Neću pisati pangerike koje je Friedman zaslužio, nego samo navesti nekoliko stvari koje se često zanemaruju
1) Dosljednost: ne krivi nikoga, sve promatra kao pivare kod Adama Smitha, svi se ljudi ponašaju tako da slijede vlastiti interes, uključujući i governmental officials (jel čuješ Bakiću Nenade?); na pitanje treba li država spašavati Chrysler odgovara ne; zalaže se za vaučersku privatizaciju u tranziciji CEE; kritizira Hayeka svaki put kad se ne slaže s njim
2) Tolerancija: ozbiljno zamjerao Misesu i Randici netoleranciju, govori o Keynesu kao velikom ekonomistu, osobni prijatelj s Kenom Galbraithom itd.
3) Kvaliteta i brzina misli: ovo mi je teško locirati i možda mi se čini tako zato jer se slažem s njime u toliko toga
Nužno gledati Q/A-ove na predavanjima. Nije čudo da ga je Krugman označio kao možda najvećeg pronositelja ekonomske misli među ekonomskim laicima u povijesti.
BTW. Možda bi ga mogli voljeti i hrvatski ljevičari jer je jednom ("Free to Choose") Jugoslaviju oslovio
rajem. Jeste kao kontru SSSR-u, ali hrvatskim je ljevičarima potrebno malo, a Friedman im je dao puno.