Brak je gotov - ajmo u novi život

[donna-50]

Tesko mi je jer sam cijelu sebe dala u obitelj u dijecu u sve sto smo skupa stekli da bi mi on rekao kako je sve njegovo i samo njegovo.......ma ne zalim za njim....los je covijek......materijalista kojemu sve vrijednosti u zivotu su vezane uz novac.......a ja ...ja ne trazim puno, samo sigurnost i mir

[betty boo]

Ah, na neki nacin i znam kakav je to osjecaj, jer je i moj bivsi odmah dao do znanja da je stan njegov i da sam ja ta koja mora otici, bez obzira sto sam u 8 godina dala sebe u taj stan u potpunosti...eto, kao nista ne znaci sto sam ja radila kao domacica i majka jer boze moj to nije nikakav posao i obaveza...

[Giovanna26]

golden eye kaže:

sad bi ja malo off
razvod samo što nije, meni milijun pitanja, podpitanja i sl. kako i šta.... al čitajući tvoj post učinilo mi se kao da čitam neko svoje unutrašnje "ja" ...eto toga se bojim, da sve ovo nije neka moja zadrta ideja, kapric ili nešto slično....to mislim kad počnem razmišljati... međutim kad nakon što se ujutro probudim i osjetim opet onu tugu i jad koju osjećam u sebi jer sam nesretna, upitam se vrijedi li živjeti ovako još 50 god u ime čega....sela, ljudi , obitelji, zajedničkih prijatelja...pa promislim zar mi treba netko da budem sretna ?...sretna trebam biti zbog sebe , zbog djeteta...a ne zbog neke forme...jer eto mi smo u braku pa sve mora biti oke... ne

mene samo zanima, mogu li mi rastavljeni reći....dođe li ikad mir?


edit: kad budem rastavljena, budem pisala kud se izlazi

DA! Koliko god zvuci, djeluje nevjerojatno, ali, stvarno bude tako.
Bude smijesno, nerealno, frustrirajuce, ali, nevjerojatno da stvarno mogu reci da sam osjetila, OSVJESTILA, shvatila, da je vrijeme stvarno na mojoj strani.
Hrabro, uzdignute glave naprijed.

Svaka neprilika, stvara novu priliku!
Sretno!

[donna-50]

Mi smo krenuli od nule....cak sam ja vise imala nego on.....imala sam stalni posao...roditelje koji su nam pomagali....ali nije vazno nek mu ostane njegovo carstvo ........samo da ja uspijem pronaci sebe i svoj put ......jako se bojim samoce a sad sam stvarno sama bez posla s mizernim mjesecnim primanjima......

[Giovanna26]

Iskreno, znam da bih sada odigrala drugacije.
Kako mi je tada bilo samo da odem, da se iseli, do mog mira, uzela sam iskljucivo samo osobne stvari, strpala u kofere, i to je to.
Danas, nema sanse da bih tako. I, zao mi je sto ne mogu to promijeniti, ali nema veze, moram se pomiriti s time.
Ostavila sam stan, sve sto sam u njega donijela, novo kupljeni auto, novce...sve, sve, sve...
Ali, tada sam samo htjela da sve to zavrsi, i nije mi bilo stalo do niceg drugog, nista mi nije bilo bitno.
Danas mi je zao, i sigurno bih drugacije! Jako puno truda, ljubavi, novaca ulozeno, najvise mojih roditelja, i meni dragih ljudi.
Ali, ako on i svi s njegove strane mogu mirne savjesti uzivazi u svemu tome, neka im je sa srecom.
Ja sam se snasla, i snaci cu se.
Mozda "nikada nisam imala manje" (nista mi ne nedostaje), ali znam, da sigurno nikada nisam bila vise sretna.

[donna-50]

Draga moja ....mlada si .vidim po nicku da ti je 26 godina.....hrabra si i odlucna....vidim to po tome kako si bez straha ostavila sve i krenula dalje sama. I ako negdje i pogrijesis glede svoje buducnosti imas to vremena ispravit.......

[EmiliaK]

Po meni sto prije to bolje... jer mozda se jos neko nadje za tebe.
Ali realno, uz copor djece, pitanje je sta se moze ocekivati napolju...

Da li ste imali neke planove, vizije, kakav ce vam zivot biti kad ostanete same?

Moj muz je bio moj ideal. Uvijek sam zeljela takvog covjeka... i dobila sam ga.
Ponekad se bojim da ga nisam znala cuvati,ili sam ga idealizirala pa se negdje u putu razocarala. Nisam racunala da li mogu zivjeti sa njegovim manama. Ne kazem da ih je bilo puno, ali moja tolerancija na njih je iz godine u godinu bila sve manja.

[Čeličana]

...ne znam kako vi škvadro, al u zajedničkom životu, ionako je bilo sve na meni, pa kad sam ostala živjet sama, osim šoka, malo tog se doista promijenilo, tako da sam nastavila, što se života u kući tiče-po starom..a ovo sama...hm, pa bila sam sama i u zajedničkom životu, s jednom iznimkom-iluzijom da živim s nekim..

[betty boo]

Čeličana kaže:

...ne znam kako vi škvadro, al u zajedničkom životu, ionako je bilo sve na meni, pa kad sam ostala živjet sama, osim šoka, malo tog se doista promijenilo, tako da sam nastavila, što se života u kući tiče-po starom..a ovo sama...hm, pa bila sam sama i u zajedničkom životu, s jednom iznimkom-iluzijom da živim s nekim..

Ovo kao da sam ja pisala.

Ali nevjerojatno kako nikako da fakat ovo shvatim. I pitam se sta se to desava da jos uvijek dopustam da me drzi 'u saci'. Nikako da ga pustim, da prestanem razmisljati o njemu i toj iluziji koju sam samoj sebi stvorila...

Fali mi...uzasno...

A onda se pitam sta mi zapravo to fali, jer nisam puno izgubila...izgubila sam samo privid tog jednog zajednickog zivota...

I ne znam vise sta da radim...jer ovaj napredak mi se ponekad cini prespor...

Najgore mi je sto se bojim ako je on nastavio dalje. Znam da sad progovara iz mene ego i nista vise, ali boli me ta pomisao. Voljela bih bar neku naznaku da je i njemu jednako tesko kao i meni. Sebicna sam, znam, ali jace je od mene...

[keygen]

Najvjerojatnije ću se razvesti za tjedan dana - toliko će nam ona još dati šansu,, a kako se nositi s tim neznam. Cijelo vrijeme mislim kako će me netko probuditi iz ovog sna i ove noćne more jer u prsima me steže sve više i više...

[jaja]

betty boo kaže:

A onda se pitam sta mi zapravo to fali, jer nisam puno izgubila...izgubila sam samo privid tog jednog zajednickog zivota...

I ne znam vise sta da radim...jer ovaj napredak mi se ponekad cini prespor...

Najgore mi je sto se bojim ako je on nastavio dalje. Znam da sad progovara iz mene ego i nista vise, ali boli me ta pomisao. Voljela bih bar neku naznaku da je i njemu jednako tesko kao i meni. Sebicna sam, znam, ali jace je od mene...

nisi puno izgubila, a dobila si puno.. .dobila si slobodu i mogućnost izbora da sa svojim životom napraviš nešto bolje i mudrije

prespor napredak ???? možda trebaš biti sretna jer si samo na to fokusirana... meni se napredak dogodio u par sekundi, onog trena kad sam saznala da mama ima rak.... vjeruj da mi je moje dramljenje oko propalog braka u tom trenu bilo najbanalnija i najbesmislenija stvar na svijetu

njemu nije teško jer vjerojatno ponovo vodi momački život i uživa u njemu... a kad shvati što je izgubio i to pokaže, tebi će biti svejedno jer ćeš ti voditi neki novi život u kojem će ti do njega bit i stalo ko do lanjskog snijega

[Giovanna26]

donna-50 kaže:

Draga moja ....mlada si .vidim po nicku da ti je 26 godina.....hrabra si i odlucna....vidim to po tome kako si bez straha ostavila sve i krenula dalje sama. I ako negdje i pogrijesis glede svoje buducnosti imas to vremena ispravit.......

Hvala, hrabra i odlucna jesam, ali nije mi 26 godina, nego ipak vise!

[golden eye]

RinaRea kaže:

Da,ali....

tek onda kada se pomiriš s razvodom, kada postaneš svjesna sebe, kada budeš znala što želiš i kako to želiš.

kaže Scarlett O'Hara "sutra je novi dan!"

Čeličana kaže:

...ne znam kako vi škvadro, al u zajedničkom životu, ionako je bilo sve na meni, pa kad sam ostala živjet sama, osim šoka, malo tog se doista promijenilo, tako da sam nastavila, što se života u kući tiče-po starom..a ovo sama...hm, pa bila sam sama i u zajedničkom životu, s jednom iznimkom-iluzijom da živim s nekim..

potpisujem ovo o zajedničkom životu

[Muškica]

betty boo kaže:

Ovo kao da sam ja pisala.

Ali nevjerojatno kako nikako da fakat ovo shvatim. I pitam se sta se to desava da jos uvijek dopustam da me drzi 'u saci'. Nikako da ga pustim, da prestanem razmisljati o njemu i toj iluziji koju sam samoj sebi stvorila...

Fali mi...uzasno...

A onda se pitam sta mi zapravo to fali, jer nisam puno izgubila...izgubila sam samo privid tog jednog zajednickog zivota...

I ne znam vise sta da radim...jer ovaj napredak mi se ponekad cini prespor...

Najgore mi je sto se bojim ako je on nastavio dalje. Znam da sad progovara iz mene ego i nista vise, ali boli me ta pomisao. Voljela bih bar neku naznaku da je i njemu jednako tesko kao i meni. Sebicna sam, znam, ali jace je od mene...

A ovo što ti pišeš ja proživljavam svaki dan. Baš tako. Ljuta sam samu na sebe što sam se uopće mirila i odletila u svoje iluzije. Osjećm se gore nego prvi puta kada sam prekinula odnos. Jebe me ego. Strah. Njegove riječi : teška si ko crna zemlja, ne znam ja kako ćeš ti u idućoj vezi..
A on...tako veseo, poletan!!! Tralalalalala. A ja..nervozna, nemirna i nepodnošljiva sama sebi. Imamo sina pa ga moram sretati, razgovarati, biti zrela, biti odgovoran roditelj za svoje dijete, a najradije bih ga prekrižila i ne vidjela jako dugo vremena. Užas. Puno je lakše kada te ne veže dijete za bivšeg. Tako mora biti trenutno. Ne dam se!!! Živim dan po dan. Ima boljih i lošijih dana. Odlučila sam ostati dosljedna sebi i svojim stavovima. A posljedice mojih odluka su tu..i dobre i loše. Radije ću biti sama nego sama "u dvoje". Vjerujem da ću se izvući iz ovog začaranog kruga iluzija.

[djurdja]

Imam cijeli krevet samo za sebe
Ne moram čistiti odurnu pišinu sa WCškoljke
Sve što skuham ispadne super
Sva prljava roba mi je na jednom mjestu
Nitko se ne dere na mene
Ne moram nikoga čekati
Sve što zaradim potrošim na sina i sebe
Maniji mi je račun za telefon
Znam ako nešto ostavim u hladnjaku, da ću to tamo i naći
...
Mogla bih nabrajati do preksutra

[Čeličana]

djurdja kaže:

Imam cijeli krevet samo za sebe
Ne moram čistiti odurnu pišinu sa WCškoljke
Sve što skuham ispadne super
Sva prljava roba mi je na jednom mjestu
Nitko se ne dere na mene
Ne moram nikoga čekati
Sve što zaradim potrošim na sina i sebe
Maniji mi je račun za telefon
Znam ako nešto ostavim u hladnjaku, da ću to tamo i naći
...
Mogla bih nabrajati do preksutra

+ ne hodam za nikim cijeli dan s krpom
ne kupim tuđu robu po kući
ne čekam pijanu budalu

[alfa146]

djurdja kaže:

Imam cijeli krevet samo za sebe
Ne moram čistiti odurnu pišinu sa WCškoljke
Sve što skuham ispadne super
Sva prljava roba mi je na jednom mjestu
Nitko se ne dere na mene
Ne moram nikoga čekati
Sve što zaradim potrošim na sina i sebe
Maniji mi je račun za telefon
Znam ako nešto ostavim u hladnjaku, da ću to tamo i naći
...
Mogla bih nabrajati do preksutra

Hm da stvarno,nas muškarce treba eutanizirati s planeta.Ne znam čemu uopće služimo.Ostavićemo vam spermu u frižiderima i idemo na Mars.A vi uživajte u čistim wc školjkama,skuhanim obrocima,čistoj robi,manjim računima za telefon etc.

Toliko feromona na jednom mjestu cccc,mislim ima lijeka ali sam previše pristojan da ga spomenem.
At least but not last živio feminizam,to je misao vodilja tvog upisa.

[xleona]

alfa146 kaže:

Hm da stvarno,nas muškarce treba eutanizirati s planeta.Ne znam čemu uopće služimo.Ostavićemo vam spermu u frižiderima i idemo na Mars.A vi uživajte u čistim wc školjkama,skuhanim obrocima,čistoj robi,manjim računima za telefon etc.

Toliko feromona na jednom mjestu cccc,mislim ima lijeka ali sam previše pristojan da ga spomenem.
At least but not last živio feminizam,to je misao vodilja tvog upisa.

Sigurna sam da nisu tako mislile kako si ti pročitao...

[Čeličana]

Apsolutno ne držim da su svi muškarci isti, nit se vodim tom mišlju, al šta je-je ono sve sam doživjela i teško se nosila s nečijim pijanstvom. Isto tako sam svjesna da nisam bajna ni sjajna i da također imam svojih mana..i učim te mane raspoznat i koliko god mogu popravit. Al to očekujem i od druge strane.
A ono je bio loš podsjetnik lošeg odnosa, koji je završio i to je to.

[enna-zg]

betty boo kaže:

Ovo kao da sam ja pisala.

Ali nevjerojatno kako nikako da fakat ovo shvatim. I pitam se sta se to desava da jos uvijek dopustam da me drzi 'u saci'. Nikako da ga pustim, da prestanem razmisljati o njemu i toj iluziji koju sam samoj sebi stvorila...

Fali mi...uzasno...

A onda se pitam sta mi zapravo to fali, jer nisam puno izgubila...izgubila sam samo privid tog jednog zajednickog zivota...

I ne znam vise sta da radim...jer ovaj napredak mi se ponekad cini prespor...

Najgore mi je sto se bojim ako je on nastavio dalje. Znam da sad progovara iz mene ego i nista vise, ali boli me ta pomisao. Voljela bih bar neku naznaku da je i njemu jednako tesko kao i meni. Sebicna sam, znam, ali jace je od mene...

Kao da sebe čitam..
Meni je najviše nedostajala ta "slika" našeg života, zajedništvo..bili smo često ko dvoje djece...falio mi je njegov smisao za humor..ma skoro sve..
a eto, prošlo vremena...
da ne idem u detalje, bilo svašta nešto i ništa što se tiče neke moje nove veze..znači sama sam..

a on sad nakon 2 godine sve više spominje prošlost (čujemo se svakodnevno zbog djeteta) šalje razno razne poruke..vidim da se kaje i da mu je žao..
obzirom da je otišao zbog treće osobe valjda se izguštao i šta sad?
Ja bi valjda trebala reći: e ajmo mi ponovo..
aha, kak da ne..
Da, njemu sad je teško ali mene to ni ne raduje a bogme nisam ni tužna zbog toga..