesti za ručak kao da se tako svaki dan radi. Sprovodi,pa to se moraju obavezno napraviti karmine kao da je fešta,ne možeš uzeti niti bilo kakav lijes,ljudi pričaju kakva je hrana bila i kakva ceremonija a ne o pokojniku. Krizma,jedna plača mora ići na to po mogućnosti na kredit,glavno pitanje je što ćeš dobiti za poklon koji mora biti izuzetno skup. Okolina je takva i ako imaš nešto drugačije si čudan. Vjernici? Pa tu nema niti 10-20% vjernika,vjernik si da nemaš probleme na vjenčanju jer je to običaj.

[kikakm]

subito kaže:

....Sa ženom se skoro svaki blagdan posvađam jer smo uvijek pod stresom oko kupovine, uređenja, čišćenja... Treba li nam sve to zaista? Da li možemo blagdane dočekati zaista u skromnosti, poniznosti?

Iza pitanja o smislu slavljenja crkvenih blagdana možda leži propitkivanje o smislu odnosa sa ženom i svime onime što, moguće, čuči u pozadini.
Crkveni blagdani i svi ostali blagdani, praznici i svašta u tom stilu, su samo dani navlačenja još kreativnije dizajniranih i prošaranih maski. Puno je onih koji pokleknu društvenim normama, čarima konzumerizma i materijalizma. Ima i onih koji se pokoravaju svojoj bližoj okolini, ženi/mužu, najčešće radi, kako to kažu, mira u kući. A onda, ima i onih koji su odbacili te rituale i igre pod maskama.

[Pringles]

subito kaže:

Moramo li zaista tih dana glumiti veliku pobožnu svjetinu, na silu širiti ljubav, plemenitost, dobre vibre, a u sebi samo razmišljamo kako se najesti janjetine, šunke, kolača i kako se pokazati prd drugima.

Ne. Kome se glumi nek glumi i radi sve ostalo nabrojano, kome ne neka ne glumi i ne radi sve ostalo nabrojano.

Sa ženom se skoro svaki blagdan posvađam jer smo uvijek pod stresom oko kupovine, uređenja, čišćenja... Treba li nam sve to zaista? Da li možemo blagdane dočekati zaista u skromnosti, poniznosti?

To je samo do vas. Sami si određujete prioritete i kako ćete ili neće provoditi svoje vrijeme.

[Kymatica]

subito kaže:

Iz godine u godinu sve je eksplicitnije da najveći katolički blagdani: Uskrs i Božić, postaju sinonimi za bjesomučno kupovanje, spremanje ogromnih količina hrane, prejedanje, pokazivanje pred drugima tko je veći hrvat, katolik, vjernik.
Slažem se da se trebaju njegovati običaji, no gledati "velike" vjernike kako reda radi odlaze na misu tih dana, nervozno cupkajući s noge na nogu u crkvi, nezainteresirano prateći propovijed, nestrpljivo iščekujući kraj da odu popričati s onima koje su sreli na misu, pokazati jedan drugom tko je bolje oblečen, tko ima bolji auto parkiran ispred crkve i da odu na kavu kako bi otračali sve oko sebe i sve svjetovne teme.
Moramo li zaista tih dana glumiti veliku pobožnu svjetinu, na silu širiti ljubav, plemenitost, dobre vibre, a u sebi samo razmišljamo kako se najesti janjetine, šunke, kolača i kako se pokazati prd drugima.
Sa ženom se skoro svaki blagdan posvađam jer smo uvijek pod stresom oko kupovine, uređenja, čišćenja... Treba li nam sve to zaista? Da li možemo blagdane dočekati zaista u skromnosti, poniznosti?

pa možeš, ali se bojiš. bojiš se tako probati urediti život, jer će ti žena reč da si poludio, roditelji da si poludio i da izvodiš. Morat češ svima pokazati što ti misliš, i ne znaš kako će te okolina prosuditi, što će misliti o tebi, i največi strah, odmicati se od tebe.
zato svi rade to što se očekuje, sve to nakuhavanje, oblačenje, spemanje, jer se svi boje odbacivanja ako ne naprave što se od njih očekuje.
Kako su tvoji roditelji i tvoje žene se bojali, tako si i ti i žena naučili.
za biti svoj, treba hrabrosti, i nije lako.

[The_End]

subito kaže:

Iz godine u godinu sve je eksplicitnije da najveći katolički blagdani: Uskrs i Božić, postaju sinonimi za bjesomučno kupovanje, spremanje ogromnih količina hrane, prejedanje, pokazivanje pred drugima tko je veći hrvat, katolik, vjernik.
Slažem se da se trebaju njegovati običaji, no gledati "velike" vjernike kako reda radi odlaze na misu tih dana, nervozno cupkajući s noge na nogu u crkvi, nezainteresirano prateći propovijed, nestrpljivo iščekujući kraj da odu popričati s onima koje su sreli na misu, pokazati jedan drugom tko je bolje oblečen, tko ima bolji auto parkiran ispred crkve i da odu na kavu kako bi otračali sve oko sebe i sve svjetovne teme.
Moramo li zaista tih dana glumiti veliku pobožnu svjetinu, na silu širiti ljubav, plemenitost, dobre vibre, a u sebi samo razmišljamo kako se najesti janjetine, šunke, kolača i kako se pokazati prd drugima.
Sa ženom se skoro svaki blagdan posvađam jer smo uvijek pod stresom oko kupovine, uređenja, čišćenja... Treba li nam sve to zaista? Da li možemo blagdane dočekati zaista u skromnosti, poniznosti?

Mozda je do toga da ti i zena imate drugacije glediste oko vaznosti blagdanovanja?

Da li si ti vjernik? Po pisanju ona ispada prakticna vjernica, jesi li i ti?

[subito]

The_End kaže:

Mozda je do toga da ti i zena imate drugacije glediste oko vaznosti blagdanovanja?

Da li si ti vjernik? Po pisanju ona ispada prakticna vjernica, jesi li i ti?

Odgajan sam religiozno, no upravo zbog sve te glume i teatra oko blagdana, vjere, zbog ljudi koji ne žive vjeru nego idu na misu da se pokažu i zato što se to "mora", sve me je to odbilo od takve vjere. Pokazati vjeru i "živjeti" vjeru može se i bez odlazaka na misu i cupkanja, teatraliziranja oko darova, hrane, kupovine i širenja dobrote, ljubavi, pozitive u te dane.

[The_End]

Kakve vjere? Ja nisam vjernik pa cu je svejedno braniti vjeru jer vjera je po defaultu drugacija od ovog sto si ti napisao, ljudi su ti od kojih se trebas odbiti, ne od vjere kao nacina zivota. Ti moze zivjeti vjeru i bez kupovanja, gomile darova unutar svojeg doma ili sa osobama do kojih ti je stalo. Tko tebe sili da teatraliziras oko darova, hrane...makar ne vidim lose u kupovanju darova razumne cijene ili pripremi hrane.
Zar nisu svecenici ti koji stalno prozivaju materijalizam. Znaci Crkva je tu u ok situaciji, ali ljudi su omasili o njezinu poruku.

[positiveshit]

subito kaže:

Iz godine u godinu sve je eksplicitnije da najveći katolički blagdani: Uskrs i Božić, postaju sinonimi za bjesomučno kupovanje, spremanje ogromnih količina hrane, prejedanje, pokazivanje pred drugima tko je veći hrvat, katolik, vjernik.
Slažem se da se trebaju njegovati običaji, no gledati "velike" vjernike kako reda radi odlaze na misu tih dana, nervozno cupkajući s noge na nogu u crkvi, nezainteresirano prateći propovijed, nestrpljivo iščekujući kraj da odu popričati s onima koje su sreli na misu, pokazati jedan drugom tko je bolje oblečen, tko ima bolji auto parkiran ispred crkve i da odu na kavu kako bi otračali sve oko sebe i sve svjetovne teme.
Moramo li zaista tih dana glumiti veliku pobožnu svjetinu, na silu širiti ljubav, plemenitost, dobre vibre, a u sebi samo razmišljamo kako se najesti janjetine, šunke, kolača i kako se pokazati prd drugima.
Sa ženom se skoro svaki blagdan posvađam jer smo uvijek pod stresom oko kupovine, uređenja, čišćenja... Treba li nam sve to zaista? Da li možemo blagdane dočekati zaista u skromnosti, poniznosti?

Takva situacija kod mojih otkad znam za sebe. Zato već godinama ne idem doma za blagdane, nego za obične dane kad su svi normalni.
Da, pretjerano je sve o čemu pišeš, ali to je nekako oduvijek tako, nije to novija pojava.

[F.A.Q]

novac je najjaca droga koju sam probao u zivotu i drago mi je da sam se rijesio te ovisnosti

nakon sto sam dozivio takve grozote i uzase od ljudi koji su ovisni o novcu ... kada sam pogledao oko sebe i shvatio da sam okruzen narkomanima .. koji samo traze vise i zele trositi jos vise .. pogotovo oni koji trose vise nego sto imaju pa poslije umiru u mukama ..

ti koji trose vise nego sto imaju umiru puno brze od onih koji imaju puno pa trose opustenije ..

a vele da je napredak spor .. da treba vremena .. sta jest jest .. prije su spaljivali ljude na lomacama, mucili .. sakatili i ko zna sta sve ne .. danas je to imak "humanije" i ocito profitabilnije!

[8472]

Tko je vjernik logično je da mu slavljenje blagdana ima smisla.

Tko nije - nije.


Problematika je kod ovih kvazi vjernika i mješanih obitelji, gdje je dio obitelji vjerski raspoložen, a dio nije, pa se od ovih što nisu vjernici očekuje da poštivaju običaje koji ih ne zanimaju.
Dok se od vjernika ne očekuje da poštivaju uvjerenja ovih drugih.

[judolino]

Kajgod.
Ja sam ateist pa svejedno baš volim kad ima za jest i pit.
Lastane - jesam li normalan?