Božina kućica
Po mostu novom, bez staze, puta
Božidar Petrov povazdan luta.
Lovom se bavi, često ga vide
s Prgometom na kavu ide.
U ponoć gluhu, gledali svi smo,
s rezultatima stiglo je pismo.
Pročitao ga Hrvatin Branko:
"Na izborima - svi prošli tanko."
Tomica javlja: "Božo, moj brate,
dogovor s nama pravi je za te.
Dođi na kavu u našu stranku,
mi sredit ćemo Narodnu banku.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje frend tvoj, Tomica."
"Ajd k nama, Božo," Zoran sve guče,
vabi ga, zove, za ruku vuče.
Al Božo Petrov osta pri svom:
"Draži su meni - spremni za dom!"
A nešto poslije, vidjeli nismo,
Prgomet, kažu, dobio pismo.
(Ma nije pismo već esemes,
il možda e-mail, il koji bijes.)
Adresa kratka, pametnom dosta:
"Za Prgometa - da siđe s mosta".
U pismu piše: "Prgomet, brate,
spominjemo te, mislimo na te.
Dođi u goste na crnu kavu,
na ulazu tek pripazi glavu.
Sastanak naš će ostati tajna,
a rasvjeta je kod mene sjajna.
Večeru finu ja za te spremam.
Problem je samo - zavjese nemam.
Zeznu se Drago, dođe na kavu,
al snimatelji već šire slavu:
došli su tamo jer vole šalu
i svi sad vide Dragu - budalu.
"Moja je stranka čvrsta ko hrid.
Ne plaši mene ni Živi zid
ni Hrast ni Grozd ni biljke druge.
Za pregovore spreman sam duge."
Prgomet reče, zavjese kupi
za Antu, da ga više ne tupi.
Genijalno!
Saga o Roberti, djevojci s Tibeta
Linearni mod
