Imati jedno ili više djece?

[katjes]

fgzcvijetic kaže:

Sasvim izgledno no, pitaš li se ikada kako će to dijete funkcionirati jednog dana kad mama-kvočka ne bude u prilici raširiti svoja krila i pružiti sigurnost?

ne. učimo je samostalnosti ovo sad što si reko zvuči kao da djeca u većim obiteljima samostalna postaju iz - nužde.

[nuklea500]

fgzcvijetic kaže:

Sasvim izgledno no, pitaš li se ikada kako će to dijete funkcionirati jednog dana kad mama-kvočka ne bude u prilici raširiti svoja krila i pružiti sigurnost?

Usput, moram primijetiti mali detalj koji mi se, obzirom na sve pročitano, čini kao odstupanje u odnosu na prosjek.

Naime, moja draga i ja smo prvo dobili nakon više od 8 godina braka tako da smo se doista nauživali zajedničkog života i ne osjećamo dijecu kao zakidanje u pogledu ljepote življenja.

Koooliko frustracija, ljubomore i gotovo ocaja iz jednog covjeka progovara.

S tom fiksacijom na jedince, djelujes kao da zalis sto imas troje djece pa ocajnicki pribjegavas racionalizaciji. Jadno i tuzno.

Mama-kvocka, kazes... Hm... Vidis, moja je jedinica i istat ce jedinica i isto tako primjecujem.kako je samostalnija od svojih vrsnjaka. Kao.i ti, vjerojatno ni ja nisam.objektivna niti kao roditelj to uopce mogu biti.

Ova mama kvocka se odvojila od svoje razmazenr, nesposobne jedinice kad joj je bilo 11 mjeseci i ostavljala je u vrticu na 8 i pol sati dnevno. Sada, sa 17 mjeseci, ona vec ima svoju ekipu i ravnopravno se igra s puno starijom djecom i smislja spacke ne s jos dvoje djece, kao tvoji, vec s jos 14 djece.
Ona sama jede, pije, zna se samostalno zaigrati, penje se na tobigan kao trogodisnjaci, penje se zta stepenice, ne hoda drzeci mi ruku, ne boji se steanaca, prva prilazi svakom djetetu u parku i inicira igru. I pazi ovo, sigurno nece tek s 12 godina na ljetovanje bez nas, vec s pet godina jer njezin vrtic organizira ljetovanje za starije grupe.

Da, neka djeca u vecim obiteljima imaj tek ukradeno djetinjstvo , moraju se brinuti za mladje i cijeli se zivot lijece od nesretnog (ukradenog) djetinjstva.
To i nije za hvaliti se. Naravno da pistoje i obitelji s puno djece u kojima su svi sretni. Ali eto, nema pravila, kao ni kod jedinaca. Predrasude su cudo. Frustracije jos i vece.

[Francesca]

fgzcvijetic kaže:

Raspravljaš ovdje da bi našla opravdanje za svoju situaciju (odabir) ili doista želiš saznati nešto više?

Imam dovoljno godina da se ne moram nikome, a posebno nekome na forumu obravdavati za svoj izbor/situaciju

Lijepo si ti to sve nabrojao i sve stoji

No, zaboravljaš činjenicu da i u obiteljima sa više djece ima puno kontra slučajeva i mogu ti ih nabrojati bezbroj - mojih prijatelja koji su odrasli ljudi, odrasli u višečlanim obiteljima pa su skroz sjebani na mnogo razina

Recimo ja nisam jedinica, imam sestru, a moja sestra i ja smo nebo i zemlja u svemu tome što si ti nabrojao: snalažljivost, samostalnost, samouvjerenost

Ne uzdižem ja jedince, niti najmanje, samo mi ide na živce kako se na ovoj temi jedinci često stigmatiziraju kao nešto loše, tj ne - na finjaka - višečlane obitelji se ističu kao bolje

Ne pitate se pri tome zašto ta obitelj ima samo jedno djete?
Pogledaj moj potpis - mene nije sramota to napisati, ali mnoge ljude je sramota neplodnosti i ne pišu to u javnosti a od 10 ljudi ih 9 pita: ajde na drugo, šta se čeka, ajde ajde ajde...
A žena je možda sva prestavljena jer zna kako je teško dobila ovo jedno, kolik je postupke prošla, koliko je beba izgubila u visokim mjsecima trudnoće ili kako je teško iznjela trudnoću i ne usudi se ići na drugo...

Rijetki su pak ljudi kao Katjes koji otvoreno kažu da im je trudnoća i mala beba gnjavaža, da se ne žele odreći svog komoditeta i odlučili su imati jedno djete.
Točka.
Neće se sigurno predomislit.
Točka.

[Francesca]

narda123 kaže:

Sta se mene tice ja bih troje.. Mi imamo placu od 3500 i jednu od 2600kn.. Zivimo na selu i troskovi su nam oko 2000kn max..
Imamo 21.god oboje.. Kupujemo kucu u tom istom selu.. I mislim si da cu do 25-28 rijesit kredit, kucu i djecu.. Kak?? Ne znam.. Vjerovatno nekak budem.. A onda imam vremena gradit karijeru jer sam u ranim 30.i imam jos dovoljno snage i volje, ali i vremena da djeci sto
vise omogucim..

Prvo dijete je doslo neplanski.. Nakom prve god fax, muzeve srednje.. Oboje nezaposleni.. Ali borili smo se.. Protiv svih i svega.. I vjerujem da cemo uspjet, da ce sve bit ok.. Samo se treba boriti za svoje zelje i snove..

Sent from my ST23i using Tapatalk

Ovo mi je recimo super post - žena napisala svoje mišljenje, bez prozivanja, bez osude, bez ružnih prizvuka

[frupy]

Ali ja fkt ne kuzim kako netko nekoga na ovoj temi uopce moze I smije prozivati??
Pa jbt ne zivis tudji zivot da mozes nekome soliti pamet i reci: ti moras imati dvoje/troje/petero djece ili pak: ti definitivno moras ostati na jednom.

Ljudi imaju tisucu razloga za jednu ili drugu opciju I ne znam kak se uopce moze netko naci da popuje drugima.

Stvarno ima svakakvih ljudi.

[nuklea500]

Pa meni, iskreno, kad netko agresivno tvrdi kako je puuuno bolje imati vise djece ili puuuno bolje imati samo jedno dijete, djeluje kao da ta osoba nije zadovoljna onim sto ima. Zadovoljan covjek nema potrebu svoju zivotnu odluku nametati drugome.

[frupy]

Ja to zbilja ne kuzim.
To sto je meni bolje imati vise djece, ne znaci da bi i tebi tako bilo bolje.
I obrnuto, to sto ti ne zelis imati vise djece, ne znaci da bi se i ja trebala zamisliti nad svojom odlukom.

Ovakve rasprave me totalno podsjecaju na vrticke gluposti tipa moj tata je jaci od tvog.

[SummerNight]

fgzcvijetic kaže:

Sasvim izgledno no, pitaš li se ikada kako će to dijete funkcionirati jednog dana kad mama-kvočka ne bude u prilici raširiti svoja krila i pružiti sigurnost?

Usput, moram primijetiti mali detalj koji mi se, obzirom na sve pročitano, čini kao odstupanje u odnosu na prosjek.

Naime, moja draga i ja smo prvo dobili nakon više od 8 godina braka tako da smo se doista nauživali zajedničkog života i ne osjećamo dijecu kao zakidanje u pogledu ljepote življenja.

mi smo nakon 14 godina zajednickog zivota dobili dijete, i nije mi bilo niti tesko.niti uzasno, dapace uzivala sam u gotovo svakoj sekundi pa svejedno nikad ne bi ponovo to rano djetinjstvo prolazila.
bila sam spremna stopirati svoj zivot na par godina i to sam i ucinila.
da, stopirati, jer sam takav roditelj zeljela biti i takav bi roditelj bila ponovo kad bi imala drugo dijete.
a sad idem i van i na kave i na vjezbanje i na koncerte i na putovanja i ne mogu ni zamisliti da ponovo ostanem bez toga.
reci ce netko ne moras ostati bez toga, da, ne moram ali zelim jer sam ja takav roditelj ili nikakav.

[kajpa]

fgzcvijetic kaže:

Istina, koji put se pitam (vjerujem da se to omakne i roditeljima sa samo jednim djetetom) "što je to meni trebalo" ali, svakodnevno se susrećem sa činjenicom da su moja djeca sretnija, zadovoljnija pa, ako hoćete, sposobnija i samostalnija nego li jedinci. Uspoređujem vlastita iskustva i iskustva mojih prijatelja (koji imaju po jedno dijete) i ponekad dođem do zaključka kako su moji i njihovi, po nekim pitanjima, nebo i zemlja. Doslovno ne mogu opisati to zadovoljstvo kad vidim njih tri kako surađuju, kako se druže, zabavljaju, podučavaju jedna drugu pa i spletkare protiv roditelja. Čak mi se čini da se problemi,odrastanja, posebice ponašanja, školovanja, razmišljanja... lakše rješavaju kad ih je više nego li kad je samo jedno.

A njihova sreća je ujedno i moja sreća.

Vecina toga sto si napisao je ok, jasno da uzivas u njima i njihovoj sreci...no to da je ...ni vise ni manje nego li cinjenica da su tvoja djeca sretnija i zadovoljnija nego li ona koji su jedinci je
Uopce ne sumnjam da to vrijedi za neke jedince, ali da je cinjenica da su oni gdje ih je vise, sretniji i zadovoljniji od svih jedinaca...
Sigurna sam da su neki jedinci isto tako sretniji i zadovoljni od djece iz obitelji s vise djece.

Francesca kaže:

Ovo boldano što si rekla - ne samo da je ružno reći nego implicira da su jedinci nesretni, nezadovoljni, nesposobni i nesamostalni - svi... što apsolutno nije i ne može biti istina

Da, jako ruzno i besmisleno.

Imati jedno djete je možda nekom drugom roditeljskom paru baš njihov izbor, i isto tako bi bilo lijepo da ti poštuješ njihov izbor a ne nabijati im na nos da su tvoja djeca "bolja" od njihovog jednog

fgzcvijetic kaže:

Nema tu nikakvih implikacija. Kao što rekoh, nekolicina mojih najbližih prijatelja imaju jedno dijete. Akonto međusobne razmjene iskustava sam sublimirao navedene iskaze.
Iskristaliziralo se je da se, ovisno o situaciji, moja djeca i njihovo dijete ne ponašaju/snalaze na isti način. Nažalost, tu je i činjenica da roditelji jedinca drže pod puno većom kontrolom (i time mu rade medvjeđu uslugu) nego li to čine roditelji više djece.

Usporedio si svoju i njihovu djecu, a donio zakljucak o svim jedincima ...koji su kao nesretniji i nezadovoljniji od tvoje djece.
Kako si izmjerio srecu i zadovljstvo svih jedinaca i uspio ju usporediti sa srecom i zadovoljstvom svoje djece?

Daleko od toga da impliciram kako su jedinci: nesretni, nezadovoljni, nesposobni i nesamostalni... to već zazlazi u sfere banaliziranja činjenice da je svako dijete osoba zase i da nema univerzalnih pravila/istina

Ne? A sto je onda "cinjenica" koju si spomenuo?

Moja kćer ima 12 godina, jedino dijete mojih prijatelja je starije par dana. Ovog ljeta smo je poslali u ljetnu školu na otok, oni njega u ljetni kamp na drugi otok. Moja nema animatora/voditelja, prepuštena je sama sebi, sama je u sobi, on ima animatora/voditelja i ima društvo. Prvi dan udariše oboje u kuknjavu kako se žele vratiti doma. Na kraju balade, moja je ostala, snašla se i uživala u svemu tome a, kad je priča završila, poželila je još koji dan, oni su pak treći dan svojeg sina pokupili i vratili doma. Možemo mi sad analizirati razlike u spolovima, dušama, mentalnom sklopu, svemu ostalom ali to je tek jedan primjer u kojem se moje dijete iskazalo kao samostalnije, iskusnije, okretnije....

Sorry, ali ovo je totalna glupost. Ima i obrnutih primjera, gdje se jedinac sasvim ok snasao na nekom takvom putovanju...odvajanju od roditelja.
Zasto tako djetinjasto generaliziras?
Zasto je tvoja uopce kukala ako je tako super? Btw kakav je to kamp gdje je dijete od 12 godina prepusteno samo sebi?

uostalom, nije to prva situacija gdje sam (doslovno) osjetio zavist kako ona nešto hoće/može a on ne iako ima daleko više roditeljske pažnje nego li moje dijete koje dobiva tek jednu trećinu (ako i toliko jer je najstarija) iste. Da ne govorim kako su oni i imućniji od nas te svom jedincu mogu pružiti doživljaje o kojima moja može samo maštati.

Zasto si osjetio zavist?

Francesca kaže:

Lijepo si ti to sve nabrojao i sve stoji

No, zaboravljaš činjenicu da i u obiteljima sa više djece ima puno kontra slučajeva i mogu ti ih nabrojati bezbroj - mojih prijatelja koji su odrasli ljudi, odrasli u višečlanim obiteljima pa su skroz sjebani na mnogo razina

Velika istina.

Ne uzdižem ja jedince, niti najmanje, samo mi ide na živce kako se na ovoj temi jedinci često stigmatiziraju kao nešto loše, tj ne - na finjaka - višečlane obitelji se ističu kao bolje

Ni ja...vecina ce ih ipak biti mozda malo manje samostalna i snalazljiva, ali nije to nista sto ne bi mogli savladati/prevladati kasnije.
Ali da su oni drugi sretniji i zadovoljniji je imo glupost.

Ne pitate se pri tome zašto ta obitelj ima samo jedno djete?
Pogledaj moj potpis - mene nije sramota to napisati, ali mnoge ljude je sramota neplodnosti i ne pišu to u javnosti a od 10 ljudi ih 9 pita: ajde na drugo, šta se čeka, ajde ajde ajde...
A žena je možda sva prestavljena jer zna kako je teško dobila ovo jedno, kolik je postupke prošla, koliko je beba izgubila u visokim mjsecima trudnoće ili kako je teško iznjela trudnoću i ne usudi se ići na drugo...

Tocno.
A i drugi imaju svoje neke razloge. Govoriti im da je cinjenica da su njihova djeca nesretnija je ...bas ono - ruzno.

Rijetki su pak ljudi kao Katjes koji otvoreno kažu da im je trudnoća i mala beba gnjavaža, da se ne žele odreći svog komoditeta i odlučili su imati jedno djete.
Točka.
Neće se sigurno predomislit.
Točka.

Meni sve to skupa nije bila nikakva gnjavaza, nego gust.
Ali ipak, razmisljala jesam bih li isla dalje ili ne...

nuklea500 kaže:

Pa meni, iskreno, kad netko agresivno tvrdi kako je puuuno bolje imati vise djece ili puuuno bolje imati samo jedno dijete, djeluje kao da ta osoba nije zadovoljna onim sto ima. Zadovoljan covjek nema potrebu svoju zivotnu odluku nametati drugome.

Bas. I tako prepotentno nazivati takva svoja razmisljanja i tvrdnje - cinjenicama.

[Little Floramy]

Možda svi ne gledamo istim očima u istom smjeru istu želju?!

Kao jedinica odrasla u izobilju...nedostajalo mi je najviše od svega netko 'Moj' s kojim ću podijeliti sve sretne i ružne osjećaje, bijesove, ljutnje, radoznalosti dijeliti uz savijtete nekoga 'Mog'....koga mogu zvati sestrom ili bratom.
Kako nisam imala to što sam najviše željela, zato sam imala prijateljicu i njenih 3 sestre i 1 brata koji su moje djetinjstvo učinili nezaboravnim.

Tako nisam željela da moj sin bude jedinac, da ostane kao ja već da ima nekog 'Svog'.....i nije me niti strah niti sram reći da nakon 5 g. (mpo) smo uspijeli iz prve.
Moj sin ima brata, nekog 'Svog' za cijeli život i kad nas nebude....i tu ću stati jer ne znam što im život nosi.....

[fgzcvijetic]

Famozni citat iz Foresta Gumpa, život je bombonjera, nikad ne znaš...

Svatko je kovač svoje sreće i nije mi namjera propovijedati nekakav stav more is merrier već, jednostavno, prenosim vlastita iskustva. Ne želim preuzeti ulogu don Ante Bakovića i nametati "plodnost" i sasvim mi je svejedno hoće li netko živjeti bez potomstva ili imati 10-toro djece. Osobna odluka je svetinja ali, naslov teme je Imati jedno ili više djece i sukladno tome iznosim osobno mišljenje.

Mogu se dokazivati do beskraja jer u svojoj okolini imam daleko više obitelji sa jednim djetetom nego li s 2+ i akonto toga moj osobni osjećaj je kako su "klinci iz čopora" snalažljiviji od solista, posebice kad se potonjima izmakne roditeljski kišobran.

S njih troje sam više nego zadovoljan i to mi je oduvijek bila nekakva "mjera" roditeljstva. Svjestan sam kako bi moj život bio daleko jednostavniji da imam samo jedno ali sam presretan (ponavljam, zaključujem kroz informacije koje dobivam od svoje okoline) time što ih imam koliko imam i što moje cure svoje odrastanje i izlazak u svijet prolaze (uz sve uspone i padove) uspješnije i odvažnije nego li meni poznati jedinci.

Ne treba zaboraviti i podsvjesne roditeljske kočnice kao i činjenicu da imaš nešto viši stupanj tolerancije na sve dječje nestašluke (o nekakvim strahovima i controling porivima da i ne govorim) kad imaš više njih nego kad imaš samo jedno te da si samim time nešto bliži nekoj zlatnoj niti koja predstavlja ideal odgoja/odrastanja djece.

[pink5]

fgzcvijetic kaže:

Moja kćer ima 12 godina, jedino dijete mojih prijatelja je starije par dana. Ovog ljeta smo je poslali u ljetnu školu na otok, oni njega u ljetni kamp na drugi otok. Moja nema animatora/voditelja, prepuštena je sama sebi, sama je u sobi, on ima animatora/voditelja i ima društvo. Prvi dan udariše oboje u kuknjavu kako se žele vratiti doma. Na kraju balade, moja je ostala, snašla se i uživala u svemu tome a, kad je priča završila, poželila je još koji dan, oni su pak treći dan svojeg sina pokupili i vratili doma. Možemo mi sad analizirati razlike u spolovima, dušama, mentalnom sklopu, svemu ostalom ali to je tek jedan primjer u kojem se moje dijete iskazalo kao samostalnije, iskusnije, okretnije.... uostalom, nije to prva situacija gdje sam (doslovno) osjetio zavist kako ona nešto hoće/može a on ne iako ima daleko više roditeljske pažnje nego li moje dijete koje dobiva tek jednu trećinu (ako i toliko jer je najstarija) iste. Da ne govorim kako su oni i imućniji od nas te svom jedincu mogu pružiti doživljaje o kojima moja može samo maštati.

i to dokazuje što? Ništa.
Mogu iz vlastitog iskustva dati primjer. Moji roditelji imaju petoro djece i svi smo drugačiji, neki su skroz samostalni i snalažljivi, neki nisu.
Koliko god to tebi čudno zvučalo, neki su toliko nesamostalni i razmaženi bili da bi ti rekao da su odgajani ko prinčevi. A nisu, totalno suprotno.


Podcenjivati jedince je stvarno van svake pameti, isto kao i podcjenjivati roditelje sa više djece. Sreća se ne mjeri brojem djece ili sestara i braće.

Ti nisi ni prvi ni zadnji koji tako misli, nažalost. Često se na jednice gleda kao razmažence, a višebrojne familije se smatraju sirotinjom. :rolleyes:

[kajpa]

fgzcvijetic kaže:

Svatko je kovač svoje sreće i nije mi namjera propovijedati nekakav stav more is merrier već, jednostavno, prenosim vlastita iskustva. Ne želim preuzeti ulogu don Ante Bakovića i nametati "plodnost" i sasvim mi je svejedno hoće li netko živjeti bez potomstva ili imati 10-toro djece. Osobna odluka je svetinja ali, naslov teme je Imati jedno ili više djece i sukladno tome iznosim osobno mišljenje.

Napisao si:

susrećem sa činjenicom da su moja djeca sretnija, zadovoljnija pa, ako hoćete, sposobnija i samostalnija nego li jedinci

To nije osobno misljenje, nego tvrdna/cinjenica - koja kaze kako su tvoja djeca sretnija i zadovoljnija nego li jedinci.
Dakle, proizlazi da je cinjenica i da su jedinci nesretniji i nezadovoljniji od tvoje djece.

Mogu se dokazivati do beskraja jer u svojoj okolini imam daleko više obitelji sa jednim djetetom nego li s 2+ i akonto toga moj osobni osjećaj je kako su "klinci iz čopora" snalažljiviji od solista, posebice kad se potonjima izmakne roditeljski kišobran.

Ako mislis da su tvoja djeca sretnija i zadovoljnija od tih jedinaca koje znas, ok, to je tvoje misljenje - ali definitivno ne mozes kao cinjenicu napisati to isto kao neku opcenitu tvrdnju.
Bilo bi super kada bi mogao roditi vise od jednog djeteta i biti siguran da ce ta djeca biti sretnija od jedinaca (koji su generalno nesretniji i nezadovoljniji) ali to bas ne ide tako.

S njih troje sam više nego zadovoljan i to mi je oduvijek bila nekakva "mjera" roditeljstva. Svjestan sam kako bi moj život bio daleko jednostavniji da imam samo jedno ali sam presretan (ponavljam, zaključujem kroz informacije koje dobivam od svoje okoline) time što ih imam koliko imam i što moje cure svoje odrastanje i izlazak u svijet prolaze (uz sve uspone i padove) uspješnije i odvažnije nego li meni poznati jedinci.

Ne mozes tvrditi nesto za sve jedince, zato sto ih znas nekoliko.

Ne treba zaboraviti i podsvjesne roditeljske kočnice kao i činjenicu da imaš nešto viši stupanj tolerancije na sve dječje nestašluke (o nekakvim strahovima i controling porivima da i ne govorim) kad imaš više njih nego kad imaš samo jedno te da si samim time nešto bliži nekoj zlatnoj niti koja predstavlja ideal odgoja/odrastanja djece.

Opet cinjenica? Cinjenica da su roditelji jedinaca manje tolerantni...kontrol fikovi? Ono bas svi, bas cinjenica?
Blizi su zlatnoj niti...a roditelji jedinaca se mogu fuckat...daleko je to od njih...

fgzcvijetic kaže:

Uspoređujem vlastita iskustva i iskustva mojih prijatelja (koji imaju po jedno dijete) i ponekad dođem do zaključka kako su moji i njihovi, po nekim pitanjima, nebo i zemlja.

Vjerojatno do istog zakljucka dodju i neki roditelji jedinaca...kad usporedjuju svoje dijete s nekim tko nije jedinac.
Bar poneko, bar jedan? Ili je cinjenica da su jedinci osudjeni na nesrecu, nezadovoljstvo, uvijek su oni drugi bolji ...

[fgzcvijetic]

Malo smo razmjenjivali mišljenja i očito je da svatko od nas ima svoje stavove, svoja iskustva i najbolje namjere prema vlastitom potomstvu. Ucjepljivanje spoznaja, prijenos iskustva, stavova.... je, kao i uvjek mlaćenje prazne slame.

Zato, pozdrav svima. Ja sam over and out

[shlede]

fgzcvijetic kaže:

Malo smo razmjenjivali mišljenja i očito je da svatko od nas ima svoje stavove, svoja iskustva i najbolje namjere prema vlastitom potomstvu. Ucjepljivanje spoznaja, prijenos iskustva, stavova.... je, kao i uvjek mlaćenje prazne slame.

Zato, pozdrav svima. Ja sam over and out

od zadnjih 5 postova ovaj ti je najpametniji.

[kajpa]

Istina.
Najbolji su mi takvi, kad im pokazes da pricaju nesto sto ne stoji i sto nije ok...odo ja.
Da, i bolje, ali ne kuzim cemu uopce takvi postovi...ja, ja, ja, mi, mi, mi, moja djeca, moja djeca...sve neki bolji, najbolji ...drugi nisu za nista.
Ma drago je meni kad je netko sretan i zadovoljan, pogotovo kad moze reci da su mu djeca super i da uziva u njima...no pretjerivanje i pljuvanje po drugima ipak nije bas...

[fifimifi]

Nisam baš nekakav forumski ratnik (iako forum.hr redovito pratim) i ova tema me potakla na interakciju.

Dvoje već kmeće sa strane, treće je na putu. To je naša odluka, nema kalkulacije, financijskih analiza i psiholoških profiliranja, jednostavno, provodimo svoju želju za imanjem više djece, troje, možda i četvoro. Iz istog razloga sam se i prikačila na ovaj pdf misleći kako ću pročitati nešto poučno i saznati nekakav korisni detalj da bi skužila kako temom jedno ili više dominiraju roditelji sa jednim djetetom, ponekad i agresivno, kao da si traže opravdanje ili nekakav otpust grijeha. .

Ono što bi voljela vidjeti ili pročitati je nekakvo razmišljanje mama i očeva sa troje i više djece i bilo bi mi jako drago saznati kakva su njihova iskustva, stvarne činjenice koje neće biti formalno tapšanje po ramenu tipa: bravo, neka nas ima ili komentar u stilu: jesi li ti normalna. Polazim od činjenice kako je roditeljstvo i broj djece privatna i autonomna odluka svakog od nas i ne trebam ni hvale ni pokude već činjenice i iskustva.

[kajpa]

fifimifi kaže:

Nisam baš nekakav forumski ratnik (iako forum.hr redovito pratim) i ova tema me potakla na interakciju.

Dvoje već kmeće sa strane, treće je na putu. To je naša odluka, nema kalkulacije, financijskih analiza i psiholoških profiliranja, jednostavno, provodimo svoju želju za imanjem više djece, troje, možda i četvoro. Iz istog razloga sam se i prikačila na ovaj pdf misleći kako ću pročitati nešto poučno i saznati nekakav korisni detalj da bi skužila kako temom jedno ili više dominiraju roditelji sa jednim djetetom, ponekad i agresivno, kao da si traže opravdanje ili nekakav otpust grijeha. .

Ono što bi voljela vidjeti ili pročitati je nekakvo razmišljanje mama i očeva sa troje i više djece i bilo bi mi jako drago saznati kakva su njihova iskustva, stvarne činjenice koje neće biti formalno tapšanje po ramenu tipa: bravo, neka nas ima ili komentar u stilu: jesi li ti normalna.

Mozda bi za to vise odgovarala ova tema.

Polazim od činjenice kako je roditeljstvo i broj djece privatna i autonomna odluka svakog od nas i ne trebam ni hvale ni pokude već činjenice i iskustva.

Naravno da je, zato je posve besmisleno necije tudje odluke i misljenje proglasavati trazenjem opravdanja i otpusta grijeha.
Nevjerojatno je to kako je tvoj izbor - samo tvoj izbor i u redu je, a neki tudji izbor je grijeh...i roditelj se (kao) opravdava sto ima jedno dijete.
Kome, zasto?
Zasto i jedno dijete ne moze biti jednako prihvatljiv izbor/odluka kao tvoj za troje-cetvero, neciji za dvoje ili koliko vec zeli?

[fifimifi]

kajperinja kaže:

Mozda bi za to vise odgovarala ova tema.

Hvala

kajperinja kaže:

Naravno da je, zato je posve besmisleno necije tudje odluke i misljenje proglasavati trazenjem opravdanja i otpusta grijeha.
Nevjerojatno je to kako je tvoj izbor - samo tvoj izbor i u redu je, a neki tudji izbor je grijeh...i roditelj se (kao) opravdava sto ima jedno dijete.
Kome, zasto?
Zasto i jedno dijete ne moze biti jednako prihvatljiv izbor/odluka kao tvoj za troje-cetvero, neciji za dvoje ili koliko vec zeli?

Mislim da se nismo dobro razumjeli.

Poštujem svaku odluku kao svetinju i pravi put. Što se tiče komentara o dilemi 0 VS 1 VS puno djece, čitajući ovaj pdf stekla sam dojam kako nemali broj sudionika doslovno traži opravdanje za svoj single child odabir. Zašto? Ne pitaj mene, pitaj njih. Ja ću se boriti sa svojim čoporom, netko s jedincem a, u konačnici, bitno je da svi čim više uživamo u roditeljstvu. Neko želi nijedno ili jedno? OK. Netko ih želi deset? I to je OK.

[kajpa]

fifimifi kaže:

Mislim da se nismo dobro razumjeli.

Ne znam, mozda jesmo, a mozda i nismo.

Poštujem svaku odluku kao svetinju i pravi put. Što se tiče komentara o dilemi 0 VS 1 VS puno djece, čitajući ovaj pdf stekla sam dojam kako nemali broj sudionika doslovno traži opravdanje za svoj single child odabir. Zašto? Ne pitaj mene, pitaj njih. Ja ću se boriti sa svojim čoporom, netko s jedincem a, u konačnici, bitno je da svi čim više uživamo u roditeljstvu. Neko želi nijedno ili jedno? OK. Netko ih želi deset? I to je OK.

Ono sto mi nije bilo jasno prvi puta, nije ni sada, pa bi mi dobro doslo neko opsirnije objasnjenje, kako bih dokucila zasto mislis to sto misllis, od kuda ti taj dojam.
Zato i pitam ipak tebe, a ne njih, jer ne znam koga to njih ...tj. na koga se to odnosi. A da mi i das neko ime, ne mogu ih pitati "zasto se opravdavate", ako sami nisu izjavili takvo sto, nego je to samo tvoj dojam ili cak zakljucak.
Ono sto mene zanima je ...otkuda ti to? Imas li mozda neki primjer gdje se moze vidjeti to opravdavanje ili bar nesto na temelju cega si dosla do takvog zakljucka.
Zasto necije razloge vidis kao opravdavanje, to meni nije jasno. Zasigurno nisam procitala sve postove (ili bar ne pazljivo) ili se ne sjecam ...no ne znam zasto nemali broj sudionika (da te malo kopiram) optuzuje one druge kako traze opravdanje za - svoj izbor. Kojeg kao postuju.