Ja bih self compassion prevela kao suosjećanje sa samim sobom / za samog sebe / prema samom sebi
Quote:
nausikaja123 kaže:
Apsolutno se pronalazim.
Gestalt ima jedan fini termin sa psihicke obrane koje gradimo od djetinjstva da bi se zastitili od ugorzavajucih roditelja - zove ih "kreativnom adaptacijom"
Super mi je taj termin jer ne stigmatizira obrane kao nesto patolosko vec naglasava kreativnost koja je bila potrebna da bi se prilagodili (a to znaci i sacuvali i obranili) negativnim imputima okoline ne koje nismo imali utjecaja.
|
Cula sam taj termin, to je moja terapeutkinja upotrijebila za moje odustajanje od ljutnje kao dijete, i meni zvuci fora
Quote:
nausikaja123 kaže:
Brownica je tu skroz u pravu. Ja cak mislim da ne mozemo biti empaticni uopce bez jakih osobnih granica. Iz jednostavnog razloga sto nas tudji sadrzaji totalno povuku, prevladaju nad nama i izgubimo se u poimanju sto je nase vlastito, a sto tudje.
I vlro lako, u takvim slucajevima, pocnemo ljude maltretirati sa savjetima kako da zive svoj zivot, dok je u pozadini zapravo pokusaj da kontroliramo svoj zivot.
Bez jakih granica, stapljamo se s drugima i cinimo stetu i sebi i drugom.
|
Iskreno nisam toliko o tome ni razmisljala prije
Mozda empatija moze bit tu ali je stvar ako nemamo granice zahvaljujući tom osjecaju za druge odustati cemo od sebe u nekom odnosu jer zbog nesvjesne mašinerije zelimo udovoljiti (ili cak izmanipulurat ) onog s kim suosjećamo
Ili neka osoba ne zeli suosjecat s drugom jer ne zna svoje granice i sama pomisao da pokusa razumjet onog drugog ga ugrožava na neki nacin