Ne mogu se zaljubiti

[Ruralna]

Sves kaže:

No dobro, to si prošla i ponešto naučila. To je prošlost.
Mene zanima što je tebi kazna u sadašnjem vremenu.

Pa dobro Sves, kako tebi često pođe za rukom postaviti mi neka pitanja na koja ne znam odgovoriti
Sad si me zamislio. Opet. Moram malo razmisliti o ovome.

[Atey]

DearP kaže:

Lijep pozdrav svima!

Nekako mi se ovaj podforum učinio najprikladnijim za zamoliti za par savjeta jer mi se stalnim analizama čini da moj problem jednim dijelom svakako jest usamljenost. Ne možda onaj oblik o kojemu se ovdje često piše, ali usamljenost svakako. Da ne dužim...

U 23 godine imala sam jednu ozbiljnu vezu. Nisam se niti jednom zaljubila. Svaki odnos izgleda jednako. Ovako nekako ide scenarij.

*prvi i drugi tjedan
Ja i on se upoznajemo.
Svidi mi se.
Počinjemo izlaziti.
Oduševljena sam njime.
*treći i četvrti tjedan
Počinje me živcirati.
Svakim danom me razočara nečim novim, bilo stavom, bilo razmišljanjem, bilo postupkom.
Posljedično, fizički mi postaje neprivlačan.
Prekid (uvjetno rečeno jer uglavnom rijetko i dođe do veze).

Imam osjećaj da nisam sposobna voljeti. Da nikada neću naći nekog s kim ću moći biti sretna. Ili u koga ću se zapravo zaljubiti. Ja sam savršeno sposobna imati odnos prijateljstva s povlasticama godinu dana bez da prema toj osobi razvijem bilo kakve ljubavne osjećaje. Prirodno, osoba mi postane jako draga, često i odličan prijatelj, ali ljubavni osjećaji nikada.

Kako ne izgledam loše, a i prilično sam otvorena i društvena, lako upoznajem ljude i često mi prilaze dečki. Zanimljivo je da njih to moje naglo hlađenje uzrokovano mojim razočaranjem u svakog od njih rezultira još većom zainteresiranošću s njihove strane što često sve zajedno ne olakšava.

Trenutno sam umorna od svog načina života, koji se svodi na ponavljanje gore opisanog scenarija. Sve bih dala da upoznam nekog tko će me oboriti s nogu i zbog koga neću nakon 3 tjedna plakati jer ću ponovno ostati razočarana osobom. Možda imam previsoke kriterije i čekam nekoga tko ne postoji, ne znam. Mislim da je to vrlo realno. Ali onda me zanima što napraviti da ti kriteriji postanu realni. Jer se tu ne radi o nekim fizičkim karakteristikama, u tom segmentu nemam problema s pronalaskom onoga što tražim, radi se o karakternim osobinama.

Također, da ne bude zabune ili napada, svoje ponašanje ne bih opisala kao promiskuitetno. Imala sam svega nekoliko seksualnih partnera i nije da sa svakim iz scenarija uskačem u krevet. Daleko od toga. Jednostavno imam osjećaj da tražim i tražim i tražim nešto što ne postoji.

Možda je zanimljivo za spomenut i da s većinom dečkiju s kojima sam se nalazila se još uvijek družim i odlični su mi prijatelji. Ti odnosi, dakle, ne funkcioniraju isključivo na ljubavnoj razini.

Probat ću još za kraj opisat par situaciju zbog kojih sam se razočarala. Da možda steknete bolji dojam. Ja sam inače prilično jak karakter i od dečka očekujem da bude jači od mene, što stvarno nije lagano. Volim onaj osjećaj kada ja ne diktiram sve. Kada se ne nalazimo kada meni paše. Kada jednostavno nije sve po mom. Na početku svakog odnosa upravo me oduševljava (najčešće) što se čini da tako i jest. Kroz tjedan dana se sve lagano složi i vidim da se sve ponovno prilagođava meni i da je osoba izgubila negdje u procesu svoje ja. Da mi ne može jednostavno parirat na toj razini.
Drugi primjer. Može se raditi o nekim izjavama. Ja volim raspravljati o različitim temama i mislim da ću svakoga poslušati i pokušati shvatiti, čak iako se ne slažem. Ipak, ako mi netko kaže da primjerice ''nema ništa protiv gejeva dok su u svoja četiri zida, ali ako ih vidi na ulici mora ih naučiti di im je mjesto da se to više nikada ne ponovi'' nemam što više s tom osobom. Ovo je prilično ekstremno. Razočaraju me i puno manje stvari.

Prvi primjer je najčešći. Drugi najrecentniji. Pa eto. Zanima me vaše mišljenje. Što mislite, u čemu je problem? Ne bih rekla da sam nesposobna voljeti jer postoji toliko ljudi koje bezgranično volim. Malo me počinje plašiti da mi nitko na priličnom uzorku ne odgovara. Trenutno sam u toj fazi da bih dala sve da se zaljubim, makar nesretno. Jer i to mi se čini bolje od ove praznine koju osjećam već godinama.

ti si ženska verzija mene

bez brige, sa tobom je sve u redu samo imaš problem da se možeš zaljubiti jedino u ono što nazivaju "srodna duša"

ja sam bio zaljubljen jedino u osnovnoj školi i nije mi se svidjelo jer me odkantala (sada ne bih mogao biti s njom ni da mi plati), u srednjoj sam imao leptiriće u nekoliko kratkih epizoda, da bi kasnije to došlo na 0....a tada sam imao cure sa kojima sam bio u dugotrajnim vezama...uglavnom, pošto sam vidio da ne upoznajem "pravu" osobu prilagodio sam se, imam frendicu sa kojom često razgovaram (nažalost ne vidimo se baš zbog udaljenosti) i ni jedan ni drugi nemamo nikakvih želja za ničim drugim osim prijateljstva, za sex i neki fizički kontakt naleti s vremena na vrijeme neka cura kojoj ponudim druženje bez obaveza, nije super ali bolje je nego biti potpuno sam

ima divnih cura sa kojima bi netko normalniji imao lijepu vezu ali ja jednostavno ne mogu natjerati sam sebe da mi bude OK, nakon nekog vremena mi čak ni sex nije previše privlačan

...mogu ti reći da nemaš sreće, traži dalje, nigdje u zvijezdama nije zapisano da ćeš sigurno upoznati nekoga i da samo trebaš biti strpljiva, bolje ti je da se aktiviraš i razmisliš gdje bi mogla upoznati dečka kakav ti odgovara

ja sam stariji od tebe i kretao sam se u dosta širokom krugu ljudi, no uspio sam upoznati samo jednu curu koja mi se ozbiljno sviđala, meni je trebalo cca godinu dana od upoznavanja do toga da me zainteresira, ona na mene nije gledala na taj način i sve je ostalo samo na prijateljstvu, bdw ni tada nisam bio zaljubljen

na ovaj poduži post bih doda samo da sam pročitao kojekakve savjete i predlažem ti debelu filtraciju, prihvati savjete koji odgovaraju tvojem karakteru i načinu razmišljanja, svi smo drugačiji i nešto što jednom funkcionira drugom ne znači ništa

želim ti puno sreće

[redrose3]

Atey kaže:

ti si ženska verzija mene

bez brige, sa tobom je sve u redu samo imaš problem da se možeš zaljubiti jedino u ono što nazivaju "srodna duša"

ja sam bio zaljubljen jedino u osnovnoj školi i nije mi se svidjelo jer me odkantala (sada ne bih mogao biti s njom ni da mi plati), u srednjoj sam imao leptiriće u nekoliko kratkih epizoda, da bi kasnije to došlo na 0....a tada sam imao cure sa kojima sam bio u dugotrajnim vezama...uglavnom, pošto sam vidio da ne upoznajem "pravu" osobu prilagodio sam se, imam frendicu sa kojom često razgovaram (nažalost ne vidimo se baš zbog udaljenosti) i ni jedan ni drugi nemamo nikakvih želja za ničim drugim osim prijateljstva, za sex i neki fizički kontakt naleti s vremena na vrijeme neka cura kojoj ponudim druženje bez obaveza, nije super ali bolje je nego biti potpuno sam

ima divnih cura sa kojima bi netko normalniji imao lijepu vezu ali ja jednostavno ne mogu natjerati sam sebe da mi bude OK, nakon nekog vremena mi čak ni sex nije previše privlačan

...mogu ti reći da nemaš sreće, traži dalje, nigdje u zvijezdama nije zapisano da ćeš sigurno upoznati nekoga i da samo trebaš biti strpljiva, bolje ti je da se aktiviraš i razmisliš gdje bi mogla upoznati dečka kakav ti odgovara

ja sam stariji od tebe i kretao sam se u dosta širokom krugu ljudi, no uspio sam upoznati samo jednu curu koja mi se ozbiljno sviđala, meni je trebalo cca godinu dana od upoznavanja do toga da me zainteresira, ona na mene nije gledala na taj način i sve je ostalo samo na prijateljstvu, bdw ni tada nisam bio zaljubljen

na ovaj poduži post bih doda samo da sam pročitao kojekakve savjete i predlažem ti debelu filtraciju, prihvati savjete koji odgovaraju tvojem karakteru i načinu razmišljanja, svi smo drugačiji i nešto što jednom funkcionira drugom ne znači ništa

želim ti puno sreće

ovo je jako lijepo napisano...i ja se nalazim u ovom..ima svega jednu ozbiljnu vezu u mojih ubrzo 35 godina...nedostaje mi nešto..strasti..spontanosti a ima brdo kvaliteta..ali nisma zaljubljena..navikla sma na njega al počele su me nervirat sitnice.u biti nerviraju me dugo samo mislim možda će se nešto promijenit...vrijedan je dobar je..human.zgodan..spreman pomoći.sasluša me..samo ja nisma sretna..i nije on tu da me usreći ...sama radim na tome..samo ne mogu se zaljubit..mogu pošetat s njim.bit s njim...ali neki veći korak tipa kupit stan skupa il nešto -ne osjećam...jako bih se voljela i želim se zaljubit..nać svoj mir...plus što ne osjećam se kao druge u vom mentalitetu..ono brak djeca..neke pompe...čopor familije...zasad ne osjećam to..isto se pitam jel problem u meni il u čemu ??? da se ne mogu zaljubit? i to godinama...jako sam nesretna

[zoomzoom888]

teže zaljubljive osobe navodno osjećaju veću unutarnju ispunjenost,ne osjećaju se tolko usamljenima,makar su sami
ista stvar kod mene,ne sjećam se kad sam bil zaljubljen..kaj je zaljubljenost uopće? kažu psihički zrele osobe se nemogu zaljubit,zaljubljenost je zamišljena projekcija o partneru..upravo to,zamišljena projekcija o partneru,to je zaljubljenost..viši stupanj od 'sviđanja',jako sviđanje..ne znam jel ja premalo novih ljudi upoznajem il kaj al u svojih 25 god sam bil samo jednom zaljubljen,ne računajuć one platonske ljubavi kad si lako zaljubljiv..za neku vezu moram bit zaljubljen u osobu inače mi nema smisla pošto brzo vidim da će puknut kad tad..pa odugovlačenja,misliš da previše kompliciraš,dat više vremena osobi..ne,mora bit jakog sviđanja od samog početka..mogu se zaljubit jedino u isti psihokarakterni tip,tip koji je isto teško zaljubljiv,paradoksalno kompiciran i jednostavan istovremeno,introvertiran,sklon filozofiranju itd itd
naravno,mora osoba i ličit na neš
fkt ne kužim kak se neko može više put na godinu zaljubit

[MillionMan]

idemo brojevni pravac

ti si na nuli

onaj koji je na +1 je onaj za kojim ti trcis. +1 trci za onom koja je na +2

onaj koji je na -1, je onaj koji trci za tobom. ali tebe taj ne interesira

[emotivka]

MillionMan kaže:

idemo brojevni pravac

ti si na nuli

onaj koji je na +1 je onaj za kojim ti trcis. +1 trci za onom koja je na +2

onaj koji je na -1, je onaj koji trci za tobom. ali tebe taj ne interesira

covjek koji predstavlja milione, sta je autor zelio reci?

[MillionMan]

emotivka kaže:

covjek koji predstavlja milione, sta je autor zelio reci?

puno njih me vec hvali i dobro cita na ovom forumu. s ovakvim pra istorijskim pitanjima te mogu samo ignorirat

[zabogi]

ja se nikad nisam zaljubio a ni neću,odlučio sam do kraja svog vjeka bit samac,
bez žene.
jednostavno sam čovjek bez osjećaja i ni sa jednom ženskom do sad nisam
izdržao više od mjesec dana,divim se onima koji slave 50-godišnjicu braka.

[AdamSaysFuckYou]

zabogi kaže:

ja se nikad nisam zaljubio a ni neću,odlučio sam do kraja svog vjeka bit samac,
bez žene.
jednostavno sam čovjek bez osjećaja i ni sa jednom ženskom do sad nisam
izdržao više od mjesec dana,divim se onima koji slave 50-godišnjicu braka.

To je valjda neki obrambeni mehanizam kad si svjestan da te niti jedna cura neće...

[AdamSaysFuckYou]

emotivka kaže:

covjek koji predstavlja milione, sta je autor zelio reci?

Dopusti da te prosvjetlim - on je čovjek koji ima milijun fantazija, a nikako da ispuni koju.
Valjda zato i dangubi na forumu.

[Xenophon1]

nisi jedina

[ToxiclyStronger]

Ajme ovo kao da čitam o sebi prije nešto više od godine dana. Doslovno sve je isto. Imala sam dosta veza, ali bi sve završavalo nakon maksimalno mjesec dana i nije mi bilo stalo ni do koga. Već sam mislila da nešto nije u redu sa mnom, da ne mogu osjećati nešto prema nekome, sva ta romantika i gluposti su mi išle na živce... a onda je došao on, taj netko poseban koji je sve promijenio.

Jedino što ti mogu reći je - budi sretna. Ja bi dala SVE da se mogu biti ona stara ja, koja ne ovisi o nikome, ne cmizdri ni za kime, i nije ju briga ni za što. Uživaj dok možeš, jer jednom kad se zaljubiš, i onda izgubiš tu ljubav, izgubit ćeš i sebe kakva si bila prije.

[zlatokosa12]

Meni se događa slična situacija. Nakon dvije propale veze (obje tri godine) ostavila sam dušu i srce njima i samo njima. Prošle su koje 3, 4 godine od svega toga... Upoznala sam brdo dečki, bila s jednim koji mi je bio san snova sve dok ga nisam upoznala. Niko, ali NITKO mi se više ne može sviđat. Bio on dobar prema meni ili loš. Ovi dobri prebrzo me forsiraju na neke veze, postaju posesivni, misle da smo zajedno, a nismo. Ovi loši bi samo seks. Sve je to ok, sve sam ja to isprobala. Ali više mi se ne da. Što više vrijeme odmiče i što više gledam svoje prijateljice koje su u "dugim sretnim vezama" mene sve to manje zanima i sve manje vjerujem da mogu upoznat tog nekog "posebnog". Stvrno nemam visoke kriterije, tražila sam najnormalnijeg dečka, ALI uvijek bi nekome nešto nedostajalo. I nakon svega toga sam više počela funkcionirat ko muški... Boli me briga, nikome ne šaljem poruke, ako netko meni odem na spoj tek toliko, ali sve mi se manje da nekome davati prilike... No, nema veze. Prolila sam brdo i brdo suza, mislim da sam stvarno voljela i ako je to to- ni ne tražim više. I mislim da je bolje kad si svoj, sam, stabilan, neovisan o drugoj osobi (sjećam se dana kad sam mislila da ne mogu disati ako ga ne vidim)...

I nakon svega toga, dobro je da ostaju dobre, prave ljubavne priče koje ću jednog dana sažeti u knjigu. Eto, toliko od mene

[mislav79]

zlatokosa12 kaže:

ALI uvijek bi nekome nešto nedostajalo

Po meni srz tvog problema je sto trazis mane ne kvalitete...jednom prilikom je meni rekla jedna osoba..znat ces da volis kad zavolis i njene mane..sve ostalo je sranje!

[zlatokosa12]

mislav79 kaže:

Po meni srz tvog problema je sto trazis mane ne kvalitete...jednom prilikom je meni rekla jedna osoba..znat ces da volis kad zavolis i njene mane..sve ostalo je sranje!

Ha moguće. Ali prvo bi trebale prevladati vrline pa kad (ako) sam već zaljubljena bi sigurno zavolila i mane... Barem je tako bilo kod ovih prošlih...

[zagrebačka cura]

i ja se nalazim u ovoj temi
zaljubljena nisam bila nikada, ne znam čak niti što je to. okružena sam s tako dobrim i kvalitetnim dečkima, s dečkima koje bi svaka cura poželjela ali meni nikako da srce brže zakuca(tako se kaže)
i postaje me strah da se zapravo nikada neću ni zaljubiti, da sam nesposobna voljeti(ovaj dio mislim i na sve ostale, da ne mogu voljeti ni prijatelje, ni obitelj, a ponajviše sebe)
možda sam jednostavno lišena osjećaja ljubavi u sebi?!

[Zak McKracken]

Ako si okruzena dobrim, a za tebe nisu dobri, onda ti ocito treba jedan los. Samo mora biti psihicki jaci od tebe i brzo ces se zaljubit.

[nevanevičicaa]

Tika kaže:

Bullshit. Na temelju čega si došao do ovog zaključka?

kaze bullshit netko tko na postavljeno pitanje odgovara u smislu polozaju planeta u svemiru

[nevanevičicaa]

uuupppPPPpppps dizem temu staru dvije godine . jel se autorica zaljubila u meduvremenu ?

[EmiliaK]

zoomzoom888 kaže:

teže zaljubljive osobe navodno osjećaju veću unutarnju ispunjenost,ne osjećaju se tolko usamljenima,makar su sami
....

Upravo je to ono sto ja osjecam jer ja ne zelim da se zaljubim. Zelim da volim i da budem voljena ali ne da lebdim nad onim osjecajima zaljubljenosti. ( a mene bas taj osjecaj jako brzo ponese) Cesto radim sve da osjetim sto vecu ispunjenost a sto manju zaljubljenost jer kad sam zaljubljena pristajem na puno toga pa se onda pokajem. ( stvari koje su meni bitne stavim u drugi plan)

ps..pristacu da se zaljubim tek kad ostvarim sve ono sto sam oduvjek zeljela. ( fali mi onaj zeleni smajic)