Prednosti i mane u duhovosti

[yakuzza]

Srebrni-medvjed kaže:

duhovno je po definiciji nešto što je suprotno od materijalnog odnosno nešto što ne podliježe uzročno-posljedičnom determinizmu. Prednosti i mane nečega su polariteti materijalnog svijeta

Duhovno nije suprotno od "materijalnog". Probaj to malo bolje uvideti.

Bog u svom osnovnom stanju nema suparnika, nema antipoda, nema suprotnost, niti postoji bilo kakva paralela koja se može tome načiniti.

Ako bismo rekli da mrav i kosmos imaju nekakvo poravnanje - tako u smislu onoga što bismo nazvali 'Volja Stvaraoca' - e, ona nema svoje poređenje ni u čemu.

Tačka i mačka.

[yeeeah]

tanita kaže:

kreceš sa krive polazišne tocke, nisu problem stvari oko tebe vec ta tvoja "pažnja" koju te stvari odvlace...a, odvlaci ju ono što joj je interesantno, neovisno o razlogu..i dok se u tvojoj/mojoj glavi ne desi onaj klik, ti se neceš moci stvarno osloboditi želja.
ta kineska/japanska 4 bijela zida nisu tu da ne odvlace pažnju, vec zato što su sama po sebi dovoljna, svaki dodatak bi samo narušio njihovu harmoniju...
i kad dođeš do te tocke, shvatit ceš da bog ne dolazi kad ti je dosadno vec kad ga stvarno trebaš

Da, u pravu si i stoji što govorlš, htio sam isprobati nešto. Sad ne živim u četri bijela zida, već po starom. Ali me jedino strah da željama nema kraja..

[Srebrni-medvjed]

Vatra14 kaže:

treba malo ispraviti tu definiciju. materijalno je jedan od aspekata duhovnog, nikako suprotnost.
vjerovanje i/ili definicija materijalnog kao suprotnost duhovnome vodi u konacnici u vjecnu borbu dobra i zla.., i ta borba treba da traje i dalje, ali mi danas imamo mogucnost dignuti se iznad dualnosti kreacije i uci u stanje balansa, zivjeti bez povrijeđenosti, zavisti, borbe (nepotrebne), straha...i tada vjecna borba postaje igra, Vjecna igra...



duhovno podliježe uzročno-posljedičnom determinizmu.

duh odnosno energija podliježe determinizmu, ali duhovno u smislu duše, ne

duša se, kako kažeš, treba dignuti iznad dualnosti energije

[Srebrni-medvjed]

yakuzza kaže:

Duhovno nije suprotno od "materijalnog". Probaj to malo bolje uvideti.

Bog u svom osnovnom stanju nema suparnika, nema antipoda, nema suprotnost, niti postoji bilo kakva paralela koja se može tome načiniti.

Zapravo potvrđuješ ono što sam napisao

Bog je duhovan i zato nema antipoda, moja duša je duhovna i ne postoji surpotnost srebrnom-medvjedu. dok sve što je u materiji ima svoju suprotnost u ogledalu. Suporotni magnetski polovi, pozitivan i negativan naboj, gravitacija i ekspanzija, pritisak-vakum, na suptilnijem nivou dobro-loše, pametno-glupo, žensko-muško... sve je smješteno u svoju ljusku od jajeta.

[tanita]

yeeeah kaže:

Da, u pravu si i stoji što govorlš, htio sam isprobati nešto. Sad ne živim u četri bijela zida, već po starom. Ali me jedino strah da željama nema kraja..

bez brige, sve ce doci u svoje vrijeme, samo nemoj se forsirati niti silom dolaziti do neceg...jednostavno pusti da stvari idu svojim tokom...ono što te trenutno zanima, odvlaci pažnju ili xy, vjeruj da se dešava s razlogom....i u tome ti leži sva tajna

[friendship]

tanita kaže:

kreceš sa krive polazišne tocke, nisu problem stvari oko tebe vec ta tvoja "pažnja" koju te stvari odvlace...a, odvlaci ju ono što joj je interesantno, neovisno o razlogu..i dok se u tvojoj/mojoj glavi ne desi onaj klik, ti se neceš moci stvarno osloboditi želja.
ta kineska/japanska 4 bijela zida nisu tu da ne odvlace pažnju, vec zato što su sama po sebi dovoljna, svaki dodatak bi samo narušio njihovu harmoniju...
i kad dođeš do te tocke, shvatit ceš da bog ne dolazi kad ti je dosadno vec kad ga stvarno trebaš

s druge strane, da nije želja, ne bi bili tu gdje jesmo

bezželjnost je paradoksalna. ako se netko odriče svih želja, postavlja se pitanje, da li je njegova želja biti beželjnim?

po meni je nemoguće odijeliti individualnost od želja. ako postoji ikakva individualnost, ne ulazeći uopće u to koliko je stvarna ili iluzorna njena priroda, prirodno je da su želje motor od 'ja'

netko tko se stavlja na dispoziciju drugima, primjerice - nije li sve krenulo od vlastite želje za dispozicijom drugima?


mislim da nije problem u željama...koliko u bedastim željama

a te bedaste želje, obično potječu od bedastog dijela nas. govorim primarno iz vlastitog iskustva

[Fantasist]

sad zamisli još dalje od ipak emocionalnog i čustvenog vezivanja i identificiranja svijesti.. teza koja kaže da smo kompletno jedan umišljaj, višeslojnih maski i ideja...samo za primjer da navedem da smo jak sužene svijesti, eto sad ovi pišem i nemam mogućnosti se baviti nazovi multitaskingom, višeg reda naravno.
(a upravo to i jest pretpostavljam, najvažniji razlog za bavljenje duhovnosti (pitanjeodgovor - npr. što prizemni racio tipovi ljudi znaju o duhovnosti?!), neka slutnja o tome, ili, doživljaj ili, često odlaženje u to stanje)
jeli taj tzv. mistični zanos ili neke vizije slične tome, najviše što možemo postići iz ovog postojanja i bića ?
dali to nadilazi naše apsrakcije koje zovemo subjektivnost i objektivnost ?

[friendship]

dolazi čovjek opet nekako na to...što je svrha naše egzistencije

da li smo samo specifično fokusirano iskustvo svijesti (radi čega sve: filtriranje, fokus, uski doživljaj, genetski i mentalni programi), bez individualnog cilja i vlastite svrhe, osim da skupimo potrebno iskustvo za jedninu svijesti?

ili je naše ja stvarnije od toga, sa stvarnom voljom i slobodom koja proizlazi iz nje, sa svrhom da realizira svoj potencijal

ili, ovisi od života do života? da li je sloboda nešto što ja stiče, kad dovoljno 'odraste' da izbor uopće ima smisla (da uopće ima kompetenciju realiziranja vlastite samostalnosti u izborima?)

u konačnici, svrha možda nije najsretnija riječ, ne samo riječ, nego i koncept; jer svrha nekako sugerira nešto determinističkog, a determinističko nije usklađeno sa živim. sa živim (a individualnim) jedino što je usklađeno je sloboda izbora. a to nekako negira predodređene ciljeve

[yeeeah]

friendship kaže:

a te bedaste želje, obično potječu od bedastog dijela nas. govorim primarno iz vlastitog iskustva

Svakako

[friendship]

upravo to

i sad, želje su problem?
ili bedasti dio nas?

[LisenSvihPrava]

friendship kaže:

s druge strane, da nije želja, ne bi bili tu gdje jesmo

bezželjnost je paradoksalna. ako se netko odriče svih želja, postavlja se pitanje, da li je njegova želja biti beželjnim?

po meni je nemoguće odijeliti individualnost od želja. ako postoji ikakva individualnost, ne ulazeći uopće u to koliko je stvarna ili iluzorna njena priroda, prirodno je da su želje motor od 'ja'

netko tko se stavlja na dispoziciju drugima, primjerice - nije li sve krenulo od vlastite želje za dispozicijom drugima?


mislim da nije problem u željama...koliko u bedastim željama

a te bedaste želje, obično potječu od bedastog dijela nas. govorim primarno iz vlastitog iskustva

Čak i želja suštine za stalnim usavršavanjem na duhovnoj razini po sebi postaje svojevrsna zamka
Postaje limitacija , jer nikad nisimo zadovljni i uvjek težimo višem .

Živjeli

[friendship]

LisenSvihPrava kaže:

Čak i želja suštine za stalnim usavršavanjem na duhovnoj razini po sebi postaje svojevrsna zamka
Postaje limitacija , jer nikad nisimo zadovljni i uvjek težimo višem .

Živjeli

i šta netko doista traži?
jel primaran cilj, ili put?

[LisenSvihPrava]

friendship kaže:

upravo to

i sad, želje su problem?
ili bedasti dio nas?

Postoje želje suštine , i želje ega . Našim rastom mi skužimo koje su koje i počinjemo težiti željama suštine . jer smo svijesniji i otvoreniji suštini

toliko sam ja shvatio , isto tako moramo shvatiti da je kod većine ljudi ta suština na razini malog djeteta, dok je ego ( karakter, ličnost) puno više razvijenija .

Suština je djetinjasta vrijeme je da odraste

[krena]

friendship kaže:

i šta netko doista traži?
jel primaran cilj, ili put?

Primarni cilj duhovnosti !!??

Za mnoge je da se riješe gropa u želucu: https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=257
Ali jučer, ležim tako na plaži, okrenem se u jednom trenutku, i vidim oko sebe hrpa ljudi... djeca, plivaju, skaču, vesele se.. oko njih roditelji, srednjih godina. Tu negdje okolo, starci koji se jedva vuku po putu. I prođe mi kroz glavu kao bljesak, kako nikoga od ovih ljudi tu na plaži za 100 godina više neće biti. Nikoga. Ni djece. Svi će biti mrtvi. Djeca će postati starci. Roditelji, koji se tu s njima igraju, davno će umrijeti.

I uhvatio me toliki grop u želucu da sam se morala sabrati i odagnati te misli.

[LisenSvihPrava]

friendship kaže:

i šta netko doista traži?
jel primaran cilj, ili put?

hmm dobro pitanje , ciljevi mogu pomoći svakako (samo ako nepostane svojevrsna limitacija ), a i put je bitan odnosno smijer .

Manje više sve radimo sa ciljem (govorimo konkretno u životu) ,ali je problem što na taj način idemo prema cilju bez da smo svijesni puta. A treba biti svijestan puta

Živijo

[friendship]

sam kod ciljeva bi trebalo biti jasno što je cilj

a kod duhovnosti, ono što si možeš postaviti kao cilj, je umišljaj, zamišljena slika o onome što se nalazi kad dođeš tamo

ili uopće ne govorimo o duhovnosti, već o praktičnim aspektima (self-help i slično)

[LisenSvihPrava]

friendship kaže:

sam kod ciljeva bi trebalo biti jasno što je cilj

a kod duhovnosti, ono što si možeš postaviti kao cilj, je umišljaj, zamišljena slika o onome što se nalazi kad dođeš tamo

ili uopće ne govorimo o duhovnosti, već o praktičnim aspektima (self-help i slično)

Shvatit češ s vremenom da je to apsolutno sve jedno te isto , ali sve je to isto .
Mi stvaramo definicije, religije , dogme . Naravno svaki duhovan put je indvidualn i moraju se upravo dogoditi stvari kako se dogadi (upamti nema slučajnosti ,bar ja to tako vidim ) . Nismo svi na istom nivou kada dođemo tu gdje jesmo .
Moja prakas i shvaćanje krenula je kako je krenula i da nije bilo takvog načina razmišlanja i rada nebih bio tu di jesam ( nesmatram se prosvjetljenim , prosvjetljenje je sranje (tako se kaže)) ali to je na tebi da saznaš

Živijo

[friendship]

al ti kao da polaziš iz pozicije da si nešto postigao, i da je to to

što ako nije?

[LisenSvihPrava]

friendship kaže:

al ti kao da polaziš iz pozicije da si nešto postigao, i da je to to

što ako nije?

Istina dobro si primjetio . Nešto jesam postigao ali još puno toga imam za postići , a ako nije bože moj . Nedo bog većeg zla . iz grešaka se uči , možda budem pametniji idući život (ako ga ima ) . Stvar univerzuma i zakona svemira (prirode) je prilično jednostavna i u tome je čar .
Mnogi ljudi imaju tendenciju da puno znanja usvajaju ali opet slabo imaje praksa izražena , ima pak i obratnih ljudi koji malo teroije znaju a puno prakse (tako se ja vidim , a možda i griješim ) . Uvijek treba naći balans između teroije i prakse jer praksa ukaže na nešto a ako nema teroije teško se to može prepoznati . I obratno je slična stvar .
Ako nešto izučavaš primjeni znanje jer puko zananje nije ništa doli informacija na koje ego voli ispast pametan

Živijo

[Della17]

krena kaže:

Primarni cilj duhovnosti !!??

Za mnoge je da se riješe gropa u želucu: https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=257
....I prođe mi kroz glavu kao bljesak, kako nikoga od ovih ljudi tu na plaži za 100 godina više neće biti. Nikoga. Ni djece. Svi će biti mrtvi. Djeca će postati starci. Roditelji, koji se tu s njima igraju, davno će umrijeti.

I uhvatio me toliki grop u želucu da sam se morala sabrati i odagnati te misli.

Mene takovi trenutci...to jedno nepogrešivo "viđenje" stvari/stvarnosti, unutarnje "napipavanje" prolaznosti, baca u sasvim drugačija stanja.
Više egzaltirane nadahnutosti, a manje nekakve tjeskobe.

Osjećam u kostima/"vidim" u srcu (od kad znam za sebe) kako se na horizontu prolaznosti polako promalja Sunce.