Sudbina?

[martin polo]

pocoyo1 kaže:

da..sudbina il neka jača sila..neznam..
uglavnom meni je od ovog mog nesudjennog -neznam kak drukčije reć..prošlo je masu godina već..nekih 16ak godina..tak da puno stvari se izdogadjalo...ne srećemo se ..zadnji put sam ga srela kad sam bila s ovim dečkom u šetnji pred neke tri godine...i neznam zašto vrti mi se po glavi ovih dana taj lik...ipak sam u vezi s dečkom koji je stabilan i voli me i meni je stalo do njega..a što će bit dalje-nemam pojma...bumo vidli..btw sad mi je ubrzo 34.god.

Normalno da ce ti se po glavi motati netko koga si vec upoznala-nece ti se poceti 'po' glavi motati Bruce Springsteen samo tako iz vedra neba

friendship kaže:

sudbina mora postojati, no ne u potpunom smislu, inače bi isključila slobodnu volju, bez koje ništa ne bi imalo smisla. ovisno o kutu gledanja, sudbina i postoji, i ne postoji. odnosno, da, postoji. ali ne u svemu. samo na to se odnosio komentar. bez brige, nema puno utvaranja u nekoj moći kreiranja sudbine s razine osobnosti

Slobodna volja je isto dio sudbine, neki ljudi imaju vise a neki manje slobodne volje. Problem je sto postoje dva objasnjenja sudbine, neki ljudi (obicno ljudi s jacim krscanskim razmisljanjima) vjeruju da je sudbina nekakav 'program' koji nas cini robotima.Drugo objasnjenje sudbine je u stilu 'OK sudbina je tu ali ja MOGU sve promjeniti,ja sam free,zivjela sloboda,ja sam krojac svoje srece,itd.itd.'

[pocoyo1]

ja mislim i vjerujem da sudbina postoji..kako god to netko nazvao...neke stvari ..osobe koje su ti sudjene-desit će se prije il kasnije.neovisno o tome dal izlaziš i krećeš se medju ljudima il si više doma..može netko tumačit i sam si kovač svoje sreće i svašta ali ako nešto nije sudjeno-neće ići pa makar se na glavu nastaviš...

[Trance Girl87]

ja u sudbinu vjerujem DEFINITIVNO i STO POSTO!!!!!!

neki ljudi mi uđu u život, upoznamo se i onda duuuuugo nema ništa među nama (ni kontakta ni viđanja ni uopće ikakvog spomena onog drugog)

i tako živim u nekom svom filmu i svijetu (za kojeg se u mom primjeru ispostavilo da je bio krivi i film i svijet i ljudi, ali neka hvala Bogu-na vrijeme je)...... i tako prođe više od godine dana, skoro

onda se ti ljudi maknu iz mog života i obnovim kontakt s ljudima koje sam zapravo već znala otprije, samo su bili negdje "po strani" ....... vjerovatno se i to dešava s razlogom, a da sigurno!
očito je morala ta osoba ući u moj život nakon što se razje*** s određenm ljudima u svom životu, jer u protivnom-ne bi dobro završilo.

a sigurna sam da ne bi jer se jedna osoba iz društva bavi(la) jaaaaaaako ružnim stvarima i za što god je saznala da ja imam-bez toga sam i ostala....... pametnome dosta o čeme se radi.

srećom, tu jednu osobu koju sam upoznala prije nitko od tih ljudi, pa ni to đubre nie spominjao godinu dana , a kontakt je među nama obnovljen!!

sudbina?! da!
stvari se moraju dogoditi NA PRAVOM MJESTU I U PRAVO VRIJEME

[Trance Girl87]

pocoyo1 kaže:

...neke stvari ..osobe koje su ti sudjene-desit će se prije il kasnije.neovisno o tome dal izlaziš i krećeš se medju ljudima il si više doma..može netko tumačit i sam si kovač svoje sreće i svašta ali ako nešto nije sudjeno-neće ići pa makar se na glavu nastaviš...

POTPIS U POTPUNOSTI NA OVO
ono što je suđeno-tome ne možeš ništa, desit će se baš onda kad mora, tj., kao što sam već rekla - kad se stvore uvjeti za to
u pravo vrijeme i na pravom mjestu

[Trance Girl87]

Zamisao kaže:

Znate li onaj osječaj kad upoznate "onu" osobu ali nije uu pravo vrijeme.
Da li po vama, sudbina može spojiti te dvije osobe u nekoj dalekoj budućnosti? ...

definitivno DA! pročitaj moje postove na ovoj temi pa ćeš se uvjeriti

[zoki89]

Dugo vremena sam se se strogo protivio pojmu "Sudbina". To je bilo zbog toga što sam oduvijek vjerovao u slobodnu volju. Danas mislim da i sudbina potječe od slobodne volje.

Za mene Sudbinu čine naše vlastite odluke koje napravimo kao duše prije nego se inkarniramo (rodimo) na Zemlji. To je svega par važnijih životnih odluka, a sve ostale odluke donosimo tokom našeg života.

[Trance Girl87]

zoki89 kaže:

Danas mislim da i sudbina potječe od slobodne volje.

[B].

ne, "slobodna" volja potječe od sudbine. obrnuto je.
ti misliš da je nešto tvoja slobodna volja i odlučiš upravo tako i tako. ali baš neka viša sila te natjera da ti to baš tako odlučiš i tim putem ideš. ti to zapravo ne osjetiš. a to je sudbina

[trešnjica]

zoki89 kaže:

Dugo vremena sam se se strogo protivio pojmu "Sudbina". To je bilo zbog toga što sam oduvijek vjerovao u slobodnu volju. Danas mislim da i sudbina potječe od slobodne volje.

Za mene Sudbinu čine naše vlastite odluke koje napravimo kao duše prije nego se inkarniramo (rodimo) na Zemlji. To je svega par važnijih životnih odluka, a sve ostale odluke donosimo tokom našeg života.

Slažem se s ovim u potpunosti. Sve je unaprijed zapisano, naši glavni događaji u životu te susreti s pojedinim ljudima, i mi samo biramo što će i kako utjecati na nas i kako će se situacija razvijati, dakle slobodno odlučujemo o gotovo svemu (tj. odlučili smo) i u životu donosimo odluke, manje ili veće, nije bitno kakve (one se ne kose sa glavnim odlukama davno donešenim nego se samo isprepleću i vode k njima). Slučajnosti ne postoje, osim možda u nekim banalnim stvarima.

Osobno bih mogla reći da imam par osoba u životu za koje sam sigurna da (ni)su s razlogom uz mene, i znam zašto je to tako, jednostavno osjetim. Npr. postoji osoba iz moje prošlosti za koju sam od prvog dana osjetila da smo na višoj razini povezani, jer nas vežu prevelike slučajnosti, jako slična razmišljanja, čak i telepatija. Godinama smo u kontaktu ali nikad ništa nije bilo iako oboje znamo da smo suđeni na neki način jedno drugome. Ako ne sada, možda sutra, u nekoj drugoj stvarnosti. Ne govorim sada u ljubavnom smislu samo, to je nešto dublje. Isto tako znam da osoba koja je uz mene, nije bez razloga baš u tom trenutku došla u moj život i promijenila ga. Sve ima svoje zašto.

[Mantis Religiosa]

Ludi konj kaže:

Sudbina je onakva kakvom je napravimo. dkle ne vjerujem u sudbinu kao nešto što nam je određeno čim smo došli na svijet, nego kao nešto što sami stvaramo

pa zapravo sudbina ti je vec djelomicno odredjena samim rodjenjem
hoces li se roditi u obitelji pastira ili u obitelji sredjeg sloja koji imaju dovoljno resursa da te hrane skoluju
hoce li te zlostavljati fizicki, psihicki, seksualno
kakve ce ti vrijednosti usaditi - sve ti je to vec unaprijed zacrtano samim rodjenjem i na to ne mozes puno utjecati
Hoces li se roditi u obitelji u nekom gradicu ili nekoj selendri
Nije jednako se skolovati na nekome selu ili u gradu ili vecim gradovima, - veca selekcija, bolji uvjeti veca kolicina znanja - nejednakost. Vidis da zapravo nije nam bas u zivotu sve onako kako si mi napravimo

[fargo13]

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

[Daisy5]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

da, ja vjerujem u sudbinu i to da nam je sve u životu predodređeno u trenutku rođenja

najjači su mi oni koji kažu da mogu sami određivati svoj životni put i da je to sve njihova volja... ne, to se samo čini da je njihova volja a nešto više, neka "viša sila" nas sve tjera da odlučimo upravo onako kako nam je predodređeno da odluččimo a to nešto nevidljivo je upravo - sudbina

ja volim za takve situacije upotrijebiti izraz "ja mislim, a ono nešto razmišlja" i to je istina.

[synderela]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

vjerujem ali isto tako smo i sami odgovorni za nasu sudbinu. Kako si prostres tako ces i leci. Znaci na nama je kako cemo si odredit sudbinu sami biramo jer nam je bog dao slobodnu volju u svemu. Eto to je moje misljenje!

[amary]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

Da,ali ne strogo kao što pretpostavljaš.
Trenutak rođenja i smrti su na pr.,određeni i mi nemamo mogućnosti uticaja na njih,uključujući i suicidalni kraj života.
Moja je procjena da imamo mogućnosti i slobodu odluka u polovini svih zbivanja,no predodređeno je nemoguće izbjeći.
Možda,ali samo možda nešto ublažiti(odnosno lakše podnijeti udar),ako smo na neki način upozoreni na određeno loše zbivanje u budućnosti.
Moja prijateljica,tada osoba u dobi od 26 g razgovarala je s jednom vidovnjakinjom.
Ova joj je naglasila da će se u njenoj obitelji u roku nekoliko godina dogoditi više smrtnih slučaja,te da će ona biti posljednja koja će taj dom(kuću)napustiti.
U sljedećih 8 godina umrla su 4 člana njene obitelji,ostala je sama,te je prodala kuću i odselila u drugo mjesto.
Ni na koji način moja prijateljica nije mogla promijeniti određeno.

[tearosa]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

...vjerujem da bi to bilo nešto logično, jer treba postojati red mogu si zamisliti kaos koji bi vladalo da tako nešto ne postoji...ali isto tako vjerujem da se to odnosi na neke bitne i važne stvari u životu...npr.ljubav...vjerujem da ti je netko suđen u ovom životu samo možda će ti putevi do njega ili nje biti kompliciraniji/lakši a sve zbog toga što odabereš...isto tako vjerujem da si na onom svijetu zadaš neke ciljeve ili zadatke za ovaj život...zamišljam da nam je ono pravi dom a sve ovo tek dobra škola u kojoj učimo ...razliku između dobra i zla..pojednostavljeno

[fargo13]

tearosa kaže:

...vjerujem da bi to bilo nešto logično, jer treba postojati red mogu si zamisliti kaos koji bi vladalo da tako nešto ne postoji...ali isto tako vjerujem da se to odnosi na neke bitne i važne stvari u životu...npr.ljubav...vjerujem da ti je netko suđen u ovom životu samo možda će ti putevi do njega ili nje biti kompliciraniji/lakši a sve zbog toga što odabereš...isto tako vjerujem da si na onom svijetu zadaš neke ciljeve ili zadatke za ovaj život...zamišljam da nam je ono pravi dom a sve ovo tek dobra škola u kojoj učimo ...razliku između dobra i zla..pojednostavljeno

ma...meni se događaju nekakve čudne stvari...neznam dali je to slučajnost ili što.....ali evo naprimjer,prije dva tri mjeseca smo moje prijateljice i ja smo htjele ići na jedno putovanje od tjedan dana...bilo nam je preskupo jer nijedna nema baš novaca viška...i tako smo taj put odgodile....ja prva odustala....ali nakon neka dva tjedna nazvala me jedna druga prijateljica koja nije uopće znala da planiramo to putovanje i pitala me dali želim ići sa njom i sa jednom grupom na taj isti put...ispostavilo se za puno manje novca jer je grupa dosta velika....ma zapitala sam se dali mi je taj put doista suđen jer baš jako želim ići tamo.....mene je ponekad strah takvih situacija....ali doista vjerujem da imamo zacrtan put života.....

[amary]

fargo13 kaže:

ma...meni se događaju nekakve čudne stvari...neznam dali je to slučajnost ili što.....ali evo naprimjer,prije dva tri mjeseca smo moje prijateljice i ja smo htjele ići na jedno putovanje od tjedan dana...bilo nam je preskupo jer nijedna nema baš novaca viška...i tako smo taj put odgodile....ja prva odustala....ali nakon neka dva tjedna nazvala me jedna druga prijateljica koja nije uopće znala da planiramo to putovanje i pitala me dali želim ići sa njom i sa jednom grupom na taj isti put...ispostavilo se za puno manje novca jer je grupa dosta velika....ma zapitala sam se dali mi je taj put doista suđen jer baš jako želim ići tamo.....mene je ponekad strah takvih situacija....ali doista vjerujem da imamo zacrtan put života.....

da sam na tvom mjestu svakako bih putovala i ispunila si želju!Ako bi se trebalo dogoditi nešto što ne možeš izbjeći to će ti se dogoditi i na kućnom pragu,simbolično rečeno...no prije ću reči da ti je sudbina ponudila drugu mogućnost jer taj put je određen..Idi i uživaj!Nisu sudbinski određene samo nevolje već i sreća!
Kad se vratiš,ispričaj nam kako je bilo
PS slučajnošću nazivamo ono što nismo u stanju objasniti!

[arna]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

Vjerujem da određena predodređenost postoji, u smislu da nismo slučajno rođeni takvi kakvi jesmo, baš u određenoj obitelji, određenoj zemlji i s određenim ciljem koji nastojimo ostvariti življenjem. No sami biramo puteve kojima ćemo ići ka ostvarivanju tog zadanog cilja, te slobodnom voljom odabiremo način kako ćemo ta iskustva proživljavati.
Na sudbinu gledam kao na svojevrsnu zakonitost funkcioniranja principa akcije i reakcije. Najme, svi osobni izbori koje činimo svojim mislima, riječima i djelima, naprosto dovode do ishoda koji su posljedice tih izbora, tako da je sudbina, zapravo, nešto što sami stvaramo.

[krena]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

Nešto ti je predodređeno, a nešto nije. A druga je stvar u što čovjek vjeruje, pa misli da sudbina postoji, a on sam da je lutka na koncu.

Evo ima tema od ranije o NEGATIVNOJ SUDBINI: https://www.forum.hr/showthread.php?t=649162

[Kamelot]

fargo13 kaže:

vjerujete li u sudbinu? vjerujete li da nam je životni put strogo predodređen čim se rodimo?

Prije nego smo se i rodili, Bog je iskrojio plan za nas, plan koji je SAVRŠEN za nas i koji mi sami nikad ne bismo mogli postići tako savršeno...

Kažu, čovjek je krojač svoje sreće ili ti sudbine... Ja ću reći da je čovjek krojač svoje PROPASTI! Jer, možemo postupati onako kako je Bog zamislio da je najbolje za nas, ili možemo raditi po svom, suprotno Njegovom naumu. To je već dublja tema, ali znaš što ti želim reći...

I, da, naravno, ja sam se potpuno predao u ruke Božje, i ne bojim se jer znam da on misli najbolje za mene i da će tako i biti...

[krena]

Kamelot kaže:

Prije nego smo se i rodili, Bog je iskrojio plan za nas, plan koji je SAVRŠEN za nas i koji mi sami nikad ne bismo mogli postići tako savršeno...

Kažu, čovjek je krojač svoje sreće ili ti sudbine... Ja ću reći da je čovjek krojač svoje PROPASTI! Jer, možemo postupati onako kako je Bog zamislio da je najbolje za nas, ili možemo raditi po svom, suprotno Njegovom naumu. To je već dublja tema, ali znaš što ti želim reći...

I, da, naravno, ja sam se potpuno predao u ruke Božje, i ne bojim se jer znam da on misli najbolje za mene i da će tako i biti...

Kako mi znamo da nam je sve unaprijed predodređeno ? A što je to savršenstvo?
Nije li savršenstvo to što čovjek želi stvoriti a u cilju da izbjegne bol i patnju.

A kako ti znaš da si se predao u Božje ruke i da je sve što ti se dogodi baš najbolje. Nije samo stvar što ti se događa, nego je bitna stvar kako ti sam reagiraš na ono što ti se događa. Kako ćeš znati da su tvoje akcije one dobre, a ne one krive.
Ja uvijek uzimam primjer svoga bankrotiranog prijatelja. Njemu je žena govorila: Ti si moj muž i ti mene voliš. I ti ćeš svojoj ženi pomoći da kupi brod za voziti turiste. Ali on je jedno vrijeme bio uporan i nije htio za to čuti. I vidio on da njegova žena pati jer ju on ne sluša. Zbog toga je odlučo da njegova žena više ne pati, nego da ima brod s kojim će voziti turiste. I nakon 12 godina su ostali bez stana, garaže i auta. A i cijele plaće koju je dao u kredite. Sada mu žena i sama priznaje: Da si me barem dobro istukao prije 12 godina bila bi ti zahvalna. Sada ne bi mi i djeca jeli krih za kokože i živjeli u podrumu koga niti cigani ne bi uzeli za svoje mjesto boravljenja !!!

U ovom slučaju bi prava odluka bila da je on istukao ženu ?!!!
Da je to napravio, žena bi se bila rastavila, i vjerovatno bi sama išla za koju godinu u kupnju broda. I onda bi propala. A on bi onda dobio potvrdu da je postupio ispravno. Ali da je žena uspjela, onda bi on dobio potvrdu da je griješnik, luđak i čovjek bez smisla za biznis.