Kako ste se zaručili i to objavili roditeljima i prijateljima?

[awia]

Zanima me kako ste rekli roditeljima da ste se zaručili i kako je sve prošlo?

[tinka83]

ma dragi i ja uselili i nakon tjedan dana zaključili da bi se mogli i oženit... kupio mi prsten, zaprosio me u četvrtak, a taman u nedjelju su nam roditelji dolazili na ručak pa smo im onda i obznanili sretnu vijest...

[goodgirl29]

kod mene je to bio logican slijed dogadjaja posto smo u to vrijeme bili vec 7 i pol godina zajedno, a i godinu unaprijed smo pricali konstantno o tome... zaruka u biti nije bilo, ali nekako je to sve proslo samo tako, ocekivano...

[awia]

Možda nisam dobro formulirala uvodni post. Zanima me kako ste to točno napravili- okupili oboje starce na istom mjestu ili rekli jednima pa drugima (u tom slučaju kojim prvima)? Kako ste rekli- samo bubnuli "mi smo se zaručili" ili ste imali nekakav uvod prije toga?

[zlocka]

mi smo prvo rekli mojima, popili nešto žestoko, pa otišli reč njegovima, popili nešto žestoko i to je bilo to
bio je petak trinajsti

[head over heels]

Ma jako jednostavno - već s vrata sam mami i tati tutnula ruku s prstenom pod nos sa blaženim osmjehom Onda je krenulo opće plakanje i sve 5, iako je već ranije MM tražio njihovo dopuštenje
Njegovima smo rekli nakon par mjeseci, ali to je specifična priča

[bubicaa]

Njegovi su znali da on kupuje prsten i da ćemo se zaručiti, tako da kad smo idući dan došli do njih, mama njegova je samo pogledala na prst I onda smo javno rekli, nazdravili...
Moji su 300 km dalje, pa kad smo došli doma iz Slavonije, rekla sam dečku da hoću da dođe sa mnom doma. I rekla sam da imam novost i da smo se zaručili i bilo suza i to je to

[Roly]

naši roditelji su saznali preko telefona, pošto me dragi zaprosio na moru i nismo mogli izdržati da čuvamo slatku tajnu dok dođemo doma.

[vedrana84]

ja msilim da mi svojima nismo ni rekli zajedno ne mogu se vishe ni sitit kod nas nije bilo zaruka, dragi nije kleknuo, i nije bilo prstena. mi smo odabrali datum skoro dvi godine prije svadbe i to je bilo to. zaprosio me zapravo jedno pola godine prije vjencanja (vjencanje je polovicom listopada). svi su to ocekivali, bili smo vec 8 godina zajedno

edit: dugo nam nisu n virovali da se stvarno zenimo, dok nismo poceli kaparit stvari za svadbu

[awia]

Hm mene muči to što se ni mi nećemo ženiti još bar 2-3 godine i zaručili smo se pod utjecajem trenutka. Isto nije bilo klečanja ni prstena (pošto sam ja zaprosila njega ), al o tome se isto već dugo priča tako da je ovo bilo samo "formalno" između nas.
Ne znamo dal da kažemo roditeljima sad ili da čekamo dok se vrijeme za vjenčanje malo ne približi

[mucasta666]

Sa dragim se dogovorila da se vjencamo tad i tad,kod maticara nas svega 30 poslje na veceru. Moji su popizdili kada sam rekla da neću ici u crkvu..rekli da nece doci jer to nije vjencanje i slavlje i da kakav je to brak.

[awia]

mucasta666 kaže:

Sa dragim se dogovorila da se vjencamo tad i tad,kod maticara nas svega 30 poslje na veceru. Moji su popizdili kada sam rekla da neću ici u crkvu..rekli da nece doci jer to nije vjencanje i slavlje i da kakav je to brak.

Ajme, ovo je grozno
Mi bi htjeli isto tako nešto ali bi nas starci objesili na najbliže drvo tako da smo zaključili da će to morati biti tradicionalno ili ćemo morati pobjeći nekud
Ne želim tradicionalno vjenčanje
Bojim se reći mojima. Njegovi će biti sretni, to znamo, al moji bi mogli popizditi jer... eto... jer je to duga priča i jer su oni svakakvi. Ne želim scene oko toga

[mucasta666]

Ja sam bila jako rezolutna i rekla da se ti i takvi pojedinci kojima to smeta ne smatraju pozvanima ni dobrodoslima. Jer nece mi nitko uvjetovati kako ce moj veliki dan izgledati.

[mucasta666]

Moji su veeeeeeliki katolici i vjernici. Ne priznaju brak van crkve, da to nije zavjet vec igra sprdnja. Što je u stanju ljudma izaći iz usta to je prestrasno..al eto prezivjela i to a iduce godine idem kod maticara ak treba samo nas 4

[awia]

mucasta666 kaže:

Ja sam bila jako rezolutna i rekla da se ti i takvi pojedinci kojima to smeta ne smatraju pozvanima ni dobrodoslima. Jer nece mi nitko uvjetovati kako ce moj veliki dan izgledati.

mucasta666 kaže:

Moji su veeeeeeliki katolici i vjernici. Ne priznaju brak van crkve, da to nije zavjet vec igra sprdnja. Što je u stanju ljudma izaći iz usta to je prestrasno..al eto prezivjela i to a iduce godine idem kod maticara ak treba samo nas 4

Super što si tako odlučna, voljela bi da sam i ja takva al mislim da to ipak ne bih mogla obaviti bez njih.
Moj dragi kaže da trebamo stisnit zube i obavit to starcima po volji jer su svatovi ionako predstava za roditelje. Ne znam baš, ne mislim ja to baš tako, uopće mi nije do toga da me cijeli dan zajebavaju glupostima i glupim običajima. A ne želim ni crkveno vjenčanje jer pošto nisam vjernica nije mi baš do laganja pred svima, no i jedni i drugi starci su vel'ki vjernici tako da nam to nebi prošlo (baš su jučer njegovi starci predložili da nas četvero odemo jedan dan u Međugorje iako znaju naše stavove ).

[alveolina]

Kod nas je to bilo ovako: sjedimo jedno popodne nedjeljno kod mene i pričamo neš i dođemo na temu vjenčanja i kako smo oboje znali da se želimo vjenčati (jedno sa drugim jel ) nešto smo o tome pričali i samo se sjećam kak smo radili popis uzvanika. Kaparili smo salu i bend prošle godine u 11 mjesecu,a negdje u 5 mjesecu ( mislim ) sam dobila prsten. Njegovi su znali da me želi zaprositi, moji su znali jer ih je pitao za dopuštenje blabla,a ja sam zadnja saznala.
Nije bilo niš posebno...u biti bilo je preslatko Došao je neplanirano kod mene,ja sam bila u zmazanoj trenirci i raščupana katastrofa jedna. Siroček je napisao u mobitel ono što mi želi reći i na kraju mi je dao mobitel da pročitam tu njegovu malu pjesmicu,izvadio prsten i to je to

[alveolina]

Kod nas je to bilo ovako: sjedimo jedno popodne nedjeljno kod mene i pričamo neš i dođemo na temu vjenčanja i kako smo oboje znali da se želimo vjenčati (jedno sa drugim jel ) nešto smo o tome pričali i samo se sjećam kak smo radili popis uzvanika. Kaparili smo salu i bend prošle godine u 11 mjesecu,a negdje u 5 mjesecu ( mislim ) sam dobila prsten. Njegovi su znali da me želi zaprositi, moji su znali jer ih je pitao za dopuštenje blabla,a ja sam zadnja saznala.
Nije bilo niš posebno...u biti bilo je preslatko Došao je neplanirano kod mene,ja sam bila u zmazanoj trenirci i raščupana katastrofa jedna. Siroček je napisao u mobitel ono što mi želi reći i na kraju mi je dao mobitel da pročitam tu njegovu malu pjesmicu,izvadio prsten i to je to
Inače svi su znali da ćemo se vjenčati tako da....

upsss...dupli post....

[imenka]

naša story: mi smo imali datum od Dana vjenčanja prošle godine, jer smo me sister i ja prijavile za nagradnu igru tamo, a trebalo je biti datuma.
dragi i ja smo načelno planirali ozbiljno, ali ne još s datumom. Onda smo opet oko nove godine igrali (i dobili) nagradnu igru tako da je ostao taj datum 19.9. o.g. no još uvijek nismo bili zaručeni i sve je to kao 'načelno' išlo i naši su to roditelji (moji prije njegovih) to u biti znali, iako je sve još bilo 'poluslužbeno'

onda me dragi zaprosio 23.3. (nenadano, prevalio dan ranije naših 222 km ), došli smo k meni tek kasno, tako da sam nekako 'krila' prsten, jer sam htjela svojima reći zajedno. A moj tata je tada bio tisućama km daleko, tako da smo morali dogovoriti neku skajp konferenciju, koja je održana tek par dana kasnije, a baš netom prije dok sam pravila tortu za 'zaruke' odade me moja mala seka: kaj imaš neki novi prsten (mama nije bila skužila) a ja se pravim mutava, čekala sam da se svi okupimo, mama, baka, seka, dragi, tata i sestra preko skajpa. i moj dragi sav smotan pita mog tatu za ruku njegove sestre preslatko je bilo. uglavnom tako smo s mojima to 'proslavili' (baka je nestrpljivo čekala da počne milijunaš, )

a njegovima smo onda rekli na zajedničkom ručku, tjedan/dva kasnije kada smo došli k njima. Isto smo željeli usmeno.

S tim da oni nisu do tada valjda ni znali da će biti vjenčanje već ove godine. Al sve se riješilo na vrijeme i svi su bili sretni zbog nas.

[Lena_88]

moj dragi je mene zaprosio za prošli Božić pred mojima... TAko da su znali... Ali oni su mislili da nebu to tak skoro... Onda se dragi sjetio da im damo sve crno na bijelo...
Ja napisala neku pjesmicu sa rimama, u kojoj piše kad se vjenčamo, to hitila na ukrasni papir, i dali njegovima... Rasplakali su se, rekli da je super...
Moji još to čekaju, nikak da ima damo...

[kaktusic]

Hahaha, dobijem napad histeričnog smijeha kad se sjetim...pošto je moja mama posesivna i dominantna žena koja smatra da je za mene najbolje da se ne udajem, već da život posvetim karijeri, tako da se ona može hvalit pred rodbinom da joj je kćer dr mr sc prof zbrlj itd, imala sam dramu u tri čina kad smo ja i dragi odlučili živjeti zajedno. nikad je dotad nisam vidjela da plače a tada je isplakala Dunav suza i tulila kako to ne može bit moja odluka, kako sam ja pod tuđim utjecajem, kako razmišljam hormonima a ne glavom, kako se ja o tome nisam dogovorila s njom i tatom, kako sam ja sebična i nije me briga kako se drugi osjećaju i kakve posljedice moje odluke imaju za druge...

(for the record- tada sam imala 28 godina, završen fakultet, specijalizaciju u tijeku, stalni i dobro plaćen posao i u vezi bila 3 godine).

Kad me je u veljači dragi zaprosio, i to tako slatko i iskreno da sam se od ganuća zaista raspekmezila, i to u periodu mojih teških zdravstvenih komplikacija kad sam mislila da ću otić Bogu za kurira, između dviju operacija zbog sumnje na karcinom...sačekala sam da se malo oporavim od druge operacije i sa strahom rekla mami da me on zaprosio (tate nije bilo tu- naime, njega se ne smije nervirat, pa mu mama prenosi sve loše vijesti)...moja mama, ne gledajući me, odgovori:

"Ajde, pusti sad to, nije ti to sad bitno, nemoj slučajno to tati reć dok ne popravimo prozore, jer ako mu sad s tim digneš živce, popizdit će pa neće dat pare za popravak prozora! Čekaj da popravimo prozore pa ćemo mu možda tada reć, nije ti to sad ništa hitno!"

Njegovi su bili jednostavniji. Rekli su: "Ajde fala Bogu više. Jedite sad, ohladit će se juha."

Eto.