Hodam po livadi
korak je dug
Hodam po livadi i dah mi je lak
Korak po korak, dah po dah
mišići se tijela stežu
pa se opet opuštaju
korak po korak, dah po dah
U tan'tienu stojim
i kao da lebdim
korak po korak
po travi bos,sve je duži dah
Srce lupa, korak udarcem stupa
sve brže i brže
dah po dah
nabrijanost
živčanost
bukte i plamte
korak po korak dah po dah
iz srca ih u svaki mišić usmjerujem
korak po korak dah po dah
i ja ne jurišam već skačem i plešem
korak po korak dah po dah
grabim granje suho iz lišća
po licu mi kaplje sićušna kiša
korak po korak
korak po korak
i prožima me natruli i topli miris
to Zemlja diše dah po dah
tlo i lišće i mahovina
humus
korak po korak dah po dah
klečim na zemlji i vatricu slažem
(i ne bojim se da se ne zamažem
)
dok mi koljena pritišću Zemlju.
Granje lomim i slažem
sitne pa krupne
i još od ispod
šaćicu sijena.
*
Kresnem
Pušem
Duboko i snažno i do deset puta
Dok se žar ne zažari
i zovem nekog duha nek stražari
(neka vaše vatre ne ugrožavaju prirodu
)
Hipoksija me udara i tlak dok na noge skačem
dok u trans uskačem
Ostajem prazan
I stojim kao drvo
podignutih ruku (i već sam stari indijanac, ne osjećam muku
)
I ruke se šire kao grane do neba i svaki list dodiruje zvijezdu
a deblo moje tijelo
na Zemlji stoji
njiše se lagano kao na vjetru
i slušam ptice u krošnji
i šum lišća
A iz nogu mi korijenje izlazi
grana se i grana
duboko u dubine
koliko i grane u visine
Iz tamnih dubina svojim delikatnim vršcima
upija Vodu
I hranjive tvari
Što struje gore gore
kroz deblo
Dok lišće
upija Sunce, upija Vatru
i pohranjuje ju
u energiju kemijskih veza
u molekule, makromolekule, u njihove nakupine
u steričkom plesu elektrostatskih sila
u svakoj stanici
u svakom organelu
stabla drveta
i moga tijela
I osjećam kako je stablo zdravo
Energije struje kako treba-pravo
odozgora dolje
odozdola gore
u svakoj mi stanici vatrice gore.
A vatra ispred mene sija i plamti
Dok ju Vjetar raspiruje i žari
I to plamsanje mi svaka stanica pamti
Dok hemoglobin moje Krvi
Kisik stanicama iz pluća donosi
Dah po dah...da vatra se ne ugasi
nit da prebrzo plane i izgori
Opuštam sve mišiće i oko vatre plešem.
Kao P!lamenovi
P!lamtim
P!alucam
i žarim i zračim i P!alim
Izgaram
svu nečist u sebi........
...
********
Spustim se umoran na Zemlju, osjećam kako je "Vatra" spalila
loša energetska sranja.....ili kako ih najlakše percipiramo...mišićne grčeve.
Srce udara.Ležim na zemlji i osjećam Ju.
I svoju vlastitu težinu,masu.
Pepeo od nečisti
polako pada
Zemlja ga upija, integrira, prorađuje, prerađuje...i transformira za neke nove Cikluse
I dubokom šutnjom kažem joj Hvala
I pokušam čuti njezin puls
Dođem malo k sebi, odmorim se,odšećem se doma.
Osjećam se mirno i opušteno.
Sutra će me gadan muscul-fiber, ali i to je čar sporta.
Znam da ću se drugi tjedan osjećati bolje.
(
Samo da vrađbina ne dobije neželjene vatrene nuspojave
)
********
Uh, da mi je bar jednom izvesti cijelu tu stvar u komadu, ovako kako sam sada to napisao
I nikako to ne radite po zimi !!!!!!!!