Nisam lingvist, ali sam nekaj i čitao stručne literature, pa...
A dodat ćemo i neke natruhe genetike i početi od početka, s obzirom da smo na drugoj temi pričali o haplogrupi N.
Dakle, haplogrupa N dolazi iz Kine (sjeveroistočna Kina i Mandžuria), od kuda se proširila na Mongoliju i Sibir. U Europu ulazi u razdoblju 5000-4500 godina pr. K, Kama kulturom i tu utječe na Narva kulturu.
N1c je stariji na Baltiku od Indoeuropljana, kada dolaze Indoeuropljani, haplogrupa R1a, stvara se Kiukainen kultura, koja je predak Balta.
Balti su (otprilike pola-pola) kombinacija R1a i N1c.
https://www.eupedia.com/europe/Haplo...1c_Y-DNA.shtml
Dalje se R1a širi prema zapadu, Germani nastaju tako da se R1a povezuje s I1, te se tom miksu naknadno dodaje ("galski") R1b.
Na jugu se R1a stapa s I2a, u karpatskim brdima i pripjatskim močvarama, a jezik kojim se govori je baltoslavenski, s time da postoji genetska heterogenost.
Na jugu postoji I2a, a na sjeveru N. S vremena se dvije grupe dodatno razdvajaju, ovi s juga kreću u širenje (na sve strane), te asimiliraju dobar dio lingvistički srodnih Balta.
Ali to nije tema
U doba širenja Slavena (dakle slavenske haplogrupe se R1a i I2a), postoji jedan općeslavenski jezik.
On se međusobno razlikuje u dijalektima. Npr. Bugari i Makedonci imaju št, umjesto našeg ć, općeslavenskog t' (kao u čakavskima). A u glagoljici i današnjoj bugarskoj ćirilici za te znakove (bez obzira da li se izgovaraju kao t', ć ili št) ima jedno slovo, jedan znak.
Slaveni se šire u 3 smjera.
Na zapad, tamo su preci današnjih Čeha, Slovaka, Poljaka, polabskih Slavena...
Na istok, tamo su preci današnjih Rusa, Ukrajinca, Bjelorusa....
Na jug, tamo su preci Slovenaca, Hrvata, Srba, Bugara, Makedonaca, Crnogoraca....
U vrijeme širenja, što je 6.-7. stoljeće, svi pričaju istim jezikom, ali već se javljaju neke dijalektalne razlike.
Većina Slavena npr. čuva šćakavske isoglose (praslavensko stj, ktj, zdj i gdj, ima svoje reflekse kao šć i žđ, ne prelaze u št i žd)
https://upload.wikimedia.org/wikiped...schakavian.jpg
Postoje razlike u refleksima općeslavenskih t' i d';
https://upload.wikimedia.org/wikiped..._reflekses.jpg
A i upitne zamjenice imaju svoj razvitak;
https://upload.wikimedia.org/wikiped...k_reflexes.jpg
https://upload.wikimedia.org/wikiped...o_reflexes.jpg
Postoji teorija da se radi postojanja 4 velike države u vremenu 9.-10. st-a, jezici i grupiraju u 4 grane;
*Velikomoravsku, koja je predak svih zapadnoslavenskih
*Kijevsku Rus', koja je predak svih istočnoslavenskih
*Bugarsko carstvo, koje je predak svih JI slavenskih
*Hrvatsko kraljevstvo (koje utječe i na okolne kneževine) i koja je predak svih JZ slavenskih.
Do 9. stoljeća još možemo pričati o općeslavenskom jeziku. Uskoro nakon toga se događaju prodori nekih naroda koji prekidaju općeslavenski kontinuum.
U Panoniju dolaze Mađari, koji asimiliraju lokalne kajkavsko-šćakavske govore, koji bi inače (po Lončariću) vjerojatno bili 4. hrvatsko narječje, ili se uklopili u kajkavsko, kao i one srodne srednjoslovačkima.
Lončarić smatra i srednjoslovačko narječje (koje je osnova slovačkog standarda), hrvatsko/južnoslavensko u osnovi.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Kajkav...an_dialect.png
Sa zapada pristižu germani koji germaniziraju Karantance, a u vlaškoj nizini imamo Kumane, Pečenege i slične nomade...
U to doba nemamo još narječja nego postoje protonarječja.
Razlika između JZ i JI slavena prolazi dobrim djelom područjima istočne Srbije i Kosova, gdje se nalaze Vlasi (i preci Albanaca i drugih domorodaca), koje se dijelom i slavenizira, što bi trebalo uzrokovati nastanak torlačkog (proto)narječja.
Općenito vrijedi pravilo da je na jugu i istoku sve više domorodaca (otprilike genetski omjer pola-pola), dok je na sjeveru i zapadu takav omjer puno više za došljake (omjer je više 3 ili 2 naprema 1).
CG, Makedonija i Bugarska imaju veći dio balkanskih haplogrupa, nego Slovenija, Hrvatska i BiH, a Srbija je tu prijelaz.
No da se vratimo na lingvistiku
U JZ dijalektu koji nastaje u 9. stoljeću imamo 5 protonarječja.
Jedno se nalazi u Alpama i iz njega će se razviti slovenska narječja.
Jedno se nalazi u Panonskoj nizini i iz njega će se razviti kajkavski i polukajkavski (kajkavsko-šćakavski) govori.
Jedno se nalazi na moru i na zapadu današnje Bosne, i iz njega će se razviti čakavski govori.
Jedno se nalazi u južnoj Dalmaciji i većini BiH (osim krajnjeg istoka) i iz njega će se razviti šćakavski govori (s time da će isti i asimilirati polukajkavske u južnoj Slavoniji).
Jedno se nalazi u brdima CG, na istoku BiH i zapadu Srbije i iz njega će nastati istočnoštokavski govori. Sa svim prijelaznim varijantama, radi kojih će ih Bugari svojatati do kraja ww1.
Neki tu uključuju i Torlake kao 6. narječje, ali oni su ionako prijelaz prema JI slavenima.
U 10. stoljeću dolazi do odstranjivanja Slovenaca i Srba iz skupa.
Srbija tog doba je bizantski ili bugarski (a nekad i hrvatski) protektorat, dosta isoglosa je po svom porijeklu (barem po Ivi Lukežić) JI slavensko, pa je ionako em prijelazno područje, em se širi u područja kojima vladaju Bugari, poput starog Rasa/Novog Pazara, Kosova i Moravske doline.
Slovence od Hrvata odjeljuje granica SRCNjN, iako su mnogi slovenski govori hrvatskog porijekla, kao oni iz Prlekije, juga Prekmurja, sjevera Bele Krajine (hrvatsko porijeklo imaju i oni s juga, ali to su štokavci pristigli kao izbjeglice pred Turcima), kao i Pokuplja.
Slovenski je standard tu srodniji čakavskim nego kajkavskim govorima.
S time da dijalekt u gorskom kotaru vuče dosta utjecaja od slovenskog standarda, pogotovo u zapadnom dijelu.
Slovenci s vremenom razvijaju i 7 narječja, od kojih su neka dosta prijelazna.
Kajkavsko narječje nastaje poopćenjem sjevernočakavske metatonije (zamjene naglasaka), a dosta se formalizira na području zagrebačke biskupije (koja nije pod vlašću Splita, nego ugarskog Ostrogona), te zato i postoje neke razlike između kajkavskih i polukajkavskih na jugu i istoku Slavonije.
https://www.google.com/search?q=lon%...sKMhVEoFT_rUM:
Na jugu naglašavnje je otprilike isto, čakavsko-šćakavsko, iako se to mijenja u 14. stoljeću kada se pojavljuju 2 nova naglaska, te kreće širiti novoštokavica.
Čakavsko narječje ne posjeduje vlastite isoglose, ono je ostatak kada se izdvoje kajkavske i zapadnoštokavske.
Dijalektalno su razlike jasne.
Kao i standardno.
Hrvatski standard je nastao iz čakavskih, pa štokavsko-čakavskih (biblija Bartula Kašića i dalmatinska renesansa) govora dalmacije, iz kojih se uzdigao govor Dubrovnika, koji je (uz novoštokavske govore ikavskog i jekavskog izgovora) poslužio kao baza za standard.
Na standard su utjecali i pokušaji Zrinskih da uzdignu kajkaviziranu srednjočakavicu ikavsko-ekavskog izgovora za standard, čiji je neizravni potomak manje kajkaviziran govor Gradišćanskih Hrvata, kao i polukajkavski govori Banske hrvatske, te šćakavska ikavica Slavonije i (zapadno)štakavska ikavica Dalmacije.
Novoštokavski zapadnog naglašavanja, a jekavskog izgovora jata.
Srbi su imali drugačiji put.
Središte srednjovjekovne Srbije je bilo u torlačkom kraju, oni su do nedavno tvrdili da su Makedonci "Srbi s govorna mana", a zapadni, ekavski Bugari (bugarski standard je "jakavski") istočni Srbi.
Ekavizacija istočnoštokavskih je vjerojatno utjecaj (tada bugarskog) Ohrida i crkve, dok su svi zapadni štokavci/šćakavski originalno jekavci (koji su kasnije dobrim djelom i postali ikavci).
Istočnoštokavske isoglose se šire pod Nemanjićima (za koje se tvrdi da su pobočna grana Trpimirovića
), na primorje, u CG i u istočnu, tada ikavsko-jekavsku Hercegovinu.
Srbi na tu torlačku literaturu, pokušavaju prikrpati ovu iz Dalmacije, a dobrim djelom im elite u Vojvodini u 19. st-u pričaju ruski, odnosno slavensko-srpski, od kuda su im i ušli neki šćakavizmi u današnji jezik.
Dakle, oni prihvaćaju hrvatske rječnike (sama riječ rječnik je kajkavizam, štokavski bi bilo bukvar) i temelje standard na:
Novoštokavskima istočnog naglašavanja, a ekavskog izgovora jata (osim na krajnjem zapadu, iako se od tamo broj smanjuje, gdje je jekavski).
Zadovoljan odgovorom?
Linearni mod
