Posvajanje i udomljavanje djece

[toleranza]

RIJAMU kaže:

nisam našao neku temu vezanu uz posvojenje pa evo možda prilika da i sam dobijem nekoliko dobrih svjeta ili da podijelite svoja iskustva vezana uz posvojenje.

posebno me interesiraju iskustva dugogodišnjih roditelja posvojitelja.

ja na žalost nemam nikakvih iskustava, ali i mene zanima mnogo toga. kod mene je situacija takva da imam jedno biološko dijete i rastavljena sam. u vanbračnoj zajednici živim već nekoliko godina i predobro se slažemo. život ipak može biti prekrasan.... samo fali ono nešto, a to je zajedničko dijete. sudbina mi se nije nasmješila pa nemogu više roditi, a kako moj dragi kaže: bit ćeš opet mama. i sada me zanima kako CZSS gleda na posvajanje ako parovi nisu u bračnoj zajednici a i godine su tu (ja 35 a MM 36) i još što sam rastavljena.... ako se netko razumije u svu tu pravnu zavrzlamu oko posvajanja djece, molila bih da odgovori jer smo jako zainteresirani...

[PhotoMatea]

Pošto je mnogo pravila oko posvajanja djece, sve to teško ide, zanima me dali bi se moglo posvojiti dijete ako je jedan roditelj invalid (cerebralna paraliza), s tim da sasvim normalno funkcionira, ima ženu, posao. Znači oboje su financijski osigurani, no jedino je invaliditet prisutan? Partner ima 32 a partnerica 22.

[Ruby 25]

Koliko samo dugo treba čekati na to posvojenje

[-honey-]

PhotoMatea kaže:

Pošto je mnogo pravila oko posvajanja djece, sve to teško ide, zanima me dali bi se moglo posvojiti dijete ako je jedan roditelj invalid (cerebralna paraliza), s tim da sasvim normalno funkcionira, ima ženu, posao. Znači oboje su financijski osigurani, no jedino je invaliditet prisutan? Partner ima 32 a partnerica 22.

Na ovom linku ćeš naći sve potrebne informacije. Ako osobi nije oduzeta poslovna sposobnost onda vjerujem da nema ni prepreke po pitanju navedenog invaliditeta.

http://www.adopta.hr/index.php/razmisljate-o-posvajanju

[Imota20]

Dakle roditelji mame i tate koji ste u postupku posvojenja ili ste već posvojili mališana kada i nakon koliko pokušaja normalnih neuspjela ste se odlučili,koliko vam je cijeli proces trajao i kako vam je sve završilo?

[brar]

Da malo podignem temu. Odlučili smo usvojiti dijete. Voljela bih čuti iskustva onih koji su već dijete usvojili; što je sve bilo presudno? Naime, rečeno mi je da se gleda na kvadraturu stana; da dijete mora imati svoju sobu. Mi imamo jednu, jer imamo mali stan. Zar je moguće da bi nas zbog toga odbili?

[Goga_fina]

Imota20 mi smo posvojili dvoje djece, prvo dijete smo usvojili nakon 2. god. a drugo smo čekali... pa oko 7 god, ali nismo aktivno zvali, kada smo se aktivirali, dobili smo kći za 1,5 god.
brar naša su posvajanja bila davno, ne znam je li se od tada što promjenilo, ali za prvo dijete nismo imali sobu, bili smo u kući s muževim roditeljima, a za drugo dijete smo sobu imali...

[rozafora]

Pozdrav!
Odlučili smo se posvojiti nakon 4 godine braka. Nismo uspjeli začeti, uzrok neplodnosti nam nisu pronašli a na umjetnu oplodnju nismo htjeli ići.
Obradu smo prošli u 5.mj. 2012. a posvojili smo u 6.mj. 2013. Dobili smo bebu od 4 mjeseca.
Mi nismo postavljali previše uvjeta, odlučili smo ići upoznati svako djete koje nam ponude i nikome ne reći ne. Imali smo oko 30 godina pa je jedini uvjet bio da djete bude mlađe dobi (u molbi smo napisali do 3 godine ali da bi uzeli i starije).
Ja sam zvala centre jednom u 2 mjeseca, išli smo na nekoliko razgovora, a naša beba je bila jedina koju smo dobili priliku i upoznati. Imali smo puno razloga da ju odbijemo i predomislimo se ali nismo, vjerovali smo da nam Bog šalje baš nju, nemogu to drugačije opisati.
Ona je naša velika sreća i čudo, prekrasna djevojčica, ljepša i bolja nego sam ikada mogla zamisliti. Moram napisati da je epilog svega, kako to često biva, i nova beba koja nam se rodila prije 3 mjeseca.
Oduvjek smo htjeli veliku obitelj i planiramo još djece, biološke i posvojene, kako god se dogodi.

[brar]

@goga_fina i @rozafora hvala vam na odgovoru. Ovo je već stoti put da čujem da nakon usvajanja parovi koji nisu mogli biti roditelji to postanu. I to je divno. Valjda postoji nekakav "klik u glavi" koji ne možemo iskontrolirati. Toj dječici je potrebno samo puno ljubavi. Ja barem mislim da ljubav rješava sve.

[cipelić]

Dali ima neka druga tema vezano za posvojenje ili da podignem ovu,naime i mi smo se odlucili pokrenuti postupak posvojenja, nakon 13 godina braka..
Predali smo molbu, a sad je pred nama vjerojatno dug put..Navodno se posvoji oko 120 djece godisnje a lista je duza od 1000 parova
Naime tesko je posvojiti manje dijete/bebu, jer to naravno skoro svi zele,mi smo naveli do 3 godine.Jako se mali broj roditelja "odrekne" roditeljstva i zbog toga je tesko dobiti manju bebu.
Navodno je lakse posvojiti manje romsko dijete, jer dosta parova "odbija" uzeti romsko.
Dali ima netko tko je naforumu u zadnjih godinu dvije posvojio,ili je u postupku i kakva su iskustva? Mi smo spremni pokusati i van Hrvatske,ako ovdje ne bude srece... Jer je Hr u Haskoj konvenciji o posvojenju.

[gargamišamel]

slobodno podigneš ovu temu.

[cipelić]

Nikoga??

[Crveni Mjesec]

Ovo za odbijanje romske djece .
Inače, pouzdano znam da je jedan par izgubio pravo na posvajanje jer su prvo rekli da hoće, a zatim se predomislili oko posvajanja romskog djeteta. I neka su (izgubili pravo).
I mene zanima ova tema, iako zasad još samo "u teoriji "..

[Crveni Mjesec]

Da dodam još, nekima je udomiteljstvo bilo put do posvajanja. Često djeca koja su na udomiteljskoj skrbi nakraju završe na posvajanju, a prednost bi naravno imali udomitelji, ako to žele.

[Monstera]

Crveni Mjesec kaže:

Ovo za odbijanje romske djece .
Inače, pouzdano znam da je jedan par izgubio pravo na posvajanje jer su prvo rekli da hoće, a zatim se predomislili oko posvajanja romskog djeteta. I neka su (izgubili pravo).
I mene zanima ova tema, iako zasad još samo "u teoriji "..

sto znaci, "a neka su izgubili pravo"?
odluka o posvojenju je za cijeli zivot.
i za zivot djeteta i za zivot posvojitelja.
meni se cini daleko postenijim da ljudi kazu da se ne mogu nositi sa djetetom koje nosi neke karakteristike, nego da ga posvoje i nakon toga, kada pocnu problemi, vrate u dom.
problemi mogu poceti sa razlicitih strana, na razlicite nacine, i neki ljudi se naprosto ne zanju nositi s asvime. ko sto niti sve okoline nisu spremne niti tolelirati, a kamoli prihvacati razlicitosti.
obitelj moze, ima pravo, a i super je da procijeni, da to dijete mozda u njiovoj okolini ne bi bilo prihvaceno.a da mu oni nece biti dovoljan suport i da se niti oni sami nece moci nositi sa time

Crveni Mjesec kaže:

Da dodam još, nekima je udomiteljstvo bilo put do posvajanja. Često djeca koja su na udomiteljskoj skrbi nakraju završe na posvajanju, a prednost bi naravno imali udomitelji, ako to žele.

da, udomiteljstvo je precica.
ali:
treba imati na umu, da vam mogu dati dijete, za koje se ne zna kada i da li ce ikada imati ciste papire.
i da udomitelji moraju komunicirati, na ovaj ili onaj nacin sa bioloskom obitelji i da se moraju moc nositi sa razlicitim problemima biolskih roditelja (alkohol, droge, kriminal, razne manipulacije prema djetetu...).

nije nemoguce, samo je znatno teze. na tom putu, ne smijete odbijati kontakte sa primarnom obitelji (nekad su oni pod nadzorom centra za socijalnu skrb, nekad u udomiteljskoj obitelji, nekad diejte odlazi na vikende i druzenja sa primarnim skrbnicima....)

isto tako, udomiteljskih obitelji trenutno ima jakooo malo, a trazene su (odn ovakva skrb se prema novom obiteljskom i zakonu o soc.skrbi preferira nad domovima), tako da udomitelji ne mogu birati koje dijete i akda ce udomiti, i da se moze desiti da se udomi dijete za koje ce trebati gdoine da se rijesi status roditelja....

naravno, prilikom edukacije za udomitelje vazno je naglasiti da zelite udomiteljstvo sa perspektivom posvojenja, ali to ne garantira da cete i dobiti dijete koje ce biti jednom za posvojenje...(pogotovo ako na vasem podrucju nema udomiteljskih obitelji
i da na tom putu mozete isplakati puno suza oprastanja za dijete koje je kod udomitelja na hitnom, privremenom smjestaju. na tjedan, dva.....dva mjeseca dok se ne nadje zakonski skrbnik (koji ima prednost), dok otac/majka ne izadju iz pritovra/bolnice....i da se morate jako dobro pripremiti na hrpu nepredvidljivih situacija.

[kajpa]

Dobar post. Da, o takvim stvarima treba dobro razmisliti. I odluka da ne bi romsko ili neko drugo dijete je samo odluka, postena i prema njemu i prema sebi. Bolje iskreno priznati, nego da kasnije bude problema.
Sto se tice udomiteljstva i opisanih problema, mislim da bih se to odlucila ne u slucaju zelje za posvajanjem, nego samo ako imam zelju (i mogucnosti) pomagati djeci koja se nadju u takvim situacijama. Kada bi zeljela posvojiti dijete, onda bih htjela da sto brze i lakse bude samo moje...a ovo djeluje kao mukotrpan put, koji na kraju ne ostvaruje zelju s kojom se krenulo...a to bi mi bilo pre tesko. Naravno, nikoga ne odgovaram od udomiteljstva, samo mislim da u slucaju da zelim posvioiti dijete, to meni ne bi bila opcija.

[pikuli]

udomiteljstvo može biti prečica, no neki centri je izbjegavaju baš zato što biološki roditelji znaju gdje je dijete. kod udomljavanja gdje je razlog-nada posvajanje treba biti jako psihički jak i stalno svjestan da dijete može otići i drugoj obitelji na posvajanje, da ta prednost nije zapisana, već se često uzima u obzir djetetova povezanost s obitelji u kojoj odrasta. što je dijete veće, veća je i šansa da ga ostave u obitelji.

"izgubiti pravo"... kod nas centri nisu povezani. uglavnom takva odbijanja vode u stavljanje u lošiji položaj naspram ostalim obiteljima kod centra gdje je dijete odbijeno, no ostali centri ne znaju za to. smatram da je odbijanje romske dijece nije pametno po posvojitelje. pogotovo ako se radi o malom djetetu koje nije usvojilo dotičnu "subkulturu". većina djece koja idu na posvajanje imaju neke probleme, ili zdravstvene, ili odgojna zapuštenost, ili katastrofalne zdravstvene navike u trudnoći... boja kože i reakcija okoline je sigurno problem koji se lakše riješi od npr. posljedica alkohola u trudnoći ili slučaja u široj obitelji gdje su posvojili dijete šizofreničara koje je istu bolest razvilo u pubertetu.

nemam osobnih iskustva. frendica je prije godinu dana posvojila zdravo romsko dijete staro 2.5 godine. nakon puno godina čekanja, baš zato što je stavila kao uvijete zdravo dijete i do tri godine. dijete se super snašlo u novoj obitelji i oni su sretni roditelji sretnog djeteta.

[Monstera]

pikuli kaže:

udomiteljstvo može biti prečica, no neki centri je izbjegavaju baš zato što biološki roditelji znaju gdje je dijete. kod udomljavanja gdje je razlog-nada posvajanje treba biti jako psihički jak i stalno svjestan da dijete može otići i drugoj obitelji na posvajanje, da ta prednost nije zapisana, već se često uzima u obzir djetetova povezanost s obitelji u kojoj odrasta. što je dijete veće, veća je i šansa da ga ostave u obitelji.

da, neki centri, u startu za posvojenje traze drugu zupaniju, a za udomiteljstvo daju prednost (jer moraju) istoj, odnosno kod udomiteljstva moraju bar neko vrijeme poticati/pratiti kontakte sa bioloskom obitelji, pa je i logicno da su sto blize
i tu nastaju problemi sa udomiteljstvom sa perspektivnom posvojenja; naime, tesko je unapred procijeniti dal su ti roditelji bas tolko grozni da ce im se oduzeti pravo, dal ce po putu roditelj propasti (propiti se, predozirati, umreti) i da ce dijete biti liseno roditelja i spremno za posvojenje.
sve su to informacije koje, prilikom udomljavanja, vrlo cesto ne mozemo znati.

kada se moze (tipa, jedan roditelj uopce ne brine, drugi slabih kapaciteta), onda je svakak bolje dati na udomljenje sa perspektivnom posvojenja, nego da dijete udomi jedna obitelj, a onda ga posvoji neka druga.
(pa makar se i upoznali sa bioloskom obitelji)

ako udomitelji imaju mogucnost za posvojenje, ja bih im uvijek dala prednsot, cak i ako nisu prosli papirologiju za to, i nisu na ljestvici prioriteta.
(odn, ak neki drugi cekjau duze, o bolji uvjetima ne bih, jer tu ima jako puno subjektivnih faktora, koji cesto ne moraju, niti nisu, presudni za odgoj. a cinjenica da je dijete vec zivjelo i zivi u nekoj obitelji, jest. i to uzasno vazan faktor)

pikuli kaže:

"izgubiti pravo"... kod nas centri nisu povezani. uglavnom takva odbijanja vode u stavljanje u lošiji položaj naspram ostalim obiteljima kod centra gdje je dijete odbijeno, no ostali centri ne znaju za to. smatram da je odbijanje romske dijece nije pametno po posvojitelje. pogotovo ako se radi o malom djetetu koje nije usvojilo dotičnu "subkulturu". većina djece koja idu na posvajanje imaju neke probleme, ili zdravstvene, ili odgojna zapuštenost, ili katastrofalne zdravstvene navike u trudnoći... boja kože i reakcija okoline je sigurno problem koji se lakše riješi od npr. posljedica alkohola u trudnoći ili slučaja u široj obitelji gdje su posvojili dijete šizofreničara koje je istu bolest razvilo u pubertetu.

posvojenje je uvijek rizik.
neke informacije mozes dobiti, neke ti zataje u centru, neke niti centar ne zna.
kolko puta je dijete odbijeno, moraju znati u centru koji je nadlezan za dijete.
isto tako, ako je u ustanovi, ustanova vodi evidenciju kolko puta je neki posvojitelj upucen iz centra nadleznog za njih.
broj tih odbijanja je jako vazan, jer kod teze posvojive djece, nakon odredjenog broja odbijanja, centar ima obavezu kontaktirati i medjunarodne posvojitelje.

sto se lakse ili teze rijesi nemam pojma, brijem da to ovisi o osobi.
zato je vazno da osoba (tj partneri) rasprave sami sa sobom cega se boje i kako bi te strahove mogli rijesiti.
nista nije crno bijelo, i mislim da je o tome vazno raspravljati. i ne vidim nista lose da netko odbije dijete roma ako ga je strah kako ce se sa tom cinjenicom nositi

[Crveni Mjesec]

Vama je to OK, meni nije. Nisam baš ni išla u detalje, ipak je ovo forum, a to su nečije privatne stvari. Svakako da mogu ići preko drugog centra na posvajanje, ali im je zabilježeno što su napravili i naprosto nema šanse da dobiju dijete na posvojenje nakon toga. Priuštili su jadnom djetetu ogromnu traumu, dijete je zbunjeno i tužno i nije mu jasno zašto su ga od*ebali. Naravno da nije svako dijete za svakoga, ali oni su maloga upoznali i pristali na posvajanje (ne događa se to preko noći) i onda samo otpremili natrag kad su se sjetili da to ipak nije za njih. To je užasno neodgovorno i pokvareno, a da im centar nakon toga udijeli dijete uz brojne divne i odgovorne kandidate koji isto to čekaju, to bi stvarno bila piz*arija na kvadrat.

[kajpa]

Ni meni nije ok ovo sto si ti napisala. Malo bi, pa malo ne bi. Ja sam pisala o necem drugom, odluci kao takvoj.